Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-994/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Lidiji Vincent, odvjetnici iz Kutine, protiv tuženika ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4494/2023-18 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4494/2023-18 od 16. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 1. i 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012564341 koji su dana 5. lipnja 2007. sklopili tužitelj BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.173,72 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

-na iznos od 0,31 eur od 31.07.2007. do isplate

-na iznos od 1,28 eur od 31.08.2007. do isplate

-na iznos od 0,31 eur od 30.11.2007. do isplate

-na iznos od 2,24 eur od 31.01.2008. do isplate

-na iznos od 5,00 eur od 29.02.2008. do isplate

-na iznos od 8,51 eur od 31.03.2008. do isplate

-na iznos od 2,72 eur od 30.04.2008. do isplate

-na iznos od 1,45 eur od 31.05.2008. do isplate

-na iznos od 3,33 eur od 30.06.2008. do isplate

-na iznos od 2,01 eur od 30.09.2008. do isplate

-na iznos od 20,55 eur od 31.10.2008. do isplate

-na iznos od 8,05 eur od 30.11.2008. do isplate

-na iznos od 21,39 eur od 31.12.2008. do isplate

-na iznos od 23,43 eur od 31.01.2009. do isplate

-na iznos od 24,33 eur od 28.02.2009. do isplate

-na iznos od 21,52 eur od 31.03.2009. do isplate

-na iznos od 21,96 eur od 30.04.2009. do isplate

-na iznos od 18,30 eur od 31.05.2009. do isplate

-na iznos od 15,17 eur od 30.06.2009. do isplate

-na iznos od 15,87 eur od 31.07.2009. do isplate

-na iznos od 17,67 eur od 31.08.2009. do isplate

-na iznos od 17,47 eur od 30.09.2009. do isplate

-na iznos od 15,75 eur od 31.10.2009. do isplate

-na iznos od 18,97 eur od 30.11.2009. do isplate

-na iznos od 21,32 eur od 31.12.2009. do isplate

-na iznos od 25,09 eur od 31.01.2010. do isplate

-na iznos od 24,11 eur od 28.02.2010. do isplate

-na iznos od 28,98 eur od 31.03.2010. do isplate

-na iznos od 27,91 eur od 30.04.2010. do isplate

-na iznos od 30,14 eur od 31.05.2010. do isplate

-na iznos od 44.88 eur od 30.06.2010. do isplate

-na iznos od 41,73 eur od 31.07.2010. do isplate

-na iznos od 50,23 eur od 31.08.2010. do isplate

-na iznos od 47,50 eur od 30.09.2010. do isplate

-na iznos od 41,71 eur od 31.10.2010. do isplate

-na iznos od 52,91 eur od 30.11.2010. do isplate

-na iznos od 66,84 eur od 31.12.2010. do isplate

-na iznos od 57,24 eur od 31.01.2011. do isplate

-na iznos od 60,72 eur od 28.02.2011. do isplate

-na iznos od 56,04 eur od 31.03.2011. do isplate

-na iznos od 56,74 eur od 30.04.2011. do isplate

-na iznos od 75,37 eur od 31.05.2011. do isplate

-na iznos od 76,67 eur od 30.06.2011. do isplate

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.009,73 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbene zahtjeve u cijelosti te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak ove žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. i 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012564341 koji su dana 5. lipnja 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te isplata iznosa od 1.173,72 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

7. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da tuženik, na kojem je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača, nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, odnosno predloženim dokazima tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju, tim više što su odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u spornom ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka sadržajno identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite, a čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., 46/07. i 79/07.; dalje ZZP/03), slijedom čega je odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora ništetna.

8. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora pa je tuženik trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, na sporne okolnosti odredaba navedenog ugovora predložiti saslušanje osobnog bankara tužitelja, odnosno svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti potrošaču - tužitelju (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

9. Pored toga, valja reći, odredba o valutnoj klauzuli koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa (čl. 23. toč. ZOO), a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti". Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.

10. Prema tome, tužitelj je dokazao djelomičnu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženikom, odnosno bankom sklopio predmetni Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14., 110/15. i 14/19 i 19/22) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi.

11. Dakle, prvostupanjska odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, što je ovdje slučaj.

12. Stoga, prvostupanjski sud time što se pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, nije u dijelu odluke koja se odnosi na utvrđenja iz navedenog spora počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.a i c ZPP, na koju tuženik ukazuje u žalbi.

13. Na žalbeni prigovor tuženika kako sud nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike, odnosno potplaćene anuitete s osnove razlike u tečaju CHF kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, kazati je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, jer tuženik prije svega nije potrošač što znači da se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita, a činjenica što bi tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplate u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, odnosno tečaj CHF na dan isplate kredita, za to ne postoji odgovornost tužitelja, koji u predmetnom ugovornom odnosu, za razliku od tuženika, trgovca, nije nepošten stjecatelj, što znači da tužitelj nije u obvezi u ovome postupku u kojem je zatražio da mu se vrati stečeno bez osnove, uvrstiti one iznose kada tako stečenog nije bilo.

14. Nadalje, prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, slijedom čega tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO kao pravilo o opsegu vraćanja), budući je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti te je tuženik nepošteni stjecatelj, s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03, jer je već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da mu, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio, ne pripada.

15. Što se tiče pitanja je li u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj koji je važio da dan isplate kredita, valja ukazati na stav koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt 249/14-2. od 9. travnja 2015., a koji glasi: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1-7. tuženika banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojima je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102 ZZP te ugovorne ništetne, a kako je pravilno ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.", pa istom logikom treba primijeniti i tečaj CHF koji je vrijedio na dan puštanja kredita, u konkretnom slučaju 4,776468 kuna za 1 CHF.

16. Što se tiče prigovora zastare, sud je opravdano utvrdio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite pa budući u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 31. srpnja 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 31. svibnja 2023. da prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO.

17. Stoga, pravilno sud prvog stupnja smatra kako utuženi iznosi s osnove preplaćene valute nisu u zastari.

18. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP.

19. U pogledu odluke o troškovima postupka sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

U Zadru, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica