REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Povrv-1643/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Libukom Jurdani d.o.o., OIB: 77671806963, Jurdani 50b, Jurdani, zastupanog po punomoćniku Miloradu Staniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 27. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Matić, odvjetnice, te tuženika osobno uz punomoćnika Domagoja Grahovca, odvjetnika, dana 15. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, posl.br. Ovrv-121135/2022 od dana 05. siječnja 2023. godine te se nalaže tuženiku GB, vl. obrta " [obrt]" usluge, hoteljerstvo i poljoprivreda, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10000 Zagreb, da tužitelju Libukom Jurdani d.o.o., Jurdani 50/b, 51213 Jurdani, OIB: 77671806963, naknadi novčanu tražbinu u iznosu glavnice od 2.061,87 eur, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

• na iznos od 148,48 eur od 13.03.2020.,

• na iznos od 148,48 eur od 15.04.2020.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.05.2020.,

• na iznos od 127,11 eur od 13.11.2020.,

• na iznos od 169,85 eur od 13.12.2020.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.01.2021.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.02.2021.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.03.2021.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.04.2021.,

• na iznos od 81,48 eur od 13.05.2021.,

• na iznos od 198,67 eur od 13.06.2021.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.01.2022.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.02.2022.,

• na iznos od 148,48 eur od 13.03.2022.

sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, posl.br. Ovrv-121135/2022 od dana 05. siječnja 2023. godine, u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,74 eur, zajedno sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.090,16 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u kojem navodi da mu tuženik duguje iznos od 15.535,18 kn / 2.061,87 eur, sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troška ovršnog postupka, te je navedeni javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 1803/2022 dana 05. siječnja 2023. godine.

2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, navodeći kako neplaćeni iznos koji je predmet ovršnog postupka čini samo račune za odvoz otpada za mjesece u kojima hotel nije radio, a to čini cca 16% njihovih ukupnih obveza prema tužitelju. Ističe kako tužitelj u tom vremenu nije odvozio otpad, iako fakturira neizvršenu uslugu odvoženja otpada. Tuženik smatra kako je nepošteno naplaćivati otpad kada se ne odvozi, jer nema nikakvih troškova tužitelja u tom razdoblju.

3. Javni bilježnik je u smislu odredbi Ovršnog zakona spis dostavio ovom sudu te je sud temeljem odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona rješenjem od 29. kolovoza 2023. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1803/2022 od 05. siječnja 2023. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi kako aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate između Komunalac d.o.o., Liburnijske vode d.o.o. kao naručitelja usluge, te tužitelja kao davatelja usluge. Temeljem navedenog Ugovora da je tužitelj ovlašten za Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o. vršiti prisilne naplate potraživanja. Osnova potraživanja naknade za izvršene komunalne usluge temelji se na odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom donesene od Općinskog vijeća Općine Lovran. Navodi kako tuženik ne spori da je zajedno sa svojom suprugom suvlasnik nekretnine na utuženoj adresi potrošnje na adresi [adresa], na kojoj adresi je ujedno sjedište hotela Vila Vera, koji je izdvojeni pogon obrta " [obrt]", usluge, hotelijerstvo i poljoprivreda, vlasnik GB. Tužitelj ističe kako tuženik ne prigovara dijelu utuženih tražbina koje se odnose na vodne usluge, već dijela koji se odnosi na komunalnu uslugu. Obveza tuženika na plaćanje naknade za odvoz komunalnog otpada proizlazi iz odredbe čl. 30. st. 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom te je dužan koristiti uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te je dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom. Sukladno odredbi čl. 17. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom donesene od Općinskog vijeća Općine Lovran, strukturu cijene predmetne javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge, koja predstavlja iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu i koja se plaća neovisno o količini predanog otpada sukladno Cjeniku tužitelja. Pri tome ističe kako predmetna nekretnina nije nekretnina koja se trajno ne koristi, pa da bi se zbog toga obustavila isporuka usluga, jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 18. Odluke i čl. 71. ZGO.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe kako se utuženi računi odnose na razdoblje pandemije Covid-19 virusa, kada objekt tuženika nije radio ili je radio sukladno preporuci Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Iz potvrde Turističke zajednice Lovran proizlazi kako obrt u utuženom razdoblju nije radio, dok je do utuženog razdoblja redovno izvršavao svoje mjesečne obveze. Navodi kako tužitelj nije dokazao da je stvarno izvršio svoju uslugu odvoza komunalnog otpada, a ujedno ističe i prigovor zastare.

6. U tijeku postupka izvršen je uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, potvrdu o uvidu u podatke obrtnih registra, podatke o dolascima i noćenjima turista po mjesecima za 2022.g., 2021.g. i 2020.g. od 21. ožujka 2023. godine, opomenu za plaćanje dugovanja od 06. lipnja 2022.g., račune za komunalne usluge broj 3326-101-2, 4880-101-2, 6409-101-2, 15721-101-2, 17300-101-2, 18883-101-2, 1514-101-2, 3067-101-2, 4840-101-2, 6184-101-2, 7789-101-2, 19051-101-2, 1502-101-2, 3083-101-2, Ugovor o pružanju usluga objedinjene naplate od 04. siječnja 2016.g., Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezane s tom javnom uslugom od 25. siječnja 2018.g., Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, izvadak iz zemljišne knjige, cjenik za vodne usluge, Odluku o obračunu i naplate naknade za razvoj, cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradljivog komunalnog otpada, očitanje potrošnje vode u utuženom razdoblju, e-mail korespondencija stranaka, proveden je dokaz saslušanjem svjedokinja ĐB i FB te tužitelja.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.061,87 eur, koji se odnosi na komunalne usluge za razdoblje od veljače do travnja 2020.g., listopada do prosinca 2020.g., siječnja do svibnja 2021.g. te prosinca 2021.g. i siječnja i veljače 2022.g.

9. Uvidom u račune broj 3326-101-2, 4880-101-2, 6409-101-2, 15721-101-2, 17300-101-2, 18883-101-2, 1514-101-2, 3067-101-2, 4840-101-2, 6184-101-2, 7789-101-2, 19051-101-2, 1502-101-2, 3083-101-2, utvrđeno je da su isti izdani od strane tužitelja na ime korisnika obrt [obrt], vlasnik GB, hotel Vila Vera, [adresa]. Računi se sastoje od stavki: fiksni dio voda, fiksni dio odvodnja, fiksni dio pročišćavanja, vodoopskrba, naknada za zaštitu voda, naknada za korištenje voda, naknada za razvoj prva faza, naknada za razvoj druga faza, odvodnja, pročišćavanje otpadnih voda i odvoz komunalnog otpada – obvezna minimalna javna usluga.

10. Aktivna legitimacija tužitelja za naplatu navedenih usluga temelji se na Ugovoru o pružanju usluga objedinjene naplate, koji je sklopljen između Komunalac d.o.o. Jurdani i Liburnijske vode d.o.o. kao naručitelja usluga i tužitelja kao davatelja usluga, od 04. siječnja 2016. godine.

11. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a ista proizlazi i iz izvoda iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg proizlazi da je tuženik suvlasnik u ½ dijela nekretnine opisane kao kuća, bazen, spremište i dvorište.

12. Nadalje je iz izvatka iz obrtnog registra, razvidno kako je tužitelj vlasnik obrta [obrt], a među strankama nije sporno da se na predmetnoj adresi nalazi hotel Vila Vera.

13. Među strankama nije sporno da tuženik uredno podmiruje one dijelove utuženih računa koji se odnose na vodoopskrbu i odvodnju te fiksne dijelove naknada te da nisu podmireni samo oni iznosi iz računa koji se odnose na komunalnu uslugu odvoza otpada

14. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 84/21, u daljnjem tekstu: ZOGO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Prema st. 5. istog čl. korisnik usluge iz st. 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema st. 6. toč. 3. istog čl. korisnik usluge snositi će troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je prodavatelju usluge.

15. Čl. 33. st. 2. ZOGO propisano je da je kriterij za obračun troškova količina otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada i broj pražnjenja spremnika, a istim čl. st. 3. tog Zakona, propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinih korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz st. 2. tog članka.

16. Prema ZOGO-u, kao i prema Zakonu o otpadu (Narodne novine broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08, 87/09 i 94/13) primjenjuje se načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

17. Također, i čl. 14. Direktive 2008/98 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. godine o otpadu i stavljanju izvan snage određenih Direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenoga 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. 1. te čl. 33. st. 1. Zakona održivom gospodarenju otpadom cijena javne usluge odvoza komunalnog otpada se obračunava po načelu "onečišćivač plaća".

18. Iz navedenih odredbi slijedi da je vlasnik (korisnik) nekretnine u obvezi platiti naknadu ukoliko je komunalna usluga izvršena, odnosno ukoliko je otpad stvarno preuzet.

19. Odredbom čl. 33. ZOGO-a predviđen način obračuna cijene javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij za količinu bilo masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. tog Zakona, dok je čl. 33. st. 5. tog Zakona propisano da davatelj usluge cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, koji cjenik je isti dužan objaviti na svojoj mrežnoj stranici, s time da je tužitelj istu obračunavao upravo po kriteriju boja pražnjenja i volumenu spremnika koji je korišten.

20. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4. prosinca 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

21. Iz čl. 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Lovran dana 25. siječnja 2018.g. (u daljnjem tekstu: Odluka), a temeljem čl. 30. st. 7. ZOGO, utvrđeno je da je korisnik javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada, kao i usluga koje su povezane s tom javnom uslugom, na području Općine Lovran, vlasnik cijele nekretnine (stambene ili poslovne zgrade) ili njezinog posebnog dijela (stana ili poslovnog prostora), uz čije korištenje nastaje potreba prikupljanja biorazgradivog i miješanog otpada (u daljnjem tekstu: Korisnik usluge). Korisnik usluge, na području njezinog davanja, može biti Korisnik (posjednik) cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela, ukoliko je vlasnik nekretnine ili njezinog posebnog dijela, ugovorom prenio na Korisnika (posjednika) cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela obvezu plaćanja javne usluge i o tome obavijestio Davatelja usluge.

22. Prema čl. 5. st. 1. toč. 22. Odluke pojedini pojmovi za potrebe ove Odluke imaju sljedeće značenje: obvezna minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge.

23. U odnosu na navod tuženika kako nije dužan podmiriti naknadu za komunalne usluge odvoza otpada jer da njegov objekt nije radio u utuženom razdoblju, valja navesti kako se prema čl. 18. Odluke, korisnik usluge koji dokaže na temelju podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi način da trajno ne koristi nekretninu kao obračunsko mjesto uz čije se korištenje vezuje prikupljanje biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada, da nije u obvezi plaćati javnu uslugu.

24. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik niti ne tvrdi da trajno ne koristi predmetnu nekretninu, već tvrdi da je ne koristi samo u utuženim mjesecima, dok u drugim mjesecima ne samo da koristi predmetnu nekretninu, već koristi i sve usluge tužitelja, a što proizlazi i iz popisa odvoza zadužene posude za objekt tuženika u razdoblju od svibnja 2020. do rujna 2022. godine, iz kojeg proizlazi da je u tom razdoblju tužitelj 19 puta izvršio uslugu odvoza otpada na adresi tuženika.

25. Neosnovano tuženik navodi kako je iz potvrde Turističke zajednice Lovran razvidno da njegov objekt u utuženom razdoblju nije radio, obzirom su iz navedene potvrde od 21. ožujka 2023. godine dostavljeni podaci o dolascima i noćenjima turista, iz kojeg je razvidno da u objektu tuženika nije bilo noćenja turista u razdobljima od siječnja do svibnja 2020.g., listopada do prosinca 2020.g., siječnja do travnja 2021.g., studenog do prosinca 2021.g., siječnja do ožujka 2022.g., te studenog do prosinca 2022.g., dok je u preostalom razdoblju objekt primao turiste, dakle radio.

26. Dakle, navedeni podaci ne dokazuju da bi objekt tuženika bio trajno zatvoren, odnosno da se ne bi uopće koristio u smislu gore citirane odredbe Odluke, pa je stoga tuženik dužan platiti naknadu i za komunalne usluge u skladu sa donesenom Odlukom i Cjenikom tužitelja.

27. Svjedok ĐB u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu rukovoditelja financija i računovodstva i naplate i zna da se predmetni slučaj vodi oko osporavanja računa za komunalne usluge na dijelu koji se odnosi na otpad. Međutim, naknada za otpad sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela te je zakonska obveza svih korisnika plaćati fiksni dio cijele godine, dok se varijabilni dio plaća samo kada se koristi usluga, odnosno kada se prazne komunalne posude koje su kodirane. Prilikom pražnjenja svake posude to se utvrđuje i ovisno o tome ispostavljaju računi. Tuženik je zaveden kao korisnik usluge jer je zaveden kao vlasnik objekta te je na početku bio zaveden kao domaćinstvo dok nisu utvrdili da posjeduje hotel. Tuženik plaća fiksni dio vodnih usluga, dok fiksni dio komunalnih usluga plaća samo u onom razdoblju kada koristi objekt. Tuženik ima svoju komunalnu posudu te mu se u razdobljima kada ne koristi objekt niti komunalnu uslugu ne naplaćuje varijabilni dio jer mu se nema na temelju čega naplatiti. Tuženik ih nije nikada obavijestio da trajno ne koristi objekt, a ne može to ni dokazati jer se objekt koristi. Također je postojala prepiska, međutim, tuženik je tražio da ga se oslobodi fiksnog dijela naknade dok koristi objekt, a to nije moguće po zakonu. Utvrdili su kako se radi o hotelu, a ne domaćinstvu, misli 2019. ili 2020.

28. Svjedok FB u svom iskazu navodi da predmetni objekt koriste samo sezonski i to započnu tjedan dva prije Uskrsa, a zatvaraju ga 01.11. U tim mjesecima kao i mjesec prije otvaranja i mjesec nakon zatvaranja, plaćaju cjelokupnu komunalnu naknadu, međutim u preostalim mjesecima kada je objekt potpuno zatvoren i nema nikakvog otpada ne plaćaju naknadu za odvoz otpada. Prilikom plaćanja računa iz računa jednostavno isključi tu naknadu za obvezu otpada. Posuda stoji zaključana unutar ograde pa tako se otpad ne odvozi. Njihov je zaključak bio da se ta naknada ne treba plaćati. Bili su u komunikaciji sa tužiteljem, konkretno i prethodno saslušanom svjedokinjom i oko toga od čega se sastoji ta naknada, međutim, ne plaćaju ni taj fiksni dio o kojem govore jer nema otpada, a iz svakog računa proizlazi da se obračunata naknada odnosi na odvoz otpada pa i fiksni dio. Ne shvaća podjelu na fiksni i varijabilni dio niti joj je to pojašnjeno u dopisu koji su dobili od tužitelja. Po njezinom shvaćanju sve je u tom dopisu navedeno dvosmisleno. Razumije pitanje fiksnog i varijabilnog dijela koji se odnosi na vodne usluge i to iz razloga što kod vodnih usluga postoje brojila, postrojenja i cijevi koje treba održavati pa iz toga razloga plaća i fiksnu naknadu. U svojim fakturama ne vidi varijabilni dio.

29. Tuženik u svom iskazu navodi da je slušao iskaz svoje supruge te je u većem dijelu suglasan s njime jer uglavnom supruga i vodi računa i o otpadu te može reći da vrlo savjesno razvrstavaju otpad. Kroz cijelo razdoblje plaćaju one račune koje trebaju platiti, međutim, u razdoblju kada se ne odvozi otpad smatra da taj dio računa nisu dužni platiti. Naime, u tom periodu nije bilo usluge pa je nisu dužni ni platiti. Otpada nema u 11., 12., 01., 02., 03. i 04. mjesecu. Međutim, ne može to za svaku godinu sa sigurnošću tvrditi. Čak i u slučaju da se objekt otvori 10.04., a nema gostiju u tom mjesecu nema odvoza jer se radi o uhodavanju i pripremi objekta. Razumije pojmove fiksnog i varijabilnog dijela, ali ne može prihvatiti da fiksni dio iznosi 100%. U računu nema fiksnog dijela za vodnu naknadu, već samo po potrošnji. Ne zna da li im se naplaćuje varijabilni dio komunalne usluge u mjesecima kad ih nema. Kod komunalnih usluga postoje neka održavanja kojih kod tužitelja nema.

30. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i tuženika sud ih je u bitnom prihvatio, pri čemu nije mjerodavno subjektivno tumačenje propisa koje isti iznose niti njihovo mišljenje o osnovanosti postavljenog zahtjeva.

31. Ocjena tuženika i svjedoka FB o tome kada je njihov ugostiteljski objekt bio otvoren i koristio usluge odvoza otpada sasvim subjektivan i u konačnom neodlučan.

32. Međutim, iz iskaza je utvrđeno da tuženik ima posudu za otpad, da se ista prazni kad god je tužitelju dostupna. U vremenu kada je po navodima tuženika njihov objekt zatvoren posuda se ne prazni jer je ista zaključana i nedostupna tužitelju. Sve navedeno proizlazi i iz dokumentacije u koju je sud izvršio uvid. 33. U konkretnom slučaju tužitelj ne želi naplatiti javnu uslugu prema predanoj količini otpada po volumenu, već samo fiksni dio te naknade koji je u računima jasno označen kao "obvezna minimalna javna usluga" i koji tuženik ne osporava da nije platio.

34. Navedeni dio naknade određen je u skladu s Cjenikom Komunalac d.o.o., prema kojem cijena obvezne minimalne usluge (fiksna naknada) za hotele do 100 ležajeva iznosi 1.118,70 kn mjesečno (sada 148,48 eur).

35. Pri tome valja istaći kako se tuženik kao vlasnik nekretnine dužan koristiti uslugama koje pruža tužitelj kao davatelj usluga i plaćati mu naknadu za obavljanje usluga u skladu sa prihvaćenim Cjenikom davatelja usluga.

36. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare, jer se u konkretnom slučaju ne primjenjuje jednogodišnji rok zastare iz čl. 232. ZOO-a, obzirom se ne radi o uslugama obavljenim za potrebe kućanstva, već za potrebe poslovnog objekta.

37. Kako je tuženi zahtjev tužitelja postavljen u skladu s dostavljenim i utuženim računima u dijelu u kojem isti nisu plaćeni, to je valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, posl.br. Ovrv-121135/2022 od 05. siječnja 2023. godine održati na snazi te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

38. Sud je u točci II. ukinuo platni nalog u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka, obzirom se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, već se o tom trošku odlučuje presudom zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav prijedloga za ovrhu prema Tbr 11. toč. 1. – 199,08 eur, podneska od 19.10.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur te zastupanje na ročištima 06.06.2024.g. i 27.11.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 799,08 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 199,77 eur ukupno iznosi 998,85 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 24,88 eur i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,43 eur, tako da trošak tužitelja iznosi 1.090,16 eur. 40. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.