Poslovni broj: K-1024/2023-71

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog SP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu; u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-254/2023 od 20. veljače 2023. godine, dopunjene 07. ožujka 2023. godine, te izmijenjene 18. ožujka 2024. godine i 03. rujna 2024. godine, nakon javne rasprave održane 18. ožujka 2024. godine, 12. travnja 2024. godine, 10. svibnja 2024. godine, 11. lipnja 2024. godine, 03. rujna 2024. godine, 30. listopada 2024. godine i 15. siječnja 2025. godine, u prisutnosti savjetnice OKDO-a Zagreb Thee Terlecky, odvjetnice Dorotee Dender u zamjeni za punomoćnicu oštećenog, odvjetnicu SPJ, optuženog osobno i braniteljice optuženog, odvjetnice Ines Margetić, dana 20. siječnja 2025. godine objavio je, a dana 15. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i S rođene T, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom VSS - Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, diplomirani novinar, suvlasnik trgovačkog društva Grizli komunikacije d.o.o., sa sjedištem u [adresa], sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.300,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta u dobi od dvije i pol godine, slabog imovnog stanja, vlasnik stana na adresi u [adresa] površine 70m2 (otplaćuje stambeni kredit), služio vojsku od 2004. godine do 2005. godine u Požegi, bez čina, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je:

- 20. siječnja 2023. oko 13,00 sati u Zagrebu, I. Pile kbr. 1., u uredu trgovačkog društva GIK grupa d.o.o., u nakani da ustraši TP, nezadovoljan procedurom oko kupnje stana u [adresa] u [adresa], rekao: "šta ti misliš, neće to tako proć, uništit ću ti firmu koju si stvarao 25 godina, jel znaš tko sam ja", da bi ga potom s otvorenim dlanom udario u lice te mu, okrenuvši se prema njemu i uperivši u njega svoju drugu ruku kao da drži pištolj, rekao: "jebat ću ti mater, ubit ću te bez obzira što imaš svjedoke", koje riječi i ponašanje su kod TP izazvale opravdan osjećaj straha i uznemirenosti,

- dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 84/21 i 114/22; u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi SP se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom SP se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci na koju je optuženi SP osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi SP u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećeni TP se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 optuženi SP je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stoeura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove na ime nužnih izdataka oštećenog te nužnih izdataka i nagrade punomoćnice oštećenog, visina kojih troškova će biti određena posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom optužnicom Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je optuženog SP za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, počinjenog na način opisan u izreci presude.

2. Oštećeni TP je na raspravi 12. travnja 2024. godine postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.000,00 eura (list 241 spisa).

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženi SP je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret optužnicom te da nije suglasan sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stanaka pročitana je i pregledana dokumentacija koja prileži spisu, i to prijedlog za progon kaznenog djela oštećenog TP (list 10 spisa), e-mail korespondencija između optuženog, PP i TP iz prosinca 2022. godine i e-mail korespondencija između optuženog i PP iz siječnja 2023. godine (list 312-317 i 319-328 spisa), dopis Zagrebačke banke od 13. siječnja 2023. godine (list 55 i 318 spisa), ugovor broj 46/22 o kupoprodaji nekretnine-stana od 12. prosinca 2022. godine (list 329-333 spisa), zatim su na raspravi neposredno ispitani oštećeni TP u svojstvu svjedoka (list 241-245 spisa), te svjedokinja JP (list 253-256 spisa), svjedokinja ĐP (list 256-258 spisa), svjedokinja OP (list 262-263 spisa), svjedokinja KP (list 263-265 spisa), svjedokinja PP (list 284-286 spisa), te su pročitani izvadak iz kaznene evidencije (list 223-224 spisa) i iz prekršajne evidencije (list 221-222 spisa) za optuženog, a optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka.

5. Optuženi je po braniteljici predložio da se u svojstvu svjedoka ispita odvjetnica Ksenija Čerin, a na okolnost da je ponašanje oštećenog bilo motivirano podnošenjem kaznenih prijava protiv optuženog jer da ista može potvrditi da je protiv optuženog podnesena i kaznena prijava za kazneno djelo prijevare, o kojoj je isti govorio u obrani na raspravi. Navedeni prijedlog sud je odbio kao nevažan budući se ispitivanjem te svjedokinje ne bi utvrdile odlučne činjenice, a uzimajući u obzir činjenični opis terećenog kaznenog djela, kao i uzimajući u obzir okolnost da je ostalim izvedenim dokazima činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

6. U odnosu na navode optuženog i svjedokinje ĐP da su u poslovnom prostoru trgovačkog društva GIK grupa d.o.o. bile nadzorne video kamere koje su sigurno snimile događaj o kojem se vodi ovaj postupak, dok su oštećeni i ostali ispitani svjedoci isto porekli navodeći da u zgradi postoji video nadzor, ali ne u njihovim poslovnim prostorima, valja napomenuti da stranke nisu predlagale pribavljanje snimki video nadzora, a sud isto nije odredio po službenoj dužnosti obzirom na navode oštećenog i njegovih zaposlenika, kao i uzimajući u obzir protek uobičajenog vremenskog roka čuvanja snimki video nadzora u slučaju njihovog eventualnog postojanja.

7. U svojoj obrani u ranijem tijeku postupka optuženi je u bitnome naveo da je miroljubiv čovjek i da nikako ne može prihvatiti kao istinite navode kaznene prijave. Nadalje je naveo da nije bilo nikakvih prijetnji, već da su on i njegova supruga došli na razgovor kako bi dogovorili odgodu daljnje uplate na ime kupoprodaje stana, ali da je taj razgovor bio neugodan te da ih je oštećeni izbacio iz ureda i uputio prema vratima, te da je on možda u tom trenutku, a kako bi prošao, gurnuo oštećenog, ali da ga zasigurno nije udario. Potom je naveo da je moguće da su u afektu pale grube riječi s obje strane, ali da nije prijetio oštećenom i da nije simulirao pištolj. Odgovarajući na pitanja optuženi je naveo da su prilikom izlaska iz zgrade, uslijed vike, došli i drugi djelatnici trgovačkog društva GIK grupa d.o.o., od kojih su se neki derali na njegovu suprugu, a da on osobno nema ništa protiv oštećenog, da mu je čak i poslao e-mail kojim ga moli povrat kapare, koja mu je i vraćena, ali da smatra da je oštećeni podnio prijavu kako bi mu otežao druge sudske postupke.

7.1. U svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka, optuženi SP je naveo da je žalosno što su sve ti ljudi spremni učiniti, a da on ovdje nevin stoji pred sudom i mora se braniti za nešto što nije učinio. Potom je naveo da odbacuje sve optužbe protiv sebe te da nije fizički nasrnuo niti udario oštećenog, niti mu je prijetio, a kako mu se to stavlja na teret ovom optužnicom. Istaknuo je da ispada da država štiti one koji su njega lažno prijavili i da je cijela ova situacija zapravo još jedan razlog zašto bi on trebao odseliti iz ove zemlje jer je doveden u situaciju u kojoj je s malim djetetom i suprugom završio na ulici, supruga se razboljela, njegova majka je oboljela od karcinoma i bila je na tri operacije, a njegova obitelj i on su dovedeni u vrlo nezgodnu financijsku situaciju samo zato što su htjeli kupiti stan. Nadalje je naveo da je nevjerojatna činjenica da je on taj koji je završio na optuženičkoj klupi, a još je bio i 29. travnja ove godine na obavijesnom razgovoru u VIII. Policijskoj postaji Zagreb zbog još jedne kaznene prijave koju je GIK grupa podnijela protiv njega za kazneno djelo prijevare, što je naprosto nevjerojatno. Istaknuo je da misli da se motiv za ove prijave protiv njega upravo krije u činjenici da se vrijednost stana , kojeg je on namjeravao kupiti, od trenutka uplate kapare, a koja je iznosila 30% vrijednosti stana, odnosno, oko 75.000,00 eura, povećala za više od 80%, u kojem trenutku su zapravo krenuli problemi na način da je oštećeni na njega vršio pritisak uživo i putem e -mail poruka govoreći mu da je cijena stana jako porasla i da mu on zapravo izlazi ususret jer je dogovorena cijena kvadrata bila 2.800,00 eura te su ga tjerali da kaparu plati u kešu, a onda su mu zbog toga što to nije mogao platiti u kešu digli cijenu kvadrata na 2.900,00 eura, što je on u konačnici i platio jer je digao kredit, a kasnije je cijena kvadrata porasla na 4.800,00 eura, dok je sada cijena kvadrata još viša. Zatim je naveo da su vršili pritisak na njega preko svojih odvjetnika te kada su pokrenuli građansku parnicu da su onda vršili pritisak na način da su mu prijetili da će ga prijaviti radi kršenja mjere opreza, a njegovi odvjetnici su se samo obratili GIK grupi u svrhu mirnog rješenja spora jer njemu nije bio bitan proces, on je samo htio kupiti taj stan, tako da su kod javnog bilježnika položili novac za stan kako bi pokazali svoju namjeru da taj stan kupe. Nadalje je naveo da je on taj stan htio kupiti jer je bio u blizini njegovog ureda i vrtića i nakon što je vidio da se stanovi prodaju pristupio je sa upitom GIK grupi iako su ga neki upozoravali da bi mogao imati problema jer je GIK grupa imala isti modus operandi i sa stanovima u [adresa], ali su se tamo nagodili. Potom je naveo da mu je lokacija ovog stana savršeno odgovarala zbog njegovog posla i zato je pristao na sve njihove uvjete jer je imao viši cilj, a to je da svojoj mladoj obitelji osigura nekretninu pa je prihvatio i rast cijena i nije ulazio u nikakve rasprave. Pojasnio je da u tijeku radova nisu dopuštali nikakve izmjene do kojih je moglo doći u samom procesu jer su navodili da se te izmjene njima ne isplate, a on je na to pristajao jer je htio kupiti stan, potpisali su predugovor te su u istome bili jasno naznačeni rokovi koji su u konačnici prekršeni za više od 60 dana pa je on kontaktirao GIK grupu i pitao što će se učiniti vezano za to te je od tog trenutka krenula njegova kalvarija jer se oštećeni na to smrtno uvrijedio, nije odgovarao na mailove niti upite, već je on (optuženi) samo dobio mail da se raskida predugovor, nakon čega je kontaktirao zajedničke poznanike pa su uspjeli sa oštećenim dogovoriti sastanak na koji ga je on primio, na kojem mu je rekao da je spreman više platiti, ali da mu je oštećeni rekao da zašto bi on njemu prodao taj stan kad je dobio puno bolju ponudu, od koje će više zaraditi, ali da je rekao da će razmisliti o tome da li će nastaviti suradnju ako se ispriča, kao i da se nakon nekoliko dana povratno javio da nastavljaju sa procesom, a da je oštećeni na to pristao na nagovor treće osobe. Nadalje je optuženi naveo da on misli da je oštećeni od tog trenutka zapravo samo tražio način kako da taj ugovor raskine, a da je on (optuženi) na sve pristao jer mu je bilo važno da njegovo dijete ima gdje živjeti, a to sve se događalo tijekom prosinca 2022. godine. Zatim je naveo da nakon što je oštećeni pristao prodati stan, da su sklopili ugovor o kupoprodaji, a da on (optuženi) do tada nije mogao pokrenuti proces dobivanja kredita u banci jer se taj proces može pokrenuti tek kad je potpisan ugovor o kupoprodaji, dobivena uporabna dozvola i provedeno etažiranje , koji cijeli proces se razvukao, tako da je ugovor potpisan 12. ili 13. prosinca i onda je krenuo u proces podnošenja zahtjeva za odobravanje kredita, s time da je i ranije kontaktirao banku, ali se proces nije mogao pokrenuti jer nije imao svu potrebnu dokumentaciju, u međuvremenu je došlo do konverzije kuna u eure te je banka poslala obavijest da se svi postupci odobravanja kredita zaustavljaju na vrijeme od 14 dana zbog prilagodbe cijelog sustava, a to zna zato što ima svoju firmu i kao poslovni korisnik Zagrebačke banke, kao i privatni klijent, dobio je tu obavijest pa nije moguće da GIK grupa kao poslovni subjekt nije dobila isto tu obavijest, a da je potom njegova osobna bankarica dobila koronu pa nije mogao doći do nje, ali da je o svemu ovome pokušao obavijestiti GIK grupu te im je upućivao telefonske pozive i e-mail poruke, ali mu se nitko nije javio tijekom božićnih i novogodišnjih praznika, odnosno, u tim tjednima, kao niti u skijaškom tjednu, tako da od njih nije dobio nikakav odgovor, iako je u tim svojim mailovima iste obavještavao o tijeku procesa dobivanja kredita te im slao dokumente koje je njemu slala banka, već je samo na kraju dobio e-mail kojim se raskida ugovor, na što je odmah poslao e-mail da moli da se ne ide u tom smjeru i da moli da se kupoprodaja realizira, ali mu na taj e-mail nitko nije odgovorio pa je uputio 7-8 poziva, ali se nitko nije javljao na pozive, da bi mu se na kraju na jedan poziv javila KP te je pitao s kim razgovara, ona se predstavila, zatim je zamolio PP na telefon, ali mu je KP rekla da PP nema u uredu i da je neće biti čitav dan tamo, nakon čega da je tražio da ga spoji sa direktorom pa mu je rekla da je on na sastanku i da ne zna kad će taj sastanak završiti, nakon čega je on onda rekao da će doći do njih zajedno sa suprugom i pričekati da se taj sastanak završi, a sve kako bi se ta situacija riješila, i da mu je ona na to rekla da slobodno dođu. Nadalje je naveo da su oni sjeli u auto i došli su do GIK grupe, javili su se zaštitaru koji je nazvao gore te ih najavio, došli su gore u prostore GIK grupe te su ih primili u sobu za sastanke. Potom je naglasio da je odmah primijetio upozorenje da se prostor nalazi pod video nadzorom, te da je oštećeni ušao u sobu za sastanke te ga je odmah počeo moliti da ne idu u smjeru raskidanja ugovora, da su spremni više platiti i da su spremni u roku od 24 sata platiti u kešu, kao i da su spremni dati neka dodatna jamstva koja on zatraži, ali da je oštećeni postao izrazito osorit i bahat te je počeo govoriti da je stan sada puno skuplji, da je on puno izgubio na toj zgradi i da mora to nadoknaditi, na što da je njegova supruga (supruga optuženog) doživjela neku vrstu živčanog sloma te je počela plakati i jecati, a da je oštećeni na to povisio glas te da je onda i ona povisila glas i da su oni međusobno dosta glasno raspravljali, ali da on (optuženi) nije sudjelovao u tome i nije povisivao svoj glas. Potom je naveo da je oštećeni naprasno prekinuo sastanak, otvorio vrata i rekao im neka izađu van jer da će pozvati policiju i da će ih strpati u zatvor jer on zna kako se to radi, da je izašao iz sobe za sastanke te da su za njim krenuli on (optuženi) i njegova supruga, da nikoga nije bilo na hodniku, a da su vrata svih okolnih prostorija bila zatvorena, osim vrata od ureda oštećenog, s time da svi ti uredi imaju staklene stjenke, ali su staklene površine prekrivene zalijepljenim naljepnicama, te se radi o bistrom, a ne zamućenom staklu. Zatim je naveo da je odmah primijetio da na mjestu na kojem inače sjedi PP nije bilo nikoga, a da on zna gdje ona sjedi zato što je već ranije 6, 7 ili 8 puta, bio u tom poslovnom prostoru, te da su u prostoriji sa desne strane bile tri ženske osobe, a to zna zato što su one kasnije izašle kroz vrata koja su u trenutku kad su oni izlazili iz sobe za sastanke bila zatvorena. Nadalje je naveo da kad je oštećeni došao do svojeg ureda, da je stajao ispred vrata te da je on (optuženi) potom prošao pored oštećenog i dotaknuli su se, ali da nema govora o bilo kakvom udaranju oštećenog sa njegove strane jer on ima 115 kg i velik je čovjek i sigurno bi oštećeni imao bilo kakav trag na svojem tijelu pa i masnicu, da ga je zbilja ozlijedio, odnosno, da ga je udario, što bi potvrdio svaki vještak i svaki borac jer je nemoguće da na tijelu ne bio ostao trag. Potom je naveo da se na nadzornoj kameri sigurno vidi da on oštećenog nije udario, a obzirom da je isti podnio prijavu protiv njega radi prijetnje, da bi ga sigurno odmah prijavio da ga je tada udario. Zatim je optuženi naveo da je oštećeni potom počeo vikati i govoriti da će zvati policiju te je izašao iz hodnika i nestao, on (optuženi) je izašao van iz ureda, a oštećeni je otišao u svoj ured, te on (optuženi) nije vidio da li je oštećeni vrata od ureda zatvorio, ali da se to sigurno sve vidi na snimci nadzorne kamere. Pojasnio je da gledajući iz smjera izlaznih vrata iz sobe za sastanke, da je on stajao sa desne strane do ureda od JP, iza njega je hodala njegova supruga koja je stajala više na lijevu stranu i kad je izašao iz sobe na hodnik te potom iz hodnika na izlaz iz sobe , da su on (optuženi) i njegova supruga stojeći na izlaznim vratima iz poslovnog prostora vidjeli da iz sobe nasuprot izlaza izlaze dvije ženske osobe koje su napale njegovu suprugu, dok je jedna ženska osoba ostala u toj prostoriji, te da je nemoguće da bi netko, pa da su i vrata te prostorije bila otvorena, mogao vidjeti što je on (optuženi) radio, odnosno, da bi on bilo što radio, jer bi za to one trebale vidjeti kroz njega ili preko njega, što nije bilo moguće, a da je jedina rečenica koju je tada izgovorio bila: "da slučajno netko nije dirnuo moju suprugu", kao i da su ove dvije ženske osobe za koje je rekao da su napale njegovu suprugu, bile JP i KP. Nadalje je naveo da je uvjeren da je ovo ponašanje oštećenog isključivo motivirano novcem pogotovo zato što je između ovog događaja i njegove prijave policiji prošlo više sati, pa da se on zaista bojao i da mu je zaista prijetio, da bi onda oštećeni to sigurno odmah prijavio policiji i zvao zaštitare, a ovako da se to čini kao osmišljeni plan da ga se riješi i da se izvuče iz ove kupoprodaje. Također je naveo da mu se oštećeni prijetio svojim vezama u Ministarstvu pravosuđa i PN Uskoku, a da kad je to spomenuo na obavijesnom razgovoru povodom prijave za prijevaru u VIII. Policijskoj postaji Zagreb, da mu je inspektor rekao da moli da neka ne zove internu kontrolu, s time da je na obavijesnom razgovoru bio sa odvjetnicom Ksenijom Čerin, koja je to isto čula. Potom je optuženi naveo da osoba koja se boji nekoga ne špijunira osobu koje se boji, a da oštećeni redovito posjećuje i gleda profil njega i njegove tvrtke na društvenim mrežama te ga istražuje pa je nejasno kako ga se isti onda boji. Istaknuo je da smatra da oštećeni zapravo njega želi isprovocirati kako bi reagirao i kako bi ga onda mogao prijaviti za nešto novo, a da on sigurno ne bi pred svjedocima i kamerama napao oštećenog, već da su on i njegova obitelj ovdje žrtve građevinske mafije.

7.2. Branitelji optuženog nisu za istog imali pitanja, a isti je naveo da neće odgovarati na pitanja zastupnika optužbe i punomoćnice oštećenog, dok da će odgovarati na pitanja suda. Nakon što je optuženom predočeno od strane suca da je u obrani u ranijem tijeku postupka rekao da je možda u trenutku, a kako bi prošao, gurnuo oštećenog, ali da ga nije udario, dok da je danas u obrani rekao da su se samo dotaknuli, optuženi je naveo da je upravo mislio na to te da je to samo opisao drugim riječima, a da je poanta u tome da nije fizički naudio oštećenom, odnosno, da ga nije udario. Nakon što je optuženom od strane suca predočeno da je u obrani u ranijem tijeku postupka rekao da je moguće da su u afektu pale grube riječi sa obje strane, dok je danas u obrani rekao da je jedina rečenica koju je u hodniku izgovorio bila ta da se nitko ne usudi dirnuti njegovu suprugu, optuženi je naveo da je rekao da je bilo grubih riječi s obje strane, i da je tu upravo mislio na ono što je danas opisao, a to je da su u sobi za sastanke međusobno jedno na drugo vikali oštećeni i njegova supruga, te da je njegova supruga s tim nastavila i na hodniku kad su izašli iz sobe za sastanke, tako da je to upravo ono na što je mislio kad je rekao da je bilo grubih riječi s obje strane, a da je on izgovorio na hodniku samo onu rečenicu koju je danas rekao u svojoj obrani. Na daljnji upit suca odgovorio je da su parnični postupci između njega i oštećenog i dalje u tijeku.

8. Iz prijedloga za progon na listu 10 spisa razvidno je da ga je oštećeni podnio 20. siječnja 2023. godine protiv optuženog zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

8.1. Iz dopisa Zagrebačke banke od 13. siječnja 2023. godine, koji prileži listu 55 spisa, upućenog optuženom, razvidno je da se istim potvrđuje da je optuženi u toj banci predao zahtjev za stambenim kreditom, da je taj zahtjev u obradi, a da se konačno mišljenje očekuje do kraja idućeg tjedna, odnosno, do 20. siječnja 2023. godine.

8.2. Iz e-mail korespondencije između optuženog, oštećenog i PP iz prosinca 2022. godine razvidno je da je oštećeni obavijestio optuženog o teškoćama koje su se pojavile prilikom izgradnje stambene zgrade u kojoj je optuženi namjeravao kupiti stan, zatim da je optuženi obavijestio oštećenog o teškoćama vezanima za postupanje banke, odnosno, teškoćama vezanima za čekanje povratne informacije iz banke, te da su optuženi i oštećeni dogovarali sastanke kako bi se riješio nastali problem.

8.3. Iz e-mail korespondencije između optuženog i PP iz siječnja 2023. godine razvidno je u bitnome da je ista obavijestila optuženog o raskidu ugovora, a da je optuženi istu obavijestio da je kredit odobren i da bi isplata trebala biti početkom idućeg tjedna, te da je do problema došlo zbog banke, a ne zbog njih, uz proslijeđene poruke razmijenjene između banke i optuženog.

8.4. Iz Ugovora broj 46/22 o kupoprodaji nekretnine-stana u bitnome je razvidno da je isti zaključen 12. prosinca 2022. godine između trgovačkog društva GIK GRUPA d.o.o., kao Prodavatelja, te optuženog SP, kao Kupca, a radi kupoprodaje stana na adresi u [adresa], uz kupoprodajnu cijenu u iznosu od 250.645,83 eura, za koju cijenu je u istome navedeno da je iznos od 74.198,40 eura već plaćen, a da će Kupac ostatak kupoprodajne cijene do njenog punog iznosa od 176.47,40 eura uplatiti putem kredita najkasnije u roku od trideset dana od dana potpisa predmetnog Ugovora. Također je u Ugovoru navedeno da ukoliko Kupac u navedenom roku ne uplati ostatak kupoprodajne cijene, da će se isto smatrati bitnom povredom tog Ugovora od strane Kupca te da Prodavatelj ima pravo raskinuti isti i zadržati kaparu kao odustatninu.

9. Iz svega navedenog slijedi da nije sporno da je optuženi dana 20. siječnja 2023. godine oko 13,00 sati u Zagrebu, I. Pile kbr. 1, u uredu trgovačkog društva GIK grupa d.o.o., bio na sastanku sa oštećenim TP, a što proizlazi iz obrane optuženog, te iskaza oštećenog i ostalih ispitanih svjedoka. Također nije sporno da je optuženi bio nezadovoljan procedurom oko kupnje stana u [adresa] u [adresa], što je također razvidno iz obrane optuženog, kao i iz iskaza oštećenog i ostalih ispitanih svjedoka.

10. Sporno je da li je optuženi tog dana u nakani da ustraši TP, istome rekao: šta ti misliš, neće to tako proć, uništit ću ti firmu koju si stvarao 25 godina, jel znaš tko sam ja", da bi ga potom s otvorenim dlanom udario u lice te mu, okrenuvši se prema njemu i uperivši u njega svoju drugu ruku kao da drži pištolj, rekao: "jebat ću ti mater, ubit ću te bez obzira što imaš svjedoke".

10.1. Naime, optuženi u svojoj obrani u cijelosti poriče da bi prijetio oštećenom navedenim riječima, ističući u ranijem tijeku postupka da je istina da je u afektu bilo grubih riječi sa obje strane, ali da nije bilo prijetnj i, a na raspravi poričući da bi se on uopće obraćao oštećenom, već da je sa istim isključivo komunicirala njegova supruga ĐP, objašnjavajući razlike u svojoj obrani time da je on kad je govorio da je sa obje strane bilo grubih riječi mislio na to da su se prepiral i njegova supruga i oštećeni, a da je on samo kasnije izgovorio: "da slučajno netko nije dirnuo moju suprugu". Međutim, oštećeni TP, direktor trgovačkog društva GIK grupa d.o.o., u svom iskazu na raspravi je, između ostalog, naveo da je optuženi došao sa svojom suprugom u ured bez ikakve najave i dogovorenog sastanka, da se ponašao drsko i posjeo se bez ikakvog pitanja, da je onda odlučio održati sastanak s njima te je došao u sobu za sastanke, sjeo i pojasnio razloge zbog kojih je otkazao ugovor i zašto smatra da se ne može nastaviti sa realizacijom istog, a da je optuženi počeo prigovarati i drsko se ponašati, te da je bio ljut, a da je on (oštećeni) ostao zatečen i nije rekao nijednu riječ pa da je, a budući je zaključio da je stvar eskalira la, ustao i zamolio ih da napuste prostoriju, te da ga je izlazeći iz prostorije optuženi počeo vrijeđati. Budući je oštećeni u iskazu kod policijskog istražitelja naveo da su i optuženi i njegova supruga u uredu počeli negodovati i vikati "šta ti misliš, neće to tako proći, uništit ću ti firmu koju si stvarao 25 godina, jel znaš tko sam ja", nakon što mu je isto na raspravi predočeno, oštećeni je naveo da se točno tako dogodilo, te da mu je optuženi rekao: "jebat ću ti mater, ubit ću te bez obzira što imaš svjedoke." Također je oštećeni naveo da ga je optuženi vrijeđao te da ga je potom udario šakom u glavu, a da se on pokušao smiriti i da se uspio zadržati na nogama. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorio je, a nakon što mu je predočeno da je kod policijskog istražitelja spominjao udarce sa oba otvorena dlana, a na raspravi drugačije, da mu se sada vrlo teško sjetiti o kojem točno dijelu ruke se radi jer je prošlo puno vremena i radilo se o situaciji u kojoj on nije očekivao takvo ponašanje te je bio zatečen, ali da se radilo o otvorenom dlanu, međutim, da je to situacija u kojoj čovjek ne uočava odmah takve detalje. Navode oštećenog potvrdila je svjedokinja JP, njegova supruga, koja je, između ostalog, navela da se iz ureda čula velika buka, galama i vika pa da je ona izašla iz svog ureda u ulazno predvorje, gdje se nalazila PP, te da je istu pitala da li ona uspijeva čuti što se događa, ali da obje nisu uspjele razaznati riječi jer se radilo o dosta visokim povišenim tonovima, s time da obje nisu čule glas oštećenog. Nadalje je svjedokinja navela kako je potom čula glas svojeg supruga kako govori: "hvala, ali mi ovako ne možemo razgovarati", nakon čega je isti izašao iz sale za sastanke i krenuo prema svom uredu, a da su iza njega redom izašli optuženi pa njegova supruga, koji su prošli tik do nje, te da su vikali riječi, koje je jasno čula, da će im uništiti firmu, da oni znaju kako to treba napraviti i da će uništiti sve što su dosada stvorili. Također je navela da kad su optuženi i njegova supruga krenuli prema izlazu iz ureda da se on tada okrenuo i pokazao rukom prema oštećenom, njenom suprugu, i pokazao rukom da će ga ubiti te rekao: "drugi puta ću te ubiti, budi siguran da ću te ubiti.", kao i da je optuženi njenog supruga napao sa leđa, koliko se sjeća, te da ga je sa obje ruke odgurnuo ili udario, slijedom čega da je isti poletio naprijed ispred vrata svojeg ureda. I svjedokinja OP je navela da je čula buku i galamu, i to muške i ženske glasove, ali da nije čula točne izgovorene riječi, te da je u jednom trenutku podigla pogled i vidjela da je direktor, ovdje oštećeni, poletio kao da je odgurnut, što je izgledalo kao da ga je netko s leđa odgurnuo prema vratima njegovog ureda jer je prednjom stranom tijela bio okrenut prema vratima ureda, te da nije vidjela tko ga je odgurnuo, ali da je u jednom kutu vidjela prst ruke muške osobe, što joj je izgledalo kao neka vrsta prijetnje, ali da nije čula točne riječi. Također je navela da je potrčala prema glavnim ulaznim vratima te je tada vidjela optuženog i njegovu suprugu kako su izašli kroz glavna vrata, te da je čula da je supruga optuženog rekla "ono što ste stvarali dvadeset godina, sada ste uništili, ili to ćete sada uništiti", kao i da nakon što je vidjela nečiji prst, da je čula riječi: "drugi put ću te ubiti." Svjedokinja KP, kći oštećenog, također zaposlena u trgovačkom društvu GIK grupa d.o.o., je također navela da su optuženi i njegova supruga došli nenajavljeni, primila ih je i uvela i salon za sastanke i pozvala direktora, ovdje oštećenog, koji je otišao u salu popričati s njima, a ona je kod JP otišla na konzultacije vezane za neke račune, da bi u jednom trenutku čule iz sobe za sastanke galamu i povišene tonove, te da su uskoro iz sale izašli oštećeni, optuženi i njegova supruga uz mahanje rukama od strane optuženog i njegove supruge te prijetnje da će uništiti firmu te da uzalud što je direktor to stvarao dvadeset godina jer da je sad sve bacio u vjetar i da će svi znati što se dogodilo. Nadalje je navela da je točno ono što joj je predočeno da je rekla u svom iskazu kod policijskog istražitelja, a što nije spomenula u svojem iskazu na raspravi, o tome da je optuženi, nakon što je odgurnuo njenog oca, ispružio svoju ruku sa ispruženim kažiprstom kao da drži pištolj i rekao mu da će ga ubiti idući puta i da će mu svi oni biti svjedoci toga, nakon čega da im je ona otvorila vrata i rekla da odmah napuste firmu, na što da je supruga optuženog vikala da neće ona njima govoriti gdje će oni ići te da su nastavili oboje vikati narednih 30-tak sekundi, nakon čega su otišli, a da je njen otac bio vidno uznemiren i u strahu, tako da ni u sljedećih sat vremena nije ništa govorio, te da su i oni ostali bili zatečeni takvim agresivnim i prijetećim ponašanjem. Nasuprot tome, svjedokinja ĐP, supruga optuženog, navela je da je njen suprug započeo razgovor sa oštećenim sa pitanjem zašto je ugovor raskinut, ali da ga oštećeni nije htio slušati i rekao je da se ugovor raskida te da izađu van jer će zvati policiju, kao i da je izašao iz prostorije i da su oni izašli za njim te mu govorili da neće raskinuti ugovor jer nemaju stan i ostaju na cesti, a da je on ponavljao da neka izađu van, da će zvati policiju i da je počeo urlati. Međutim, iskaz supruge optuženog nije doveo u pitanje zaključak suda da je optuženi postupio na način opisan u činjeničnom opisu jer je ista, a prema navodima samog optuženog, također sudjelovala u verbalnom sukobu te je emotivno reagirala, što je razumljivo i životno logično u to j situaciji, ali je njen iskaz upravo uslijed tih okolnosti očito usmjeren na izbjegavanje, odnosno, otklanjanje kaznene odgovornosti njenog supruga, a čemu govori u prilog i činjenica da je isti u suprotnosti sa iskazima drugih ispitanih svjedoka koji, iako se radi o supruzi i kćeri oštećenog, te osobama zaposlenima u trgovačkom društvu čiji direktor je oštećeni, a koji su detaljno opisali što se dogodilo predmetnog dana , su u bitnome suglasni, s time da manje razlike u njihovim iskazima upravo ukazuju na vjerodostojnost jer je svatko iskazivao u skladu sa svojim sjećanjem, koje je u međuvremenu, zbog proteka vremena, izblijedilo, te se očito ne radi o naučenim i usklađenim iskazima, a što bi onda u tom slučaju ukazivalo na njihovu nevjerodostojnost. Također je i ispitana svjedokinja PP navela u bitnome da je u jednom trenutku optuženi udario oštećenog u stražnji dio glave, ali da isti nije pao, već zateturao, kao i da mu je potom optuženi rekao da će ga ubiti, a da je oštećeni bio potpuno nijem, da je šutio i da nije izgovorio niti jednu riječ. Nakon što je istoj od strane braniteljice optuženog predočeno da je u iskazu kod policijskog istražitelja navela da nije točno vidjela gdje je optuženi udario oštećenog, ali da misli da ga je udario u lice, a da ga je u daljnjem nasrtaju na oštećenog spriječila supruga, ista je navela da obzirom da je kod policijskog istražitelja iskazivala neposredno nakon događaja, da joj je sigurno tada sve bilo svježe u sjećanju, za razliku od danas, kad je proteklo već toliko vremena, tako da je točno ono što je tada izjavila jer se više ne sjeća svih detalja.

10.2. Ovdje valja napomenuti da su oštećeni i ispitani svjedoci, kao i sam optuženi, vrlo detaljno iskazivali o narušenim međusobnim imovinskopravnim odnosima vezanima za kupoprodaju stana, a koje njihove navode sud nije analizirao u presudi u onom dijelu u kojem se isti ne odnose na sam činjenični opis terećenog kaznenog djela budući je činjenični opis predmet ovog postupka, odnosno, potrebno je utvrditi da li je dokazano ono što je opisano u činjeničnom opisu, ali je sud uzeo u obzir cjelokupnu situaciju koja se nalazi u pozadini događaja koji je rezultirao ovim kaznenim postupkom, a različite interpretacije događaja vezanih za konkretni pravni posao neuspjele kupoprodaje su zapravo stajališta suprotnih strana koja su predmet razmatranja eventualnih parničnih postupaka. Dakle, nesporno je da je različita interpretacija razloga koji su doveli do nerealizacije kupoprodajnog ugovora motivacija koja je dovela do narušenih odnosa između optuženog i oštećenog, ali nezadovoljstvo optuženog raspletom te imovinskopravne situacije ne može biti opravdanje za ponašanje opisano u činjeničnom opisu optužnice, a za koje je isti proglašen krivim, neovisno o eventualnoj nepravdi nanesenoj od strane oštećenog, te teškoj životnoj situaciji optuženog koja je uslijedila usred nerealizacije spomenutog kupoprodajnog ugovora.

11. Sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je predmetnog dana došlo do verbalnog sukoba, dok u ostalom dijelu, a u odnosu na okolnosti iz činjeničnog opisa koje su predmet ovog postupka, njegovu obranu cijeni nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, isti je naveo da je između oštećenog i njegove supruge bilo grubih riječi, ali da on nije prijetio oštećenom, što očito ukazuje na nedostatak samokritičnosti u njegovom ponašanju, s time da isti ne navodi koje bi to bile grube riječi, tako da je sud ocijenio da je njegova obrana usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti prebacivanjem djelomično odgovornosti na suprugu, ali poričući spominjanje prijetećih riječi, te naglašavajući da je bilo samo grubih riječi. Oštećeni je u svom iskazu detaljno opisao što se dogodilo te su ostali ispitani svjedoci potvrdili njegove navode iako o svemu što je u činjeničnom opisu navedeno nisu u cijelosti u svakom detalju bili suglasni, što nije dovelo u pitanje vjerodostojnost njihov ih iskaza, što će biti objašnjeno u nastavku. Iz svega navedenog sud je ocijenio da je obrana optuženog neuvjerljiva i nevjerodostojna te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

11.1. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao.

11.2. Iskazu oštećenog je sud poklonio vjeru jer smatra da je njegov iskaz vjerodostojan i životno uvjerljiv, te da nije doveden u pitanje navodima obrane. Oštećeni je detaljno opisao ponašanje optuženog, riječi koje je izgovorio, kao i fizički napad. Zaključak suda da se oštećeni bojao i da je optuženi zaista počinio ono za što je optužen nije doveden u pitanje time što ga isti nije odmah prijavio policiji, budući je razumljivo i životno da osoba koja je mislila da će racionalnim i razumnim razgovorom objasniti klijentu razloge raskida predugovora, u situaciji u kojoj je taj klijent došao razgovarati u prisustvu svoje supruge, znajući da se u poslovnom prostoru nalaze i drugi ljudi, ali unatoč tome pribjegavši nasilnom ponašanju, reagira na način da se šokira takvim neočekivanim ponašanjem, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, a o čemu su iskazivali zaposlenici pa je tako i svjedokinja JP navela da kada je optuženi odgurnuo ili udario njenog supruga da je on stao i okrenuo se i da nije ništa komentirao, a da je njoj izgledao kao da je u šoku, a da su i ona i ostale zaposlenice bile jako potresene te da su se tresle jer je to bila jedna vrlo ružna i neugodna situacija, što ona do tada nije nikada doživjela.

11.3. Sud je iskaz ispitane svjedokinje JP u cijelosti ocijenio vjerodostojnim i životno logičnim unatoč manjim razlikama u iskazima kod policijskog istražitelja i suda. Logično je da je svjedokinji, koja je supruga oštećenog, bilo teško svjedočiti, te je istoj za vrijeme davanja iskaza drhtio glas i nalazila se na rubu plača, iz čega slijedi da je ista teško pogođena ovom situacijom u kojoj se našla njoj bliska osoba, a i na raspravi je navela da njih sve još uvijek drži taj strah. Manje razlike u odnosu na njen iskaz kod policijskog istražitelja su životno logične zbog proteka vremena i stresnosti predmetne situacije, uz naglasak da je ista navela da budući je iskaz na policiji davala nakon samog događaja, a sada je prošlo više od godinu dana, da je točno ono što je rekla kod policijskog istražitelja, kada je njeno sjećanje bilo jasno, a sada je izblijedilo jer je prošlo puno vremena, a cijela ta situacija je bila stresna te joj i sada predstavlja stres. Navedeno je sasvim razumljivo i životno pa je sud u tom svijetlu prilikom ocjene dokaza cijenio postojeće razlike između iskaza kod policijskog istražitelja i na raspravi, što ni na koji način nije dovelo u pitanje vjerodostojnost i istinitost iskaza ispitane svjedokinje unatoč navodima obrane o neistinitosti njenog iskaza, pogotovo u odnosu na okolnost njenog položaja u kojem se nalazila u trenutku događaja.

11.4. Sud je iskaz svjedokinje ĐP, supruge optuženog, cijenio nevjerodostojnim budući je isti u suprotnosti sa iskazima svih drugih ispitanih svjedoka, a djelomično i u suprotnosti sa obranom optuženog koji je naveo da on ništa nije rekao oštećenom, da je sa istim cijelo vrijeme komunicirala upravo njegova supruga, a da je on samo rekao da slučajno neka netko nije dirnuo njegovu suprugu. Također je svjedokinja navela da je njen suprug oštećenog odmaknuo na način da ga je odgurnuo u predjelu ramena u smislu geste: "Makni se", te da se oštećeni odmaknuo uslijed radnje njenog supruga, ali da to njegovo kretanje nije bilo uzrokovano radnjom njenog supruga jer je on taj pokret ruke sigurno osjetio, ali da nije bilo tolikog intenziteta da bi, primjerice, odskočio. Kada se ti njeni navodi uzmu u obzir zajedno sa navodima oštećenog i ostalih ispitanih svjedoka koji su u bitnome naveli da je optuženi udario oštećenog u lice, odnosno, da je isti "odletio", sudu se ukazuje njen iskaz nevjerodostojnim i iskonstruiranim, te usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti njenog supruga, neovisno o tome što je ista također bila duboko potresena događajem te joj je bilo teško svjedočiti i plakala jer za vrijeme iskaza, što je životno u situaciji u kojoj joj je suprug optužen za kazneno djelo i u situaciji u kojoj su kao mlada obitelj ostali bez stana u kojem su namjeravali živjeti.

11.5. Sud je iskaz ispitane svjedokinje OP u cijelosti ocijenio vjerodostojnim i životno logičnim unatoč manjim razlikama u iskazima kod policijskog istražitelja i suda. Logično je da je svjedokinji, koja je bila prisutna stresnom događaju na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena, bilo teško svjedočiti. Ista je iskreno iskazala o onome što je čula i vidjela te je naglasila da nije vidjela tko je odgurnuo oštećenog, a da je čula buku i galamu, što upravo ukazuje na vjerodostojnost njenog iskaza, a suprotno navodima obrane, jer ista, iako zaposlenica trgovačkog društva čiji je direktor oštećeni, nije teretila optuženog za nešto što nije vidjela. U odnosu na okolnost da je ista kod policijskog istražitelja navela da je čula riječi: "drugi put ću te ubiti", dok je na raspravi navela da je čula buku i galamu, ali da nije čula nikakve riječi u smislu da bi mogla reći što je točno izgovarano i tko je to izgovarao, valja istaknuti da upravo to ukazuje na vjerodostojnost njenog iskaza jer nije niti u jednom trenutku navela da je optuženi isto izgovorio iako je znala za što se vodi postupak, upravo zato jer je istinito iskazivala, već je samo navela ono što je čula, a opisane razlike u njenim iskazima ista je objasnila navodeći da je kod policijskog istražitelja iskazivala odmah nakon događaja te joj je sve bilo friško, a da je sada prošlo godinu i četiri mjeseca te da se više ne sjeća detalja, ali da ako je kod policijskog istražitelja rekla da je čula te riječi, onda ih je i čula. Dakle, unatoč postojanju manjih razlike u njenom iskazu kod policijskog istražitelja i na raspravi, sud cijeni njen iskaz životno logičnim i vjerodostojnim, a manje razlike u odnosu na njen iskaz kod policijskog istražitelja su životno logične zbog proteka vremena i stresnosti predmetne situacije.

11.6. Sud je iskaz ispitane svjedokinje KP u cijelosti ocijenio vjerodostojnim i životno logičnim unatoč manjim razlikama u iskazima kod policijskog istražitelja i suda. Logično je da je svjedokinji, kćeri oštećenog, koja je bila prisutna stresnom događaju na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena, bilo teško svjedočiti. Unatoč postojanju manjih razlika u njenom iskazu kod policijskog istražitelja i na raspravi, sud cijeni njen iskaz životno logičnim i vjerodostojnim, a manje razlike u odnosu na njen iskaz kod policijskog istražitelja su životno logične zbog proteka vremena i stresnosti predmetne situacije, što je i sama objasnila navodeći, a u odnosu na uočene razlike u iskazima, da je točno ono što je rekla kod policijskog istražitelja zato što je to bila jedna vrlo stresna situacija za nju, da joj je to bilo jako teško za gledati te da valjda od svih tih emocija ona potiskuje u sebi sve što se dogodilo tog dana te da se ne voli prisjećati tog događaja pa da postoji mogućnost da je uslijed tih emocija i stresa izostavila neke od detalja, a da kad je iskazivala kod policijskog istražitelja da je to bilo friško i da se tada sigurno sjećala više detalja nego sada na raspravi.

11.7. Sud je iskaz ispitane svjedokinje PP u cijelosti ocijenio vjerodostojnim i životno logičnim unatoč manjim razlikama u iskazima kod policijskog istražitelja i suda. Logično je da je svjedokinji, koja je bila prisutna stresnom događaju na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena u vrijeme kad je bila u visokom stupnju trudnoće, bilo teško svjedočiti. Unatoč postojanju manjih razlika u njenom iskazu kod policijskog istražitelja i na raspravi, sud cijeni njen iskaz životno logičnim i vjerodostojnim, a manje razlike u odnosu na njen iskaz kod policijskog istražitelja su životno logične zbog proteka vremena i stresnosti predmetne situacije, što je i sama objasnila.

12. Dakle, analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je to opisano u optužnici. Naime, optuženi ne spori da je predmetnog dana razgovarao sa oštećen im i da je došlo do verbalnog sukoba, dok poriče da ga je udario te poriče da mu je prijetio. Dakle, upravo iz tog dijela obrane optuženog proizlazi da je isti izgovorio riječi opisane u optužnici, odnosno, da je isti prijetio oštećenom na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice, postupajući u namjeri da ga zastraši, reagirajući na njegovo odbijanje realizacije kupoprodajnog ugovora, odnosno, na raskidanje istog, zbog čega se očito osjećao povrijeđenim i ljutim, uz činjenicu da je i njegova supruga bila duboko uznemirena jer su izgubili stan koji su namjeravali kupiti, u koji pravni posao su uložili trud, vrijeme i novac, s time da predmet ovog postupka nisu bili opisani prijepori vezani za navedeni obveznopravni odnos, već su predmet postupka prijetnje za koje se optuženi tereti da ih je uputio oštećenom. Međutim, sve navedeno ne dovodi u pitanje nedvojben zaključak suda da je isti prijetio oštećenom sa ciljem da ga zastraši, a uslijed nezadovoljstva sa okolnošću da je oštećeni kao direktor GIK grupe d.o.o. raskinuo predugovor o kupoprodaji stana, te da su te prijetnje izazvale strah kod oštećenog, koje prijetnje je isti prijavio istog dana policiji. Dakle, nesporno je da između optuženog i oštećenog, odnosno, trgovačkog društva čiji je direktor, postoje narušeni i poremećeni međusobni odnosi uslijed imovinskopravnog spora vezanog za kupoprodaju stana, vezano za koji su i dalje u tijeku parnični postupci, o čemu se vrlo opširno iskazivali i optuženi i oštećeni, kao i svi ispitani svjedoci, međutim, pozivanje optuženog na navedeno ukazuje sudu da optuženi želi umanjiti svoju kaznenu odgovornost prebacujući odgovornost na oštećenog.

13. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje su izgovorene, s time da se ozbiljnost prijetnje ne ocjenjuje samo na temelju izgovorenih riječi, već i iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Takve izgovorene riječi od osobe koja je nezadovoljni klijent, a radi se o kupoprodaji nekretnine, stana, u kojem je optuženi želio živjeti sa svojom tada trudnom suprugom, te je uložio i vrijeme i novac na realizaciju kupoprodaje, koja je u konačnici propala, za što krivi oštećenog još i sada, u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na sve opisane okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha za život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenog TP, koji je u svom iskazu naveo da nije reagirao niti na prijetnje niti na udarac optuženog jer se ne snalazi u takvim situacijama te se povukao, kao i da se pokušavao smir iti, te da je i dalje u strahu, a da je on, pristojan i normalan čovjek, napadnut usred svojeg ureda, te da se, neovisno o tome što nije zapamtio sve prijeteće riječi koje mu je optuženi izgovorio, bojao i tog konkretnog dana, tim više što je znao od prije o naravi optuženog.

14. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeć i predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da su izgovorene riječi upravo riječi koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha za život i sigurnost, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenog. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, a sve zbog nezadovoljstva uslijed propale kupoprodaje stana.

15. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

15.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio činjenicu da je optuženi kazneno neosuđivana osoba i prekršajno nekažnjavana osoba, da je otac maloljetnog djeteta, te da se isti korektno držao pred sudom, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

15.2. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno, da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja, iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

15.3. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojim je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno neosuđivana osoba i prekršajno nekažnjavana osoba. Dakle, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, odnosno, da će ista utjecati i na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela . Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da optuženi do sada nikada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, slijedom čega sud smatra da se radi o izoliranom ekscesu, motiviranom imovinskopravnim sporom oko nerealizirane kupoprodaje stana, za koju nerealizaciju optuženi krivi oštećenog, te je sud ocijenio da kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a koja je dostatna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti jer sud smatra da će se i uvjetnom osudom postići opća i specijalna svrha kažnjavanja. Treba istaknuti da sud izricanjem uvjetne osude daje priliku optuženom da se ponovno uključi u društvo, odnosno, u redovni život u kojem nema mjesta činjenju kaznenih djela, i da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ponašanja za koje je sada kažnjen, te da je shvatio da bilo koje svoje buduće eventualno nezadovoljstvo životnom situacijom ne može rješavati ispoljavanjem nasilja i kršenjem društveno prihvatljivih normi ponašanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 1 (jedne) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen će se izvršiti.

16. Budući se radi o kaznenom djelu prijetnje, a oštećeni nije precizirao u čemu se sastoji njegov postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.000,00 eura, odnosno, da li se radi o imovinskoj ili neimovinskoj šteti, a podaci u spisu ne daju pouzdanu osnovu za dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva, oštećeni je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

17. Kako je optuženi proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela, isti je sukladno odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezan na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 100,00 eura, visina kojeg je određena uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka, a za plaćanje kojeg je sud utvrdio da ga optuženi, a uzimajući u obzir njegovo imovno stanje, može podmiriti bez opasnosti ugrožavanja svoje egzistencije i egzistencije svoje obitelji, dok će visina troškova oštećenog za zastupanje po punomoćnici, koje troškove je optuženi također dužan platiti, biti određena posebnim rješenjem.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Milički

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Oštećeni može pobijati presudu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu i o troškovima postupka.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-254/2023

2. optuženom – [adresa]

3. braniteljici optuženog – Ines Margetić, odvjetnica

4. branitelju optuženog – Jurica Kozina, odvjetnik

5. oštećenom TP – [adresa]

6. punomoćnici oštećenog – SPJ, odvjetnica