REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3509/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LEK, farmacevtska družba, d.d., 1526 Ljubljana, Verovškova 57, Republika Slovenija, OIB: 04749151934, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Manovelo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mačešić i partneri d.o.o., Rijeka, Pod kaštelom 4, protiv tuženika D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o., Dunajska cesta 160, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija, OIB: 98945217169, kojeg zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić, Zagreb, Radnička cesta 52/2, radi upisa brisanja, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije, te dopuni prijedloga za dopuštenje revizije od 22. travnja 2024. i 21. lipnja 2024. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3519/2021-3 od 6. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-381/2019-23 od 1. travnja 2021., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije, te dopune prijedloga za dopuštenje revizije od 22. travnja 2024. i 21. lipnja 2024. odbacuju se.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3519/2021-3 od 6. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-381/2019-23 od 1. travnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1.- ''Da li tužitelj u parnici po brisovnoj tužbi iz čl. 129. st.1. ZZK zbog povrede upisanog prava korištenja društvenog vlasništva, koji se smatra presumiranim vlasnikom po čl. 362. st.1. ZV, ima teret dokaza po čl. 219. i čl. 221.a. ZPP, s obzirom da čl. 362. st. 1. ZV nameće teret dokaza na tuženika brisovne tužbe''.

2.- ''Da li predmnijeva vlasništva upisanog nositelja prava korištenja društvenog vlasništva iz čl. 362. st. 2. ZV predstavlja osnov vlasničke brisovne tužbe iz čl. 168. ZV.''

3.- Da li je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz pitanja iz t. 1. i pogrešne primjene materijalnog prava iz pitanja iz t. 2., povrijeđeno ljudsko pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na pravično suđenje, koje pravično suđenje tužitelj nije imao, jer kao predmnijevani vlasnik po zakonu nema teret dokaza o vlasništvu, koji mu je teret dokaza sud nametnuo.

4.- Da li je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz pitanja iz t. 1. i pogrešne primjene materijalnog prava iz pitanja iz t. 2., povrijeđeno ljudsko pravo iz čl. 48. st. 1. Ustava RH i čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojima se jamči pravo vlasništva koje je tužitelj, kao predmnijevani vlasnik po zakonu, izgubio napadanom presudom i zemljišnoknjižnim rješenjem.".

3. U odnosu na treće i četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelj navodi da su ista podnesena u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije je odgovoreno, s time da je tuženik zatražio trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i drugo pitanje nisu jasno naznačeni razlozi zbog kojih tužitelj smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP). Prema tome, u odnosu na prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije. Pritom, treba reći, da navod tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije da o navedenim pitanjima nema prakse revizijskog suda, sam za sebe i kao takav, nije jasno naznačen razlog važnosti postavljenih pitanja.

6. Nadalje, u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treće i četvrto pitanje i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije od 22. travnja 2024., kojim tužitelj dopunjuje toč. 12. prijedloga (povreda prava na pravično suđenje), treba reći, da je ocjena ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je neodlučno pozivanje podnositelja prijedloga i dopune prijedloga za dopuštenje revizije od 22. travnja 2024. na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i odluke Europskog suda za ljudska prava. Prema tome, nisu ispunjene pretpostavke ni po osnovi čl. 382. st. 2. ZPP za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

7. Ovaj sud je podnesak tužitelja od 21. lipnja 2024., a obzirom na sadržaj istog, ocijenio kao dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, međutim, imajući na umu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP i odredbu čl. 400. st. 2. ZPP ocijenio kao nepravodobnu budući je tužitelju drugostupanjska presuda dostavljena 21. ožujka 2024.

8. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3., 4. i 1. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.

9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić