REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1703/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marijo Rođak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, Vlaška 79, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 2, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Linea d.o.o., Gornji Stupnik, Gornjostupnička 18, OIB: 22545301811, koju zastupa opunomoćenica Ema Kalogjera Juranić, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, radi ozljede na radu, 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/366, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. lipnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/4052, URBROJ: 338-21-02-02-23-20 od 9. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eur (slovima:tisuću dvjesto pedeset eura), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tužiteljica u navedenom roku zainteresiranoj osobi ne nadoknadi troškove spora, zainteresiranoj osobi pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-502-03/23-01/366, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. lipnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-3585/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3585/2023.

3. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/366, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/4052, URBROJ: 338-21-02-02-23-20 od 9. ožujka 2023. kojim se, u točki I. izreke, tužiteljici kao osiguranici zaposlenoj u vrijeme nastanka ozljede kod poslodavca Linea d.o.o., ozljeda nastala 13. listopada 2021. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S00.9 i G51.0 ne priznaje ozljedom na radu. U točki II. izreke određeno je da se u svezi navedene ozljede iz točke I. tužiteljici ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje nije zakonito te da je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i uz počinjene povrede pravila postupka. Ističe da su i tuženik i prvostupanjsko tijelo zaključak o tome da je do nanošenja ozljede došlo zbog privatnih razloga donijeli isključivo na temelju neistinite pisane izjave HK, a pri tome ne uvažavajući činjenicu kako je napadnuta tijekom obavljanja uobičajenih radnih aktivnosti od njoj u potpunosti nepoznate osobe s kojom nije imala nikakav privatni niti bilo kakav drugi odnos. Smatra da je tuženik na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio članak 67. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jer nije postojao nikakav osobni odnos između tužiteljice i osobe koja ju je ozlijedila. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 9.ožujka 2023., uz naknadu troška upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja, ponavlja navode iz obrazloženja istog, te ponovo citira odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba, Linea d.o.o., u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme bila zaposlena kod zainteresirane osobe od 31. ožujka 2021. do 28. veljače 2022. Navodi da je tužiteljica od 14. listopada 2021. pa do prestanka radnog odnosa bila privremeno spriječena za rad, odnosno na bolovanju, uslijed ozljede koju je pretrpjela na radnom mjestu. Navodi da ozljeda nije kvalificirana kao ozljeda na radu, odnosno da je tuženik ocijenio da predmetna ozljeda ne udovoljava zakonskim uvjetima da bi bila kvalificirana kao ozljeda na radu stoga što je postojao osobni odnos tužiteljice i osobe koja joj je nanijela ozljedu, a što proizlazi iz dokaza provedenih tijekom upravnog postupka. Smatra da je tužiteljica neosnovano tražila priznavanje ozljede na radu, te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troška upravnog spora.

7. Budući da je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da su se stranke suglasile da se ovaj upravni spor riješi bez održavanja rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024, dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

8. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.1. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 23. prosinca 2021. zaprimilo prijavu o ozljedi na radu podnesenu od strane tadašnjeg poslodavca tužiteljice Linea d.o.o., Gornji Stupnik i to za ozljedu nastalu 13. listopada 2021. u 15:00 sati. U prijavi je navedeno da je radno vrijeme tužiteljice toga dana bilo od 9,00 do 17,00 te da je do ozljede došlo prilikom posluživanja gostiju, nakon kucanja računa za gosta, u kretnji vađenja kolača za posluživanje, kada je treća osoba ušla za šank, vidno uzrujana, te je šakom, unutar šanka, udarila tužiteljicu tri puta. Kao uzrok ozljede navodi se protupravno djelovanje osobe, šifra 880, te se navodi da je obavljen očevid od strane policije. U prijavi je kao dijagnoza ozljede, od strane izabranog doktora, prema važećoj MKB navedena dg. S00.0 i G51.0.

9.2. Nesporno je da je tužiteljica, prema službenim podacima evidencije osiguranih osoba, bila obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu u Lenea d.o.o., u vremenu od 31. ožujka 2021. do 28. veljače 2022., te je bila privremeno radno nesposobna u vremenu od 14. listopada 2021. do 28. veljače 2022.

10. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb broj 511-19-28/05-5-705-1/21 od 26. listopada 2021., utvrđeno je da je tužiteljica prijavila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 41/1977., 52/1987., 47/1989., 55/1989., 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.). U prijavi je navela da ju je 13.listopada 2021. oko 15,20 sati, u caffe baru Linea, gdje je radila kao konobarica, verbalno i fizički napala sada poznata ženska osoba udarivši je tri puta zatvorenom šakom i nanijevši joj jake tjelesne ozljede. U potvrdi je navedeno da će protiv počinitelja prekršaja biti podnijet optužni prijedlog prekršajnom sudu.

11. U izjavi o ozljedi tužiteljica je navela da radi u caffe baru Linea u Zagrebu kao konobarica i da je 13. listopada 2021. oko 15,20 sati došlo do nenadanog incidenta od strane njoj nepoznate ženske osobe. Nepoznata ženska osoba ušla je u kafić dok joj je tužiteljica bila okrenuta leđima i na blagajni kucala račun, nakon čega je ušla u šank da bi izvadila kolač. U trenutku ulaska u šank je primijetila tu osobu i čula kako pita „jel to P“, na što nije reagirala, osoba je prišla njezinoj strani šanka te ju verbalno napala a nakon par sekundi i uletjela u šank, primila ju svojom lijevom rukom za njezinu lijevu ruku (koja je bila položena na pultu vitrine) te ju zatim tri puta desnom šakom udarila u glavu. U tom trenutku tužiteljica je pokušala navedenu osobu odgurnuti od sebe, ali bezuspješno te su kolege priskočile i pokušale odmaknuti istu, pri čemu je ista dalje nasrtala prema tužiteljici uz verbalne prijetnje, nakon čega je kolega istu izveo iz kafića, gdje je ponovno, na izlazu, verbalno prijetila i nasrtala prema tužiteljici.

12. U nadopuni izjave o ozljedi od 18. siječnja 2022., koju je tužiteljica dostavila na traženje prvostupanjskog tijela, navodi da se napad dogodio od strane njoj nepoznate osobe te je u prilogu dostavila medicinsku dokumentaciju u kojoj se spominje „od poznate“, u kojoj liječnik daje dodatno pojašnjenje te ukoliko to ne bude dovoljno, isti liječnik je spreman dati izjavu. Razlog napada joj nije poznat i nije se radilo o osobnom odnosu s obzirom da dotičnu žensku osobu ne poznaje.

13. Na traženje prvostupanjskog tijela HK je, 9. veljače 2022. dostavila izjavu, odnosno pisanu obranu danu Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u kojoj navodi da je 13. listopada 2021. u 15,15 došla u caffe bar Linea do dotične (tužiteljica) koja je sama izazvala njezin dolazak verbalnim uvredama upućenim prethodnih dana, a vrijeđanje nje osobno i njezinog djeteta smatrala je nedopustivim. Nadalje, ista je navela da prilikom dolaska nije započela s verbalnim uvredama, nego tužiteljica, a nakon ponovnih uzvraćenih uvreda od strane tužiteljice, približila joj se i zadala jedan udarac zatvorenom šakom u predjelu lica, pri čemu nije dotaknula niti izvrtala ruke tužiteljici, što je razvidno iz snimke. Nakon toga je tužiteljica navedenoj počela čupati kosu i udarila istu u desnu nogu ispod koljena i tek tada je došlo do prekida sukoba od strane prisutnih. Navedena navodi da je krivo postupila i nepromišljeno reagirala te počinjenje prekršaja djelomično priznaje.

14. Iz izjave poslodavca, Linea d.o.o. od 16. veljače 2023., proizlazi da se radi o privatnoj nesuglasici između njihove bivše zaposlenice i djevojke bivšeg zaposlenika.

15. Tijekom postupka, prvostupanjsko tijelo pribavilo je nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva KLASA: 502-03/21-02/4052, URBROJ: 338-21-47-21-3 od 17. prosinca 2021. iz koje proizlazi da je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju Liječničko povjerenstvo jednoglasno ocijenilo da se Dg. šifre prema MKB-10: Contusio mandibulae I. sin. S00.9, Paralysis nervi facialis G51.0 mogu uzročno posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede nastale13. listopada 2021., ali budući da se radilo o napadu ženske osobe na osiguranicu koji nije bio u svezi s radnim procesom iste se ne mogu priznati ozljedom na radu.

16. Nadalje, provjerom kod Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da se kod istog vodi prekršajni postupak poslovni broj 21-Pp.19453/2021 u kojem je 18. veljače 2022. zaprimljena kaznena prijava protiv okrivljene HK od strane oštećene PK, te je predmetni postupak u tijeku.

17. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/2013., 137/2013. i 98/2019., dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno ili isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. istog članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od sana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

18. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. Tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koja se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

19. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tijekom provedenog upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je ozljeda tužiteljice nastala kada ju je djevojka kolege s posla, HK, verbalno i fizički napala na njenom radnom mjestu, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je motiv sukoba bio isključivo osobne naravi, vezan uz privatne odnose tužiteljice i HK te da se stoga predmetni incident ne može dovesti u kontekst radno-pravnih aktivnosti u smislu ozljede na radu. Činjenica da se cijeli događaj odvijao na radnom mjestu i za trajanja radnog vremena tužiteljice, ne daje automatski poslovni karakter cijelom događaju.

20. Dakle, do predmetnog događaja došlo je za vrijeme radnog vremena tužiteljice u prostoriji poslodavca, prilikom obavljanja ugovorenih poslova tužiteljice, te su i tuženik i prvostupanjsko tijelo u osporavanim rješenjima pravilno utvrdili da se tužiteljici, u smislu odredbe članka 67. točke 3. Zakona ne može priznati ozljeda na radu jer je iste ozljede zadobila zbog namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravne okolnosti. Drugim riječima, navedena ozljeda mogla je nastati neovisno o mjestu, radnom vremenu tužiteljice i načinu rada.

21. Stoga nije od utjecaja na drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari tužbeni navod tužiteljice da nije ranije poznavala HK jer je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je do nanošenja ozljede došlo zbog privatnih razloga a ne u kontekstu radno-pravne aktivnosti odnosno obavljanja poslova tužiteljice. Naime, iz priložene dodatne medicinske dokumentacije, specijalističkog nalaza od 5. siječnja 2022., proizlazi da je liječnik naveo da je s izrazom „poznate osobe“ aludirao na to da je pacijentica (tužiteljica) znala da joj je udarac uputila djevojka kolege s posla koju ne poznaje od ranije, a koja je, prema izjavi tužiteljice, prije napada pitala „je li to P“.

22. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

23. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

24. Zainteresirana osoba zatražila je naknadu troška upravnog spora, o vrijednosti kojega je Sud odlučio na temelju Tbr. 52. stavak 3. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje: Tarifa) koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako sud nastali trošak sastava odgovora na tužbu ocjenjuje opravdanim u smislu odredbe članka 144. stavak 1. ZUS-a, te zainteresirana osoba nije doprinijela činjenici gubitka spora, valjalo je primjenom članka 147. stavak 1. ZUS-a, a u iznosu koji propisuje Tbr. 27. i Tbr. 46 Tarife, odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

U Osijeku 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi po opunomoćenici