Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-2276/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Marku Kuvač i Maji Kuvač, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po pun. iz OD Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, , nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. prosinca 2024. godine u nazočnosti pun. tužitelja Maje Kuvač, odvjetnice iz Rijeke i zam. pun. tuženika Marte Jakotić, odvjetnice iz Opatije, objavljene 15. siječnja 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I.
Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9011656106 sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 11.7.2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke dana 13.07.2006. pod brojem OV-1138/06, u dijelu koji sadržava utvrđenje da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a koja odredba glasi: "Kamata na kredit
Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,35% (slovima: četiri cijelih tridesetpet posto) godišnje.
Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslo-vanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slo-vima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07 (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.", kao i sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izračuna iste donesene jednostranom odlukom tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu, te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 4.178,82 eur (fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od :
33,41 Eur od
15.8.2007,
33,40 Eur od 15.9.2007.,
32,72 Eur od 15.10.2007.,
33,53 Eur od 15.11.2007.,
32,89 Eur od 15.12.2007.,
33,93 Eur od 15.1.2008.,
58,82 Eur od 15.2.2008.,
60,54 Eur od 15.3.2008.,
60,15 Eur od 15.4.2008.,
58,15 Eur od 15.5.2008.,
58,78 Eur od 15.6.2008.,
58,27 Eur od 15.7.2008.,
57,98 Eur od 15.8.2008.,
58,11 Eur od 15.9.2008.,
60,14 Eur od 15.10.2008.,
61,62 Eur od 15.11.2008.,
59,59 Eur od 15.12.2008.,
64,83 Eur od 15.1.2009.,
64,85 Eur od 15.2.2009.,
63,34 Eur od 15.3.2009.,
63,54 Eur od 15.4.2009.,
63,70 Eur od 15.5.2009.,
62,77 Eur od 15.6.2009.,
63,15 Eur od 15.7.2009.,
62,46 Eur od 15.8.2009.,
63,18 Eur od 15.9.2009.,
62,36 Eur od 15.10.2009.,
62,98 Eur od 15.11.2009.,
62,74 Eur od 15.12.2009.,
64,15 Eur od 15.1.2010.,
64,98 Eur od 15.2.2010.,
64,75 Eur od 15.3.2010.,
65,80 Eur od 15.4.2010.,
67,38 Eur od 15.5.2010.,
67,52 Eur od 15.6.2010.,
69,68 Eur od 15.7.2010.,
69,64 Eur od 15.8.2010.,
73,45 Eur od 15.9.2010.,
71,12 Eur od 15.10.2010.,
71,66 Eur od 15.11.2010.,
59,88 Eur od 15.12.2010.,
60,03 Eur od 15.1.2011.,
59,27 Eur od 15.2.2011.,
59,68 Eur od 15.3.2011.,
59,87 Eur od 15.4.2011.,
61,05 Eur od 15.5.2011.,
53,01 Eur od 15.6.2011.,
55,50 Eur od 15.7.2011.,
58,70 Eur od 15.8.2011.,
42,94 Eur od 15.9.2011.,
41,66 Eur od 15.10.2011.,
41,71 Eur od 15.11.2011.,
41,93 Eur od 15.12.2011.,
42,90 Eur od 15.1.2012.,
43,17 Eur od 15.2.2012.,
42,76 Eur od 15.3.2012.,
42,72 Eur od 15.4.2012.,
42,91 Eur od 15.5.2012.,
43,12 Eur od 15.6.2012.,
42,74 Eur od 15.7.2012.,
42,53 Eur od 15.8.2012.,
41,73 Eur od 15.9.2012.,
42,53 Eur od 15.10.2012.,
42,80 Eur od 15.11.2012.,
42,50 Eur od 15.12.2012.,
42,13 Eur od 15.1.2013.,
42,02 Eur od 15.2.2013.,
41,82 Eur od 15.3.2013.,
42,56 Eur od 15.4.2013.,
41,41 Eur od 15.5.2013.,
41,25 Eur od 15.6.2013.,
41,26 Eur od 15.7.2013.,
41,20 Eur od 15.8.2013.,
41,54 Eur od 15.9.2013.,
41,81 Eur od 15.10.2013.,
41,87 Eur od 15.11.2013.,
42,24 Eur od 15.12.2013.,
41,79 Eur od 15.1.2014.,
3,36 Eur od 15.2.2014.,
3,38 Eur od 15.3.2014.,
3,34 Eur od 15.4.2014.,
3,31 Eur od 15.5.2014.,
3,30 Eur od 15.6.2014.,
3,32 Eur od 15.7.2014.,
3,31 Eur od 15.8.2014.,
3,31 Eur od 15.9.2014.,
3,32 Eur od 15.10.2014.,
3,34 Eur od 15.11.2014.,
3,33 Eur od 15.12.2014.,
3,32 Eur od 15.1.2015.,
3,32 Eur od 15.2.2015.,
3,31 Eur od 15.3.2015.,
3,30 Eur od 15.4.2015.,
3,29 Eur od 15.5.2015.,
3,27 Eur od 15.6.2015.,
3,27 Eur od 15.7.2015.,
3,26 Eur od 15.8.2015.,
3,25 Eur od 15.9.2015
pa do isplate, po stopi koja za period do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14%, od 01.07.2011. do 31.7.2015. iznosi 12%, od 1.8.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14%, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05%, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88%, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. do 30.06.2018. iznosi 7,09%, od. 1.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82%, a od 01.01.2019. pa nadalje iznosi 6,54%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Utvrđuju se ništetnima odredbe sadržane u čl.1., čl. 4. st. 3, čl. 5. st. 2, čl. 6. st. 2, i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu broj 9011656106 sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 11.7.2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke dana 13.07.2006. pod brojem OV-1138/06, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koje odredbe glase:
„Čl. 1. – Iznos kredita
Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara
protuvri-jednosti
od
69.005,81CHF
(šezdesetdevettisućapetCHFiosamdesetjedanC) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.
Čl. 4. st. 3. – Kamata na kredit
Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.
Čl. 5. st. 2. – Interkalarna kamata
Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. Čl. 6. st. 2. – Kamata na zakašnjela plaćanja
Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. Čl. 7. st. 2. – Otplata kredita
Kredit u iznosu 69.005,81 CHF (šezdesetdevettisućapetCHFiosamdesetjedanC)) i kamata iz t. 4 ovog Ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema ot-platnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“
te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 4.203,86 eur (fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
0,68 Eur od 15.09.2006.,
2,44 Eur od 15.11.2008.,
12,86 Eur od 15.01.2009.,
12,97 Eur od 15.02.2009.,
8,13 Eur od 15.03.2009.,
8,80 Eur od 15.04.2009.,
9,37 Eur od 15.05.2009.,
6,43 Eur od 15.06.2009.,
7,70 Eur od 15.07.2009.,
5,50 Eur od 15.08.2009.,
7,89 Eur od 15.09.2009.,
5,29 Eur od 15.10.2009.,
7,34 Eur od 15.11.2009.,
6,61 Eur od 15.12.2009.,
11,23 Eur od 15.1.2010.,
13,97 Eur od 15.2.2010.,
13,31 Eur od 15.3.2010.,
16,77 Eur od 15.4.2010.,
21,96 Eur od 15.5.2010.,
22,47 Eur od 15.6.2010.,
29,55 Eur od 15.7.2010.,
29,50 Eur od 15.8.2010.,
41,95 Eur od 15.9.2010.,
34,47 Eur od 15.10.2010.,
36,30 Eur od 15.11.2010.,
45,29 Eur od 15.12.2010.,
46,02 Eur od 15.1.2011.,
43,00 Eur od 15.2.2011.,
44,81 Eur od 15.3.2011.,
45,66 Eur od 15.4.2011.,
50,62 Eur od 15.5.2011.,
62,89 Eur od 15.6.2011.,
75,47 Eur od 15.7.2011.,
91,62 Eur od 15.8.2011.,
68,64 Eur od 15.9.2011.,
60,61 Eur od 15.10.2011.,
61,15 Eur od 15.11.2011.,
62,75 Eur od 15.12.2011.,
69,13 Eur od 15.1.2012.,
60,86 Eur od 15.2.2012.,
10,09 Eur od 7.3.2012.,
68,65 Eur od 15.3.2012.,
68,52 Eur od 15.4.2012.,
69,94 Eur od 15.5.2012.,
71,49 Eur od 15.6.2012.,
69,23 Eur od 15.7.2012.,
67,93 Eur od 15.8.2012.,
63,38 Eur od 15.9.2012.,
68,52 Eur od 15.10.2012.,
68,47 Eur od 15.11.2012.,
1,93 Eur od 14.12.2012.,
68,78 Eur od 15.12.2012.,
66,58 Eur od 15.1.2013.,
0,01 Eur od 14.2.2013.,
66,13 Eur od 15.2.2013.
65,08 Eur od 15.3.2013.,
70,05 Eur od 15.4.2013.,
62,83 Eur od 15.5.2013.,
62,00 Eur od 15.6.2013.,
62,31 Eur od 15.7.2013.,
61,98 Eur od 15.8.2013.,
0,16 Eur od 14.9.2013.,
64,48 Eur od 15.9.2013.,
66,61 Eur od 15.10.2013.,
67,26 Eur od 15.11.2013.,
0,08 Eur od 14.12.2013.,
69,91 Eur od 15.12.2013.,
67,24 Eur od 15.1.2014.,
66,41 Eur od 15.2.2014.,
68,57 Eur od 15.3.2014.,
66,86 Eur od 15.4.2014.,
64,62 Eur od 15.5.2014.,
64,89 Eur od 15.6.2014.,
66,76 Eur od 15.7.2014.,
67,47 Eur od 15.8.2014.,
68,07 Eur od 15.9.2014.,
69,48 Eur od 15.10.2014.,
71,50 Eur od 15.11.2014.,
71,65 Eur od 15.12.2014.,
71,10 Eur od 15.1.2015.,
0,68 Eur od 14.2.2015.,
70,83 Eur od 15.2.2015.,
0,93 Eur od 14.3.2015.,
71,51 Eur od 15.3.2015.,
72,02 Eur od 15.4.2015.,
71,77 Eur od 15.5.2015.,
71,77 Eur od 15.6.2015.,
71,77 Eur od 15.7.2015.,
71,49 Eur od 15.8.2015.,
71,79 Eur od 15.9.2015.,
0,27 Eur od 30.9.2015
p
a do isplate, po stopi koja za period do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14%, od 01.07.2011. do 31.7.2015. iznosi 12%, od 1.8.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14%, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05%, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88%, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. do 30.06.2018. iznosi 7,09%, od 1.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82%, a od 01.01.2019. pa nadalje iznosi 6,54%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 2.788,55 eur (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK) s osnova nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u konverziji na dan 30.9.2015.,uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 1.10.2015. godine pa do isplate, po stopi koja za period do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. do 30.06.2018. iznosi 7,09%, od. 1.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82%, a od 01.01.2019. pa nadalje iznosi 6,54%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obvez- nim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VI. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732 , da tužitelju HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.900,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u ovoj parnici ustao tužbom radi utvrđenja ništetnosti kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke u ugovornom odnosu, koji ugovor je zaključio 11.7.2006., s tuženikom, radi podizanja kredita za kupnju nekretnine za stanovanje,ugovorena je valutna klauzula , pri čemu je glavnica kredita vezana uz valutu CHF(švicarski franak),da je u kolektivnom sporu utvrđeno, da su takve odredbe ništetne,poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda RH u spisu posl. broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 ,da je temeljem takvih ugovornih odredbi platio znatno više sredstava, nego je to bilo prvobitno ugovoreno,stoga traži povrat sredstava koja je više platio na temelju odredbi, koje su utvrđene ništetnim, jer, da je svaka ugovorna strana u obvezi vratiti sve što je primila,da izvršenom konverzijom nije obeštećen, pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu,jer da je tužitelj dobrovoljno zaključio Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija, da nije imao primjedbi na izračun i da stoga nema pravni interes za vođenje ove parnice, da su tužitelju priznate sve uplate po predmetnom kreditu izvršene do konverzije, da je za taj iznos umanjena ukupna masa kredita prilikom konverzije, da ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj ide za tim ,da se naplati dvostruko, da je u odluci Vrhovnog suda RH Gos-1/2019 utvrđeno, da su dodatci kojima je izvršena konverzija zakoniti i pravilni,što je u skladu s praksom Evropskog suda,ističe prigovor zastare tražbine ,predlaže odbaciti tužbu u nedostatku pravnog interesa,podredno odbiti kao neosnovanu.
3. Tužitelj po pun., osporio je navode iz odgovora na tužbu,jer, da, ako je nešto utvrđeno ništetnim, da ne može konvalidirati, da se tužitelj prilikom konverzije nije odrekao svojih potrošačkih prava,niti je u vrijeme izvršene konverzije znao niti je mogao znati,da bi takve odredbe bile utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu,bio je prisiljen izvršiti konverziju ,jer mu je bila jedina opcija ili prihvatiti konverziju ili ostati u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF porastao za 60%,da prema odluci VSRH Rev-1096/22 zaključenjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije,tužitelj nije izgubio pravo da od tuženika potražuje stečeno bez osnova, temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj je predložio spajanje parnice, koja se vodi pred ovim sudom između istih osoba iz istog ugovornog odnosa u spisu posl,br.P-1341/2023 ,kojom traži isplatu razlike u glavnici ,koja je neosnovano umanjena prilikom izračuna konverzije u iznosu od 2.761,35Eur-a,sa zakonskom zateznom kamatom,sve kao u petitu tuže toga spisa.
4. Sud je donio rješenje o spajanju parnica ,temeljem odredbe čl.313 st.1 ZPP-a,i nastavio postupak pod zajedničkim poslovnim brojem P-2276/19. U odgovoru na tužbu u spisu P-1341/23 tuženik navodi da je konverzija izračunata o odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju,da je valutna klauzula primijenjena sukladno pozitivnim propisima ,da je u osnovnom ugovoru tužitelj izričito pristao na promjenu kamatne stope,osporava kako osnov, tako i visinu potraživanja i ističe prigovor zastare.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Dodatak Ugovor o kreditu (list 9-14 spisa), uvid u početni otplatni plan (list 77-91 spisa), uvid u knjigovodstvenu karticu (list 92-119 spisa), uvid u pregled uplata po kreditu (list 120-124 spisa),saslušan je tužitelj kao stranka, HT (list 181 spisa), izvršen je uvid u izračun konverzije (list 193-210 spisa), uvid u Ugovor o kreditu (list 211-215 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Dijani Tomljanović-Butković sa zadaćom prema rješenju suda od 24. srpnja 2024., izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije dipl. oec. Dijane Tomljanović-Butković (list 218-306 spisa), čiji sastavni dio su tablice razlike u kamatama i razlike u tečaju, dok je tuženik odustao od saslušanja svjedoka, iako nije precizirana osoba svjedoka.
5.1. Iz iskaza tužitelja HT kao stranke u bitnome proizlazi, da je kredit podigao 2006. godine radi kupnje stana za stanovanje, na vremenski period od 30 godina, stan nikada nije iznajmljivan niti je služio u bilo kakve poslovne svrhe osim za stanovanje, a i kad je taj stan prodao i kupio drugi i on je služio isključivo za stanovanje, išao je u više banaka interesirati se za uvjete kredita i u svakoj banci su govorili da je najpovoljniji kredit vezan za valutu CHF jer da ima najmanji tečaj i kamatu, a za tuženika se odlučio iz razloga što su brzo mogli realizirati kredit, u banci su mu kazali da je CHF vrlo stabilna valuta i rečeno mu je da ako i dođe do promjene tečaja i kamate, da će to biti gotovo neznatno, kada su mu izračunali ratu iznosila je cca 1.500,00 HRK, što je njemu bilo podnošljivo, dobio je otplatni plan na vremenski period od 30 godina i u tom otplatnom platnu vidljiva je bila mjesečna rata od 1.500,00 HRK za svih 30 godina, znao je da je kamata promjenjiva, ali u ugovoru nije bilo navedeno kako, kada i pod kojim uvjetima može doći do promjene ili tečaja ili kamate, prije potpisivanja pročitao je ugovor i sjeća se samo onoga što je bilo bitno, a to je ,koliko će iznositi rata i da se ta rata neće mijenjati, međutim, nakon cca 2 godine, ta rata je počela rasti i narasla je na 2.500,00 HRK zbog rasta tečaja valute CHF i zbog rasta kamate, zbog takvog rasta, kada je donesen Zakon, kredit je konvertiran u valutu EUR i nakon toga rata mu iznosi 230,00 EUR, koliko i danas plaća jer kredit još nije otplaćen.
5.2. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Dijane Tomljanović-Butković, sud utvrđuje, da ako je u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014., preplata kamate iznosi 5.922,07 CHF, odnosno 4.178,82 EUR i manje plaćene kamate nije bilo (tab. 3. st. 8 do 10). Ako je u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014. preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 31.673,95 HRK, odnosno 4.203,86 EUR (tab. 4, st. 10 i 11). Vještak dalje navodi, da provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije dovedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi, da razlika između nedospjele EUR glavnice u konverziji, po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju, iznosi 21.010,30 HRK, odnosno 2.788,55 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 8), te ako je u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014., zatezna kamata na preplatu kamate do 30.09.2015. iznosi 2.586,32 EUR (tab.6, st. 4), a zatezna kamata na preplatu tečaja (pozitivne tečajne razlike) do 30.09.2015. iznosi 1.302,97 EUR (tab. 7, st. 4), odnosno ako se prebiju sva potraživanja tužitelja i tuženika iz zadatka, neto preplata tužitelja iznosi 98.688,79 HRK, odnosno 13.098,30 EUR (tab. 9).
6. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio je tužitelj i sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3. listopada 2024. (list 320-326 spisa), dok tuženik nije osporio matematički izračun nalaza vještaka, međutim, drži, da se nalaz bazira na pogrešnoj premisi kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj.
7. Tuženik se na ročištu 3. prosinca 2024. protivi preinaci tuže, jer da je ista izvršena prema nalazu vještaka i nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je preinaku tužbe dopustio i odbio prigovor tuženika kao neosnovan,jer , prema Zaključku br. 7 sa Sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 29. ožujka 2018., dopušta se preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (izvod iz zapisnika VSRH od 26. studenog 2021. posl br. Su IV-162/2021).
8. Cijeneći provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i preciziranom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je ugovor zaključio kao potrošač, kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe, za kupnju nekretnine za stanovanje, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao stranke, da je kredit podigao kod tuženika, jer mu je novac bio hitno potreban za rješavanje stambenog pitanja, a kod tuženika je mogao kredit realizirati brzo, iako je tuženik kao i ostale banke imao slične uvjete kreditiranja i nudio valutu CHF kao najpovoljniju. Sud vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskaz potkrijepljen naprijed cit. materijalnom dokumentacijom, tj. predmetnim ugovorom, Dodatkom Ugovoru i otplatnim planovima u koje je sud izvršio uvid, koji su se tijekom ugovornog odnosa mijenjali, jer se mijenjala kamatna stopa i tečaj,te se povećavala rata kredita, upravo kako je iskazivao tužitelj , a što je utvrđeno i financijskim vještačenjem.
9. Sud dalje utvrđuje, da je tuženik sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i tečaja u mjesečnoj rati, jer,uvidom u ugovor o kreditu,sud utvrđuje, da nije bila utvrđena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamate, pa je stoga tuženik na takav način tužitelju nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u odnosu na tuženika u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći novčani iznos za utuženi period , zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U kolektivnom sporu je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. U odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi glede valutne klauzule, kao nepoštene ugovorne odredbe utvrđene u kolektivnom sporu,donesena je odluka VTS-a,posl.br.Pž-6632/2017od 14.6.2018.,koja je jednako tako izvor prava u kojoj se utvrđuje,da je „valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba“, jer da su banke znale,za rizik koji nosi CHF,ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno,savjesno i pošteno. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10. Tužitelj se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
11. Neosnovan je prigovor tuženika, da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice, jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev-2868/2018, odlučeno je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug , budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.Osim toga,tužitelj navodi, da se prilikom izračuna konverzije i sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru,nije odrekao pravo potraživati preplatu ,koja je posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi.
12. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, a zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7219/13 pravomoćna je 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara potraživanja za preplatu kamate, a za potraživanje radi preplate tečaja ,zastara teče od 14.6.2018 prema odluci VTS Pž-6632/2017, jer se primjenjuje opći zastarni rok prema čl.225 Zakona o obveznim odnosima(ZOO), koji propisuje,da tražbine zastarijevaju za pet godina ako nije određen drugi rok.Tužbe u ovoj parnici su podnesene 11. lipnja. 2019.,za potraživanje radi preplate kamate i tečaja,kao posljedica ništetnih odredbi, što je vidljivo iz prijamnog pečata suda, dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina,dok je tužba radi neosnovanog umanjenja glavnice u konverziji vezano za valutu CHF podnesena 11.6.2023.,jer tužitelj traži preplatu radi promjene tečaja,odnosno,neosnovano umanjenje radi promjene tečaja,dakle unutar zastarnog roka od pet godina,koji isiče 14.6.2023,prema odluci VTS Pž-6632/17. Osim toga i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13. Sud je tužitelju na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužitelj je dokazao, da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa,sve kao u tužbenom zahtjevu, pa do konačne isplate.
14. Na temelju svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice kao u troškovniku tužitelja (na listu 416 spisa), i to: za sastav tužbe u spisu P-2276/2019 po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), za sastav tužbe u spisu P-1341/2023 po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR, trošak sastava 4 obrazložena podneska, sve sukladno Tbr. 8/1 Tarife, da za obrazložene podneske je moguća nagrada za sveukupno 4 obrazložena podneska, svaki podnesak u iznosu od 200,00 EUR (podnesci od 14. srpnja 2022., 22. veljače 2024., 3. listopada 2024. i 21. studenog 2024.), trošak pristupa na 4 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, svako ročište u iznosu od 200,00 EUR (ročišta 23. siječnja 2023., 20. veljače 2024., 25. lipnja 2024. i 3. prosinca 2024.), sve uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 500,00 EUR i trošak koji je imao tužitelj za provedeno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR , što ukupno iznosi 2.900,00 EUR.
16. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji 15. siječnja 2025.
SUDAC:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
