Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-539/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici u Zagrebu, Martićeva 5, protiv tužene ČFŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 15, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi mlt. MFŽ, zastupane po posebnoj skrbnici KFŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Savska cesta 40/VI, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 149/2019-145 od 1. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-149/2019-145 od 1. kolovoza 2024., u dijelu pod točkama I, II, III, IV, VI i VII izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom određeno je da će mlt. dijete stranaka MFŽ stanovati s ocem (točka I izreke) te da će otac potpuno i samostalno vršiti roditeljsku skrb nad mlt. MFŽ i samostalno ju zastupati u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona i u pogledu ostalih bitnih pitanja iz čl. 108. Obiteljskog zakona (točka II izreke). Isto tako odlučeno je da će osobni odnosi majke i mlt. MFŽ odvijati jednom tjedno, srijedom u trajanju od 17,00 sati do 19,00 sati, pod nadzorom stručne osobe (točka III izreke). Nadalje je naloženo tuženici da za uzdržavanje mlt. MFŽ za razdoblje od 15. siječnja 2020. pa do 31. svibnja 2024. plati iznos od 6.900,00 eura a od 1. lipnja 2024. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, mjesečni iznos od 150,00 eura najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (točka V izreke). Nadalje naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 331,81 eura (točka VI izreke) dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka VII izreke).

2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugog suca odnosno delegiranom drugom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste te predlaže da drugostupanjski sud žalbu tužene odbije te potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Pošavši od utvrđenja da među strankama nije sporno da je mlt. MFŽ dijete parničnih stranaka te da stranke žive razdvojeno sud prvog stupnja utvrdio je da je neupitna aktivna legitimacija, u smislu odredbe čl. 413. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ) da se u ovom postupku odluči o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa.

5.1. Pošavši od daljnjih utvrđenja da je iz oba provedena kombinirano psihologijsko psihijatrijska vještačenja, koja su u tom dijelu jedinstvena, proizlazi da su roditeljski kapaciteti oca povoljniji za dobrobit i interes mlt. MFŽ (drugim obnovljenim vještačenjem također utvrđen disparitet roditeljskih kapaciteta u korist tužitelja s time da je u odnosu na prvo vještačenje konkretnije utvrđeno postojanje poremećaja na strani tužene), da je i jednim i drugim vještačenjem dana preporuka da se majka treba podvrgnuti odgovarajućem terapijskom tretmanu (u drugom izričito navedeno da bi se s obzirom na narav poremećaja tuženice trebalo svakako raditi o psihijatrijskom tretmanu), da majka ne prihvaća sugestije iz provedenih vještačenja niti ranijih uputa Centra/Zavoda za socijalnu skrb već ustraje u negiranju bilo kakvih poremećaja na psihičkom planu te i nadalje pokazuje patologiju mišljenja s dominantnom značajkom da je njena kćer MFŽ zlonamjerno tretirana od strane svog oca (seksualno zlostavljana od strane oca) iako za to nema nikakvih pokazatelja sud prvog stupnja uzevši u obzir i dosadašnji kontinuitet stanovanja djeteta sa ocem od donošenja privremene mjere od 14. siječnja 2020. utvrdio je da je u najboljem interesu mlt. MFŽ da nastavi živjeti s ocem jer će to za nju održati povoljniju strukturu života, osjećaj stabilnosti i sigurnosti, sve kako bi se uklonili mogući rizici po njen pravilan psihofizički razvoj.

5.2. Nadalje imajući u vidu jasnu dobrobit djeteta koju nosi osobni odnosi s majkom, sud prvog stupnja, posljedično svemu naprijed navedenom, odredio je održavanje osobnih odnosa majke i djeteta, iako je Centar/Zavod za socijalnu skrb u ovom postupku predlagao kroz relativno dulje razdoblje zabranu istih, ali uz prisutnost nadzora stručne osobe i u opsegu manjem nego li je to bilo određeno po privremenoj mjeri od 14. siječnja 2020. (jednom tjednom i to srijedom, u trajanju od dva sata u prisutnosti nadzora stručne osobe) jer je ocijenio da je sukladno čl. 7. ObZ-a i takav vid suženja roditeljskog prava na strani majke, manje restriktivan, kako za dijete tako i majku, od onoga što se ukazivalo kao alternativa time da se osobni odnosi u potpunosti zabrane, kako je to predlagao Centar/Zavod.

6. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da mlt. MFŽ od 14. siječnja 2020. stanuje sa ocem te da tužena od tada ne doprinosi za njeno uzdržavanje a uzimajući u obzir redovite životne troškove za prehranu, higijenu, režijske troškove, odjeću i obuću, troškove redovnog školovanje i sl. sud prvog stupnja utvrdio je da ukupni iznos sredstava potrebnih za njeno uzdržavanje iznosi 150,00 eura mjesečno te naložio tuženoj isplatiti s naslova uzdržavanja 6.900,00 eura na ime dospjelog uzdržavanja do zaključenja glavne rasprave, a od 1. lipnja 2024. pa na dalje, mjesečni iznos od 150,00 eura.

7. Imajući u vidu utvrđene dugotrajne opstrukcije od strane tužene, o čemu jasno ukazuju i višestruki podnesci Centra/Zavoda u vidu potpunog izostanka suradnje sa ocem djeteta oko donošenja odluka o bitnim pitanjima za dijete, sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 105. ObZ-a u cijelosti je prihvatio zahtjev za određivanje potpuno samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi tužitelja.

8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoje odluke dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana odluka ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom odluke. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tuženica u svojoj žalbi. Na žalbene navode tuženice da je sud trebao prihvatiti njen prijedlog o priklopu spisa poslovni broj R1 Ob-42/2019 valja reći da da sud u smislu odredbe čl. 220 st. 2 ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Kako je sud temeljem izvedenih dokaza, uvidom u dokumentaciju u spisu, mogao suprotno žalbenim navodima utvrditi relevantne činjenice za odlučivanje u ovom postupku nije imao razloga priklopiti navedeni spis.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje uvažavajući i mišljenje stručnog tima Centra za socijalnu skrb u Zaprešiću, Centra za socijalnu skrb podružnica Novi Zagreb i mišljenje posebne skrbnice mlt. MFŽ koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja izvršenog po vještacima dr. Josipu Podobniku i prof. MF, koji su u svojim dopunskim očitovanjima dodatno i iscrpno obrazložili svoj nalaz i otklonili prigovore tužene kao i dio nalaza i mišljenja prvog kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja po vještakinjama prof. dr. sc. Dubravki Kocijan Hercigonja i prof. KF, koji je u dijelu ocjene roditeljskih kapaciteta stranaka u odnosu na interese mlt. MFŽ suglasan sa obnovljenim vještačenjem te iz istih utvrdio relevantne činjenice. Prigovori na nalaz i mišljenje liječnika vještaka otklonjeni su nastavnim očitovanjem vještaka s time da nakon provođenja drugog vještačenja stranke i nisu stavljale eventualne prijedloge za provođenjem novog vještačenja očito jer nisu niti bili ostvareni uvjeti iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

10. Na žalbene navode valja reći da tuženica u žalbi ne navodi konkretne relevantne okolnosti iz kojih bi proizlazilo postojanje eventualnih proturječnosti ili nedostataka danih mišljenja Centra za socijalni skrb te nalaza i mišljenja vještaka odnosno okolnosti zbog koji bi se pojavila osnovana sumnja u njihovu pravilnost već samo navodi svoje viđenje predmetne situacije prema kojem je sud prvog stupnja vodio postupak dugotrajno sve dok nije dobio nalaz i mišljenje gdje je izmišljena dijagnoza tuženice, da se postupak u cijelosti vodio na način da se favorizira tužitelj, kako ovaj parnični postupak tako i postupci po kaznenim prijava podnesenim protiv tužitelja po kojima (niti jednoj) nije postupano, da su u navedeni Centri za socijalnu skrb pristrani, da mlt. Č u ovom postupku nije imala adekvatnog posebnog skrbnika, da je sud nezakonito zanemario želju mlt. djeteta da stanuje tjedan dana sa jednim pa tjedan dana s drugim roditelje, koje ovaj sud nije ocijenio osnovanim.

11. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja imajući u vidu okolnosti u kojima živi i razvija se mlt. MFŽ, posebice njezinu dob, mišljenja voditeljica mjera intenzivne stručne pomoći nadzora nad ostvarivanjem skrbi nad mlt. MFŽ, stručnih timova pri Centrima za socijalnu skrb, usuglašenim dijelovima mišljenjima vještaka, mišljenju posebne skrbnice mlt. MFŽ, imajući pri tome u vidu i okolnost da ista živi kod oca gdje je dobro adaptirana, u poznatoj okolini pravilno je utvrdio, za koje utvrđenje je dao valjane razloge, da je u ovom razdoblju i fazi djetetova života u njezinom najboljem interesu da nastavi živjeti s ocem, a da s majkom, za sada ostvaruje osobne kontinuirane kontakte pod nadzorom stručne osobe u reduciranom obimu.

12. Suprotno žalbenim navodima činjenica da je tijekom ovog postupka drugostupanjski sud ukinuo privremenu mjeru od 30. travnja 2021. donesenu o ovoj pravnoj stvari i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje nije odlučna niti dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude pogotovo imajući u vidu su tom privremenom mjerom bili zabranjeni osobni odnosi majke sa mlt. MFŽ dok su pobijanom presudom isti određeni. Na daljnje žalbene navode valja reći da tuženica zanemaruje činjenicu da su u konkretnom slučaju nakon provedenih mjera intenzivne stručne pomoći nadzora nad ostvarivanjem skrbi o mlt. MFŽ, koje su bile određene i u odnosu na tuženu i u odnosu na tužitelja u trajanju od 6 mjeseci, u završnom izvješću, voditeljice mjera, navele da je majka prilikom svakog boravka djevojčice iskazivala zabrinutost da je dijete bila seksualno zlostavljano od strane oca nakon čega je slijedilo ispitivanje djevojčice što je bilo kod tate, je li ju dirao, gdje su bili, je li jela, pila, je li kakala i slično, što je djevojčicu frustriralo pa je to završavalo ljutnjom i plačem djevojčice te riječima da ne želi o tome pričati, da je majka često opstruirala odlazak djevojčice ocu pravdajući to bolešću ili time da dijete ne želi ići, da se boji oca i slično a da tijekom izvještajnih razdoblja od strane voditeljice mjere nisu bili uočeni postupci oca koji bi ukazivali na njegov neprimjeren odnos prema mlt. MFŽ te da je posljedično navedenom predloženo da mlt. MFŽ stanuje sa ocem, da se osobni odnosi između majke i djeteta odvijaju pod nadzorom stručne osobe i to dva dana u tjednu, ponedjeljkom i četvrtkom, u trajanju od 17 do 19 sati (precizirano u naknadnom istovrsnom podnesku Centra od 3. siječnja 2020.).

12.1. Nadalje da iz mišljenje kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja po vještakinjama prof. dr. sc. Dubravki Kocijan Hercigonja i prof. KF od 26. studenog 2020. utemeljenog na dokumentaciji u spisu, razgovoru i psihologijskoj obradi stranaka te mlt. djeteta stranaka, proizlazi da uvidom u dokumentaciju i osobnim pregledom nisu nađena odstupanja kod mlt. MFŽ koja bi upućivala na zlostavljanje te da je otac po svojim stavovima adekvatniji za pravilan razvoj djeteta, da su viđanja djeteta i majke potrebna ali uz nadzor te da roditelji, a posebice majka trebaju biti obavezno uključeni u savjetovanje, a majka i u vlastiti psihoterapijski tretman kako bi razriješila svoje probleme u odnosima te da su u usmenom očitovanju navele da se svakako može reći da se kod majke radi o promijenjenom odnosu prema realitetu, pogotovo u odnosu prema djetetu i ocu djeteta, da je prilikom razgovora ista bila potpuno nedostupna za korekciju što se može javiti i kod anksioznih osoba koje su traumatizirane zbog čega utvrđuju da je tuženici i potrebna terapija kako bi se taj problem korigirao.

12.2. Da je Centar za socijalnu skrb podružnica Novi Zagreb, na temelju dotadašnje obrade, ponovnog razgovora s roditeljima, daljnjeg odvijanja mjera (sada po novim voditeljima) dao 24. ožujka 2021. novi nalaz iz kojeg proizlazi da otac odgovarajuće surađuje s voditeljicom mjere, da dijete primjereno funkcionira sa ocem, da otac omogućava kontaktiranje djeteta i majke sukladno privremenoj mjeri a da majka iskazuje manipulativna ponašanja koja izravno ili neizravno ugrožavaju dobrobit djeteta s time da se neprimjereni odnos majke prema djetetu ne mijenja niti protekom vremena kao ni činjenicom da se nad osobnim odnosima provodi nadzor te dao mišljenja da se mlt. MFŽ čak mora privremeno "odmaknuti" od učestalog izlaganja poremećenih odnosa i da je radi zaštite njezinog psihičkog zdravlja potrebno donijeti novu privremenu mjeru u trajanju od 6 mjeseci u kojem se osobni odnosi između majke i djeteta ne bi odvijali, uz preporuku o psihijatrijskom liječenju majke i obvezu dostavljanja dokaza o liječenju svaki mjesec.

12.3. Da je nadalje, zbog razrješenja nedorečenih dijelova (oko eventualnog postojanja psihičkog poremećaja na strani majke) iz prvog nalaza i mišljenja, provedeno novo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje na okolnost roditeljskih kapaciteta stranaka po vještacima dr. Josipu Podobniku i prof. MF, koji su naveli da kod oca nije nađen bilo koji element psihosocijalnog funkcioniranja koji bi dovodio u pitanje njegove roditeljske kompetencije dok majka pokazuje patologiju mišljenja s dominantnom značajkom da je njena kćer MFŽ zlonamjerno tretirana od strane Viktorijinog oca, što je supstrat na temelju kojeg ispitanica poduzima akcije u svakodnevnom životu, te time njeno funkcioniranje dobiva značajke dostatne za dijagnozu perzistirajućeg sumanutog poremećaja. Nadalje da ista s obzirom na visoku patogenost sumanutih sadržaja njenog funkcioniranja usmjerenih na dijete u fokalnom segmentu seksualnog, ali i fizičkog zlostavljanja u okruženju oca, nema kompetencija za skrb o djetetu niti uz pomoć druge osobe, iz čega slijedi da bi pri ovakvom stanju druženje djeteta s majkom, bez prisutnosti stručne osobe iz nadzora, bilo ugrožavajuće za dijete te su u svom usmenom očitovanju u kojem su otklonili prigovore tuženice naveli da je zabrana osobnih odnosa svakako bolje rješenje nego "viđanje bez nadzora…viđanje u ovoj frekvenciji uznemirujuće za dijete" te da savjetuju smanjenje frekvencije viđanja djeteta s majkom jer da dijete treba majku makar da je i ne vidi i da se izda zabrana ono će imati potrebu za majkom i u sebi će lako stvoriti fantaziju da joj netko, sud, otac, nepravedno zabranili imati majku tako da je za pretpostaviti da budući da nema dobroga rješenja da je viđanje pod nadzorom možda najbolje ali manje od dva put tjedno makar dok se majka ne počne liječiti.

12.4. Dakle da iz svih navedenih dokaza proizlazi da je kroz višegodišnji nadzor i višegodišnju obradu provedenu po stručnim osobama te sukladno utvrđenjima koja proizlaze iz nalaza i mišljenja oba provedena vještačenja na okolnost roditeljskih kompetencija stranaka, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, koja vještačenja su u tom dijelu suglasna, utvrđeno da nije u najboljem interesu mlt. MFŽ da živi sa majkom već da nastavi stanovati sa ocem te da se susreti sa majkom kontinuirano sada odvijaju jednom tjedno pod nadzorom stručne osobe dok se problem majke ne korigira.

13. Pri tome valja reći da je stabilnost odgoja vrlo važna u razvoju djeteta s time da je u vrijeme maloljetnosti djetetu potrebna viševrsna i neprestana skrb za njegove potrebe, a osobni interesi su kod djece više naglašeni i važniji jer omogućuju formiranje karaktera djeteta, njegovog usmjeravanja u životu i stvaranja osjećaja odgovornosti prema sebi i drugima. Stoga Obiteljski zakon a posljedično tome i sud koji ga primjenjuje, posebnu pažnju poklanja zaštiti osobnih interesa djeteta. Dakle, primaran je interes djeteta prilikom odlučivanja o tome s kojim se roditeljem mlt. dijete živjeti, što je u ostalom i zakonski imperativ. U ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja donoseći predmetnu odluku, suprotno žalbenim navodima, vodio je računa o zaštiti interesa mlt. MFŽ, o okolnostima i uvjetima u kojima se ona razvija te o pretpostavci superiornosti njezinih interesa u odnosu na interese svih ostalih subjekata, pa i tužene kao roditelja, ocijenivši da je u najboljem interesu i za dobrobit mlt. MFŽ da nastavi živjeti s ocem. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužene da sud nije dao djetetu da izrazi mišljenje u smislu odredbe čl. 416. st. 1. ObZ jer je sud naveo u obrazloženju presude da je mlt. MFŽ iskazala svoju želju da tjedan dana živi kod oca a tjedan kod majke međutim pravilno je sud utvrdio da dijete u dobi od 10 godina ne može imati dovoljno saznanja što je bolje za njenu dobrobit odnosno što joj je u najboljem interesu a imajući pri tome u vidu naprijed navedena suprotna mišljenja stručnih osoba koje su sudjelovale u sveobuhvatnoj obradi i analizi ponašanja, sposobnosti i kompetencija stranaka u odnosu na interes djeteta, sa kojim stavom je suglasna i posebna skrbnica mlt. MFŽ.

14. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 119. i 121. ObZ kada je polazeći od dobrobiti djeteta odredio način i obujam održavanja osobnih odnosa majke s mlt. kćeri na naprijed navedeni način.

15. I u pogledu plaćanja uzdržavanja sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 307. st. 2., čl. 311. st. 1. i čl. 313. ObZ, te je na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio mjesečne potrebe za uzdržavanje mlt. djeteta stranaka a polazeći od zakonske obveze roditelja da uzdržavaju svoje maloljetno dijete, pri izvršenju koje obveze je roditelj dužan uložiti i dodatne napore, pravilno je sud ocijenio da je tuženica u mogućnosti i dužna, bez opasnosti za osobno uzdržavanje, za uzdržavanje mlt. MFŽ plaćati iznos od 150,00 eura mjesečno s time da je čuvanje, njega i skrb koju ulaže otac vrijednosno izjednačeno s iznosom koji je tužena dužna davati za uzdržavanje mlt. MFŽ (čl. 310. st. 1. i 2. ObZ).

16. Za svoju odluku za određivanje potpunog samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi tužitelja, koju predlaže i Centar za socijalnu skrb Novi Zagreb nakon cjelokupne timske obrade, provođenja mjera i razgovora s roditeljima a imajući u vidu postupanje majke odnosno uskraćivanje njene suradnje u donošenju odluka o bitnim osobnim pravima iz čl. 100. ObZ odnosno u pogledu ostalih bitnih pitanja iz čl. 108. Obz mlt. MFŽ (upis u vrtić, prijava prebivališta i sl.), sud prvog stupnja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja a koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

17. I odluku o troškovima postupka pravilnom primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a sud prvog stupnja donio je uzimajući u obzir okolnosti slučaja i ishod parnice te je i po stavu ovog suda drugog stupnja ista pravilna.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš