REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1359/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke članak 3. Ugovora o kreditu 029-50- 2703545 potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Damir Bjelčić iz Krapine, OU-134/2005, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika, a koji glasi cit: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita iznos od 461,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17.03.2005., pa sve do isplate, po stopi koja se do dana 31. prosinca 2007, određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.099,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika zaključila Ugovor o kreditu 11. ožujka 2005., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 21.925,43 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom ugovorena je naknada za obradu kredita za koju tužiteljica tvrdi da je ništetna ugovorna odredba s obzirom da je ista neodređena i neodrediva, unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu sročenom od strane tuženika kao financijske institucije i jače ugovorne strane. Navodi kako je takva ugovorne odredba ništetna jer je neodređena, nepoštena te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku naknaditi joj iznos plaćene naknade te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, da utvrđenja iz kolektivnih tužbi nisu primjenjiva na ugovorni odnos stranaka, da nisu utemeljene tvrdnje tužitelja da bi tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu. Kasnije u tijeku postupka tuženik ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 5-10 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića (listovi 11-24) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (listovi 45-46). Sud nije izveo dokaz kombiniranim bankarsko-financijskim vještačenjem s obzirom da okolnosti u odnosu na koje se predlaže izvođenje tog dokaza nisu odlučne za ovaj postupak.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 11. ožujka 2005., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 21.925,43 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita te da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena naknada koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita u visini 3,30 % od iznosa kredita.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača, koje tužiteljici nije posebno osporeno, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine vozila (čl. 5. Ugovora) tužiteljici kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit uzela radi kupovine auta za osobne potrebe, zbog čega ovaj sud zaključuje da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužiteljicu.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 3. predmetnog ugovora proizlazi da se plaća naknada jednokratno prilikom prvog korištenja kredita u visini 3,30 % od iznosa kredita.

8.2. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da su ju u autokući uputili tuženiku gdje je prvo informativno došla na razgovor. Prije sklapanja ugovora o kreditu nitko joj nije posebno objasnio što je to naknada za korištenje kredita i što ona sadrži. Kada je pročitala ugovor, pitala ih je za navedenu odredbu i oni su joj rekli da to tako mora biti i da jedino pod tim uvjetima mogu dobiti kredit. Nisu joj posebno objašnjavali u čemu se sastoji ta naknada. Pitala je mora li donijeti taj novac, a koliko se sjeća radilo se oko 3.500,00 kuna, oni su joj rekli da će navedeni iznos uračunati u iznos kredita zbog čega su anuiteti bili malo veći u odnosu na otplatni plan. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila je zaposlena u bolnici. Navodi kako joj banka nije pokazala nikakav prospekt ili cjenik u kojem bi bila navedena naknada, Navodi da nije mogla pregovarati o visini naknade sa djelatnikom banke, jer su joj rekli da samo može tako prihvatiti ugovor ili ne. Navodi da nije tražila od banke da joj da na uvid Opće uvjete poslovanja ili odluku o naknadama ili neke druge akte banke. Znala je kada je pročitala ugovor da je u obvezi platiti naknadu kako je u njemu navedena. Navodi da je mogla otići u drugu banku radi sklapanja ugovora o kreditu, te da je i otišla, ali joj tamo mi nisu odgovarali uvjeti, odnosno rok vraćanja kredita koji je tamo bio 5 godina a ovdje 7 godina. Dva puta je bila u banci, prvi puta informativno kako bi joj izračunali rate kredita odnosno da li navedeni izračun odgovara izračunu koji je dobila u autokući, a drugi puta kad je došla na potpisivanje ugovora koji je bio unaprijed pripremljen. Prvi put kad je došla u banku nisu joj spomenuli naknadu za obradu kredita već drugi put kad je došla na potpisivanje ugovora. Čini joj se da je isti dan pročitala ugovor o kreditu i potpisala ga kod javnog bilježnika. Ne sjeća se da bi joj javni bilježnik pročitao i objasnio odredbe ugovora o kreditu.

8.3. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogla utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 6.1. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnim.

14. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužiteljici dosudio iznos plaćene naknade u zatraženom iznosu od 461,86 eura. Na navedeni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada je izvršena uplata 17. ožujka 2005., što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka (list 20 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužiteljici. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

16. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 9. prosinca 2024., i vrijednosti predmeta spora (u odnosu na deklaratorni zahtjev vrijednost predmeta spora određena u visini 1.327,23 eura + kondemnatorni zahtjev u visini 461,86 eura, što sukladno odredbi čl.37. st. 1. ZPP-a predstavlja vrijednost predmeta spora u visini 1.789,09 eura), i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 22. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 15. ožujka 2024., 11. rujna 2024. i 9. prosinca 2024., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.000,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužiteljici pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura.

17.1. Tužiteljici nisu priznati troškovi prijevoza punomoćnika tužitelja za pristup na ročišta jer je sjedište punomoćnika tužitelja u Samoboru, zbog toga što navedeni troškovi nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, imajući na umu da je tužiteljica mogla angažirati punomoćnika sa sjedištem u [adresa].

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.099,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.