Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ob-1/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Marine Tante, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja OH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Dražić Karalić, odvjetnici iz Vukovara, Dunavska 5, protiv tuženice CH, sada LH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, Vladimira Nazora 3, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetne NH, koju zastupa posebna skrbnica JH, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-101/2022-26 od 14. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice KH (sada ĆH) i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob- 101/2022-26 od 14. studenog 2024. u dijelu pod toč. II. alineja 2. i toč. III. alineja 1. izreke.

II Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-101/2022-26 od 14. studenog 2024. u dijelu pod IV. izreke i sudi tako da se nalaže tužitelju OH plaćati za uzdržavanje djeteta mlt. NH, pored već dosuđenog iznosa od 195,16 eura od dana donošenja prvostupanjske presude 14. studenoga 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti koja obveza dospijeva 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, daljnji iznos od 54,84 eura tj. ukupno 250,00 eura počevši od 14. studenoga 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koja obveza dospijeva 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti tuženici LH kao zakonskoj zastupnici navedenog djeteta i roditelju s kojim dijete stanuje, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Razvodi se brak koji su dana 28. lipnja 2019. u Vođincima, sklopili tužitelj OH, rođen **.**.1992. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženica LH, rođena **.**.1989. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Vođinci za godinu 2019. pod red. br. 00005.

II. Dijete maloljetna NH, rođena **.**.2019. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stanovat će majkom, tuženicom LH.

Ostale sadržaje roditeljske skrbi tužitelj OH i tuženica LH kao roditelji, u odnosu na maloljetnu NH ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Dijete maloljetna NH, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tužiteljem OH, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će osobne odnose svaku prvu, treću i četvrtu subotu u mjesecu u vremenu od 10,00 – 13,00 sati u kućanstvu oca pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci.

Mjera ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe trajat će šest mjeseci od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa] imenuje stručnu osobu koja će provoditi nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta maloljetne NH, s ocem tužiteljem OH.

IV. Nalaže se tužitelju OH, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje za dijete maloljetnu NH, OIB [osobni identifikacijski broj] u mjesečnom iznosu od 195,16 eura (slovima: stodevedesetpeteuraišesnaestcenti), počevši od dana donošenja ove presude 14. studenog 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koja obveza dospijeva 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti tuženici LH, OIB [osobni identifikacijski broj], zakonskoj zastupnici navedenog djeteta i roditelju s kojim dijete stanuje.«

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. II. alineja 2., u dijelu pod toč. III. alineja 1. te pod toč. IV. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači.

2.1. U žalbi ističe da je u situaciji kada prvostupanjski sud smatra da je tužitelju kao ocu prilikom ostvarivanja osobnih kontakata sa mlt. djetetom potreban nadzor stručne osobe nejasno slijedom čega isti može izvršavati ostale sadržaje roditeljske skrbi ravnopravno, zajednički i sporazumno s obzirom da se tuženica cijelo vrijeme isključivo sama i samostalno brine o djetetu. Pritom se ističe da tužitelj ne pokazuje ni interes ni volju, kao ni spremnost za pomoć majci i uključivanje u skrb i brigu za mlt. dijete jer da nikada nije došao u vrtić interesirati se za dijete, nikada nije pitao za sadržaje u vrtiću, ne zna tko je liječnik obiteljske medicine njihovog djeteta, ne odvozi dijete kod liječnika niti odlazi po lijek u apoteku. U odnosu na vrijeme izrade stručnog mišljenja od strane Centra za socijalnu skrb iz kolovoza 2023. došlo je do daljnjih značajnih negativnih promjena u pogledu skrbi i brige tužitelja za mlt. dijete stranaka za vrijeme koje provodi s ocem jer je dijete doživjelo nekoliko teških šokova (učestalih svađa i vikanja očevih ukućana jednih na druge što je eskaliralo čak i fizičkim sukobom pred mlt. NH). Sestra tužitelja također je u više navrata vikala na mlt. NH, jednom ju je i udarila, emocionalno ju je ucjenjivala te ju je jednom istjerala iz kuće u kojoj se nalazi domaćinstvo oca tužitelja i rekla da ide kod majke. Niz drugih stvari negativno je utjecalo na dijete koje ima fobiju prilikom odlaska kod tate pa je počelo ponovno mokriti u krevet, buditi se noću i plakati radi čega je tuženica vodila dijete kod dječjeg psihologa o čemu u spisu predmeta postoji dokaz. Tijekom boravka kod tužitelja mlt. dijete ne provodi s njim vrijeme već s tužiteljevim roditeljima i sestrom koji nemaju razumijevanja za potrebe i adekvatnu brigu o mlt. NH, protive se njezinom cijepljenju, uzimanju D3 kapi, protive se tome da NH ide dermatologu jer ima alergiju na mačke dok je kuća oca tužitelja vlažna, ukućani puše u prostoriji s djetetom na što je tuženica ukazivala tužitelju koji ništa nije poduzeo. Stoga da tužitelj kao otac svojom voljom ne vodi brigu o nikakvim potrebama mlt. NH niti kada je ona bolesna dok s druge strane djetetu govori da ne mora slušati majku, psuje pred djetetom radi čega je potrebno nekoliko dana da se dijete vrati u normalu. Tužitelj je svadljiva, agresivna i konfliktna osoba, na internetu i „fejsu“ dolazi u sukobe sa sugovornicima, njegovi ukućani također psuju pa je i mlt. NH počela psovati radi čega predlaže da se odredi samostalno skrbništvo. Osim toga, tužitelj kao otac nesporno od travnja 2022. plaća zakonsko uzdržavanje u visini od 1.200,00 kn mjesečno, ali s obzirom na primanja tužitelja koji po osnovi redovnog i honorarnog rada prima 1.500,00 eura smatra da je bilo potrebno dosuditi iznos od barem 250,00 eura. Nejasno je zašto se tužitelj obvezuje plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja tek od 14. studenog 2024., kao i zašto nije prije zaključenja glavne rasprave dosuđen iznos uzdržavanja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženica u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona to žalba tuženice zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja da se ostali sadržaji roditeljske skrbi ostvaruju ravnopravno, zajednički i sporazumno od strane oba roditelja u odnosu na njihovo maloljetno dijete NH, kao i u pogledu mjesta u kojem će se održavati osobni odnosi između tužitelja i djeteta tj. u kućanstvu oca te visina i period dosuđenog iznosa uzdržavanja.

7. Tuženica u žalbi ističe kako smatra da u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke da bi se ostali sadržaji roditeljske skrbi izvršavali i ostvarivali ravnopravno, zajednički i sporazumno između nje i tužitelja, a to vezujući na činjenicu da je ostvarivanje osobnih odnosa tužitelja određeno pod nadzorom stručne osobe Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Vinkovci pa da se postavlja pitanje kako se takvoj osobi može povjeriti da ravnopravno, zajednički i sporazumno izvršava ostale sadržaje roditeljske skrbi za mlt. dijete stranaka.

7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da takav žalbeni navod tuženice nije osnovan te da je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 91. u svezi s čl. 104. i čl. 105. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ), kao i Konvenciju o pravima djeteta (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj 2-3/17).

7.2. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da iz provedenih dokaza tijekom ovog postupka, a naročito psihologijske obrade tužitelja, tuženice i njihovog zajedničkog djeteta, nije utvrđeno da bi na strani tužitelja kao oca postojale okolnosti koje utječu na njegove sposobnosti ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi, naročito ne okolnosti koje bi svojom težinom onemogućavale tužitelja u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na dijete koje će i nakon razvoda braka stanovati s tuženicom pri čemu da razlog koji je tuženicu motivirao za isticanje ovog zahtjeva (njen odlazak s djetetom u Njemačku kojemu se tužitelj protivi) nije dokaz postojanja roditeljskih nekompetencija na strani tužitelja pa da slijedom toga nije osnovano takvo traženje tuženice u situaciji kada dijete ima razvijen emocionalni odnos s ocem, ostvaruje s njim osobne odnose i kroz ostvarivanje u budućnosti će se taj emocionalni odnos samo produbljivati što da je svakako za dobrobit djeteta.

7.3. Prema tome, sadržaj psihologijske obrade parničnih stranaka, kao i njihovog djeteta nedvojbeno ukazuje da tužitelj kao otac ima sve odlike potrebne za ostvarivanje potpunog sadržaja roditeljske skrbi, da ne postoje nikakve anomalije niti ekstremni slučajevi pa kako je doista za dobrobit djeteta da održava redovite i sadržajne osobne odnose s roditeljem s kojim ne živi te je isto u direktnom interesu djeteta budući da se na taj način djetetu stranaka omogućuje da postane kompletna osoba bez obzira na činjenicu da je dijete razvedenih roditelja, proizlazi da su ovi žalbeni navodi neosnovani.

8. U odnosu na žalbene navode tuženice u kojima ističe da je dijete u kućanstvu oca doživjelo nekoliko teških šokova, učestalih svađa i vikanja ukućana te fizičkog sukoba, kao i pušenje pred mlt. NH istaći je da će svi ti eventualni rizici biti onemogućeni time što se osobni odnosi između tužitelja i mlt. NH odvijaju pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci radi čega u toj situaciji nije niti dvojbeno da za ostvarivanje kontakata (ukoliko su doista točni navodi tuženice u žalbi) adekvatni prostor predstavlja i kućanstvo oca gdje će dijete stranaka ostvarivati osobne kontakte s ocem pod nadzorom stručne osobe.

9. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pravu žalba tuženice kada ističe da je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja za iznos uzdržavanja valjalo dosuditi iznos od 250,00 eura mjesečno.

10. Kada se ima u vidu da je dijete stranaka rođeno **.**.2019., da živi s majkom koja je nezaposlena dok s druge strane tužitelj ostvaruje plaću od 1.000,00 eura mjesečno, da je NH jedino njegovo dijete i da nema drugih osoba koje bi po zakonu bio dužan uzdržavati, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je u pravilnoj primjeni odredbe čl. 307., čl. 309., čl. 311. i čl. 317. ObZ primjeren mjesečni iznos uzdržavanja djeteta 250,00 eura te da će na taj način uz brigu i skrb majke u cijelosti biti zadovoljene sve potrebe mlt. NH jer će tako ista dijeliti standard identičnog ranga s tužiteljem kao svojim ocem.

11. U odnosu na žalbeni navod tuženice kako nije jasno zašto prvostupanjski sud obvezuje tužitelja plaćati zakonsko uzdržavanje tek od donošenja presude 14. studenoga 2024. istaći je da iz stanja spisa predmeta (iskaza tužitelja i tuženice) nedvojbeno proizlazi da je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podmirio svoju cjelokupnu obvezu zakonskog uzdržavanja za mlt. dijete stranaka pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odlučio da se obveza uzdržavanja vezuje uz dan objave prvostupanjske presude pri čemu valja istaći da okolnost koju tuženica iznosi u žalbi u pravcu toga da tužitelj nije platio zakonsko uzdržavanje za mlt. NH za veljaču i ožujak 2022. predstavlja novu činjenicu istaknutu po prvi put u žalbi, a koju ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP nije mogao uzeti u razmatranje.

12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

13. U nepobijanom dijelu pod toč. I., toč. II. alineja 1. i toč. III. alineja 2. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović