Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-24/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženika VŠ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 2. rujna 2022., poslovni broj 12 K-505/2013-38, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 2. rujna 2022., poslovni broj 12 K-505/2013-38, optuženik VŠ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci (dalje: državni odvjetnik) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 3. ZKP/08) s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalitelj ujedno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te izveo pogrešne zaključke o nedostatku relevantnih dokaza u pogledu kaznene odgovornosti optuženika za predmetno kazneno djelo. Potom žalitelj navodi da iako je tijekom provođenja dokaznog postupka utvrđeno da se optuženik kretao dopuštenom brzinom u naseljenom mjestu do 50 km/h, no da se kretao prema pješačkom prijelazu kojom prilikom nisu utvrđeni tragovi kočenja vozila optuženika pa neovisno o tome što se optuženik kretao unutar dopuštene brzine upućuje na činjenicu kako se optuženik približavajući se svojim vozilom obilježenom pješačkom prijelazu na kojem se ne upravlja semaforima, nije kretao s osobitim oprezom niti sigurnosnom brzinom da bi mogao pravovremeno zaustaviti svoje vozilo i propustiti pješakinju koja je osoba starije životne dobi od 81 godine, a koja je prilikom prometne nesreće zadobila teške tjelesne ozljede. Također žalitelj prigovara u odnosu na brzinu kretanja oštećene jer iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka kod utvrđivanja životne dobi oštećene od 81. godine proizlazi da nije uzeto u obzir ni njenu visinu, ni tjelesnu težinu, niti zdravstveno stanje oštećene.

3. Odgovor na žalbu je podnio optuženik putem branitelja Krešimira Bagića, odvjetnika u Rijeci navodeći da državni odvjetnik u svojoj žalbi pogrešno navodi i smatra da se optuženik iako se kretao unutar dopuštene brzine od 50 km/h nije kretao s osobitim oprezom niti sigurnosnom brzinom da bi mogao pravodobno zaustaviti svoje vozilo. Obrana potom navodi da upravo iz provedenih materijalnih dokaza, prvenstveno iz nalaza i mišljenja vještaka prometne i medicinske struke te iskaza svjedoka, proizlazi da optuženik nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci te potvrdi odluku prvostupanjskog suda.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-16/2024 od 17. siječnja 2024.

5. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, izreka presude je proturječna sama sebi i razlozima presude, dok u samoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su navedeni vrlo šturo i nejasno, a oni koji su navedeni su u znatnoj mjeri proturječni.

7. Prvostupanjski sud prilikom obrazlaganja nije uopće obrazložio argumentirano razloge na kojima zasniva oslobađajuću presudu pa obrazloženje pobijane presude ne sadrži potpunu i pravilnu analizu svih izvedenih dokaza i drugih elemenata koje treba sadržavati takva presuda. S tim u vezi u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjskom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno kao razloge donošenja oslobađajuće presude navodi kako optuženikova vožnja nije uzrok prometne nesreće jer se kretao u okviru dopuštene brzine u naseljenom mjestu, brzinom manjom od 50 km/h već da bi do prometne nesreće došlo uslijed kretanja same oštećene, a koja se, po iskazima svjedoka PŠ i TŠ koji imaju neposredna saznanja sa mjesta prometne nesreće, te nalaza i mišljenja prometnog vještaka Berislava Barišića-Jamana od 5. srpnja 2013., proizlazi da se oštećena kretala područjem pješačkog prijelaza sa lijeva na desno, s obzirom na kretanje vozila optuženog. Pogrešno prvostupanjski sud navodi i da pješakinja oštećena mada se kretala pješačkim prijelazom, nije uzela u obzir mogućnost nailaska automobila zapadnim prometnim trakom te da se dolaskom do lijevog ruba prometnog traka trebala zaustaviti, a s obzirom da se kretala iza kombi vozila koje je jednim dijelom bio zaustavljen na pješačkom prijelazu pa da je obratila dužnu pažnju prilikom prelaska pješačkog prijelaza, do prometne nesreće ne bi došlo.

8. Ovdje valja ukazati na sadržaj zakonske odredbe članka 2. stavka 11. točke 21. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji definira "obilježeni pješački prijelaz" kao dio kolničke površine namijenjene za prelaženje pješaka preko kolnika, obilježen oznakama na kolniku i prometnim znakovima obavijesti pa kako se oštećena kretala pješačkim prijelazom nebitno je da li je ista prelazila pješački prijelaz polagano ili brzo, odnosno da li je osoba oštećena u životnoj dobi od 81 godinu mogla tako naglo iskočiti ili trčati preko pješačkog prijelaza dok je evidentno da optuženik približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu nije poduzeo pravovremenu radnju kočenja, što upućuje da nije postupio sukladno odredbi članka 38. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje 1) da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, 2) kada vozač prilazi obilježenom pješačkom prijelazu mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, 3) dok na dijelu ceste na kojem se kreću djeca, osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe ili su postojali prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu, vozač je dužan voziti s osobitim oprezom takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.

9. Kako se u konkretnom slučaju radi o vrlo prometnoj cesti kojom se kreću vozila u oba smjera, a koja vodi prema centru grada i iz grada prema gusto naseljenom dijelu grada gdje se kreće veliki broj pješaka raznih dobnih skupina (djeca, starije i invalidne osobe) u takvoj prometnoj situaciji doista je optuženi bio dužan kretati se svojim vozilom sa osobitim oprezom na način da vozilo može u slučaju potrebe i zaustaviti.

10. Iako se optuženik kretao u okviru dopuštene brzine od 50 km/h to ne isključuje njegovu obvezu prilagodbe kretanja vozila uvjetima na cesti, kao što je gužva u prometu, dopodnevni sati kad se kreće i veliki broj pješaka, a približavajući se pješačkom prijelazu nije poduzeo radnju kočenja, upućuje na njegovu neopreznost u vožnji te povredu članka 134. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC). Odredba članaka 134. stavka 1. i 2. ZSPC-a kaže: 1. ako se na obilježenom pješačkom prijelazu prometnom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, 2. ako su pješaci djeca, starije i iznemogle osobe, slijepe osobe ili druge osobe s invaliditetom, vozač je dužan zaustaviti vozilo i propustiti pješake i kada tek stupaju na pješački prijelaz iz stavka 1. ovog članka ZSPC-a.

11. Iz utvrđenog po prometnom vještaku proizlazi da se oštećena kretala pješačkim prijelazom sa lijeva na desno u odnosu na kretanje vozila optuženika, da na mjestu naleta vozila na pješakinju nisu zaostali tragovi kočenja ili drugi materijalni tragovi, da je mjesto naleta na zapadnoj (desnoj) prometnoj traci na kojoj je vozač mogao vidjeti pješakinju te da do mjesta udara nije poduzeo prepoznatljive manevre izbjegavanja sudara, a da se pješakinja kretala u koso, upravo kako bi izbjegla nalet vozila.

12. Ovdje je potrebno još istaći da pojava pješaka na pješačkom prijelazu u gusto naseljenom dijelu grada i prometne gužve, nije nepredvidiva i netipična pojava već posve predvidiva i kao takva ne predstavlja faktor iznenađenja jer je svaki prosječni vozač dužan posebno pozornost obratiti na pješake koji se kreću kolnikom na posebno obilježenom pješačkom prijelazu, odnosno da je dužan usporiti pa ako treba i zaustaviti kretanje svog vozila.

13. Naime, optuženik je kao prosječno oprezan vozač bio dužan voditi računa o objektivnoj mogućnosti kretanja pješaka po pješačkom prijelazu pa upravo zbog nedostatka dužne pažnje nije uočio oštećenu koja se već nalazila na desnom dijelu pješačkog prijelaza gledano s obzirom na kretanje vozila optuženog iako su za to postojali svi prometni uvjeti.

14. Kako je dakle prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, to se prvostupanjska presuda nije mogla ispitati, valjalo je istu službenoj dužnosti, a povodom žalbe državnog odvjetnika temeljem članka 483. stavka 1. ZKP/08, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon toga provesti sve već ranije provedene dokaze, prvenstveno ponovo ispitati svjedoke PŠ i TŠ, sukladno članku 288. i 289. ZKP/08 na okolnosti same prometne nesreće, ponovno preispitati već provedene dokaze te nakon toga valjano ih ocijeniti pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a po potrebi provesti i novo prometno vještačenje u pravcu preciznog utvrđivanja svih relevantnih okolnosti vezanih za kazneno djelo koje se optuženom stavlja na teret te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koje će obrazložiti, sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08 vodeći pri tome računa o svim navodima iz ukidne odluke.

U Karlovcu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić