Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-102/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja AM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], EM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ČM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mariu Biondiću, odvjetniku iz Pule, protiv tužene Općine Ližnjan-Lisignano, Ližnjan, Krasa 7, OIB 06978590361, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-755/2023-3 od 21. studenog 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-755/2023-3 od 21. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj Općini Ližnjan-Lisignano, Ližnjan, Krasa 7, OIB: 06978590361 koji sadržajno glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik uznemiravao pravo vlasništva prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja tužitelja na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 35 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao da je i uznemiravao pravo vlasništva drugotužitelja i trećetužitelja na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 17 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je bez suglasnosti i protivno volji prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja izvršio građevinske radove izrade pješačkog nogostupa na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 35 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na način da je bez suglasnosti i protivno volji drugotužitelja i trećetužitelja izvršio građevinske radove izrade pješačkog nogostupa na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 17 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i sve kako će navedeni pješački nogostup biti prikazan na obje nekretnine na skici lica mjesta sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke i koja skica će činiti sastavni dio ove presude, pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana uspostavi prijašnje stanje navedenog djela nekretnina na način da ukloni u cijelosti predmetni pješački nogostup sa predmetnih nekretnina i sve to u roku od 15 dana.
2. Zabranjuje se tuženiku da na način opisan u točci 1. ove presude i na bilo koji drugi način uznemirava ubuduće pravo vlasništva prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja na nekretnini označenoj k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 35 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pravo vlasništva drugotužitelja i trećetužitelja na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 17 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]" kao neosnovan. II Odbijaju se tužitelji prema tuženoj sa zahtjevom za solidarnom naknadom parničnog troška kao neosnovan."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelji u žalbi tvrde da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 332.a. i 331.b ZPP-a. Po ocjeni tužitelja da bi se mogla donijeti presuda bez održavanja rasprave u smislu odredbe članka 332.a. stavak 1. ZPP-a vezano uz članak 331.b. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a potrebno je ispunjenje dva kumulativna uvjeta, a to je da je tuženik osporio tužbeni zahtjev, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo i da neosnovanost proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Kako u ovom slučaju tuženik nije osporio tužbeni zahtjev po ocjeni tužitelja nije se mogla donijeti pobijana presuda temeljem članka 332.a. ZPP-a jer je pogrešno utvrđenje suda da je tužbeni zahtjev neosnovan. Osim toga, tužitelji tvrde da je donošenjem pobijane presude sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer takvim nezakonitim postupanjem tužiteljima nije omogućeno da sudjeluju u ovom postupku. Također tvrde da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se zbog neprovođenja dokaza i utvrđenja relevantnih činjenica presuda ne može ispitati.
5.1. Donošenje presude bez održavanja rasprave propisano je odredbom članka 332.a. stavak 1. ZPP-a. Taj članak propisuje da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavak 1. točka 1. i 4. istog zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavak 1. točka 2. i 3. istog zakona, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja utvrdio je da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženoj uredno dostavljeni 20. rujna 2023. te da tužena u ostavljenom roku od 30 dana nije dostavila odgovor na tužbu niti se na bilo koji način očitovala u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva.
5.2. Po ocjeni suda tužitelji su podnijeli tužbu za prestanak uznemiravanja u smislu odredbe članka 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. -pročišćeni tekst; dalje: ZV), a u tužbi navode da ih je tužena uznemiravala na način da je bez ikakvog njihovog odobrenja i suglasnosti na nekretninama, koje su upisane kao vlasništvo tužitelja, protivno volji tužitelja izgradila pješački nogostup te su uz tužbu tužitelji priložili i fotografije iz kojih je razvidno postojanje izgrađenog pješačkog nogostupa uz prometnicu, koji se po tvrdnji tužitelja nalazi na njihovim nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz ovakvih činjeničnih tvrdnji sud zaključuje da je tužiteljima izgradnjom nogostupa faktički oduzet posjed njihovih nekretnina jer pješački nogostup (kao i cesta) po prirodi stvari namijenjen je za kretanje većeg broja ljudi, zbog čega se ne radi o uznemiravanju posjeda zbog kojeg se može tražiti zaštita u smislu odredbe članka 167. ZV-a, već o oduzimanju posjeda u kojem slučaju su tužitelji mogli podnijeti jedino pravu vlasničku tužbu u smislu odredbe članka 161. ZV-a. Kako su tužitelji u historijatu tužbe naveli činjenice iz kojih proizlazi da im je oduzet dio posjeda nekretnina u njihovom vlasništvu, a tužbenim zahtjevom traže zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva, sud ocjenjuje da je takav tužbeni zahtjev neosnovan, iz kojeg razloga je primjenom odredbe članka 332.a stavak 1. ZPP-a presudom bez održavanja rasprave odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava sud prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
7. Tužitelji u žalbi tvrde da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da su tužitelji izabrali pogrešan put pravne zaštite, odnosno da je pogrešan zaključak suda da je izgradnjom nogostupa tužena oduzela posjed nekretnina tužiteljima, jer oni mogu i dalje posjedovati sporni dio nekretnine jer mogu njime „koračati“ i kretati se, zbog čega ocjenjuju da su pravilno tužbeni zahtjev postavili na zaštitu od uznemiravanja, suprotno zaključku suda prvog stupnja.
7.1. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je izgradnjom nogostupa sporni dio nekretnine tužitelja postao javna površina, dakle, tužiteljima je asfaltiranjem dijela nekretnine oduzet posjed pri čemu činjenica da i tužitelji, kao i bilo tko drugi, mogu prolaziti spornim dijelom nekretnine, ne mijenja zaključak da je tužiteljima izgradnjom nogostupa oduzet posjed, odnosno da na takav način oni nisu samo uznemiravani u vlasništvu da bi imali pravo na pravnu zaštitu u smislu odredbe članka 167. ZV-a podnošenjem tužbe za zaštitu od uznemiravanja (actio negatoria). Kako unatoč iznesenim činjenicama o oduzimanju posjeda tužitelji tužbenim zahtjevom traže zaštitu od uznemiravanja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan zbog čega su se stekli uvjeti za donošenje presude bez održavanja rasprave u smislu odredbe članka 332.a stavak 1. ZPP-a obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu.
7.3. Iz obrazloženih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 332.a i 331.b ZPP-a. Kako su bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude bez održavanja rasprave neosnovane su žalbene tvrdnje o tome da je donošenjem takve presude tužiteljima onemogućeno raspravljanje te da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer takvoj presudi ne prethodi raspravljanje. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama za donošenje presude bez održavanja ročišta dao je jasne razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati, iz kojih razloga su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
8. Slijedom navedenog žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
