Poslovni broj: K-1871/2021-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarije Pinter, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog PL, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnih tužitelja NL i EL od 4. listopada 2021., nakon održane javne rasprave 15. siječnja 2025. u prisutnosti privatnog tužitelja NL, opunomoćenika privatnih tužitelja odvjetnika RL i optuženog PL, a u odsutnosti uredno pozvanog privatnog tužitelja EL, dana 20. siječnja 2025. objavio je, a 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Optuženi ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i IL rođene N, rođen **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završnom OŠ, umirovljenik, neoženjen, bez djece, s mjesečnom mirovinom od 806,72 eura, ne vodi se drugi postupak, osuđivan

k r i v  j e

što je:

- dana 22.08.2021.g. u [adresa], na oglasnoj ploči zgrade u prizemlju, u kojoj se zgradi nalazi stan obitelji EL, a privatni tužitelj NL je predstavnik stanara, te u kojoj osim privatnog tužitelja boravi oko 30 stanara, istaknuo rukom pisanu izjavu u kojoj je s ciljem iznošenja neistinitih činjeničnih tvrdnji koje mogu škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja iznio: „Horvatovi su lopovi koji ovu zgradu beskurpulozno kradu od kad su si uzeli pravo da njome gospodare kao da je njihova a samo za potres su ukrali svima nama 50.000,00 kuna. U dogovoru sa majstorima prevarantima bezobrazno su nabijali cijene da bi sa tim ukradenim novcem adaptirali svoje stanove. Svim podmuklim sredstvima se služe pa nikome ne prikazuju račune za izvedene radove a i upravitelja zgrade su promijenili da zamaskiraju trag novca” za koje je znao da su neistinite, a kojim je sve neistinitim činjeničnim tvrdnjama naškodio časti i ugledu privatnih tužitelja, a sadržaj izjave je isticanjem na oglasnu ploču zgrade postao dostupan većem broju osoba,

- dana 22.08.2021. u [adresa], na oglasnoj ploči zgrade u prizemlju, u kojoj se zgradi nalazi stan obitelji NL, a privatni tužitelj NL je predstavnik stanara, te u kojoj osim privatnog tužitelja boravi oko 30 stanara, istaknuo rukom pisanu izjavu u kojoj je u cilju da uvrijedi privatne tužitelje iznio „Mene su pederčina i korumpirana pandurčina čak temeljem lažne prijave i izjave plaćenog lažnog svjedoka spremili u zatvor...”.

dakle, za drugoga iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a iste su postale pristupačne većem broju osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom - opisano po članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 2. u svezi članka 42. stavak 1. KZ/11 optuženi FL se

osuđuje

na novčanu kaznu

u iznosu od 300 (tristo) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 2,65 eura što iznosi  795,00 eura (sedamstodevedesetpeteura).

II. Na temelju članka 42. stavka 6. i 7. KZ/11 optuženi je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude. Ako optuženi ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

III. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženog donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako optuženi ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

IV. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) privatni tužitelji NL i EL se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuju u parnični postupak.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi FL dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji NL i EL putem opunomoćenika RL, odvjetnika iz [adresa] podigli su uvodno citiranu privatnu tužbu protiv optuženog PL, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. KZ/11.

2. Privatni tužitelji NL i EL su na raspravi 15. siječnja 2025. putem opunomoćenika postavili imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000,00 eura svaki.

3. Optuženi FL pozvan da se očituje o osnovanosti privatne tužbe i imovinskopravnim zahtjevima je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se privatnom tužbom stavljaju na teret te da nije suglasan sa imovinskopravnim zahtjevima.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je rukom pisana poruka s potpisom FL (list 6 spisa), rukom pisane poruke (list 11-15 spisa), preslika presude Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-91/22 od 27. travnja 2022. (list 33-36 spisa), rješenje o novčanoj pomoći Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 22. ožujka 2023. (list 37- 41 spisa), zahtjev za kopijom računa (list 51- 52 spisa), e-mail korespondencija između privatnog tužitelja NL i stanara zgrade na adresi [adresa] (list 53-61 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi privatnog tužitelja NL od 1. lipnja 2023 (42-46), EL od 13. rujna 2023. (list 64-66 spisa) te svjedoka GL od 5. rujna 2024. (list 90-92 spisa), neposredno je u svojstvu svjedoka ispitan ĆL, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da je temelj ove privatne tužbe to što je pred ovim sudom osuđen nezakonito zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu NL s time da je u tom postupku NL lagao već prilikom podnošenja prijave, sutkinja koja je vodila predmet nije sve unosila u zapisnik već samo ono što je njoj odgovaralo, policija nije provela očevid jer bi se tada vidjelo da je NL lagao, a isto tako ključni svjedok u postupku nije bio ispitan da bi ga u konačnici zbog svega toga poslali u pritvor i to u dva navrata po 40 dana. Izjavu koja se nalazi na listu 6 spisa je napisao i potpisao te je u toj izjavi upozorio da se krade, a NL bi govorio da li zna gdje njegov brat radi, te mu je govorio da ga zbog toga ne smije dirati. Također je dodao da mu je i EL govorio što je prije 40 godina imao u svom dosjeu što znači da je poduzimao protuzakonite radnje jer on to bez ikakvog opravdanog razloga ne može niti gledati obavljajući svoj posao. Isto tako EL dolazi na sastanke stanara iako 15 godina ne živi na adresi [adresa], a isto tako su nezakonito njegovim (optuženikovim) novcima postavili kameru ispred svoga stana. Nadalje 5 godina nije održan niti jedan sastanak predstavnika stanara iako postoji obveza da takav sastanak mora biti sazvan svakih 6 mjeseci, a isto tako unatrag 5 godina niti jedna firma nije dala nikakve račune ni izvješća da se vidi na što je točno utrošen novac iako je to tražio, a u spis je i predao materijalnu dokumentaciju koja to potkrepljuje. Zbog ovih laži privatnih tužitelja je izgubio svoje zdravlje te je on taj koji bi od njih trebao tražiti odštetu. Nakon zagrebačkog potresa NL je na adresu [adresa] doveo dvije pijane budale koje su na krovu radile 4 dana po 4 sata te su sa tog krova bacali cijepove, zamijenili su 4 do 5 letvi te promijenili 2 metra greda s time da iz žljebova nije bilo ništa očišćeno i nisu izvukli najlone, zapravo su te žljebove začepili sa šutom zbog čega je curila voda u stubištu, a ti svi radovi su deseterostruko preplaćeni, odnosno oni vrijede 4 do 5 tisuća kuna, a NL ih je platio 52.000,00 kuna te su sa tim novcem adaptirali svoj stan. Naime, NL u to vrijeme nije radio, majka je u mirovini, a brat radi u policiji gdje nema neku veliku plaću, a pri tome ima i obitelj pa se postavlja pitanje na koji način su adaptirali stan i s kojim novcem. Privatni tužitelji su spominjali kredit da su na taj način adaptirali stan međutim kredit je podignut 3 godine nakon toga da bi se pokušala prekriti pljačka. NL se u postupku u kojem sa proglašen krivim zbog prijetnje nije izjasnio kao muškarac s time da kada je on (optuženi) adaptirao svoj stan, a to je bilo mjesec dva nakon potresa isti ga je pokušao poljubiti, lovio ga je za guzicu te mu se bacao u krilo s time da je isti u alkoholiziranom stanju napravio "totalku na automobilu", a njegov brat EL mu je pomogao da to ne bude nigdje evidentirano što jasno ukazuje na korupciju s time da je NL već idućeg dana preko leasinga imao drugi automobil. Želio je kazati da su oni faraonski zauzeli zgradu, a E koji se spominje u ovoj izjavi je sebi trebao adaptirati stan pa mu je NL popustio da bude predstavnik stanara kako bi izmislili da treba promijeniti neke cijevi u zgradi a onda bi od tog novca adaptirao svoj stan. Također, R su ukrali stan u drugom ulazu, u njega su provalili i nasilno ušli, a sada navode kako taj stan iznajmljuju. NL 5 godina ne živi na adresi [adresa], a cijelo vrijeme obavlja posao predstavnika stanara, a njegov brat sve sređuje. Privatni tužitelji su u ovom postupku tražili 10.000,00 eura, radi se o njegovom dvogodišnjem prihodu te je kazao da takve osobe nemaju časti kad od njega traže toliki novac pa su potpuno promašeni takvi navodi da je njima povrijeđena čast s time da je zbog svega ovoga izgubio živce, narušeno mu je zdravlje, s time da nikada nije bio druker, a oni su njega najprije lažno prijavili, zatim su postigli da bude pritvoren te su u konačnici dobili osuđujuću presudu. Još se osvrnuo na iskaz EL koji je pred ovim sudom dva puta neistinito iskazivao obzirom da je naveo da je NL sam pronašao novog upravitelja, međutim u e-mail korespondenciji koju je dostavio u spis je razvidno da NL sam u e-mailu piše da mu je brat našao upravitelja, a isto tako je govorio da je NL prošao jeftino vezano za poslove nakon potresa međutim isti nema pojma kolika je stvarna cijena tih radova. NL je išao na ljetovanje kod GL, oni su tamo šurovali i manipuliraju pa je jasno da će ona biti njegov svjedok, a ĆL u svom iskazu nije kazao da se nakon zagrebačkog potresa na krov penjalo sigurno 10 puta odnosno isti to nije mogao niti znati već to sada govori iz razloga što osobe koje su bile angažirane za popravak i koje su bile plaćene nisu ništa popravile jer je kod svake iduće kiše ponovno došlo do curenja.Na posebno pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja da li je lopovluk, propuste i krađe koje je opisao u svom iskazu prijavio državnom odvjetništvu odgovorio je da nije već je o tome razgovarao sa privatnim tužiteljima. Dodao je da je prije potresa adaptirao svoj stan, i to za 35.00,00 kuna 40 m2 tavana, stepenice koje vode na galeriju, dva krovna prozora, podove, plafone, farbanje te je u to vrijeme NL ponekad i dva puta dnevno dolazio kod njega i govorio "joj kako su ti to fino napravili", a istovremeno je govorio kako su kod susjeda u drugoj zgradi za adaptaciju 100 m2 majstori uzeli milijun kuna, a kada je došlo do potresa NL nije pitao njega da angažira ove radnike koji su adaptirali njegov stan već je angažirao firmu za koju mu je prethodno naveo da su za adaptaciju 100 m2 uzeli 1.000,000,00 kuna s time da je isti namjerno poskupljivao radove, pravio se pametan te time je manipulirao na način da bi on njega trebao slušati.

6. Ovdje u prvom redu treba kazati kako tijekom postupka nije bilo sporno da je izjavu koja je nalazi na listu 6 spisa napisao optuženi FL, te istu istaknuo na oglasnu ploču u zgradi na adresi [adresa], kao što nije bilo sporno da se ista odnosi na privatne tužitelje NL i EL te da u navedenoj zgradi stanuje veći broj osoba (više od četiri osobe).

7. U odnosu na izjave „ R su lopovi koji ovu zgradu beskurpulozno kradu od kad su si uzeli pravo da njome gospodare kao da je njihova a samo za potres su ukrali svima nama 50.000,00 kuna. U dogovoru sa majstorima prevarantima bezobrazno su nabijali cijene da bi sa tim ukradenim novcem adaptirali svoje stanove” treba kazati da iste treba promatrati kao jedinstvenu cjelinu obzirom da se nadovezuju jedna na drugu te iste predstavljaju činjeničnu tvrdnju. Privatni tužitelj NL je u svom iskazu iznio cjelokupnu kronologiju vezano za radove na zgradi na adresi [adresa] nakon zagrebačkog potresa, pa je tako isti naveo da na navedenoj adresi obavlja dužnost predstavnika stanara te da nisu točni navodi koji su ispisani na natpisu kojeg je ŽL stavio na oglasnu ploču i to da su on i brat svima ukrali 50.000 kuna odnosno da su ukrali taj iznos ostalim stanarima zgrade, te da su zajedno sa majstorima nabijali cijene te da su krali novac i na taj način adaptirali svoje stanove. Nakon zagrebačkog potresa zgrada je dobila žutu naljepnicu, te je negdje u ljeto 2020. podignut kredit u Poštanskoj banci u iznosu od 80.000 kuna, a novac je dignut kako bi se renoviralo krovište, stubište i dimnjaci, s time da je kredit podignut uz minimalnu kamatnu stopu, a isti je otplaćen u siječnju ove godine. Također je dodao da se zbog podizanja kredita sama pričuva minimalno povećala i to sa 4,45 na 5,00 kuna po kvadratu. Dodao je da je prije nekih dva mjeseca došlo rješenje od Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva i državne imovine o povratu iznosa od 11.000 eura, za sve radove koji su izvršeni na zgradi na adresi [adresa], obzirom da su za te radove morali podignuti kredit. Također su netočni navodi da je krao te novce i da je adaptirao od tog novca svoj stan, odnosno stan koji je u vlasništvu njegove majke. Naime, sve je dogovarao sa ostalim stanarima, nakon potresa su imali dva, tri krizna sastanka na kojima su usporedili ponude nekoliko izvođača, te su izabrali najpovoljniju ponudu, time da je kao predstavnik stanara davao odobrenje za plaćanje računa upravitelju zgrade, međutim, samo plaćanje je vršilo računovodstvo upravitelja zgrade, a radi se Monel d.o.o. Isto tako je dodao da su svi stanari svjesni koliko je osobno posla obavio da svi ti radovi budu uspješno završeni jer smatra da su brzo reagirali dok cijene nisu podivljale. Za sve radove postoje računi, te nikakav novac nije ukrao te su upravo svi troškovi na obnovi zgrade približno odgovarali iznosu podignutog kredita. Uostalom, da je i ukrao neke novce, onda svakako od strane Ministarstva ne bi došao pozitivan odgovor o vraćanju tih sredstava. Točno je da je nakon potresa adaptirao stan koji je u vlasništvu majke, a radi se o stanu na trećem katu, međutim, taj stan je renovirao isključivo vlastitim novcem dok nije bilo potrebe za renoviranjem drugog stana u istoj zgradi, radi se o stanu od 35 m2.Inače, u zgradi na adresi [adresa] živi 30 stanara, te su svi odselili nakon zagrebačkog potresa, osim ovdje optuženog, međutim, svi radovi sanacije su bili gotovi tijekom rujna i listopada 2020. Nakon potresa na računu nije bilo novaca, te još nisu razmišljali o kreditu, te je u zgradi predložio da se daje 1.500 kuna po kućanstvu kako bi se sa krova mogla spustiti šuta, te kako bi mogli iznajmiti dizalicu, te su u tome sudjelovali svi, odnosno sva kućanstva su dala 1.500 kuna, pa tako i optuženi, te je taj novac predan majstorima koji su upravo i obavili radove vezano za odvoz šute, te su to učinili sa iznajmljenom dizalicom. On je predložio Monelu d.o.o. da se upravo iz iznosa od 11.000 eura koji je odobren kao povrat od strane Ministarstva graditeljstva svakom kućanstvu vrati iznos od 1.500 kuna i to na način da se isti vrati kroz pričuvu odnosno da pričuvu ne plaćaju određeni broj mjeseci dok ne dosegnu iznos od 1.500 kuna/200 eura.

7. Iz iskaza privatnog tužitelja EL proizlazi da od 2008. ne živi na adresi [adresa], međutim na tu adresu često dolazi obzirom da tu žive njegova majka i brat. Poznato mu je da je njegov brat bio jako angažiran oko renovacije zgrade nakon potresa te je svega nekoliko dana nakon potresa uspio angažirati radnike koji su uklonili dimnjake i to po vrlo povoljnim cijenama obzirom da su iste ubrzo jako narasle. U sam postupak renovacije zgrade nije bio direktno uključen već sva saznanja crpi iz onoga što mu je govorio brat. Inače na adresi [adresa] se nalaze dva strana koja su u vlasništvu njegove majke, s time da su u jednom stanu do potresa živjeli njegova majka i brat, dok je jedan stan bio za najam. Točno je da je nakon potresa došlo do renovacije jednog stana koji je u vlasništvu njegove majke, međutim do renovacije je došlo isključivo vlastitim novcem, odnosno on je podigao kredit, dok su njegova majka i brat pozajmili dio novca kako bi taj stan renovirali. Dakle, netočni su navodi koje je optuženi naveo da su stan renovirali novcem od zgrade. Naime, koliko mu je poznato zgrada se renovirala novcem od kredita dok je dio novca bio na računu. Ovaj stan su renovirali u proljeće 2020. nakon potresa dok nije bilo nikakve potrebe da se renovira drugi stan u vlasništvu njegove majke. Za vrijeme dok se renovirao ovaj stan dolazio je na adresu [adresa] te obavljao fizičke poslove koji su bili potrebni za renovaciju stana. Nisu točni navodi da su on i brat ukrali 50.000,00 kuna te da su u dogovoru sa majstorima nabijali cijene i sa tim novcem renovirali svoj stan. Naime, već je naprijed objasnio od kojeg novca je renoviran stan u vlasništvu njegove majke te on i brat nikakav novac od zgrade nisu ukrali, već je brat za renovaciju zgrade za to vrijeme ugovorio vrlo povoljne cijene obzirom da su ubrzo nakon kratkog vremena cijene otišle "u nebo", pa su se za neke radove povećale čak i do 100%. Što se tiče ovih povoljnih cijena koje je njegov brat ugovorio, prvenstveno se to odnosi na radove uklanjanja dimnjaka sa dizalicom. Što se tiče samog kredita koji je podignut za renovaciju zgrade o tome ne zna sve pojedinosti obzirom da na adresi [adresa] ne živi dugi niz godina, međutim koliko mu je poznato kredit je bio podignut na dvije godine, isti je vraćen, a zbog kredita se nije morala dizati pričuva.

8. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze privatnih tužitelja kao istinite i vjerodostojne obzirom da su iskazujući detaljno, okolnosno i sigurno na životan i logičan način opisali cjelokupnu dinamiku zbivanja vezano za sanaciju zgrade na adresi [adresa] nakon zagrebačkog potresa, pri čemu je privatni tužitelj NL obzirom da je u to vrijeme obnašao dužnost predstavnika stanara detaljno opisao sami tijek događaja vezano za poduzimanje hitnih radova neposredno nakon samog potresa pa sve do realizacije kredita i dovršetka radova koji su financirani podignutim kreditom. Iskaz privatnog tužitelja NL je u pogledu utrošenih sredstava potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu rješenja o novčanoj pomoći donesenim od strane Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine, a kojim rješenjem je suvlasnicima stambeno-poslovne zgrade u [adresa] utvrđeno pravo na isplatu novčane pomoći za nekonstrukcijsku obnovu potresom oštećene zgrade u iznosu od 10.943,66 eura/82.455,00 kuna. Iz navedenog rješenja je razvidno da su uz zahtjev suvlasnika stambeno-poslovne zgrade u [adresa] priloženi svi računi za izvršene radove, a koji su u cijelosti priznati, pa se samim time nameće logičan zaključak da privatni tužitelji nisu ukrali nikakav novac već da je isti u cijelosti utrošen na obnovu stambene zgrade na adresi [adresa], jer u suprotnom da su cijene navedenih radova bile namjerno uvećane kako bi privatni tužitelji dio tog novca usmjerili na renovaciju vlastitog stana onda se zasigurno neki od predmetnih računa se ne bi smatrao opravdanim troškom, a upravno suprotno je utvrđeno rješenjem Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine. Pored toga, spisu prileži korespondencija privatnog tužitelja NL sa suvlasnicima stambene zgrade na adresi [adresa] (list 53-61), a iz koje je razvidna angažiranost privatnog tužitelja NL kao predstavnika stanara vezano za sanaciju zgrade, te potpuna transparentnost vezano za planirane radove, kako u pogledu cijene, tako i u pogledu izvođača. O samom angažmanu privatnog tužitelja NL kao predstavnika stanara vezano za sanaciju zgrade na adresi [adresa] te vezano za namjensko trošenje sredstava je iskazivala i svjedokinja GL koja je navela da su njezina saznanja takva da su podigli kredit za renovaciju te da su im sva sredstva vraćena, te je njezino mišljenje da su sredstva namjenski utrošena. Nema nikakva saznanja da bi privatni tužitelji sa majstorima dogovorno nabijali cijene te da bi onda od tih novaca adaptirali svoje stanove, pri čemu je kazala da se radilo o malom iznosu kredita u odnosu na cijenu građevinskih radova koji su potrebni za renovaciju stanova. Također je u svojstvu svjedoka iskazivao ĆL koji je za privatnog tužitelja NL naveo da isti nije popio niti jednu kavu na teret suvlasnika pri tome misli da nikoga nije oštetio niti je od ikoga bio podmićen a to se odnosi na vrijeme dok je radio poslove na adresi [adresa]. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je utvrdio da privatni tužitelji ne gospodare zgradom, već da privatni tužitelj NL obnaša dužnost predstavnika stanara te da isti u okviru svojih ovlasti, a pogotovo vezano za ono što je predmet privatne tužbe, odnosno sanacija zgrade na adresi [adresa] nije poduzeo niti jednu radnju na štetu ostalih suvlasnika pa tako niti kada je svako kućanstvo davalo novac za hitne radove neposredno nakon potresa, tako i u odnosu na radove koji su naknadno izvedeni i otplaćeni kreditom, a koja sredstva su naknadno u cijelosti vraćena suvlasnicima, s time da je sud prihvatio iskaze privatnih tužitelja da renovacija njihovog stana nema nikakve veze sa novcem od ostalih suvlasnika već da je financirana vlastitim sredstvima, a što je životno i logično jer kako je već naprijed navedeno sav novac za obavljene radove koji su plaćani iz kredita je suvlasnicima vraćen te su svi troškovi prihvaćeni kao opravdani. Samo ponašanje privatnog tužitelja NL, njegov angažman, potpuna transparentnost i način komunikacije sa ostalim suvlasnicima jasno pokazuje da je u prvom planu obnova zgrade, da se pri tome ne ide na štetu suvlasnika te su njegove radnje usmjerene na to da se pokuša vratiti što više uloženog novca, što se u konačnici i dogodilo, pa je samim time utvrđeno da nikakav novac nije ukraden od suvlasnika i preusmjeren na renovaciju stana privatnih tužitelja, a niti da su privatni tužitelji u tu svrhu nabijali cijene u dogovoru sa majstorima.

9. Sud nije prihvatio obranu optuženog obzirom da je ista suprotna u prvom redu iskazu privatnih tužitelja, koji su kako je naprijed navedeno u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu te iskazima ostalih svjedoka, pri čemu je indikativno da nitko od ostalih stanara na adresi [adresa] nije osporavao izvedene radove ili barem izrazio sumnju u način postupanja privatnog tužitelja, odnosno da njihovim novcem isti adaptiraju svoj stan, a bilo bi životno i logično da je optuženi tijekom postupka predložio barem jednog takvog svjedoka koji bi potkrijepio njegove navode o tome da su privatni tužitelji ukrali novac od ostalih suvlasnika i njime renovirali svoj stan, s time da je isti predložio svjedokinju UL koja također stanuje na istoj adresi kao i optuženi, a ista je u svom iskazu navela da su njezina saznanja takva da su podigli kredit za renovaciju te da su im sva sredstva vraćena, te je njezino mišljenje da su sredstva namjenski utrošena. Dakle, niti navedena svjedokinja nije navela da bi netko od ostalih suvlasnika smatrao da su privatni tužitelji nešto učinili na njihovu štetu, a za vlastitu korist, dok je od strane optuženog predloženi svjedok ĆL naveo da za privatnog tužitelja NL može kazati da isti nije popio niti jednu kavu na teret suvlasnika pri tome misli da nikoga nije oštetio niti je od ikoga bio podmićen a to se odnosi na vrijeme dok je radio poslove na adresi [adresa], čime su samo potkrijepljena utvrđenja suda o tome da privatni tužitelji nisu poduzimali nikakve radnje na štetu suvlasnika, već da je NL kao predstavnik stanara poduzimao radnje isključivo u njihovom interesu. Pored toga, optuženi suprotno iskazu privatnih tužitelja paušalno navodi da je kredit za njihov stan podignut naknadno da bi se opravdala prethodna pljačka, međutim sud je kako je obrazloženo u prethodnoj točki utvrdio da su sredstva za sanaciju zgrade utrošena namjenski i isključivo za sanaciju zgrade, a samim time je prihvaćen iskaz privatnih tužitelja o sredstvima i njihovom porijeklu vezano za renovaciju vlastitog stana.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je utvrdio da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji koja je podobna štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja obzirom da im se imputira da preko NL kao predstavnika stanara koriste njegov položaj i financijskim malverzacijama na štetu ostalih suvlasnika na adresi [adresa] ostvaruju vlastitu korist jer tuđim novcem povećavajući namjerno cijene radova na zgradi [adresa] adaptiraju svoj stan, pri čemu je optuženi znao da iznosi neistinite činjenične tvrdnje jer je jednako kao i ostali suvlasnici na transparentan način bio upoznat sa svim radovima, izvođačima i njihovim cijenama, s time da su svi radovi završeni u ugovorenom roku, a optuženi je nezadovoljan izborom izvođača radova i cijenom koja je za to plaćena, što je naveo u svojoj obrani, iskoristio okolnost da i privatni tužitelji renoviraju svoj stan od posljedica potresa, pa kako bi iskazao to nezadovoljstvo, pogotovo što nisu angažirani radnici koji su adaptirali njegov stan, bez ikakvog dokaza o načinu na koji su privatni tužitelji pribavili sredstva za renoviranje stana te bez ikakvog dokaza da bi se novac za adaptaciju zgrade koristio za adaptiranje stana privatnih tužitelja, iste optužio da su ukrali novac od ostalih suvlasnika na način da su povećavajući cijene radova adaptirali svoj stan, pri čemu navodi optuženog da NL u to vrijeme nije radio, da im je majka u mirovini, a brat radi u policiji gdje nema neku veliku plaću, a pri tome ima i obitelj pa se postavlja pitanje na koji način su adaptirali stan i s kojim novcem jasno daju do znanja da optuženi uopće ne raspolaže nikakvim konkretnim podacima o izvoru sredstava koja su uložena za renovaciju stana privatnih tužitelja, niti da postoji bilo kakva financijska poveznica između izvođenja radova na zgradi [adresa] i radova u stanu privatnih tužitelja, već samo iznosi pretpostavke koje bez ikakvog konkretnog dokaza nisu dale optuženom nikakvog opravdanog razloga vjerovati da su privatni tužitelji namjerno sa majstorima prevarantima bezobrazno nabijali cijene da bi sa tim ukradenim novcem adaptirali svoje stanove i nije imao nikakvog opravdanog razloga za privatne tužitelje decidirano navesti da su ukrali novac od ostalih suvlasnika kako bi u dogovoru sa majstorima nabijali cijene i s tim istim novcem adaptirali svoj stan.

11. U odnosu na izjavu „svim podmuklim sredstvima se služe pa nikome ne prikazuju račune za izvedene radove a i upravitelja zgrade su promijenili da zamaskiraju trag novca” treba kazati da se radi o činjeničnoj tvrdnji, a ista se zapravo naslanja na prethodnu neistinitu činjeničnu tvrdnju o povećavanju cijena radova u dogovoru sa majstorima da bi privatni tužitelji adaptirali svoj stan koja je sada dobila svoj nastavak i u vidu promjene upravitelja, odnosno da je upravitelj promijenjen samo kako bi se prikrilo da su privatni tužitelji zajedničkim novcem suvlasnika adaptirali svoj stan. Privatni tužitelj NL je u svom iskazu detaljno objasnio koji su bili razlozi da je došlo do promjene upravitelja pa je tako naveo da je prijašnji upravitelj zgrade bio Maksimus d.o.o., međutim, isti su imali neprofesionalan odnos, te su u konačnici i bankrotirali, pa su nakon potresa odlučili naći kvalitetnog upravitelja kako bi mogli što prije sanirati štetu koja je nastala od potresa, tako da je novi upravitelj izabran nakon potresa, a prije podizanja kredita, s time da je ta odluka donesena natpolovičnom većinom prema vlasničkim udjelima. Nadalje, on kao predstavnik stanara je davao odobrenje za plaćanje računa upravitelju zgrade, međutim, samo plaćanje je vršilo računovodstvo upravitelja zgrade, a radi se Monel d.o.o. Nije imao kod sebe račune za izvedene radove, obzirom da su isti direktno ispostavljeni upravitelju, međutim stanarima nije bilo niti potrebe te račune pokazivati iz razloga što su već ranije dogovorno izabrali najpovoljniju ponudu, te su isti već bili upoznati sa samom cijenom izvođenja radova, međutim njega nitko osobno od ostalih stanara nije tražio da mu pokaže račune s time da je svaki stanar imao pravo na uvid u te račune te je svaki stanar znao kontakt od upravitelja zgrade, te je to ukoliko je želio mogao i zatražiti. Što se tiče izbora novog upravitelja naveo je da je nakon provedenog istraživanja, te razgovora sa drugim predstavnicima stanara na Marulićevom trgu došao do saznanja da su svi zadovoljni sa Monelom d.o.o., potom je održan sastanak stanara na adresi [adresa], na taj sastanak je došao vlasnik i direktor Monel d.o.o. ŠL, koji je napravio prezentaciju, nakon čega je donesena odluka da se isti uzme za novog upravitelja, a ta odluka je donesena natpolovičnom većinom prema vlasničkim udjelima. Privatni tužitelj EL je u svom iskazu naveo da što se tiče upravitelja zgrade da zna da je to bio Maksimus d.o.o., međutim nakon potresa se sa njima nije moglo doći u kontakt, a nakon što su skinuti dimnjaci nije se moglo sa njima dogovoriti ništa vezano za kredit, nakon čega je njegov brat javnim pogovorom došao do informacije da je upravitelj Monel d.o.o. kvalitetan upravitelj zgrade, s time da je Maksimus d.o.o. u međuvremenu propao. Obzirom da je njegov brat predstavnik stanara, isti ima više saznanja o financijskom dijelu pa tako i o samim računima, s time da ne zna da li itko od stanara osim optuženog tražio na uvid račune, međutim zna da je izvođač račune direktno ispostavljao upravitelju. Iz iskaza svjedokinje GL proizlazi da je došlo do promjene upravitelja jer njihov tadašnji upravitelj Maximus d.o.o. nije htio ispuniti prijavu za povrat sredstava vezano za radove koji su napravljeni od potresa, pri čemu je u to vrijeme bio uvjet da to može predati samo upravitelj te je to bio jedini razlog za promjenu upravitelja odnosno kako bi mogli podnijeti zahtjev za nešto što su imali pravo dobiti.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze privatnih tužitelja NL i EL o razlozima promjene upravitelja kao istinite i vjerodostojne, pri čemu je NL kao predstavnik stanara detaljno objasnio u svom iskazu koji su problemi bili sa prijašnjim upraviteljem Maksimus d.o.o., te koji su bili razlozi za promjenu upravitelja, a to je kako bi se što prije sanirala šteta od potresa, a u suštini je istu problematiku s prijašnjem upraviteljem iznijela i svjedokinja GL koja je navela da je bio problem sa prijavom za povrat sredstava vezano za radove koji su napravljeni od potresa te privatni tužitelj EL koji je naveo da se nakon potresa sa Maksimus d.o.o. nije moglo doći u kontakt, a nakon što su skinuti dimnjaci nije se moglo sa njima dogovoriti ništa vezano za kredit. Spisu prileži korespondencija privatnog tužitelja NL sa suvlasnicima stambene zgrade na adresi [adresa] (list 53-61), a u kojoj je privatni tužitelj NL kao predstavnik stanara jasno, detaljno i iscrpno svim suvlasnicama iznio problematiku vezano za upravitelja Maksimus d.o.o., ukazao na nedostatke u komunikaciji s njima vezano za sanaciju štete od potresa, te iznio razloge zbog kojih bi trebalo razmisliti o promjeni upravitelja te konkretno predložio za upravitelja Monel d.o.o. prikazujući ga kao upravitelja koji je najbolji vezano za povrat sredstva iz Fondova, obnovi fasada i sl., a u konačnici je prema stanju spisa ta odluka o promjeni upravitelja dovela do toga da je rješenjem o novčanoj pomoći donesenim od strane Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine suvlasnicima stambeno-poslovne zgrade u [adresa] utvrđeno pravo na isplatu novčane pomoći za nekonstrukcijsku obnovu potresom oštećene zgrade u iznosu od 10.943,66 eura/82.455,00 kuna.

13. Optuženi u svojoj obrani navodi kako 5 godina nije održan niti jedan sastanak predstavnika stanara iako postoji obveza da takav sastanak mora biti sazvan svakih 6 mjeseci, a isto tako unatrag 5 godina niti jedna firma nije dala nikakve račune ni izvješća da se vidi na što je točno utrošen novac iako je to tražio. Osvrnuo se na iskaz EL koji je pred ovim sudom dva puta neistinito iskazivao obzirom da je naveo da je NL sam pronašao novog upravitelja, međutim iz e-mail korespondencije koju je dostavio u spis je razvidno da NL sam u e-mailu piše da mu je brat našao upravitelja.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je utvrdio da je do promjene upravitelja došlo nakon što je predstavnik stanara NL svim suvlasnicama na transparentan način iznio problematiku vezano za prijašnjeg upravitelja te razloge koji govore u prilog izboru Monela d.o.o. kao novog upravitelja, a kako je sud već u prethodnim točkama obrazložio da nije bilo nikakvog povećanja cijena u dogovoru sa majstorima da bi tim novcem privatni tužitelji adaptirali svoj stan, već da je NL kao predstavniku stanara bila u prvom planu obnova zgrade, da se pri tome ne ide na štetu suvlasnika te da su njegove radnje usmjerene tome da se pokuša vratiti što više uloženog novca, sud je utvrdio da je odluka o promjeni upravitelja, do koje nije došlo samovoljno od predstavnika stanara, već natpolovičnom većinom vlasničkih udjela nakon iscrpnog informiranja od strane NL i nakon prezentacije Monela d.o.o. donesena ne da se zamaskira trag novca, jer se ništa nije trebalo zamaskirati jer je sav novac kako je sud utvrdio i naprijed obrazložio utrošen isključivo za obnovu zgrade na adresi [adresa], već da je donesena isključivo kako bi se što prije krenulo u realizaciju sanacije štete te u konačnici da bi se dobio povrat sredstava što se i obistinilo, slijedom čega je utvrđeno da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji.

15. Nadalje, iz iskaza privatnog tužitelja NL koji iskaz je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan proizlazi da se kod njega kao predstavnika stanara ne nalaze nikakvi računi za izvedene radove iz razloga što on daje odobrenje za plaćanje, a koje plaćanje u konačnici vrši računovodstvo upravitelja obzirom da su računi direktno ispostavljeni upravitelju, međutim stanarima nije bilo niti potrebe te račune pokazivati iz razloga što su već ranije dogovorno izabrali najpovoljniju ponudu, te su isti već bili upoznati sa samom cijenom izvođenja radova, međutim njega nitko osobno od ostalih stanara nije tražio da mu pokaže račune s time da je svaki stanar imao pravo na uvid u te račune te je svaki stanar znao kontakt od upravitelja zgrade, te je to ukoliko je želio mogao i zatražiti. Iz naprijed navedenog proizlazi da NL kao predstavnik stanara nije imao nikakvu obvezu pokazivati račune za obavljene radove jer se isti s jedne strane uopće ne nalaze kod njega, već kod upravitelja koji vrši plaćanje računa, što je u okviru ovlasti upravitelja, a radi se o opće poznatoj činjenici, a s druge strane je privatni tužitelj NL naveo da ga nitko od suvlasnika nije niti tražio račune, već da su te račune mogli zatražiti od upravitelja, a kako iz obrane optuženog ne proizlazi da bi on tražio račune od privatnih tužitelja, već da je to zatražio od upravitelja, te je u spis piložio preslike zahtjeva kojima traži račune od prijašnjeg upravitelja Maksimus d.o.o., onda je razvidno kako je tvrdnja da privatni tužitelji nikome ne prikazuju račune neistinita činjenična tvrdnja.

16. Neistinita činjenična tvrdnja da privatni tužitelji nikome ne prikazuju račune za izvedene radove te da su i upravitelja zgrade promijenili da zamaskiraju trag novca je podobna štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja obzirom da im se imputira da na određeni način skrivaju račune od drugih suvlasnika za radove koji su izvršeni za sanaciju zgrade od potresa, a radi se o novcu svih suvlasnika, a kako se navedena neistinita činjenična tvrdnja nadovezuje na prethodnu neistinitu činjeničnu tvrdnju vezano za povećanje cijene radova u dogovoru sa majstorima da bi se adaptirao stan privatnih tužitelja onda je razvidno da im se imputira da nikome ne pokazuju račune jer poduzimaju financijske malverzacije na štetu ostalih suvlasnika na adresi [adresa],a isključivo u svoju korist, odnosno da bi povećanjem cijena radova za sanaciju zgrade adaptirali svoj stan, te da su u konačnici promijenili upravitelja samo kako bi prikrili to nezakonito postupanje. Optuženi je znao da iznosi neistinite činjenične tvrdnje jer je bio upoznat da predstavnik stanara nema nikakvu obvezu pokazivati račune za izvedene radove te da se isti ne nalaze kod predstavnika stanara, već kod upravitelja, a da je tome tako proizlazi iz njegove obrane u kojoj je naveo da unatrag 5 godina niti jedna firma nije dala nikakve račune ni izvješća da se vidi na što je točno utrošen novac, dakle ne spominje niti jednom riječju predstavnika stanara u tom kontekstu, te je naveo da je zatražio te račune, a u spis je priložio i preslike zahtjeva u kojima se ne obraća predstavniku stanara, već prijašnjem upravitelju Maksimus d.o.o., a isto tako je optuženi znao zbog čega je došlo do promjene upravitelja i to natpolovičnom većinom vlasničkih udjela, a ne samovoljom predstavnika stanara, odnosno samovoljom privatnih tužitelja, obzirom da je sam optuženi u spis priložio korespondenciju privatnog tužitelja NL sa suvlasnicima na adresi [adresa] u kojoj su izneseni razlozi za promjenu upravitelja koji se tiču isključivo poduzimanja radnji radi sanacije zgrade od potresa i kako bi se osigurao povrat tih istih sredstava, a kako se navedena neistinita činjenična tvrdnja nadovezuje na prethodnu neistinitu činjeničnu tvrdnju gdje je sud u točki 10. presude obrazložio da je optuženi znao da iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju „da su Horvatovi su lopovi koji ovu zgradu beskurpulozno kradu od kad su si uzeli pravo da njome gospodare kao da je njihova a samo za potres su ukrali svima nama 50.000,00 kuna. U dogovoru sa majstorima prevarantima bezobrazno su nabijali cijene da bi sa tim ukradenim novcem adaptirali svoje stanove“ onda je razvidno da je optuženi također znao da privatni tužitelji nisu promijenili upravitelja da zamaskiraju trag novca jer nikakvih nezakonitih financijskih malverzacija na štetu suvlasnika nije niti bilo, već je optuženi iznoseći takve tvrdnje izrazio nezadovoljstvo izborom izvođača radova i cijenom radova kako je već naprijed obrazloženo, a da pri tome nije raspolagao nikakvim dokazom o načinu na koji su privatni tužitelji pribavili sredstva za renoviranje stana te nikakvim dokazom da bi se novac za adaptaciju zgrade koristio za adaptiranje stana privatnih tužitelja, a niti je imao nikakvog opravdanog razloga vjerovati da su privatni tužitelji namjerno sa majstorima prevarantima bezobrazno nabijali cijene da bi sa tim ukradenim novcem adaptirali svoje stanove, a posljedično niti da su promijenili upravitelja kako bi to sve prikrili.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno razvidno je da je optuženi ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 obzirom da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje je optuženi iznio te koje su podobne štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja, što je za svaku činjeničnu tvrdnju posebno obrazloženo u svakoj točki presude, a iste su postale dostupne većem broju osoba obzirom da su istaknute na oglasnoj ploči zgrade [adresa], a tijekom postupka je bilo nesporno da u istima stanuje veći broj kućanstava, a samim time i veći broj osoba kojima su iste postale dostupne. Uz navedena objektivna obilježja, optuženi je ostvario i subjektivna obilježja kaznenog djela obzirom da je postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svoga djela i htio je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Iz navedenog sud nalazi da je optuženi bio svjestan da ono što iznosi nije istina, a također je bio svjestan da su ovakvi navodi podobni škoditi časti i ugledu osobe za koju se iznose, kao što je bio svjestan da su navedene izjave obzirom da su istaknute na oglasnoj ploči zgrade u kojoj stanuje, a privatni tužitelj NL obnaša dužnost predstavnika stanara pristupačne većem broju osoba, no unatoč svom znanju i svijesti, on postupa na terećeni način, čime ostvaruje i subjektivno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149 stavak 1. i 2. KZ/11.

18. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

19. U odnosu na navode „dana 22.08.2021. u [adresa], na oglasnoj ploči zgrade u prizemlju, u kojoj se zgradi nalazi stan obitelji NL, a privatni tužitelj NL je predstavnik stanara, te u kojoj osim privatnog tužitelja boravi oko 30 stanara, istaknuo rukom pisanu izjavu u kojoj je u cilju da uvrijedi privatne tužitelje iznio „Mene su pederčina i korumpirana pandurčina čak temeljem lažne prijave i izjave plaćenog lažnog svjedoka spremili u zatvor...”., a koje su privatni tužitelji okvalificirali kao uvredu treba kazati da tijekom postupka nije bilo sporno da se naziv korumpirana pandurčina odnosi na privatnog tužitelja EL koji obavlja dužnost policijskog službenika, a onda se posljedično naziv pederčina odnosi na privatnog tužitelja NL, što ne spori niti optuženi u svojoj obrani, dok su privatni tužitelji naveli da ne znaju zašto ih optuženi naziva pederčinom i korumpiranom pandurčinom, osim što je privatni tužitelj EL u svom iskazu naveo da je 18 godina policijski službenik te da nikada nije kažnjavan niti se protiv njega vodio disciplinski postupak. Optuženi je u svojoj obrani naveo da je izjavu koja se nalazi na listu 6 spisa on napisao i potpisao te je u toj izjavi upozorio da se krade, a NL bi govorio da li zna gdje njegov brat radi, te mu je govorio da ga zbog toga ne smije dirati. Također je dodao da je i EL njemu govorio što je prije 40 godina imao u svom dosjeu što znači da je poduzimao protuzakonite radnje jer on to bez ikakvog opravdanog razloga ne može niti gledati obavljajući svoj posao. NL se u postupku u kojem je proglašen krivim zbog prijetnje nije izjasnio kao muškarac s time da kada je on (optuženi) adaptirao svoj stan, a to je bilo mjesec dva nakon potresa NL ga je pokušao poljubiti, lovio ga je za guzicu te mu se bacao u krilo s time da isti u alkoholiziranom stanju napravio "totalku na automobilu", a njegov brat EL mu je pomogao da to ne bude nigdje evidentirano što jasno ukazuje na korupciju s time da je NL već idućeg dana preko leasinga imao drugi automobil.

20. Sud je utvrdio da naziv korumpirana pandurčina obzirom da u izjavi koju je napisao i potpisao optuženi taj naziv nije povezan s određenim postupcima konkretne osobe u konkretnoj situaciji predstavlja negativni vrijednosni sud o privatnom tužitelju EL obzirom da ga se prikazuje kao policijskog službenika koji zloupotrebljava svoj položaj s ciljem ostvarivanja osobnih probitaka ili probitaka povezanih osoba, te kao policijskog službenika koji radi osobne koristi ili koristi skupine kojoj pripada zanemari opći interes koji je dužan štititi obzirom na zakone, položaj i ovlasti koje su joj povjerene, a izneseni negativni vrijednosni sudovi su podobni štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja. Isto tako naziv pederčina predstavlja negativni vrijednosni sud bilo da se upotrebljava izvan konteksta spolne orijentacije jer se takvim nazivom osobu karakterizira kao neprincipijelnu osobu, licemjernu, prijetvornu, podmuklu, sebičnu, bilo da se upotrebljava u kontekstu spolne orijentacije obzirom da se takav izraz u našoj sredini uobičajeno upotrebljava u negativnom kontekstu, radi se o vulgarnom nazivu, pa je onda takav naziv za privatnog tužitelja od strane optuženog svakako uvredljiv te podoban štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja.

21. Ovdje treba kazati kako je optuženi vezano za sve negativne vrijednosne sudove koji su ranije obrazloženi bio svjestan da iznosi svoj negativni sud o privatnim tužiteljima koji mogu škoditi njihovoj časti i ugledu, ali je unatoč tome na oglasnoj ploči zgrade u kojoj je privatni tužitelj NL predstavnik stanara te u kojoj zgradi se nalazi stan obitelji NL napisao i potpisao svoj negativni vrijednosni sud o privatnim tužiteljima.Navedene izjave predstavljaju uvredljiv sadržaj, čega je optuženi kao potpuno poslovno sposobna osoba bio svjestan, te isti svjestan značenja i sadržaja napisanog, navedene izjave piše na oglasnoj ploči zgrade, a iste je iznio s ciljem vrijeđanja i omalovažavanja privatnih tužitelja kao osoba, ali i profesionalno, imajući u vidu posao koji obavlja privatni tužitelj EL.

22.Iako se optuženom stavlja na teret da bi počinio dva kaznena djela - uvredu i klevetu, sud je istog oglasio krivim samo za kazneno djelo klevete. Naime, tijekom postupka je dokazano da je optuženi u istoj izjavi koju je 22. kolovoza 2021. istaknuo na oglasnoj ploči suda pored neistinitih činjeničnih tvrdnji iznio i negativne vrijednosne sudove o privatnim tužiteljima, pa kako se radi o više izjava intoniranih u istoj prilici uvreda ima supsidijarni karakter.

23. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

24. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio njegovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost u vrijeme počinjenja djela, dok je otegotno cijenio naknadnu prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kaznenu osuđivanost na uvjetnu zbog kaznenog djela prijetnje na štetu privatnog tužitelja NL, te krajnje nekorektno držanje pred sudom obzirom da je isti učestalo ometao tijek rasprave te na svakoj raspravi vrijeđao privatne tužitelje govoreći im da lažu, da su govna, smeće kukavičko, smrdljivci jedni, što je vidljivo iz raspravnog zapisnika, te se unatoč brojnim opomenama nije pokoravao nalozima raspravnog suca za održavanje reda. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i propisanu kaznu za kvalificirani oblik kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 za koje je propisana novčana kazna do petsto dnevnih iznosa. Isto tako sud je vodio računa da je optuženi kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

25. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na novčanu kaznu od 300 dnevnih iznosa.Naime, sud smatra da se samo novčanom kaznom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi u vrijeme počinjenja djela bio kazneno i prekršajno neosuđivan, što znači da naknadna osuđivanost na uvjetnu osudu zbog kaznenog djela prijetnje na štetu privatnog tužitelja NL nije niti mogla polučiti svoj specijalni učinak jer se radi o presudi koja je postala pravomoćna nakon počinjenja ovog kaznenog djela, međutim sud je utvrdio, unatoč tome što se ne radi o istovrsnom kaznenom djelu, da protupravno postupanje optuženog prema privatnom tužitelju NL ne predstavlja izolirani incident, pri čemu je posebno cijenjeno da je optuženi upravo u postupku zbog kaznenog djela klevete i uvrede privatne tužitelje na svakoj raspravi vrijeđao te pokazao krajnje nekorektno držanje pred sudom što ukazuje na potpunu nekritičnost optuženog prema vlastitim postupcima, zbog čega sud smatra da je novčana kazna od 300 dnevnih iznosa dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, kao i da će postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom te da u konkretnom slučaju zbog svih naprijed opisanih otegotnih okolnosti nije moguće primijeniti uvjetnu osudu. U odnosu na visinu dnevnog iznosa, čija se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, sud je utvrdio da optuženi ostvaruje mirovinu od 806,72 eura bruto, te da nema obvezu izdržavanja, a sud je vodio računa i o prosječnim troškovima za uzdržavanje optuženog, pri čemu se uzimaju samo oni troškovi koji su nužni za uzdržavanje počinitelja, pa je sud na temelju slobodne procjene obzirom bi utvrđivanje stvarne visine troškova nužnih za uzdržavanje optuženog utvrdio da isti iznose 745,00 eura, uzimajući u obzir i statističke izvještaje za siječanj 2025. o prosječnim troškovima za samca u Zagrebu, pa nakon što se od počiniteljevih prihoda oduzmu prosječni dnevni troškovi, sud je utvrdio da dnevni iznos optuženika iznosi minimalnih 2,65 eura, a optuženom je sukladno odredbama KZ/11 određen rok od četiri mjeseca za plaćanje novčane kazne računajući od pravomoćnosti presude. Ako optuženi ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku. Sukladno članku 43. stavka 1. do 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženog donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako optuženi ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

26. U odnosu na imovinskopravni zahtjev u iznosu od po 5.000,00 eura za svakog privatnog tužitelja sud je utvrdio kako isti od strane privatnih tužitelja nije određeno naznačen niti su podneseni za njega bilo kakvi dokazi u smislu članka 155. stavak 3. ZKP/08, pa kako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu niti za potpuno niti djelomično presuđenje, sud je privatne tužitelje sa imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

27. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da je kasnijim izmjenama Kaznenog zakona (Narodne novine br. 144/22, 144/23 i 36/24) povišen minimalni dnevni iznos sa 20,00 kuna/2,65 eura na 5,00 eura.

28. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 200,00 eura pri čemu je sud uzeo u obzir da optuženi prima mjesečnu mirovinu od 806,72 eura, te da nema obveze uzdržavanja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, međutim optuženom se može dopustiti i obročno plaćanje ukoliko to zatraži, odnosno ukoliko nije u mogućnosti odjednom podmiriti cjelokupni trošak. Također, optuženi je dužan naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj NL, [adresa]

2. privatni tužitelj EL, [adresa]

2. opunomoćenik priv. tužitelja odvjetnik RL

4. optuženi FL, [adresa] – uz zapisnik s rasprave od 15. siječnja 2025.