Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-446/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Denisov, odvjetnica u Slatini, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-98/2018-31 od 12. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-98/2018-31 od 12. siječnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FG od dana 31. kolovoza 2016. g. koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime terenskog dodatka isplati iznos od 43.605,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te na ime putnih troškova iznos od 4.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. g., a od 01.kolovoza 2015. g., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, ukupno 47.805,00 kn, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana.“, radi neosnovanosti.

2. Nalaže se tužitelju FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, nadoknadi parnične troškove u iznosu od 10.500,00 kn (deset tisuća petsto kuna) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 5,89% godišnje počev od dana donošenje prvostupanjske presude (12. siječnja 2021), a u slučaju promjene stope zateznih kamata, u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu te preinači prvostupanjsku presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev za isplatu terenskog dodatka i troškova prijevoza.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6.1. Nadalje, prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP time što nisu provedeni svi dokazi predloženi od strane tužitelja. Navedeno stoga, što iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud dao jasne razloge zašto nije proveo dokaz saslušanjem istih, upravo obrazlažući da je provedenim dokazima u dovoljnoj mjeri razjasnio sve relevantne činjenice i okolnosti u kojima su se odvijale pojedine radnje da bi sud sa sigurnošću donio odluku o tužbenom zahtjevu. O tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud (čl. 220. st. 2. ZPP), a provođenje navedenih dokaza nije niti bilo potrebno, jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja tih dokaza.

6.2. Za svoju odluku sud je naveo jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa utoliko nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na kojeg upire žalba. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

7. Polazeći od utvrđenja da je tužitelju temeljem knjigovodstvenih kartica sa lista br. 38-39, kartica djelatnika sa lista br. 40-45, izvoda iz evidencije terenskih dodataka sa lista br. 46, dnevnih i mjesečnih evidencija o radu tužitelja sa listova br. 47-75, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. iz Karlovca sa listova br. 111-118, očitovanja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. sa listova br. 127-128 i iskaza financijskog vještaka Jasne Kovačević iz Karlovca, prvostupanjski sud je utvrdio, da je tužitelju zaključno sa srpnjem 2014. isplaćeno 8.400,00 kn terenskog dodatka, da prema evidenciji o radu na terenu i prema visini terenskog dodatka sukladno Pravilniku ("Narodne novine" broj: 141/04, 22/05) i Pravilniku ("Narodne novine" broj: 131/13) tužitelju je trebalo isplatiti ukupan iznos od 5.695,00 kn terenskog dodatka, odnosno da je tužitelju je isplaćeno 2.705,00 kn terenskog dodatka više nego ima pravo prema odredbama lex specijalis propisa, odnosno navedenog Pravilnika. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je zahtjev tužitelja da mu se isplati razlika neisplaćenog terenskog dodatka neosnovan, radi čega je u tom dijelu sud odbio zahtjev tužitelja. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova prijevoza sud prvoga stupnja utvrdio je da tužitelj nije podnio sukladno navedenim lex specijalis propisima, pisani zahtjev za naknadu troškova prijevoza i budući radi toga u upravnom postupku nije odlučeno o pravu tužitelja i visini troškova prijevoza kroz utuženo razdoblje, odbio je prijedlog tužitelja da mu se nadoknade troškovi prijevoza nastali putovanjem iz mjesta prebivališta do mjesta rada i natrag (Revr -249/17-2 od 23. siječnja 2018.). U odnosu na taj dio zahtjeva zaključio je da je bespredmetno u smislu utvrđivanja prava na naknadu troškova prijevoza i visinu istih ocjenjivati iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka te materijalne dokaze koji se odnose na troškove prijevoza, radi čega je odbio dokazne prijedloge tužitelja.

8. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuje tužitelj. Sud prvog stupnja je na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio činjenice odlučne za rješenje spornog odnosa.

9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužitelja sporna je osnovanost zahtjeva za isplatu terenskog dodatka i troškova prijevoza.

10. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvoga stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Jasne Kovačević iz Omege plus d.o.o. iz Karlovca, kao i iskaz vještaka, jer isti utvrdio uvjerljivim, logičnim i argumentiranim. K tome nalaz i mišljenje navedenog vještaka je jasan, potpun i bez proturječnosti, a vještak se svojim očitovanjem za potrebe ovog postupka, očitovao o svim spornim pitanjima.

10.1. Slijedom navedenoga polazeći od utvrđenja da je tužitelju temeljem knjigovodstvenih kartica sa lista br. 38-39, kartica djelatnika sa lista br. 40-45, izvoda iz evidencije terenskih dodataka sa lista br. 46, dnevnih i mjesečnih evidencija o radu tužitelja sa listova br. 47-75, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. iz Karlovca sa listova br. 111-118, očitovanja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. sa listova br. 127-128 i iskaza financijskog vještaka Jasne Kovačević iz Karlovca, utvrdio, da je tužitelju zaključno sa srpnjem 2014. isplaćeno 8.400,00 kn terenskog dodatka, da je prema evidenciji o radu na terenu i prema visini terenskog dodatka sukladno Pravilniku ("Narodne novine" broj: 141/04, 22/05) i Pravilniku ("Narodne novine" broj: 131/13) tužitelju trebalo isplatiti ukupan iznos od 5.695,00 kn terenskog dodatka, odnosno da je tužitelju je isplaćeno 2.705,00 kn terenskog dodatka više nego ima pravo prema odredbama lex specijalis propisa, odnosno navedenog Pravilnika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja da mu se isplati razlika neisplaćenog terenskog dodatka neosnovanim, radi čega je u tom dijelu pravilno odbio zahtjev tužitelja.

10.2. Prema shvaćanju i ovog drugostupanjskog suda pravilno je ocijenio iskaz tužitelja FG te iskaze svjedoka DG, RG i ZG na okolnost načina i organizacije radnog vremena tužitelja i plaćanja troškova prijevoza paušalnim, općenitim i neuvjerljivim. Ovo iz razloga što je sud prvoga stupnja temeljem dostavljene evidencije o radu tužitelja utvrdio koliko je tužitelj odradio prekovremenih sati na terenu i utvrdio da su mu svi sati plaćeni, a što je u suprotnosti sa iskazima tužitelja i svjedoka, kao i da tužitelj nije argumentirano i uvjerljivo doveo u pitanje dostavljenu dokumentaciju o njegovom prekovremeno radu na terenu, radi čega ju je pravilno sud prvoga stupnja ocijenio vjerodostojnom u dijelu u kojem su evidentirani prekovremeni sati rada na terenu, a niti evidenciju o izvršenim isplatama. Ujedno, valja reći da su tužitelj i saslušani svjedoci dali iskaz nakon proteka sedam i više godina, računajući od vremena kada je tužitelj radio na terenu na okolnost rada na terenu, a tužitelj nije konkretno prigovorio pojedinačno po radnim danima provedenim na terenu koliko je točno koji dan radio, već je to učinio općenito i otprilike. Naime, nelogično je i neživotno da tužitelj, a osobito svjedoci imaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj radnih sati bilo koji dan proveo radeći na terenu, a da tužitelj ima takva saznanja, odnosno da je sam vodio pismenu evidenciju o svom radu na terenu za očekivati je da bi je dostavio u spis.

10.3. Slijedom navedenoga sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

10.4. Personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka ne mogu imati prednost i veću vjerodostojnost od materijalnih dokaza, odnosno dostavljenim evidencijama o radu. Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud bio ovlašten odlučivati o osnovanosti navedenog dijela tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu valja reći da tužitelj nije isticao da je prilikom obračuna plaće prigovorio da evidencija nije pravilno vođena. Stoga, pravilno je sud prvoga stupnja odbio dio tužbenog zahtjeva s osnove terenskog dodatka.

11. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova prijevoza, valja odgovoriti slijedeće.

11.1. Odredbom čl. 4. st. 1.Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne Novine“ broj 141/04, 22/05 – bio na snazi do 06. studenog 2013. – dalje: Pravilnik/04) propisano je da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza, podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen.

11.2. Zatim, odredbom članka 5. st. 6. i st. 7. Pravilnika/04 određeno je da je za djelatnike Ministarstva obrane rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u Oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, dok je odredbom čl. 5. st. 8. Pravilnika/04 određeno da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske sustave.

11.3. Odredbom čl. 5. st. 1. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne Novine“ broj 131/13-dalje: Pravilnik/13) donesenog na temelju Zakona o službi o oružanim snagama („Narodne Novine“ br. 73/13) određeno je da djelatna vojna osoba zahtjev za ostvarivanje prava na prijevoz podnosi čelniku ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je raspoređen, odnosno nadređenom zapovjedniku bojne, njemu ravne ili više razine.

11.4. Iz čl. 6. Ugovora o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika na rok od 5 godina proizlazi da je djelatni vojnik-tužitelj obavezan prihvatiti smještaj u vojarni, odnosno drugom vojnom objektu u skladu s propisanim standardom za smještaj vojnika te za vrijeme trajanja prvog raspoređivanja djelatni vojnici obavezni su prihvatiti smještaj u vojarni, odnosno drugom vojnom objektu u skladu s propisanim standardom za smještaj vojnika te za vrijeme trajanja prvog raspoređivanja djelatni vojnici ne ostvaruju pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji, naknadu selidbenih troškova i troškova putovanja na posao i s posla i da djelatni vojnik jedan puta mjesečno ima pravo na organizirani prijevoz ili naknadu troškova prijevoza od mjesta službe do mjesta prebivališa.

12. Prema odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13., 75/15. i 50/16., dalje: ZSOS/13) koji se primjenjuje u utuženom razdoblju, djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenima na temelju toga Zakona.

13. Odredbom čl. 147. st. 4. citiranog Zakona propisano je da ministar obrane pravilnikom propisuje uvjete i postupak za ostvarenje naknade troškova prijevoza.

13.1. Iz odredbe čl. 214. st. 1. istog Zakona proizlazi da su prijem u službu, prestanak službe i stanja u službi te prava i obveze o kojima se prema tom Zakonu donosi rješenje upravna stvar. U st. 2. istog zakonskog članka je propisano da o ostalim stanjima u službi, pravima i obvezama rješava se odlukama u neupravnom postupku.

14. Prema odredbi čl. 217. ZSOS/13 ministar obrane i osobe koje on ovlasti nadležni su za odlučivanje o stanjima u službi o kojima se u skladu sa odredbama toga Zakona ne vodi upravni postupak.

15. Budući da odredbama ZSOS/13 nije propisano da se o pravu na troškove prijevoza djelatne vojne osobe odlučuje rješenjem, odluka o tom materijalnom pravu donosi se u neupravnom postupku.

16. Odredba čl. 48. u vezi čl. 1. st. 3. ZSOS/13 prema kojoj se na službenike i namještenike primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima ne primjenjuje se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu.

17. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da odluka o pravu tužitelja nije upravna stvar, pa je slijedom navedenoga pogrešno sud prvoga stupnja zaključio da odlučivanje o navedenom pravu tužitelja predstavlja upravnu stvar.

18. Međutim, iz citiranih odredbi također proizlazi da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza na način i pod uvjetima utvrđenima odredbama ZSOS-a/13 i propisima donesenima na temelju toga Zakona, ministar obrane propisuje uvjete i postupak za ostvarenje naknade troškova prijevoza.

19. Odredbom čl. 5. st. 1. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ("Narodne novine" br. 131/13, dalje: Pravilnik) donesenim na temelju ZSOS/13, određeno je da djelatna vojna osoba zahtjev za ostvarenje prava na prijevoz podnosi čelniku ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je raspoređen, odnosno nadređenom zapovjedniku bojne, njemu ravne ili više razine.

20. Kako u ovom slučaju tužitelj nije dokazao da je podnio novi zahtjev za ostvarenje toga prava, kao što nalaže citirana odredba Pravilnika kojim je propisan način ostvarenja toga prava, njegov zahtjev za isplatu nije osnovan. Naime, kako je prethodno obrazloženo, na njega kao djelatnu vojnu osobu, prema odredbi čl. 135. st. 1. ZSOS/13, treba primijeniti ostale citirane odredbe toga Zakona i propise donesene temeljem njegovih odredbi, ovdje Pravilnika, kao specijalnih propisa koji propisuju uvjete i način ostvarenja konkretnog prava.

21. Budući da je u ovom slučaju citiranom posebnom odredbom Pravilnika propisano da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza temeljem zahtjeva nadležnoj osobi a tužitelj taj zahtjev nije podnio, isključeno je njegovo pravo na utužene dodatke.

22. Slijedom navedenoga i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako odlučiti o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva.

23. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

24. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

25. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužitelj odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević