Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Pr-18/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Karpati, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Esi-Dana j.d.o.o., Nemetin (Osijek), Nemetin 8C, OIB: 41046542938, zastupani po punomoćniku Petru Vukasoviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 5. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te zakonskog zastupnika tuženika LA i punomoćnika tuženika, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ESI DATA j.d.o.o., 41046542938, Nemetin 8 c, Nemetin, Osijek da tužitelju UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.966,66 EUR (tritisućedevetstošezdesetšesteuraišezdesetšestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 19.02.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku 15 dana.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 700,00 EUR (sedamstoeura) sa zateznim kamatama koje teku od 19.02.2024.g. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.062,50 EUR (tisućušezdesetdvaeuraipedesetcenti) sa zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR-a, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je bio zaposlen kod tuženika neprekidno od 1.10.2009.

16.1.2023. tužitelj je primio „Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu“. U navedenoj Odluci je navedeno da se ugovor o radu otkazuje zbog gospodarskih, organizacijskih i tehnoloških razloga. Dakle, iako je tuženik nazvao ovu odluku „izvanredni poslovni otkaz“ vidljivo je da se ustvari radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. U istoj je tužitelju priznato pravo na otkazni rok u trajanju samo dva tjedna, za koje vrijeme je tužitelj bio oslobođen rada, no nije mu priznato pravo na otpremninu. Tuženik je tužitelja odjavio s mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja s danom 31.1.2024. i isplatio mu je plaću za mjesec siječanj. Kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika neprekidno od 1.10.2009., odnosno, 14 godina, to on, temeljem članka 122. stavka 1. točki 5 Zakona o radu, ima pravo na otkazni rok u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, a ne dva tjedna kako je to navedeno u odluci o otkazu. S obzirom da tužitelj nema interesa za nastavak radnog odnosa kod tužitelja, on ovom tužbom potražuje isplatu naknade za uskraćena dva mjeseca otkaznog roka u visini dvije mjesečne plaće. Tužitelj je primao minimalnu plaću u iznosu 700,00 eura pa tako po ovom osnovu potražuje isplatu iznosa od 1.400,00 eura. Također, tužitelj, temeljem članka 126. stavka 3. Zakona o radu ima pravo na otpremninu u visini od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Obzirom da je tužitelj je primao minimalnu plaću u iznosu 700,00 eura mjesečno prema tome, on ima pravo na otpremninu u iznosu 3.266,66 eura. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa, no na isti nije odgovoreno. Tužitelj nema interesa za nastavak radnog odnosa kod tuženika pa stoga ovom tužbom traži samo isplatu naknade za uskraćeni otkazni rok i isplatu otpremnine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi iz tužbe, članak I. i drugi, su pogrešni. Tužitelj radi za pravnu osobu, trgovačko društvo ESI DATA j.d.o.o., od 28. studenog 2012., ne od 1. listopada 2009. Prethodna zaposlenja su druge pravne osobe. Poslodavac time osporava tužbu i sve izračune iz tužbe. 16. siječnja, 2024. poslodavac ESI DATA j.d.o.o. kojeg predstavlja odgovorna osoba LA, sastaje se s radnikom UA nakon što se radnik vratio s bolovanja. Poslodavac je upoznao radnika s namjerom da smanji ili prekine poslovanje tvrtke iz poslovnih razloga. Poslodavac je obavijestio radnika da zbog toga planira otkazati ugovor o radu s radnikom i predložio da zajednički nađu odgovarajuće rješenje. Radniku je uručen dokument Odluka o izvanrednom poslovnom otkazu. Izričito je radniku naglašeno i rečeno da je dokument prijedlog otkaza i da dokument postaje službeni dokument ako se radnik složi s odlukom i potpiše je. Poslodavac je radniku ponudio dodatne opcije (dok je tvrtka aktivna) i to da radi dok ne nađe novi posao, da radi pola radnog vremena, ako ne želi raditi da uplaćuje mirovinsko i zdravstveno dok ne nađe posao. Također, poslodavac je ponudio pomoć pri pronalasku novog posla, mogućnost pisane preporuke i druge opcije koje radnik zatraži ako su prihvatljive. Poslodavac je upozorio radnika da u dokumentu nije unesena otpremnina kao i razlog zašto otpremnina nije unesena. Poslodavac je objasnio radniku razloge za otkaz i potvrdio da s radnikom želi i dalje ostati u dobrim odnosima i suradnji. Radnik se u svemu složio s poslodavcem i odbio pomoć za pronalaženje novog posla pravdajući se da ima mogućnost korištenja boračke naknade za nezaposlenost. Tužitelj nema interesa za nastavak radnog odnosa kod tuženika. Radnik na sastanku tvrdi da je prekinuo bolovanje prije nego što je potpuno ozdravio. Poslodavac je zatražio od radnika da ponovo otvori bolovanje iz razloga što boluje od zarazne respiratorne bolesti (mogući COVID, na prvom testiranju). Poslodavac je zatražio od radnika da ako se slaže s odlukom o otkazu da obavijesti poslodavca, da dostavi potpisanu odluku i da će tada biti oslobođen radne obveze do kraja mjeseca. Radnik se sa svime rečenim složio i poslodavac je bio uvjeren da je dogovor postignut i da neće biti problema. Radnik nije dolazio na posao niti se javljao poslodavcu nakon 16. siječnja, 2024. da opravda svoj izostanak s posla bilo doznakom s bolovanja ili da potvrdi da neće raditi iz bilo kojeg razloga. U Zahtjevu za zaštitu prava od 11. ožujka 2024. odvjetnica tvrdi da je poslodavac rekao da radnik nije obvezan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka što je netočna tvrdnja. Radniku je službeno uručen izvanredni otkaz dana 24. veljače 2024. s povratnicom zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza. Poslodavac je nazvao radnika 30. siječnja 2024. u 16:30 sati da još jednom potvrdi s radnikom da li je sve u redu i slaže li se s odlukom o otkazu što je isti potvrdio. Nakon toga je rekao da se ponovo loše osjeća. Poslodavac je naknadno zaključio da radnik izbjegava sastanak s poslodavcem pravdajući se zdravstvenim problemima. Do 31. siječnja 2024. radnik niti jednom riječju nije upozorio poslodavca da se ne slaže s odlukom o otkazu i uvjetima niti da treba pravnu zaštitu. Radnikova odvjetnica napisala je je 25 siječnja 2024. godine Zahtjev za zaštitu prava. Pismo sa Zahtjevom je poslodavac primio 31. siječnja 2024. Poslodavac je ponovo nazvao radnika i ponudio radniku da ostane u radnom odnosu i da ga ne odjavljuje dok ne riješe moguće nesuglasice. Radnik je potvrdio da ne želi daljnji nastavak radnog odnosa i da će razgovarati s odvjetnicom, te da to nije njegova namjera već je to odvjetnica poslala. Radnik je izjavio da misli da bi trebao dobiti otpremninu na što je poslodavac odgovorio da se već dva puta usmeno složio s odlukom i tek sada to izjavljuje. Poslodavac je na zahtjev radnika odjavio s mirovinskog osiguranja 31. siječnja 2024. i sa zdravstvenog osiguranja u roku 7 dana od odjave s mirovinskog osiguranja. Radnik ponovo ne kontaktira poslodavca, ne potvrđuje odustajanje od tužbe, niti opravdava izostanak s posla. Poslodavac 13. veljače 2024. u zakonskom roku od 15 dana, nakon što je utvrdio sve činjenice, donosi odluku o izvanrednom otkazu i poništava prethodnu odluku s kojom se očito radnik ne slaže, a radnik nije dolazio raditi duže od 5 dana, niti je opravdao svoj izostanak bolovanjem ili drugim opravdanim razlogom. Odluku o izvanrednom otkazu poslodavac službeno dostavlja radniku poštom 24. veljače 2024. s povratnicom. U Zahtjevu za zaštitu prava od 11. ožujka 2024. odvjetnica tvrdi da poslodavac nije u zakonskom roku donio odluku o izvanrednom otkazu od 13. veljače 2024. što je netočna tvrdnja. Radnik nije dolazio na posao 24., 25., 26., 29., 30. siječnja 2024. Na vlastiti zahtjev je odjavljen 31. siječnja 2024. Izvanredni otkaz dan je u roku od četrnaest (14) dana od saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji - izrazito teška povreda radnog odnosa koja je uzrokovana radnikovim ponašanjem. Radnik obmanjuje poslodavca da se slaže s odlukom o otkazu i ne kontaktira poslodavca da je potvrdi. Radnik izbjegava povratak na posao i koristi izgovor zdravstvenih problema da ne radi. Prije službenog uručenja otkaza od strane poslodavca putem pravnice traži zaštitu prava a da o tome nije obavijestio poslodavca. Radnik nije zainteresiran za rad kod poslodavca. Poslodavac je dao radniku vremena da dogovorno riješe međusobne odnose međutim radnik potpuno ignorira poslodavca. Poslodavac je nastojao pronaći rješenje koje bi zadovoljilo radnika i poslodavca. Radnik je nezakonito postupio a dodatno obmanjujući poslodavca izgubio njegovo povjerenje te tužbom i pravnim radnjama nastoji umanjiti ugled poslodavca. Poslodavac traži oslobađajuću presudu i osporava postavljeni tužbeni zahtjev. Radnik nije zaradio otpremninu a svojim ponašanjem nije zaslužio tražiti otpremninu od poslodavca. Ako radnik nastavi tužiti, poslodavac zadržava pravo da od radnika-krivca za otkaz traži naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza i pokretanje protiv-tužbe do pripremnog ročišta.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu prilježeću dokumentaciju i to u odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu (stranica 4 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (dalje u tekstu: HZMO Osijek – stranica 5 spisa), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (stranice 6-8 spisa), obrazac/plaća (stranice 9-11 spisa), izvadak iz sudskog registra (stranice 18-21 spisa), odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 23-25 spisa), zahtjev za zaštitu prava (stranice 26-27 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Osijek (dalje u tekstu: HZZ - stranica 31 spisa), rješenje HZZ Osijek (stranica 32 spisa), elektronički zapis HZMO (stranice 33-38 spisa), rješenje HZZ Osijek (stranica 44 spisa), potvrda HZZ Osijek (stranica 45 spisa), dopis Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa (stranica 46 spisa), prijava o promjeni tijekom osiguranja HZMO (stranice 57- 60 spisa). Saslušan je zakonski zastupnik tuženika LA.

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog punomoćnika tuženika za saslušanjem tužitelja, jer je punomoćnica tužitelja navela kako tužitelj uskraćuje davanje svog iskaza u ovom postupku, a iz zdravstvenih problema sa srcem i tlakom pa zbog toga tužitelj niti ne želi davati svoj iskaz u ovom postupku (Članak 265. stavak 2. Zakona o parničnom postupku), a navedeno potvrđuje liječničkom potvrdom predanoj na raspravi (stranica 67 spisa). Kako je zakonom o parničnom postupku propisano da se stranka neće saslušati, ako to ne želi, ovaj sud stoga je i odbio prijedlog tuženika za saslušanje tužitelja.

4. Saslušan na raspravi, zakonski zastupnik tuženika LA je naveo kako je tužitelj kod njega zaposlen bio temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.11.2012. Ističe kako ranije nije radio kod tuženika, a bio je zaposlen u drugom trg. društvu S-Data d.o.o. od 1.10.2009. do 6.9.2012. Nadalje, ističe kako je bio zakonski zastupnik trg. društva S-Data d.o.o., koji je njegov vlasnik, a i sada je zakonski zastupnik i vlasnik tuženika. Potom iskazuje kako je tužitelja nakon njegovog povratka s bolovanja pozvao 16.1.2024. radi pokušaja dogovora oko načina prestanka ugovora o radu. Ističe kako mu je predočio dokument koji se trebao odnositi na poslovno uvjetovani otkaz, te se s njim probao dogovoriti o načinu prestanka radnog odnosa, te nakon što je tužitelj isti vidio prijedlog, ističe kako je naznačio da na isti nema primjedbi. Upozorio ga je na tom sastanku kako u tom dokumentu nije navedena otpremnina, te ukoliko on prihvati navedenu odluku, smatrat će se kako nema potraživanja prema tuženiku. Nakon toga mu je rekao budući da je tužitelj prekinuo bolovanje, da se na isto vrati, te ga je tog dana poslao i kući. Ističe kako ga je nazvao 30.1.2024. da li je sve u redu za postignut dogovor, te da li će se oni naći u svezi postizanja istog, ističe kako je tužitelj naveo da je sve u redu, odnosno nema primjedbi na isto, međutim trenutno da se loše osjeća. Nadalje, iskazuje kako je nakon toga sutradan odjavio tužitelja sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a kao razlog je naveo poslovno uvjetovani otkaz. Istoga dana je zaprimio od strane tužitelja da traži zaštitu prava radnika. Nadalje, iskazuje kako se na zahtjev tužitelja za zaštitu prava radnika nije očitovao, te je nakon toga poništio prvo odluku o izvanrednom poslovnom otkazu, a budući da je u njoj stavljen pravo na otkazni rok od 15 dana umjesto 2 mjeseca, a o čemu je poštom obavijestio tužitelja. Ističe kako je navedenu oluku donio 13.2.2024., te je istoga dana donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu budući da tužitelj 17.1.2024. nije dolazio raditi niti je opravdao svoj izostanak. Nadalje, ističe kako ga on osobno nije pozivao o razlozima nedolaska na posao, a kada su se telefonski čuli 30.1.2024. nije ga niti pitao o razlogu nedolaska na posao, već je očekivao kako će postići dogovor oko prestanka ugovora o radu. Potom iskazuje kako je tužitelj ponovno prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i to do 24.2.2024., a nakon čega je isti ponovno odjavljen, te je kao razlog naveden izvanredni ugovor otkaza o radu. Iskazuje kako je radniku isplaćeni pripadajući dio plaćen te doprinosa zaključno s 24.2.2024. Na odluku o poništenju izv. otkaza ugovora o radu od 13.2.2024. tužitelj nije podnosio zahtjev za zaštitu prava radnika, a ističe kako nema saznanja je li tužitelj ostvario kakva prava na zavodu za zapošljavanje budući je takav podatak njemu kao poslodavcu nije moguće ni dati. Ističe kako je plaća radnika prije otkazivanja ugovora o radu bila 840,00 eura bruto, a za podatak iz 2023. godine mu nije točno poznat, ali je navedeno vidljivo iz ugovora o radu. Trg. društvo Esi-Data d.o.o. se bavi skupljanjem neopasnog otpada, a na kojim poslovima je radio tužitelj i koji su u pravilu bili utovar i istovar, te pripremanje istoga. Na poseban upit ističe kako je ranije trg. društvo S-Data d.o.o. se bavilo sličnim poslovima, međutim ne na isti način budući se bavilo i kompjutorima te elektronikom, ali i ovim manjim dijelom. Tužitelj je i tada radio na sličnim poslovima te na istoj lokaciji. Ističe kako mu je odluku o izv. poslovnom otkazu ugovora o radu istaknuo kao prijedlog, a na što je tužitelj ignorirao njegov pokušaj dogovora. Nadalje, iskazuje kako je navedenu prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje tužitelja ponovno prijavio zbog toga što je on vidio kako je u prvotnoj odluci kao pravo na otkazni rok naveden rok od 15 dana umjesto roka od 2 mjeseca, a na što je uvidio nakon navedene odluke o izv. poslovnom otkazu ugovora o radu. Navedeno mu nije poznato gdje je nakon toga to utvrdio.

5. Iz odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. (stranica 4 spisa) proizlazi kako je navedenom odlukom tužitelju, koji je raspoređen na poslove radnika, otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1.1.2023. zbog prestanka potreba za obavljanjem poslova zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga uslijed kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje se navodi kako je otkazni rok 15 dana, a radni odnos prestaje danom 31.1.2024.

6. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (dalje u tekstu: HZMO Osijek – stranica 5 spisa) proizlazi kako je tužitelj bio u radnom odnosu kod poslodavca S-Dana d.o.o. od 1. listopada 2009. do 6. rujna 2012., potom da je isti imao produženo osiguranje od 7. rujna 2012. do 21. studenog 2012., a od 28. studenog 2012., te nadalje je zaposlen kod poslodavca ESI DATA j.d.o.o. (ovdje tuženik).

7. Iz zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa (stranice 6-8 spisa) proizlazi kako isti od strane poslodavca (sada tuženika) potražuje novčani iznos od 3.266,00 EUR-a na ime otpremnine, te novčani iznos od 1.400,00 EUR-a na ime naknade u visini dvije bruto plaće na ime otkaznog roka.

8. Iz obrasca/plaće (stranice 9-11 spisa) proizlazi kako je tužitelj za rujan, listopad i studeni 2023. primao neto plaću u iznosu od 700,00 EUR-a.

9. Iz izvatka iz sudskog registra (stranice 18-21 spisa) proizlazi kako je tuženik osnovan izjavom o osnivanju j.d.o.o. 20. studenog 2012.

10. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 23 spisa) proizlazi kako je tuženik 13. veljače 2024. donio navedenu odluku, tako da je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1.1.2023. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Radnik nema prava na otkazni rok, a radni odnos prestaje danom dostave odluke, odnosno 31.1.2024. na zahtjev radnika.

11. Iz odluke o poništenju odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu proizlazi kako je tuženik donio odluku kojom poništava odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu, budući da od 16. siječnja 2024. radnik (ovdje tužitelj) nije došao na posao.

12. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Osijek (dalje u tekstu: HZZ - stranica 31 spisa) proizlazi kako tužitelj za prethodnu i tekuću godinu nije primao novčanu naknadu, te je od 1. veljače 2024., pa nadalje upisan u evidenciju nezaposlenih osoba.

13. Iz rješenja HZZ Osijek od 23 veljače 2024. (stranica 32 spisa) proizlazi kako je tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu kao nezaposlenoj osobi od 1. veljače 2024.

14. Iz elektroničkog zapisa HZMO (stranice 33-38 spisa) proizlazi kako je tužitelj bio prijavljen kod tuženika do 31. siječnja 2024.

15. Iz dopisa Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa (stranica 46 spisa) proizlazi kako se tužitelj obratio navedenom inspektoratu ukazujući na moguće nezakonitosti i kršenje propisa iz područja radnih odnosa kod bivšeg poslodavca (ovdje tuženika). Inspektorat se svojim dopisom od 13. svibnja 2024. obratio tužitelju navodeći kako je kod tuženika obavljen inspekcijski nadzor iz nadležnosti inspekcije rada, te su utvrdili povrede propisa i poduzete su zakonom propisane mjere iz nadležnosti inspektora rada, odnosno poslodavca kao pravne osobe i protiv odgovorne osobe je podnesen optužni prijedlog nadležnom općinskom sudu.

16. Iz prijave o promjeni tijekom osiguranja HZMO (stranice 57-60 spisa) proizlazi kako je tužitelju radni odnos kod poslodavca (ovdje tuženika) prestao s 24. veljače 2024., a kao razlog je naveden izvanredni otkaz ugovora o radu, te je tužitelju isplaćena plaća u veljače 2024. za razdoblje od 1. veljače 2024. do 24. veljače 2024.

17. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. Predmet spora je potraživanje tužitelja isplatu novčanog iznosa od strane tuženika na ime uskraćena dva mjeseca otkaznog roka, te neisplaćene otpremnine.

19. Sporna je pravna osnova i visina.

20. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija.

21. Iz navoda stranaka i isprava u spisu utvrđeno je kao nesporno slijedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen, na neodređeno vrijeme, kod tuženika od 28. studenog 2012.

- da je tuženik 15. siječnja 2024. donio odluku kojim otkazuje ugovor o radu od 1. siječnja 2023., a koju odluku je uručio tužitelju 16. siječnja 2024.

- da je navedenu odluku tuženik poništio 13. veljače 2024.

- da je istoga dana (13. veljače 2024.) tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja odluka je uručena tužitelju 24. veljače 2024.

- da je tuženik tužitelja odjavio s danom 24. veljače 2024., te mu je za razdoblje od 2.

- 24. veljače 2024. isplatio plaću u ukupnom neto iznosu od 695,28 EUR-a.

22. Odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Člankom 116. stavkom 1. ZR propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguće. Člankom 115. stavkom 1. točkom 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Člankom 135. stavkom 3. ZR propisano je kako je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a u konkretnom slučaju ugovor o radu je otkazao poslodavac. Člankom 121. stavkom 1. ZR propisano je da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu. Člankom 122. stavak 1. točka 5. ZR propisano je da u slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina. Člankom 126. stavkom 1. ZR propisano je da je otpremnina, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, dok je stavkom 3. ZR propisano da se iznos otpremnine određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

23. U konkretnom slučaju Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena je od strane tuženika 15. siječnja 2024., a zahtjev za zaštitu prava radnika podnijet je od strane tužitelja poslodavcu, ovdje tuženiku 31. siječnja 2024. (list 8 spisa), odnosno unutar roka od 15 dana. Kako se tuženik nije u daljnjem roku od 15 dana očitovao o podnesenom zahtjevu tužitelj je u daljnjem roku od 15 dana pokrenuo ovaj postupak 19. veljače 2024. Dakle, tužiteljeva tužba je pravovremeno podnesena.

24. Imajući na umu nesporne činjenice, te ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio kako je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu odlukom od 15. siječnja 2024., kao i da je navedenom odlukom otkazao ugovor o radu iz razloga poslovno uvjetovanog otkaza. Navedenu činjenicu sud je utvrdio uvidom u samu odluku (list 4 spisa) u kojoj se navodi kao razlog otkaza ugovora o radu gospodarski, tehnološki i organizacijski (odnosno poslovno uvjetovani), a također tako je i iskazao na ročištu održanom 5. prosinca 2024. zakonski zastupnik tuženika, a navedena činjenica da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu napisana je i u rješenju HZZ (list 32 spisa).

25. Sud je nadalje utvrdio kako je tužitelj, prilikom obraćanja tuženiku, podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a na način da isti potražuje novčane iznose na ime naknade za neplaćeni otkazni rok, te otpremnine, kao i da se istom ne traži utvrđenje ništetnosti i/ili pobojnosti predmetne odluke, tuženik samostalno nije stoga mogao donositi odluku o poništenju odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu (list 24 spisa). Naime člankom 10. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO), a koji se u ovome postupku primjenjuje sukladno članku 8. stavku 4. ZR je propisano kako se sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Pa tako, je ovaj sud utvrdio kako se prilikom donošenja odluke o poništenju odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu tuženi nije pridržavao navedenog načela, pa tako isti ne smije opozivati svoju odluku ako bi opoziv bio suprotan savjesnosti (slično tako i u svojoj odluci Vrhovni sud u predmetu broj Rev-2495/82 od 6. travnja 1983.). Naime u situaciji kada je tuženik dostavio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, a potom se sa predmetnim otkazom usuglasio tužitelj, ali je nakon toga od istoga potraživao novčanu naknadu za otkazni rok i otpremninu, dakle, nije tražio utvrđenje ništetnosti ili pobojnosti predmetne odluke o otkazu, tuženik stoga ne može postupati suprotno navedenom načelu u ispunjavanju svojih obveza te, samo zbog toga, samostalno poništiti svoju odluku. Stoga je takva odluka poslodavca, ovdje tuženika, ništetna. Razlog navedeni u odluci o poništenju odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu ovome sudu je neprihvatljiv, budući da ničim nije dokazao da je isti pozivao radnika na ispunjenje svojih obaveza iz radnog odnosa, a čak je i sam iskazao na raspravi kako je tuženiku rekao da se "vrati na bolovanje", odnosno da ne dolazi na posao. Također je na ročištu održanim pred ovim sudom zz tuženika iskazao kako se čuo telefonskim putem 30. siječnja 2024. s tužiteljem, međutim nigdje nije spomenuo da je upozorio tuženik o izostanku s posla. Stoga u situaciji kada je u tijeku trajanje otkaznog roka sud je zaključio kako je tužitelj tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada (članak 122. stavak 4. ZR), međutim i u toj situaciji tuženik je obveza tužitelju naknaditi plaću i ostala prava iz radnog odnosa.

25.1. U odnosu na drugu odluku kojom tuženik otkazuje ugovor o radu, sada zbog drugog razloga (izvanredni otkaz zbog nedolaska na posao) valja istaći kako se u povodu iste vodi poseban spor, a o kojemu će odlučiti sud u posebnom postupku, pa sud istu dalje nije ocjenjivao.

25.2. Kako je ovaj sud utvrdio da se, u konkretnom slučaju, radi o redovitom otkazu ugovora o radu, a ne o izvanrednom otkazu, pa tada radnik (ovdje tužitelj) ima pravo i na otkazni rok propisan člankom 121. ZR. Kako je člankom 121. stavkom 1. ZR propisano kako otkazni rok teče od dana dostave otkaza ugovora o radu (a to je 16. siječnja 2024.) sud je utvrdio kao taj dan datum početka otkaznog roka. Također valja napomenuti kako u odnosu na navod tuženika da tužitelj od slijedećega dana ode na bolovanje navedena činjenica nije u ovome postupku utvrđena, pa je i iz toga razloga uzet 16. siječnja 2024. kao dan početka otkaznog roka.

25.3. Sud je nadalje utvrdio kako je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika 11 godina, 2 mjeseca i 3 dana (list 36 spisa). Kako je sukladno članku 122. stavka 1. točke 5. propisano kako je najmanje trajanje otkaznoga roka 2 mjeseca i dva tjedna ako je radnik proveo kod poslodavca najmanje 10 godina, sud nadalje nije ocjenjivao činjenicu je li ranija pravna osoba s data d.o.o., gdje je tužitelj ranije bio zaposlen preko 2 godine, pravni slijednik odnosno radi li se, u konkretnom slučaju o prijenosu ugovora na novog poslodavca iz članka 137. ZR, budući da navedena činjenica nije od utjecaja na utvrđivanje trajanja otkaznog roka.

25.4. Također sud je utvrdio kako je tuženik odjavio radnika s danom 24. veljače 2024., pa je stoga za razdoblje od utvrđenog dana početka otkaznog roka (16. siječnja 2024.) do odjave radnika (list 57 spisa) sud utvrdio kako je radnik, ovdje tužitelj, djelomično isplaćen za jedan mjesec (u tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje preostala dva mjeseca navodeći kako je, prvotno, isplaćen za dva tjedna s otkaznim rokom). Također sud nema dovoljno znanja i vještina da točno utvrdi je li tužitelj isplaćen za veljaču s punim mjesecom ili kraće, pa je stoga utvrdio kako je tužitelj ispunio svoju obvezu za jedan mjesec, a za drugi mjesec nije. Također tužitelj nije predložio provođenje kakvoga vještačenja kako bi se točno izračunao preostalo neisplaćeni iznos, međutim u ovome slučaju se svakako ne radi o dva mjeseca, već, mjesecu i moguće za još koji neisplaćeni radni dan. Stoga kako je tužitelj potraživao naknadu za otkazni rok za dva mjeseca od 1.400,00 eura, a budući da je primao plaću od 700,00 eura mjesečno (a koja visina je utvrđena uvidom u dostavljene obrasce sa lista 9-11 spisa) valjalo je tužitelja odbiti za 700,00 eura, dok je za preostalih 700,00 eura, kao uskraćene naknade za otkazni rok, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

26. U odnosu na otpremninu sud je utvrdio kako na navedeno ima pravo tužitelj, sukladno članku 126. stavku 1. ZR, budući da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a radnik je radio kod poslodavca neprekidno duže od dvije godine prije otkaza ugovora o radu.

26.1. Također valja napomenuti kako u odnosu na prigovor tuženika da je s uručenom odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelj pristao na istu, odnosno da temeljem iste nema pravo na otpremninu i/ili duži otkazni rok, za napomenuti je kako navedeno shvaćanje tuženik ovome sudu nije prihvatljivo. Naime, radnik se ne može odreći prava na otpremninu prije dospijeća obveze na isplatu, te je takvo odricanje i ništetno (tako i u svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu broj U-III-1995/2006 od 25. veljače 2009.). Kako otpremnina dospijeva s danom prestanka radnog odnosa, odnosno istekom otkaznog roka (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV 46/2007 od 28. svibnja 2007.) to se tužitelj stoga prilikom uručenja odluke o otkazu ugovora o radu nije niti mogao odreći prava na otpremninu jer ista nije još niti dospjela.

26.2. Sud je nadalje utvrdio kako je tužitelj kod tuženika proveo ukupno 14 godina 1 mjesec i 9 dana, a budući da je kod tuženika radio 11 godina 2 mjeseca i 3 dana, dok je ranije bio zaposlen i kod s data d.o.o. radio 2 godine 11 mjeseci i 6 dana. Kako je člankom 137. ZR sud utvrdio da se u navedenom slučaju radi o prijenosu ugovora, a to iz razloga jer je tuženik, kao i raniji poslodavac tužitelja isti zakonski zastupnik i osnivač, a također je zakonski zastupnik tuženika, na ročištu održanom 5. prosinca 2024. iskazao kako se ranije trgovačko društvo s data d.o.o. bavilo sličnim poslovima, te je tužitelj i tada radio na sličnim poslovima te na istoj lokaciji.

26.3. Kako je prethodno neprekidno trajanje radnog odnosa kod tuženika bilo 14 godina 1 mjesec i 9 dana (list 36 spisa), a trećina prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu je iznosila 233,33 eura, sud je utvrdio kako tužitelj ima pravo na otpremninu u visini od 3.266,66 EUR-a.

27. Slijedom svega navedenoga sud je utvrdio kako tužitelj ima pravo naknadu jednog mjeseca neisplaćenog otkaznog roka u visini od 700,00 eura, kao i na otpremninu u visini od 3.266,66 EUR, odnosno sve zajedno 3.966,66 EUR-a, te je odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

28. Kako tužitelju nije priznat iznos od 700,00 eura na ime naknade za jedan mjesec otkaznog roka (jer je sud utvrdio kako je ista isplaćena tužitelju), to je za navedeni iznos valjalo tužitelja odbiti, te odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.-dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj je uspio u ovoj parnici sa 85 %, a tuženik sa 15%. Tužitelju je nadalje priznat trošak ovog postupka prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za trošak sastava tužbe, u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, zastupanje na ročištima održanim 17. svibnja 2024., 6. rujna 2024. te 5. prosinca 2024. u visini od po 100 bodova za svako, sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, kao i za sastav obrazloženog podneska od 24. svibnja 2024. sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife u visini od 100 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.250,00 eura. Kako je tužitelj djelomično uspio u ovome sporu. valjalo je stoga odlučiti na način da tuženik naknadi tužitelju iznos od 1.062,50 eura, te odlučiti kao u točci III izreke ove presude.

30. Kako tužitelj nije u cijelosti uspio u ovome sporu, to je djelomično i odbijen za zatraženi trošak u iznosu od 187,50 eura, a sukladno uspjehu u ovome sporu (članak 154. stavak 2. ZPP-a).

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 15. siječnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika

3. Porezna uprava Osijek – po pravomoćnosti