REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1285/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o. Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253 kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 57,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 57,37 EUR tekućih od 6. veljače 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene točki I. izreke ove presude.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 339,04 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 339,04 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki III. izreke ove presude.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 683,63 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj AUTO KANTOCI d.o.o. je dana 11. lipnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb radi isplate. U tužbi navodi da je dana 31. prosinca 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo marke SEAT IBIZA registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ĆH iz [adresa]. Tužitelj ističe da je izvršio popravak navedenog vozila te je ispostavio račun - otpremnicu br. 149/01/02 na iznos od 741,00 EUR. Oštećenik je svoje dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku, a temeljem priloženog računa-otpremnice, ustupio u cijelosti tužitelju i to Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 3. veljače 2024., sve kako bi tužitelj u cijelosti neposredno naplatio tražbinu od tuženika. S tim u vezi, tužitelj se u cilju mirnog rješenja spora 2. svibnja 2024. obratio tuženiku poslavši mu notifikaciju o ustupanju tražbine prema izvidu štete br. 240509360015/1, ali tuženik bez obrazloženja nije isplatio ni nesporni dio. Tužitelj smatra da naknada štete, odnosno isplata osigurnine sukladno relevantnim zakonskim odredbama, sudskoj praksi te stajalištima nadležnih tijela za regulaciju osiguranja podrazumijeva plaćanje stvarnih troškova popravka vozila (povrat u prijašnje stanje), a stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila, u konkretnom slučaju račun - otpremnica br. 149/01/02. Tužitelj nadalje ističe da tuženik priznaje cijene proizvoljno budući da cijena radnog sata priznata od strane tuženika iznosi 16,00 EUR/sat plus PDV, dok je službena cijena sata rada njegove radionice 37,00 EUR. Smatra da odabir servisa i popravak oštećenog vozila podrazumijeva slobodu potrošača, u ovom slučaju oštećenika, te da ista ne može ni na koji način biti ograničena od osiguratelja, da slobodnom volje odabere gdje će popraviti svoje vozilo (bez obzira ulazi li radionica u mrežu ugovorenih servisa osiguratelja ili ne) i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete. Također smatra da bi u suprotnom osiguratelji prema vlastitim nahođenjima i arbitrarno imali pravo određivati cijenu sata rada auto servis kuća što je u kontradikciji s tržišnim natjecanjem, a isto je potvrdila i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga te dostupna pravna praksa.

2. Isprave koje je tužitelj podnio uz tužbu su kako slijedi: račun – otpremnica br. 149/01/02 od 3. veljače 2024. (list 9 spisa), izvid štete br. 240509360015/1 (list 10 spisa), preslika osobne iskaznice ĆH (list 11 spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ĆH (list 12 i 13 spisa), očitovanje tuženika o osnovanosti pravnog zahtjeva (list 14 spisa), e-mail korespondencija od 22. siječnja 2024. i 23. siječnja 2024. (list 15 do 17 spisa), cjenik usluga tužitelja (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 3. veljače 2024. (list 19 do 21 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta "Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja zajednički podnesak ustupitelja i primatelja" od 30. travnja 2024. (list 22 i 23 spisa), e-mail dopis od 2. svibnja 2024. (list 24 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-387/2024 od 6. veljače 2024. (list 25 do 29 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-914/2024 od 18. ožujka 2024. (list 30 do 35 spisa), e-mail korespondencija od 3. srpnja 2015. (list 36 i 37 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 818/11 od 4. lipnja 2014. (list 38 do 41 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 od 20. veljače 2020. (list 42 do 45 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-3971/2023 od 29. veljače 2024. (list 46 do 53 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-1749/2023 od 12. siječnja 2024. (list 54 do 58 spisa) te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 3749/12 od 30. srpnja 2015. (list 59 do 64 spisa).

3. Ovaj sud je dana 20. lipnja 2024. zaprimio podnesak tužitelja u kojem se navodi da je tuženik nakon podnošenja tužbe u ovom postupku, dana 14. lipnja 2024., djelomično podmirio utuženu tražbinu u iznosu od 683,63 EUR, slijedom čega tužitelj izjavljuje da za taj iznos povlači tužbu protiv tuženika u predmetnoj pravnoj stvari. Podnesku prileži Potvrda uplate (list 72 spisa).

4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 15. srpnja 2024. Osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravak vozila, uz istu vrstu i kvalitetu servisa, kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi. Tuženik ističe kako ne određuje cijenu sata rada niti jednog servisa/lakirera već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i drugim propisima kojima je uređeno pitanje naknade štete. Navodi kako je isplatio iznos naknade štete dostatan da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva te je sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odbio zahtjev za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata. Dodao je kako je više puta obavijestio oštećenika o tome koja su njegova prava, ali i obveze, uz napomenu da ne spori pravo oštećenika da svoje vozilo popravlja gdje i kada to hoće, ali ne u cijelosti na njegov teret. Zaključno navodi da je oštećenik imao mogućnost popravka vozila jednake kvalitete, ali za manji iznos novaca. Odgovoru na tužbu prileže računi vezani uz popravak oštećenja na vozilu raznih izdavatelja (list 78 do 81 spisa).

5. Sud nije izveo dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka ĆH i zastupnika po zakonu tužitelja te za priklopom spisa štete tuženika i prometno tehničkim vještačenjem. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 10. prosinca 2024., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 57,37 EUR koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete.

8. Rješenjem na raspravni zapisnik od dana 10. prosinca 2024. utvrđeno je da u predmetnoj pravnoj stvari nije sporan način nastanka štetnog događaja niti odgovornost tuženika. Također nije sporno da je tužitelj doista trebao izvesti sav fakturirani rad i ugraditi sve zamjenske dijelove na vozilu. Sporna je aktivna legitimacija, cijena radnog sata popravka vozila i u tom smislu visina štete.

9. Tužba u ovoj pravnoj stvari datira od 11. lipnja 2024, a tuženik je 14. lipnja 2024. izvršio plaćanje dijela utužene tražbine u iznosu od 683,63 EUR. Tužitelj je, obzirom na izvršenu uplatu, podneskom od 20. lipnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev čemu se tuženik nije protivio, slijedom čega je rješenjem utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 193. st. 2. ZPP-a).

10. Vezano uz predmet spora prije svega valja naglasiti da je iz Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 3. veljače 2024. koji prileži tužbi razvidno, između ostaloga, da je ĆH kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoje potraživanje koje ima prema ovdje tuženiku u iznosu od 741,00 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 149/01/02 i temeljem izvida štete tuženika br. 240509360015/1.

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 240509360015/1 utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa – otpremnice br. 149/01/02 od 3. veljače 2024. odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 240509360015 (predračun).

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika ĆH prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te posljedično tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženiku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a). Nedospjelost tražbine u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji ne utječe na valjanost ugovora o cesiji, o čemu je pravno shvaćanje iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-547/96-2 od 20. lipnja 2000.

13. Tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u predmetnom računu - otpremnici tužitelja broj 149/01/02, ovaj sud ocijenio je neosnovanim.

14. Ovaj sud nadalje smatra da su radovi na vozilu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 31. prosinca 2023. Napominje se kako je tijekom postupka utvrđeno nespornim da je tužitelj doista trebao izvesti sav fakturirani rad i ugraditi sve zamjenske dijelove na vozilu.

15. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom članka 1085. stavak 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno.

16. Iz utuženog računa - otpremnice broj 149/01/02 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila te da je naznačeno da za autolimarske radove na vozilu cijena radnog sata iznosi 37,00 EUR, dok je u tuženikom izvidu štete broj 240509360015 navedeno da cijena radnog sata iznosi 16,00 EUR.

17. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete, valja naglasiti da je prema ocjeni ovog suda oštećenik mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

18. Tuženik nema pravo određivati cijene sata rada autoservisima u Republici Hrvatskoj niti može određivati osiguraniku gdje će popraviti vozilo. Tužitelj je ovlašten izdati svoj cjenik te je temeljem istoga ovlašten naplaćivati cijenu rada uz primjenu načela tržišnog natjecanja. Ukoliko tužitelj ne prilagodi cijenu tržištu, tržišni mehanizam će ga eliminirati iz tržišnog natjecanja. Dakle, cijena sata rada određuje se prema stanju na tržištu te ovisi isključivo o tome da li će treća osoba angažirati tužitelja za izvođenje radova po njegovoj cijeni, a odluka o sklapanju ugovora o djelu ovisit će o nizu različitih elemenata temeljem kojih kupac utvrđuje da li mu je ponuda prihvatljiva poput blizine servisa, kvalitete radova i slično.

19. Također se napominje da je u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a na tužitelja prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata. Nepodmireni dio utuženog računa dospio je na naplatu 5. veljače 2024. slijedom čega tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 6. veljače 2024., od kada tužitelju nastaje šteta, a kako je to ispravno naznačio tužitelj. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, a slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope (toč. II. izreke).

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

21. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tbr. 7. t. 1. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: OT) u ukupnom iznosu od 250,00 EUR uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 312,50 EUR.

Također je tužitelju priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. te Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj: 37/23). Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 339,04 EUR slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

DNA

- Odvj. Melita Babić u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A

- Odvj. Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282