REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj 12. K-2106/2019-128
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po predsjednici vijeća Martini Pamić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Jež kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog JČ, II. okrivljenog UČ i III. okrivljenog HČ, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1.. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO Zagreb) poslovni broj Kg-DO-199/13 od 27. prosinca 2013., izmijenjene 26. svibnja 2017., sada pod poslovnim brojem KO-DO-158/2020, nakon održane javne rasprave 15. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu Jelene Bige, I. okrivljenog JČ osobno uz branitelja, odvjetnika JČN, II. okrivljenog UČ uz branitelja, odvjetnika FČ te III. okrivljenog HČ osobno, a u prisutnosti II. okrivljenog ĐČ **.**.2025. objavio je, a 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I./ Na temelju članka 453. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP)
I. okrivljeni JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin J i U rođene H, rođen **.**.1977., s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VŠS pravnik, zaposlen u "Saras" d.o.o., Poljanska cesta 55 e Ičići, s mjesečnim primanjima 3.120,00 kn, oženjen, živi odvojeno od supruge, otac jednog djeteta, bez imovine, vojsku nije služio, ne vodi se u VE, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni protiv njega,
II. okrivljeni UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin F i Đ rođene L, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, elektrotehničar, nezaposlen, prijavljen na ZZ, uzdržava se honorarnim poslovima s mjesečnim primanjima oko 2.000,00 kn, neoženjen, otac jednog djeteta, vojsku služio 1998. u Koprivnici, Rijeci, Puli, bez imovine, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni protiv njega,
III. okrivljeni HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin I i Ć rođene V, rođen **.**.1981. u [adresa], R [adresa], s prebivalištem u u [adresa] 101, Mohnichesteig 2, državljanin RH, SSS instalater grijanja i klimatizacije, zaposlen u "Bevanda" d.o.o., Zert 8, Opatija, mjesečna primanja 4.000,00 kn, neoženjen, otac jednog djeteta, bez imovine, vojsku služio 2002. u Zagrebu, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni protiv njega,
o s l o b a đ a j u se o p t u ž b e
da bi:
u razdoblju od 5. kolovoza 2008. do 31. prosinca 2009. u Zagrebu, I. okr. JČ i II. okr. UČ kao osobe koje su vodile poslovanje društva "PRO DIV" d.o.o., a III. okr. HČ kao direktor i osoba ovlaštena za raspolaganje sredstvima po računu tog trgovačkog društva, u nakani da neprijavljivanjem i neplaćanjem poreza pribave značajnu nepripadnu materijalnu dobit za navedeno društvo, I. okr. i II. okr. sačinjavali poslovnu dokumentaciju, te neovlašteno i protivno članku 81. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost tijekom 2008. kupcima ispostavljali račune sa izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 204.086,65 kuna, iako svjesni da u 2008. društvo nije bilo prijavljeno u sustavu poreza na dodanu vrijednost, a III. okr. podizao novac s računa od uplata kupaca, te ga predavao I. i II. okrivljeniku koji su novac upotrijebili za poslovanje društva mimo žiro- računa, nakon čega nisu sukladno članku 15. stavku 5. i sukladno člancima 18. i 19. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, obračunali, prijaviti i platili Poreznoj upravi za 2008. ukupan iznos od 204.086,65 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost, dok u 2009. iako je društvo bilo u sustavu poreza na dodanu vrijednost, nisu sukladno članku 18. stavak 1. i 2. te sukladno članku 19. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, obračunali, prijavili niti platili porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu 66.771,80 kn za izvršene isporuke dobara i usluga, a na koji način su na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske izbjegli plaćanje poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 270.858,45 kn i time trgovačkom društvu "PRO-DIV" d.o.o. iz Zagreba pribavili nepripadnu materijalnu dobit u navedenom iznosu,
dakle, I, II i III okrivljenici s ciljem da druga osoba potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze pa zbog toga dođe do ne utvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kn,
pa da su time I, II i III okr. djelom počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - utaju poreza ili carine - opisano i kažnjivo po članku 256 stavak 1 KZ/.
II./ Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a oštećena Republika Hrvatska, upućuje se da imovinsko pravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.
III./ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada izabranih branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. OKDO Zagreb podiglo je 27. prosinca 2013. uvodno citiranu optužnicu zbog osnovane sumnje da su I. okrivljeni JČ, II. okrivljeni UČ i III. okrivljeni HČ počinili kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11, koja optužba je izmijenjena pisanim podneskom 26. svibnja 2017. Prije početka rasprave stranke su se na temelju članka 19.b stavka 4. ZKP-a suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.
2. Pozvani da se očituju o osnovanosti optužnice I. okrivljeni JČ, II. okrivljeni UČ i III. okrivljeni HČ naveli su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.
3. U tijeku dokaznog postupka pročitani su i razgledani dokazi u spisu i to: računi trgovačkog društva „PRO - DIV" d.o.o., obavijest Bjelovarsko-bilogorske županije, Općine Berek od 22. siječnja 2009., Ugovor o javnoj nabavi od 19. rujna 2007. (list 17- 45 spisa), izvadak o promjenama i stanju na računu od 24. listopada 2008., Ugovor o cesiji od 22. listopada 2008., izvadak sa žiro-računa za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008., ugovori o kratkoročnim pozajmicama između društva „Korsabo" d.o.o. Zagreb i „PRO - DIV" d.o.o. iz Zagreba (list 46-58 spisa), pojedinačni pregled prometa po računu „PRO - DIV" d.o.o. za razdoblje od 5. rujna 2008. do 12. studenog 2008., izvadci o stanju i prometu po računu „PRO - DIV" d.o.o. u razdoblju od 13. studenog 2008. do 30. ožujka 2009. (list 59 - 89 spisa), prijava potpisa po računu za društvo „PRO - DIV" d.o.o. od 5. rujna 2008. (list 90 spisa), izvadci informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznog obveznika „PRO - DIV" d.o.o. (list 91-108 spisa), zapisnik Ministarstva financija, Porezne uprave. Odjela za nadzor PDV- a za poreznog obveznika „PRO - DIV" d.o.o. od 25. kolovoza 2009., porezno rješenje od 7. listopada 2009., zaključak od 15. lipnja 2009. (list 139-163 spisa), računi, ugovori o kratkoročnim pozajmicama, Ugovor o cesiji, izvaci o promjenama i stanju na računu, pojedinačni pregled prometa po računu, prijava potpisa (list 164-254 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za „PRO - DIV" d.o.o. od 24. listopada 2011. (list 255-256 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. veljače 2012., kartica analitičkog konta od 31. prosinca 2009., troškovnik radova s projektantskim cijenama od 20. travnja 2006., Ugovor o izvođenju radova od 5. siječnja 2009., računi, prijava potpisa (list 257-269 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu o upisu u sudskih registar društva „IRA-SEN" d.o.o. od 6. ožujka 2007., obavijest Državnog zavoda za statistiku, dopis Hypo Alpe Adria Banke d.d od 3. travnja 2009., pregled prometa po računu komitenta Hypo Alpe Adria Bank d.d. za „IRA-SEN" d.o.o.. Ugovor između „IRA-SEN" d.o.o. i Hypo Alpe Adria Bank od 21. ožujka 2007., pojedinačni pregled prometa po računu komitenta ,,IRA - SEN" d.o.o., stanje računa poreznog obveznika „IRA-SEN'' d.o.o., izvaci informacijskog sustava Porezne uprave, prijava poreza na dodanu vrijednost za siječanj 2008. za„IRA-SEN" d.o.o. (list 379-420 spisa), prijava potpisa po računu za društvo „IRA-SEN" d.o.o. od 15. listopada 2007., Ugovor o otvaranju RBA transakcijskog računa od 13. ožujka 2007., prijava potpisa u Hypo Alpe Adria bank d.d. za društvo „IRA-SEN" d.o.o., Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog računa između Hypo Alpe Adria Bank d.d. i „IRA-SEN" d.o.o. (list 421- 428 spisa), financijske kartice prometa, Ugovor između društva „Konekt marketing" d.o.o. i „IRA-SEN" d.o.o., računi, dokumentacija o izvršenim prezentacijama društva „Konekt marketing" d.o.o. (list 430-514 spisa), kartica partnera „Tomi - transporti" d.o.o. za „IRA-SEN" d.o.o., ugovor između „IRA-SEN" d.o.o.i „Tomi - transporti" d.o.o., računi (list 516-53 1 spisa), izvadak salda konta dobavljača od „Buli" d.o.o. prema društvu „IRA-SEN" d.o.o., Ugovor broj 04/07 od 20. lipnja 2007., računi, narudžbe, Ugovor broj 05/07 od 3. prosinca 2007., Ugovor broj 06/07 od 12. prosinca 2007., (list 533-556 spisa), izvadak S&T-a d.o.o. o prometu prema partneru „IRA-SEN" d.o.o., Ugovor broj 05/07 između „IRA-SEN" d.o.o. i S & T Hrvatska d.o.o. od 20. lipnja 2007., zapisnik od 28. studenog 2007., računi „IRA-SEN" d.o.o. prema S & T Hrvatska d.o.o. (list 559-567 spisa), kartica dobavljača „Neki Daniels Media" d.o.o. prema „IRA-SEN" d.o.o., računi (list 568-585 spisa), kartice analitičkog konta javnog bilježnika LČ, računi (list 587-599 spisa), rješenje Ministarstva financija od 31. svibnja 2011., potvrda Privredne banke Zagreb, zapisnik javnog bilježnika Ive Dujmovića (list 604-610 spisa), kartice partnera Optika Stepinac d.o.o. za „IRA-SEN" d.o.o., računi, temeljnice, specifikacije troškova, e-mail dopis od 22. studenog 2011., Ugovor između „IRA-SEN" d.o.o. i Optike Stepinac, kartice partnera Optika Stepinac d.o.o. (list 612-630 spisa), kartice dobavljača BSS poslovni sustavi d.o.o., Ugovor između IRA-SEN d.o.o. i BSS poslovni sustavi d.o.o., račun (list 631-636 spisa), kartica poslovnog partnera „Hip media servis" d.o.o., računi (list 638-674 spisa), konto kartice Chromos poslovne usluge i računi za 2007. i 2008. za ., IRA-SEN" d.o.o. (list 675-690 spisa), kartice dobavljača Eko flor plus prema partneru „IRA-SEN" d.o.o. i računi za 2007. i 2008. (list 692-698 spisa), ugovori o cesiji između Eko toursa, Grada Sv. Nedjelja i „IRA-SEN" d.o.o. (list 741 i 742 spisa), Ugovor o cesiji između Eko flor plus d.o.o., općine Pokupsko i „IRA-SEN" d.o.o. (list 755 spisa), kartice dobavljača Real d.o.o. u odnosu na „IRA-SEN" d.o.o., računi, ugovor između obrta [obrt] i „IRA-SEN" d.o.o. od 2. siječnja 2007., konto kartica dobavljača [obrt] za 2007., računi, narudžbenice, izdatnice, računi „IRA-SEN" d.o.o. za obrt „ [obrt]", izvaci Zagrebačke banke broj 35 i 14 obrta „ [obrt]" u odnosu na „IRA-SEN" d.o.o. (list 804-848 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku „Korsabo" d.o.o. od 7. studenog 2011. (list 869 do 871 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku „IRA-SEN" d.o.o. od 7. studenog 2011. (list 922 -924 spisa), zapisnik S & T-a Hrvatska d.o.o. o izvršenim obvezama prema Ugovoru 07/08 prema „PRO - DIV" d.o.o. od 25. rujna 2008., Ugovor broj 07/08 od 25. kolovoza 2008, (list 1450-1455 spisa), izvadci iz zemljišnih knjiga, Ugovori o kupoprodaji, potvrde, izvadci iz sudskog registra, tabularne izjave, uvjerenja o prebivalištu, rješenje o nasljeđivanju, sporazumi radi osiguranja novčane tražbine, Ugovori o kreditu, izvadak iz knjige položenih ugovora (list 1507-1630 spisa) i uvjerenje PUZa, PP Velika Gorica (list 1813-1823 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave (list 2508-2523, 2527, 2529 spisa), e-mailovi (list 2524-2525) te dopis Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 24. rujna 2024. (list 2547-2549 spisa). Pročitani su iskazi svjedoka i to IČ od 13. travnja 2016. sa lista 2038 spisa, ĆČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2073 i 2074 spisa, UČN **.**.2016. sa lista 2074 spisa, VČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2074 spisa, SČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2075 spisa, DČ **.**.2016. sa lista 2075 spisa, ŽČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2076 spisa, PČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2076 spisa, BČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2076 spisa, EČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2077 spisa, ŠČ od 8. srpnja 2016. sa lista 2078 spisa CČ od 23. rujna 2016. sa lista 2098 i 2099 spisa, LČ od 23. rujna 2016. sa lista 2099 spisa, OČ od 23. rujna 2016. sa lista 2099 i 2100 spisa, ZČ od 23. rujna 2016. sa lista 2100 spisa, KČ od 23. rujna 2016. sa lista 2100 spisa, HČN od 23. rujna 2016. sa lista 2100 spisa, FČN od 23. rujna 2016. sa lista 2100 i 2101 spisa, ČČ od 2. studenog 2016. sa lista 2107 spisa, GČ od 2. studenog 2016. sa lista 2108 spisa, MČ od 13. travnja 2016. sa lista 2039 spisa, RČ od 13. travnja 2016. sa lista 2040 spisa, TČ **.**.2016. sa lista 2098 spisa i NČ od 14. prosinca 2018. sa lista 2231 i 2232 spisa. Pročitan je i nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blaškovića od 7. listopada 2013. as lista 1825 do 1855 spisa sa usmenom dopunom od 5. svibnja 2017. sa lista 2151 spisa, 30. listopada 2017. sa lista 2172 spisa i od 16. veljače 2024. sa lista 2036 spisa. Na kraju dokaznog postupka ispitani su I. okrivljeni JČ, II. okrivljeni UČ i III. okrivljeni HČ, te ssu pročitani izvaci iz kaznene evidencije za okrivljene sa listova 2000 spisa, lista 2004 spisa te lista 2002 spisa.
4. U svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka I. okrivljeni je naveo kako ostaje pri obrani koju je prethodno iznio u ovom postupku, potom je sud na temelju članaka 435. ZKP-a se pročitao obranu I. optuženika od 19. listopada 2018. sa lista 2223 spisa i reproducirao snimku prvog ispitivanja od 3. srpnja 2013. sa lista 1698 spisa. Tada je I. okrivljeni JČ naveo da nije počinio kazneno djelo, da poznaje III. okrivljenog HČ koji je živio u blizini sjedišta njegove tvrtke, koju je vodio zajedno sa II. okrivljenim UČ koja se bavila građevinarstvom. Naveo je i kako je III. okrivljeni HČ tražio da radi za njih i želio osnovati firmu jer je upoznao dosta ljudi. Želio je kupiti poslovni prostor, pa su mu on i II. okrivljeni UČ, odnosno njihova tvrtka pozajmili novac koji on nije vratio. Osporava da bi mu II. okrivljeni AČ davao novac koji je uplaćivan na žiro-račun novoosnovane tvrtke. Nije želio odgovarati na pitanja.
4.1. U obrani iznijetoj na kraju dokaznog postupka, II. okrivljeni UČ naveo je kako ostaje pri obrani koju je ranije iznio pa je sud na temelju članaka 435. ZKP-a pročitao obranu II. okrivljenog od 19. listopada 2018. sa lista 2223 spisa i reproducira se snimka prvog ispitivanja od 10. srpnja 2013. sa lista 1791 spisa, kada je naveo da nema nikakve veze s tvrtkom PRO DIV, da nije nikoga nagovorio niti potaknuo na osnivanje tvrtke, niti na poslovanje tvrtke. Nije želio odgovarati na pitanja.
4.2. Prilikom iznošenja obrane III. okrivljeni HČ je naveo kako ostaje pri obrani koju je iznio prethodno u postupku, pa je sud na temelju članaka 435. ZKP-a pročitao obranu III. okrivljenog od 19. listopada 2018. sa lista 2224 spisa i reproducirao snimku prvog ispitivanja od 15. srpnja 2013. sa lista 1804 spisa, kojom prilikom je naveo da se 2007., 2008. godine zaposlio u firmi Korsabo koju su vodili I. i II. okrivljenici, otvorili su firmu na njegovo ime i sjeli su prvi novci za koje nije pitao odakle su te su mu rekli da ih ide podići u RBA u Jurišićevoj ulici i to 20.000,00 kuna, nakon čega su bile učestale uplate iznosa 100, 200.000,00 kuna, dali su mu upute da naruči u banci određeni iznos novca i podigne ga, nakon čega je novac dao I okrivljeniku i par puta II okrivljeniku te bratu javne bilježnice LČ. Trebao je dobiti naknadu u iznosu od 2 %, ali su mu dali 100, 200 kuna. Shvatio je kuda to ide, te je htio odustati, nakon toga je otišao raditi na drugo radno mjesto, ali je i dalje podizao novac. Početkom 2009. je tvrtku PRO DIV prijavio u sustav poreza na dodanu vrijednost. Potpisivao je isplatnice u banci, ali ne i račune koje je sastavljao II. okrivljeni UČ, a poslovnu suradnju su dogovarali I. i II. okrivljenici. Nije želio odgovarati na pitanja.
5. U postupku nije bilo sporno da je III okrivljeni HČ bio direktor i osoba ovlaštena za raspolaganje sa sredstvima po računu trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o. jer navedene okolnosti proizlaze iz obrane III. okrivljenog HČ koja je preslušana sa audio-video snimke o prvom ispitivanju. Navedena činjenica je učinjena nesporno i iz pročitane materijalne dokumentacije i to povijesnog izvatka za trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o., sa lista 255 i 256 spisa, iz kojeg proizlazi da da je sjedište istog bilo u Zagrebu, Jurišićeva 21, a da je direktor u inkriminirano vrijeme bio upravo III. okrivljeni HČ. O predmetnoj činjenici iskazivao je jedino svjedok MČ, koji je u svom iskazu naveo da je predmetno trgovačko društvo zastupano po III. okrivljenom HČ. Također, nije sporno da je III. okrivljeni HČ podizao novac sa računa navedenog trgovačkog društva, što proizlazi iz njegove obrane.
6. Sporno je bilo da li su I. okrivljeni JČ i II. okrivljeni UČ stvarno vodili poslovanje trgovačkog društva „PRO-DIV“ te da li su isti postupali na način kako im se to stavlja na teret, da nisu prijavljivali i plaćali porez, sastavljali poslovnu dokumentaciju, ispostavljali račune sa izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost tijekom 2008. godine ukupnog iznosa 204.086,65 kuna, svjesni da to društvo nije bilo prijavljeno u sustavu PDV-a, novac koji bi im predao III. okrivljeni HČ upotrijebili za poslovanje društva mimo žiro računa, nakon čega nisu dužni iznos PDV-a obračunali, prijavili i platili Poreznoj upravi za 2008. što nisu činili niti u 2009. godini kada je društvo bilo u sustavu PDV-a, i tako izbjegli plaćanje PDV-a ukupnog iznosa 270.858,45 kuna i time pribavili nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu „PRO- DIV“. Sporno je bilo i da li je III. okrivljeni HČ novac koji je podizao sa računa atrgovačkog društva uistinu predavao I. okrivljenom JČ i II. okrivljenom UČ.
7. U odnosu na događaje koji su predmet postupka, sud nije našao nedvojbeno utvrđenim da su se oni doista dogodili upravo i na način opisan u činjeničnom opisu, odnosno da bi okrivljenici postupali poduzimajući radnje na način kako im se to stavlja na teret, a da bi netko bio oglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret mora postojati dovoljno dokaza da se sa izvjesnom sigurnošću može donijeti osuđujuća presudu. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenih sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo i na način kako je to okrivljenicima stavljeno na teret.
8. Pri tome su u dokaznom postupku iskazivali, s jedne strane svjedoci koji nemaju neposredna saznanja o samom počinjenju predmetnog kaznenog djela, nemaju saznanja o poslovanju trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o., no imaju saznanja o poslovanju sa navedenim trgovačkim društvom, a s druge strane su ispitani okrivljeni koji negiraju počinjenje kaznenog djela, prebacujući krivnju jedni na druge te svjedoci koji su iskazivali da su poslovali sa trgovačkim društvom „PRO-DIV“ d.o.o., no da nikada nisu upoznali II. okrivljenog HČ kao odgovornu osobu, kao da im isti nije ni poznat. Stoga je valjalo analizirati iskaze pojedinih svjedoka o te ih dovesti u međusobnu vezu, ali i u vezu sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke kao i metrijalnom dokumentacijom, kako bi sud donio pravilnu odluku.
9. Iz iskaza svjedoka ĆČ je utvrđeno da je radila u tvrtki Korsabo kao tajnica, tvrtka se bavila građevinom čiji direktor je bio II. okrivljeni UČ, a da su II. okrivljeni UČ i III. okrivljeni HČ zajedno radili i išli na gradilište te je III. okrivljeni HČ za II. okrivljenog UČ postavljao knauf, čistio podrum, a nije djelovao pouzdano niti uspješno, te da joj je II. okrivljeni UČ rekao da mu je nešto ukrao. Kad je išla s III. okrivljenim HČ u Poreznu upravu, nosila je papire za firmu Korsabo, a on za svoju firmu. On joj je govorio da ima neko trgovačko društvo, a ne zna ime te tvrtke, da joj je III. okrivljeni HČ rekao da se posvađao sa I. okrivljenim JČ i II. okrivljenim UČ, a trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o. ne veže uz njih. Navela je i da II. okrivljeni UČ nije imao veze sa tvrtkom u vlasništvu III. okrivljenog HČ, nije imao žig firme, vodio dokumentaciju ili nešto drugo, kao niti I. okrivljeni JČ. Potom je u svom iskazu svjedok PČ naveo je da je firma Ekoflor plus poslovala sa firmama IRA SEN i PRO DIV, a svjedok BČ, zaposlenik iste tvrtke da se ne sjeća imena firmi PRO DIV i IRA SEN, niti da su mu poznata imena okrivljenih. Zatim je svjedok EČ naveo da je bio vlasnik obrta [obrt] koji je poslovno surađivao s firmom IRA SEN koju je zastupala osoba imena JČ, kad je vidio poziv za raspravu prisjetio se da bi njegovo prezime bilo JČ, a ime firme PRO DIV mu nije poznato. Svjedok JR naveo je da poznaje sve okrivljenike jer su njihove firme izvodile građevinske radove u uredu javnog bilježnika LČ čiji je djelatnik. Zna za tvrtku Korsabo koja je bila u vlasništvu I. okrivljenog JČ ili II. okrivljenog UČ koji je izvodio i građevinske radove unutar ureda, a od njih je najviše radio III. okrivljeni HČ. Za III. okrivljenog HČ je naveo da je stanovao preko puta njihovog ureda i da su ga tako upoznali, a pretpostavlja da je on poslovni partner I. okrivljenog JČ i II. okrivljenog UČ. Pojašnjavajući navod iznesen kod ispitivanja kod Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici da III. okrivljeni HČ nije bio ravnopravni poslovni partner sa I. okrivljenim JČ i II. okrivljenim UČ, da je I. okrivljeni JČ pronalazio poslove koje su odrađivali II. okrivljeni UČ i III. okrivljeni HČ, navodi da je dobio dojam da su I. okrivljeni JČ i II. okrivljeni UČ ušli u poslove, a da im se onda pridružio II. okrivljeni UČ, a koji je osnovao tvrtku, a dokumentaciju mu je pripremio javnobilježnički ured njegove sestre, rekao mu je da mu je I. okrivljeni JČ pomogao ubrzati postupak registracije tvrtke. Za III. okrivljenog HČ naveo je da je direktor i osnivač firme „PRO-DIV“, a da je I. okrivljeni JČ znao III. okrivljenom HČ donijeti 20- tak i više tisuća kuna za kupovinu materijala. Firme koje su radile građevinske radove u uredu LČ su bile IRA SEN, PRO DIV i Korsabo s tim da Porezna uprava nije priznala neke račune. Ispitana u svojstvu svjedoka LČ suglasno je iskazivala svjedoku UR o obavljanju građevinskih radova u uredu gdje radi kao javni bilježnik te da neke izdane fakture nisu bile priznate od Porezne uprave. Svjedok KČ naveo je kako poznaje I. okrivljenog JČ, II. okrivljenog UČ te HR s tim da je dojma da su I. okrivljeni JČ i FR pronalazili poslove koje je realizirao II. okrivljeni UČ kod kojeg je radio. O okolnosti predmetnog kaznenog djela iskazivala je svjedokinja HČN koja nije sjećala okolnosti vezano za suradnju s firmama IRA SEN i PRO DIV u vezi društva Chromos poslovne usluge zbog proteka vremena i činjenice da je sada u mirovini, a kada joj je predočen sadržaj iskaza kod Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici u kojem je navedeno da je društvo čija je bila zaposlenica poslovno surađivalo sa spomenutim tvrtkama, te su isti izvršili ugovorene radove, potvrđuje da je to što je konstatirano sigurno točno. Svjedok ĐČN naveo je da su I. okrivljeni JČ i II. okrivljeni UČ imali društvo Korsaba d.o.o., a III. okrivljeni ĐČ društvo PRO DIV. Ne sjeća se da bi rekao da je I. okrivljeni JČ ugovarao radove koje su odrađivali II. okrivljeni UČ i III. okrivljeni HČ. Ne sjeća se da bi III. okrivljeni HČ odrađivao poslove za I. okrivljenog JČ i u vrijeme dok je bio direktor društva PRO DIV.
10. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko - knjigovodstvene struke u vezi priljeva i odljeva po žiro računu društva „PRO-DIV“ d.o.o. je utvrđeno da je sa žiro računa društva isplaćen iznos od 3.194.474,00 kn sa svrhom isplata gotovine, pozajmica i materijalni troškovi. Jedina osoba koja je bila ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa u tom periodu bio je III. okrivljeni HČ. Nadalje, u odnosu na društvo „PRO-DIV“ d.o.o. u spisu predmeta nalaze se računi s iskazanim PDV-om. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je da društvo u 2008. nije bilo u sustavu PDV-a, a 2009. je bilo, ali nije predavalo mjesečne prijave PDV-a. Uzevši u obzir račune iz 2008. i 2009. ukupan iznos neplaćenog PDV-a iznosi 270.858,45 kn. Vještakinja je navela da je tada važeća stopa PDV-a iznosila 22%, sukladno odredbama Zakona o PDV-u koji se primjenjivao u inkriminiranom periodu, kojim su definirani povremeni porezni obveznici PDV-a, što se između ostalog odnosi na slučaj kada društvo nije u sustavu PDV-a, ali izdaje račune sa PDV-om. U tom slučaju Zakon predviđa da društvo PDV iskazan na računima treba uplatiti u Državni proračun, osim u slučaju kada ispravi račun izdan primatelju u skladu s člankom 8 stavkom 3. Zakona. U tom slučaju Zakon o PDV-u zabranjuje drugoj strani da priznaje predporez kako se ne bi oštetio Državni proračun. Zakon propisuje da izdavatelj računa koji iskaže PDV na računu, a nije upisan u sustav PDV-a, taj PDV mora platiti. Ukoliko porezna uprava provede nadzor kod primatelja računa i uoči da je isti priznao pretporez po računu društva koje nije bilo u sustavu PDV-a i ukoliko ospori pravo priznavanja tog predporeza, u tom slučaju Državni proračun nije oštećen. Ukoliko porezna uprava to ne uoči dolazi do oštećivanja proračuna. Računi koji su prikupljeni, prikupljeni su od primatelja računa koji su te račune dostavili u spis. U spisu nema zapisnika o eventualnom poreznom nadzoru drugih društava, niti druge dokumentacije iz koje bi se moglo zaključiti da oni nisu odbili predporez ili da su ispravili grešku. Nakon drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu, provedeno je dodatno vještačenje te je zatražena dodatna dokumentacija od Porezne uprave, pa je vještakinja na raspravi 16. veljače 2024. navela kako uvidom u naknadno prikupljenu dokumentaciju od strane Porezne uprave proizlazi da je Porezna uprava društvu Chromos poslovne usluge d.o.o. osporila PDV za 2008. u ukupnom iznosu od 89.625,14 kuna s time da se u dopisu Porezne uprave ne navodi točno na osnovu kojih ulaznih računa kojih dobavljača. U odnosu na društvo Tehnomas-tms d.o.o. Porezna uprava se očitovala da je osporen pretporez po računima društva PRO-DIV d.o.o. u ukopnom iznosu od 159.498,20 kuna. U odnosu na ostala društva kojima je društvo PRO-DIV d.o.o. izdavalo račune u inkriminiranom razdoblju Porezna uprava se u bitnom očitovala da nije osporeno pravo na pretporez odnosno da nije proveden porezni nadzor. Stoga kada bi se u odnosu na društvo PRO-DIV d.o.o. uzelo u obzir da je društvu Chromos poslovne usluge d.o.o. u 2008. osporen pretporez i pod pretpostavkom da je u tom osporenom pretporezu bio uključen i PDV po računima PRO-DIV d.o.o. tada bi ukupan iznos PDV-a koje društvo PRO-DIV d.o.o. iskazalo za 2008., a za koji iznos je oštećen državni proračun iznosilo 179.259,65 kuna, a radi se o tabeli 3 njezinog nalaza i mišljenja iz koje su izostavljeni računi izdani društvu Chromos poslovne usluge d.o.o. U odnosu na PDV za 2009. društva PRO-DIV d.o.o. kada bi se utvrđeni iznos od 66.771,80 kuna umanjio za PDV iskazan na računima izdanima društvu Tehnomas-tms d.o.o. preostao bi iznos PDV-a od 20.680,00 kuna. Stoga bi ukupno minimalna obveza društva pro-div za pdv za 2008. i 2009. ukupno iznosila 199.939,65 kuna, a što je primjenom fiksnog tečaja konverzije kune za euro 26.536,55 eura. Vještakinja je navela i da je Porezna uprava za društvo Chromos poslovne usluge d.o.o. donijela rješenje dana 23. lipnja 2009., a da nema uvid u poslovne knjige društva Chromos poslovne usluge d.o.o., ali u praksi društvo porezni obveznik sam prijavljuje obvezu za PDV i iskazuje pravo na pretporez u PDV prijavama, a Porezna uprava u upravnom postupku može kontrolirati ispravnost odbitka pretporeza te ga osporavati. Na daljnji upit navela je ako je Porezna uprava u postupku osporila određeni iznos pretporeza po određenim računima znači da ti računi nisu bili ispravljeni sukladno članku 8.Zakona, a na daljnji upit da u poreznim propisima nije predviđeno da bi se porezna obveza jednog poreznog obveznika umanjivala zbog činjenice da je drugom poreznom obvezniku osporeno pravo na pretporez, odnosno nove iznose obveze za 2008. i 2009. je sada iskazala isključivo uputi Županijskog suda. Na daljnji upit navela je kako sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o PDV-u onaj koji iskaže PDV na računu iako za to nije ovlašten tada duguje taj iskazani iznos PDV-a. Na daljnje pitanje navela je kako je društvo sukladno članku 15. Zakona o PDV- u bilo dužno platiti taj iznos. Navodim da po osnovi računa iz 2008. koji su iskazani u tabeli 3, a na kojima je iskazan PDV iako društvo PRO-DIV u 2008. nije bilo u sustavu Pdv-a društvo PRO-DIV je tako neovlašteno iskazan PDV sukladno članku 15. Zakona trebao uplatiti u državni proračun RH. Na daljnje pitanje, a vezano uz osporeni PDV društvu Chromos poslovne usluge d.o.o., kako je ranije navela na početku svog iskaza, da ukoliko bi se radilo pretporezu koji je predan po računima PRO-DIV d.o.o. isti bi bio osporen temeljem činjenice da se radi o pretporezu po računima društva koje nije u sustavu PDV-a. Na daljnji upit je navela da po izdanim računima ne bi bili zadovoljeni uvjeti za odbitak pretporeza. Također izdavatelj računa, u konkretnom slučaju društvo PRO-DIV bi sukladno Zakonu o PDV-u bilo dužno uplatiti navedeni iznos iskazanog poreza.
11. Iz dopisa dopis Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 24. rujna 2024., proizlazi kako povodom dostavljenih spornih potpisa nije bilo moguće provesti vještačenje. Naime, nadležnom tijelu dostavljeni su sporni potpisi i to računi sa lista 17 do 40 spisa i sa lista 164 do 165 spisa, ugovor o cesiji sa lista 47 spisa, ugovori o kratkoročnim pozajmicama sa lista 49 do 58 spida, prijava potpisa banci sa lista 90 i 235 spisa te nesporni potpisi III. okrivljenog HČ sa lista 1802 do 1804 spisa, sa upitom da li je upravo III. okrivljeni HČ skriptor potpisa na spornoj dokumentaciji trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o. U odgovoru tijela kojem je povjereno vještačenje navedeno je kako je sporni materijal u fotokopiji, a da se većina potpisa nalazi u području ovjere poduzeća „PRO-DIV“ d.o.o. te stoga gotovo u potpunosti slabo vidljivi i kod vještačenja na izvornicima otežavajuća je okolnost vještačenje potpisa ispisanih u području ovjere otiskom pečata. Navedeno je i kako prema metodi koja se koristi u Centru, vještačenje potpisa da se provodi na izvornicima jer je jedino temeljem izvornikamoguće analizirati sve relevantne rukopisne karakteristike te dati decidirano mišljenje. Ukoliko izvornik ne postoji tada je vještačenje moguće provesti temeljem fotokopije dobre kvalitete, ali da se tada mišljenje daje u nekom stupnju vjerojatnosti. Obzirom da sud ne raspolaže izvornicima dokumenata na kojima se nalaze sporni potpisi kao niti fotokopijama bolje kvalitete, tada nije naloženo ni dopunjavanje vještačenja.
12. Uzimajući u obzir naprijed izloženo, te povezujući iskaze okrivljenih sa iskazom svih ispitanih svjedoka i pročitanom materijalnom dokumentacijom kako i nalazom i mišljenjem vještaka, ovaj sud smatra da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljeni počinili kazneno djelo koje ime se stavljan a teret, izmijenjenom optužnicom. Prema članku 455. stavak 1. ZKP-a presudu kojom se okrivljeni proglašavaju krivima sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da su okrivljeni počinili kazneno djelo za koje su optuženi. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da su okrivljeni počinili kazneno djelo za koje su optuženi. Kako u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, nije na nedvojben način dokazano da bi okrivljeni postupali na način kako ih se tereti, ovaj sud ih je na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a oslobodio optužbe.
13. Naime, nesporno je da trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o. tijekom 2008. nije bio u sustavu PDV-a, a jednako tako je nesporno da je to društvo na izdanim računima u 2008. iskazivalo PDV. Potom iz nalaza i mišljenja vještaka za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. Petre Blašković proizlazi da u slučaju kada društvo nije u sustavu PDV-a, a izdaje račune sa PDV-om tada to društvo treba uplatiti u državni proračun PDV koji je iskazan na računima. U slučaju da se, prema članku 8. stavak 3. Zakona o PDV-u, ispravi takav račun, odnosno, ako se ospori pravo priznavanja predporeza primatelju takvog računa, tada se ne bi oštetio Državni proračun RH. Vještakinja Blašković navelaj je da prema zapisniku Porezne uprave, u odnosu na trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o., proizlazi da je Porezna uprava od primatelja računa pribavila račune koji su predmet inkriminacije pa se može pretpostaviti da je Porezna uprava primateljima tih računa osporila pravo na predporez, pa ako je to učinjeno nema štete za Državni proračun RH. Prilikom izrade nalaza i mišljenja ona nije imala na uvid poslovne knjige primatelja računa, niti u spisu postoji zapisnik o eventualnom poreznom nadzoru društava primatelja računa, pa da bi se utvrdilo da li je nastala šteta za Državni proračun RH treba izvršiti uvid u poslovne knjige društava primatelja računa i utvrditi da li je osporeno pravo priznavanja predporeza, odnosno, da li je ispravljena greška u izdanim računima TD PRO- DIV d.o.o. Potom je nakon pribavljanja potrebne dokumentacije od Porezne uprave za sva trgovačka društva kojima je trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o. izdalo račune, vještakinja dopunila svoj nalaz i mišljenje. Tada je decidirano navela kako uvidom u naknadno prikupljenu dokumentaciju od strane Porezne uprave proizlazi da je Porezna uprava društvu Chromos poslovne usluge d.o.o. osporila PDV za 2008. u ukupnom iznosu od 89.625,14 kuna s time da se u dopisu Porezne uprave ne navodi točno na osnovu kojih ulaznih računa kojih dobavljača. U odnosu na društvo Tehnomas-tms d.o.o. Porezna uprava se očitovala da je osporen pretporez po računima društva PRO-DIV d.o.o. u ukopnom iznosu od 159.498,20 kuna. U odnosu na ostala društva kojima je društvo PRO-DIV d.o.o. izdavalo račune u inkriminiranom razdoblju Porezna uprava se u bitnom očitovala da nije osporeno pravo na pretporez odnosno da nije proveden porezni nadzor. Stoga kada bi se u odnosu na društvo PRO-DIV d.o.o. uzelo u obzir da je društvu Chromos poslovne usluge d.o.o. u 2008. osporen pretporez i pod pretpostavkom da je u tom osporenom pretporezu bio uključen i PDV po računima PRO-DIV d.o.o. tada bi ukupan iznos PDV-a koje društvo PRO-DIV d.o.o. iskazalo za 2008., a za koji iznos je oštećen državni proračun iznosilo 179.259,65 kuna, a radi se o tabeli 3 njezinog nalaza i mišljenja iz koje su izostavljeni računi izdani društvu Chromos poslovne usluge d.o.o. U odnosu na PDV za 2009. društva PRO-DIV d.o.o. kada bi se utvrđeni iznos od 66.771,80 kuna umanjio za PDV iskazan na računima izdanima društvu Tehnomas- tms d.o.o. preostao bi iznos PDV-a od 20.680,00 kuna. Stoga bi ukupno minimalna obveza društva pro-div za pdv za 2008. i 2009. ukupno iznosila 199.939,65 kuna, a što je primjenom fiksnog tečaja konverzije kune za euro 26.536,55 eura. S obzirom na navedeno ostalo je nedvojbeno utvrđeno u nedostatku dokaza da li je primateljima računa Porezna uprava osporila pravo na predporez, odnosno, da li su predmetni računi ispravljeni sukladno članku 8. stavak 3. Zakona o PDV-u, a sve u cilju utvrđenja odgovornosti i inkriminacije koja se stavlja na teret okrivljenima. Naime, ostala je neutvrđena činjenica da li je izbjegavanjem plaćanja poreza na dodanu vrijednost za trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o. oštećen Državni proračun RH i u kom iznosu i da li je time trgovačkom društvu „PRO-DIV“ d.o.o. pribavljena korist, i u kom iznosu. Naime, kako je prethodno navedena u dva navrata, zbog nepotrebnog ponavljanja, vidiljivo je da je dio računa koje je izdalo trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o. osporeno od strane Porezne uprave, dok za ostale računa Porezna uprava kao i primatelji nemaju relevantnu dokumentaciju, a osobito nije proveden porezni nadzor, navedena činjenica je ostala neutvrđena. Upravo naknadno zaprimljena dokumentacija od strane Porezne uprave poljuljala je činjenične navode optužbe i ostavila dojam neutvrđenosti i mogućnost nedvojbenog zaključivanja da je uistinu bilo onako kako se okrivljenima stavlja na teret. S druge strane, iz iskaza III. okrivljenog HČ proizlazi da je on potpisivao samo isplatnice u banci dok drugu dokumentaciju nije potpisivao niti je donosio bilo kakve poslovne odluke za trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o. Tijekom dokaznog postupka pročitana je brojna dokumentacija koja se odnosi na poslovanje trgovačko društvo „PRO-DIV“ d.o.o. i koja dokumentacija je rezultat donesenih poslovnih odluka. No, ta poslovna dokumentacija, ugovori o kratkoročnim pozajmicama, ugovor o izvođenju radova, ugovori o cesiji i druga takva dokumentacija, nije bila adekvatna za grafološko vještačenje niti je bilo moguće istu vještačiti, kako je to navedeno u dopisu tijela kojem je povjereno vještačenje, kako je to navedeno pod točkom 11. ove presude, a iz niti jednog drugog dokaza nije bilo moguće utvrditi tko je stvarno i pod kojim okolnostima donosio odluke koje su sadržane u toj poslovnoj dokumentaciji trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o. Samo činjenica da je III. okrivljeni HČ bio direktor trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o., pored svih izvedenih dokaza, nije dovoljn za zaključak suda o njegovoj kaznenoj odgovornosti za terećeno mu kazneno djelo. Niti jedan ispitani svjedok nije iskazivao o toj činjenici niti su o tome imali saznanja, već su isključivo govorili tko je obavljalo ugovorene radove, dok niti jedan svjedok nije imao saznanja tko je bio stvarni nositelj poslovanja trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o. i tko je bio zadužen za donošenje odluka, pa tako i osoba kojoj bi bilo moguće pripisati odgovornost za predmetne optužbe. Iako je III. okrivljeni HČ nesporno bio direktor predmetnog trgovačkog društva, isti negira optužbe, navodeći kako je on bio zaposlen u trgovačkom društvu Korsabo, koje su vodili I. okrivljeni JČ i II. okrivljeni UČ, a da su mu isti otvorili trgovačko društvo i da je po njihovim uputama podizao gotovinu i istu predavao u nekoliko navrata I. okrivljenom JČ, u nekoliko navrata II. okrivljenom UČ pa čak i bratu javne bilježnice. Naveo je i kako je račune izdavao II. okrivljeni UČ, a poslovanje da su vodili I. okrivljeni JČ i II. okrivljeni UČ. Ovakve navode su u svojim obranama opovrgnuli I. okrivljeni JČ i II. okrivljeni UČ, negirajući bilo kakve aktivnosti u vezi trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o., koje obrane sud nije mogao isključiti a niti ih provjeriti, jer jedini dokaz koji ih tereti je upravo iskaz III. okrivljenog HČ, koji na neposredno provednoj raspravi nije želio odgovarati na pitanja pa predstavlja nekonfrontiran dokaz te kao takav ne može biti temelj za osuđujuću osudu ako nema drugih dokaza, što je ovdje slučaj. Osim nekonfrontiranog iskaza III. okrivljenog HČ niti jedna provedeni dokaz ne tereti I. okrivjenog JČ i II. okrivljenog UČ. Na takvom iskazu, koji je u naravi svjedočenje III. okrivljenika u odnosu na I. okrivljenika i II. okrivljenika kao suoptuženike, kada I. i II. okrivljenici nisu mogli postavljati pitanja istome i barem jednom biti u mogućnosti preispitati dokaz koji ih tereti, se ne može temeljiti osuđujuća presuda, obzirom nijedan drugi dokaz ne upućuje na zaključak, da bi I. okrivljeni JČ i II. okrivljeni UČ ustvari vodili poslovanje trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o. i onda sastavljali poslovnu dokumentaciju, ispostavljali račune, odnosno postupali na način da nisu obračunali, prijavili niti platili PDV u inkriminiranom periodu poreznog obveznika trgovačkog društva „PRO-DIV“ d.o.o. Nadalje, sud je prvenstveno, prilikom donošenja presude, polazio od načela kontradiktornosti, kao općeg elementa pravičnog postupka, koji se u kaznenom postupku konkretizira kroz optuženikova zajamčena minimalna prava obrane, a to je, između ostalog, pravo da suoptuženici ispituju druge suoptuženike i smisao je da optuženici mogu ostalim optuženicima u postupku postavljati pitanja, a osobito ukoliko se obranom kojeg od suoptuženika tereti drugi suoptuženik, kojim pitanjima će provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegovog iskaza. U takvoj situaciji, a imajući na umu zakonske, ustavne i konvencijske odredbe i obveze, bilo je potrebno razmotriti je li u odnosu na I optuženu povrijeđeno načelo pravičnosti (članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i članak 29. Ustava Republike Hrvatske). To razmatranje ovdje uključuje ocjenu poštivanja prava i davanje mogućnosti obrani u cjelokupno provedenom postupku, a ovdje je od posebnog značaja raspravni dio postupka jer se kontradiktornost i konfrontacijsko pravo optuženika, u konkretnom slučaju I. okrivljenika i II. okrivljenika, najbolje provodi na raspravi. Ocjena o poštivanju načela pravičnosti, o tome jesu li poštovana prava obrane u konkretnoj situaciji, u sebi osobito uključuje jesu li I. okrivljeni i II. okrivljeni imali mogućnost osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe (obrana III. okrivljenika) te je li dokaz na kojem bi se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljila osuda kvalitetan, uključujući i ocjenu baca li način izvođenja dokaza sumnju na njihovu vjerodostojnost (presude ESLJP-a u predmetima: S v. [adresa], D v. [adresa], Ž v. [adresa], P v. [adresa]), je li dokaz izveden na način koji osigurava pravično suđenje (B v. E), a osobito jesu li I. okrivljenik i II. okrivljenik imali pravo, na kontradiktorno provedenoj raspravi, postavljati pitanja III. okrivljeniku kako bi osporili njegovu obranu, odnosno da svestrano sudjeluju u izvođenju dokaza kojim im se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela. Obzirom da je sud utvrdio kako I. i II. okrivljeniku nije bilo omogućeno preispitivanje obrane III. okrivljenika, tada se ne može sa sigurnošću utvrditi dinamika inkriminiranog im događaja, a time se ne može sa sigurnošću zaključiti da bi ijedan od okrivljenika ostvarili obilježja terećenog im kaznenog djela. Isto proizlazi iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odlukama I Kž-217/14, I Kž-505/14, te odluke Županijskog suda u Varaždinu 7 Kž-247/16. Osim činjenice da nije moguće nedvojbeno utvrditi da bi svo troje okrivljenika postupalo na način kako ih se to tereti u smislu ostvarenja bitnih obilježja kaznenog djela i to njegovih objektivnih uvjeta kažnjivosti, valja naglasiti da iz svih izvedenih dokaza nije moguće bilo iz niti jednog izvedenog dokaza zaključiti o subjektivnom uvjetu kažnjivosti na njihovoj strani. S obzirom na sve navedeno, zaključak je ovog suda kako nije bilo moguće, a nakon provedenog dokaznog postupka, na nedvojben način utvrditi da bi I. okrivljeni JČ, II. okrivljeni UČ i III. okrivljeni HČ počinili kazneno djelo kako im se to stavlja na teret, slijedom čega ih je oslobodio u nedostatku dokaza optužbe.
14. Obzirom je počinjenjem kaznenog djela navedeno da je oštećen državni proračun Republike Hrvatske, a da je državno odvjetništvo ovlašteno zastupati Republiku Hrvatsku i njezine interese u pogledu proračuna, to je sud uputio istu da ostvaruje imovinskopravni zahtjev u cijelosti u parnici. Naime, samim podnošenjem optužnice i činjeničnim opisom sud je tretirao da je podnesen i imovinskopravni zahtjev u iznosu koji je naznačen u optužnici.
15. S obzirom da su okrivljeni oslobođeni optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Martina Pamić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1) Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, KO-DO-158/2020 2) I. okrivljeni JČ
3) Branitelj, odvjetnik JČN
4) II. okrivljeni UČ
5) Branitelj, odvjetnik FČ
6) III. okrivljeni HČ
