Psp-157/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić u pravnoj stvari tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, protiv tuženog OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Ivanović, odvjetnici iz OD Lozo & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a nenazočnosti uredno pozvanog tuženika i njegove punomoćnice, dana 15. siječnja 2025., objavio je i

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1/ Utvrđuje se da je tuženik neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju između 07.10.2014 do 15.06.2015. samovlasno smetao tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu istočnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi nesmetanog prava prolaza na način da je promijenio bravu na vratima od glavnog ulaza u dvorište na istočnom dijelu naprijed navedene nekretnine, te je time onemogućio tužitelju nesmetani prolaz do zapadnog dijela dvorišta i dvojnog objekta, a za što je tužitelj saznao 15.06.2015.

2/ Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije vremena počinjenja smetanja posjeda tužitelja na način da mu se nalaže da u roku od 24 sata preda ključeve od glavnog ulaza u dvorište na istočnom dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mu se zabranjuje počiniti ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.“

II/ Predložena privremena mjera se smatra povučenom.

III/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR-a (petstoeura), u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Sada pok. TO je još dana 30.06.2015. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda, jer je po dolasku u [adresa] dana 15.06.2015. utvrdio (dakle saznao), da je tuženik promijenio bravu na glavnim ulaznim vratima a izričito pozvan da mu preda ključ, tuženik je to odbio učiniti, pa smatra kako mu je takvim postupanjem po drugi put zapriječio ulaz na njegovu nekretninu. Naveo je da je i ranije 15.09.2014. tuženik učinio isto, zbog čega je pokrenuo sličan postupak, ali budući je prepilio postavljenu bravu, odnosno vratio svoj posjed posluživši se samopomoći, za navedeni učin je povukao tužbu.

Objasnio je da su stranke suvlasnici č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojima je izgrađen dvojni objekat, pa je tako on posljednji mirni i pošteni posjednik zapadnog dijela objekta sa okućnicom, a tuženik istočnog dijela dvojnog objekta sa okućnicom, ali kako se glavni ulaz za pristup na okućnicu nalazi na istočnom dijelu, da on ima posjed služnosti prolaza kroz glavni ulaz i preko istočnog dijela do svoje okućnice. Kako od 7.10.2014. kada je bio na ročištu u predmetu P-195/2014, koje je održano pred istim raspravnim sucem???, nije boravio na otoku, za novu bravu je saznao tek prilikom slijedećeg dolaska 15.06.2015. pa je tužbu za smetanje posjeda podnesena u zakonskom roku.

Istom tužbom je zatražio i posjedovnu zaštitu jer je tuženik u vrijeme njegovog boravka u Zagrebu (7.10.2014. do 15.06.2015.), na zapadnom dijelu č. zem. [katastarska čestica] i i sjeverozapadnom dijelu č. zem. [katastarska čestica], zemljištu iza njegovog dijela dvojne kuće, koje smatra da je isključivo u njegovom posljednjem i mirnom posjedu, odložio 1 m³ šudera i počupao 3 levande, te ondje zasadio 10 kaktusa. Predložio je da radi sprečavanja nasilja među strankama i omogućavanja nesmetanog ulaska u dvorište i kuću sud donese privremenu mjeru koja se odnosi na predaju ključa.

2. Tijekom postupka je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kaktuse jer su se smrzli, kao i na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na šuder (jer ga je tuženik sam uklonio), a kasnije je povukao i deklaratorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na šuder. Tuženik se usprotivio samo tom drugom povlačenju koji se odnosio na šuder, pa je valjalo o svemu odlučiti rješenjem Psp-157/2022 od 30. rujna 2024. (list 82).

3. Po pravomoćnosti navedenog rješenja, a i zbog univerzalne sukcesije na akti- vnoj strani, pozvana je nova tužiteljica da precizira preostali dio tužbenog zahtjeva, a što je učinila podneskom od 2.12.2024. (list 95).

4. Precizirani tužbeni zahtjev je tuženik uredno primio, a kako se ni nakon zaključenja raspravljanja nije očitovao o izostanku privremene mjere, valjalo je smatrati da je tužiteljica povukla privremenu mjeru, a tuženik pristao na povlačenje, te temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), odlučiti kao pod II/ izreke.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužitelju pravo na „nesmetani prolaz“ od ulaza u dvorište koji se nalazi na istočnom dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do zapadnog dijela, jer tužitelj u naravi ima druga dva ulaza za svoj zapadni dio, od kojeg jedan kolni.

U odnosu na šuder istakao je prigovor prekluzije jer je za odlaganje istog tužitelj saznao dana 8.10.2014., dok je još bio u [adresa], ali i prigovor dvostruke litis- pendencije, jer je isti učin obuhvaćen u ranije zaprimljenoj tužbi pod posl. br. Psp- 205/2015.

Za raslinje je osporio tužitelju aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe za smetanje posjeda, jer su stranke u ovom postupku i dalje suvlasnici č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer ta nekretnina između stranaka u naravi nije podijeljena, a niti je suvlasnička zajed- nica razvrgnuta u predmetu R1-30/12.

6. U podnesku od 8.11.2024., je osporena vjerodostojnost iskaza tužiteljice FO, u pogledu činjenice vezane za šuder, da je osobno 8.10.2014. bila u kući u [adresa], a koji datum se ne slaže sa činjeničnim navodom tužbe, iz čega izvači da bi tužba za smetanje posjeda bila podnesena izvan prekluzivnog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja.

Drugi prigovor se odnosi na institut samopomoći, jer je u svom iskazu tužiteljica priznala da je njezin pravni prednik TO svaki puta kada bi tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima, istu prepilio, pa bi ovaj bio nedopušten, odnosno da bi tužbu valjalo odbaciti.

I konačno, ukazuje da tužiteljica ili njezin pravni prednik nemaju aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe, jer nikada nisu bili u posljednjem mirnom (su)posjedu istočnih vrata. Iako tužiteljica u svom iskazu navodi da ne postoje druga vrata za ulaz na okućnicu, pri očevidu u predmetu Psp-17/2022 je sud utvrdio da je na nekretninu moguće pristupiti kroz tri ulaza: istočni, zapadni i kroz garažu. Isto je utvrđeno i u izvanparničnom postupku R1-30/02012.

7. U dokaznom postupku je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice FO (list 78) i pregledani ovosudni predmeti:

- R1-30/2012, naročito: „Suvlasničko očitovanje“ i Zapisnik sa očevida (list 99),

- Psp-159/2022. i to, Zapisnik sa očevida i skica vještaka (list 100) i

- Psp-17/2022., pa tako, Zapisnik sa očevida i niz fotografija (list 101). Izvršen je uvid u dokumentaciju spisa: skicu geometra NO (list 5), trajektnu kartu Split – Stari Grad za osobu i vozilo od 15.06.2015. (list 6), Zapisnik od 7.10.2014 u predmetu P-195/14 (list 7) i fotografije „prokopa“ (list 81).

Potom je pročitano „Očitovanje“ tuženika od 7.12.2015. (list 17), Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice FO kao davateljice uzdržavanja i SO kao primatelja uzdržavanja od 14.03.2016. (list 37) i rješenje javnog bilježnika kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, O-2982/2020 od 6.07.2020. (list 39).

Kako je tuženik povukao prijedlog za saslušanje svih svjedoka predloženih u odgovoru na tužbu, a sam zbog visoke starosne dobi nije pristupao na ročišta za saslušanje stranaka, sud je odustao od tih dokaznih prijedloga.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Pod pretpostavkom da je postojao posljednji mirni (su)posjed tužiteljice, odnosno njezinog pravnog prednika na istočnom dijelu dvorišta, pa da je tuženik samoinicijativno promijenio bravu, te time potpuno isključio ili bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, tužiteljica bi po odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), bila ovlaštena zatražiti posjedovnu zaštitu podnošenjem tužbe. Međutim, prema iskazu tužiteljice, nije bilo sporno da je TO odmah po dolasku u [adresa] (15.06.2015) ili nešto kasnije, ali svakako prije podnošenja tužbe (30.06.2015.) prepilio bravu na vratima, čime je izgubio pravo na sudsku zaštitu, pa budući se poslužio dopuštenom samopomoći i vratio oduzeti suposjed (vrata ili istočnog dvorišta), valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, kao pod I/ izreke.

Pogrešno bi bilo tužbu odbaciti (Županijski sud u Zagreb, Gž-44001/2011 od 3.05.2011.).

10. U odnosu na prigovor prekluzije, isti u ovom postupku ne treba ni obrazlagati, jer bi se isti odnosio samo na šuder, dakle dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je tužba zbog litispendencije odbačena, rješenjem Psp-157/2022 od 30.09.2024. (list 82)

11. I konačno, da nije bilo „samopomoći“, bi li tužiteljica uopće bila aktivno legitimirana za podnošenje tužbe za zaštitu posjeda.

Ono što je trebalo utvrditi u ovom postupku je, jesu li tužitelji posljednji mirni posjednici ili suposjednici istočnog dijela dvorišta, te je li promjena brave na istočnim vratima od strane tuženika čin smetanja suposjeda, pri čemu je teret dokaza na tužiteljici.

12. Tužiteljica FO je na ročištu dana 30.09.2024., navela kako su prednici stranaka kupili teren za gradnju kuće 1981. Ili 1982 godine, na kojemu su izgradili dvojnu kuću; da su prilikom gradnje imali pristup vozilima do kuće, sve dok tuženik sa južne strane nije postavio ogradni zid. Prva vrata na zajedničkom istočnom ulazu je postavio njezin suprug TO, a ne tuženik, navela da je TO 2011. godine napravio prokop iz svoje garaže da bi vozilom, motorom ili teretnim kolicima mogao doći na svoju okućnicu jer je tuženik na zapadnom dijelu okućnice napravio stepenice. Međutim, kako je tuženik na ploču garaže kasnije nanio puno zemlje, taj južni ulaz i prolaz kroz garažu je postao opasan za korištenje. Ključeve od garaže je do 2011. imao i tuženik, ali ih je nakon gradnje prokopa vratio TO, ali mu nije htio vratiti ključ od podruma, pa su bili primorani promijeniti bravu od podruma.

Pozvana da se očituje o „Suvlasničkom očitovanju iz svibnja 2000. godine“, navela je da se odredbe o zapadnom i istočnom ulazu ne odnose na ulaze u dvorište, već na ulaze u dvojnu kuću, pa za nju za pristup na okućnicu postoji samo jedan jedini ulaz i to ovaj na jugoistoku, koji je zajednički. Oduvijek su ključeve od tih vrata imali i tužitelji i tuženici, a kako bi se preko zime, kada se dulje ne boravi u kući, na vrata stavljao lokot, obje obitelji su držali i ključeve lokota. Bilo je uobičajeno da se ključ od glavnih vrata ostavlja u dvoru sa unutrašnje strane na jednoj kukici, pa ukoliko bi se došlo na zaključana vrata, moglo se poslužiti tim ključem.

U svezi promjene brave na tim vratima je navela da je tuženik najmanje 4 puta mijenjao bravu, a jednako toliko puta je njezin suprug prepilio bravu, i to nakon što bi je tuženik promijenio. Jednom prilikom su došli na otok u 9 mjesecu i zatekli otvorena vrata jer je u kući živio F (AO) dok je bio zaposlen na otoku. Znajući za loše susjedske odnose stranaka, F se nije usudio zaključati vrata, pa su nesmetano kroz njih prolazili sve dok u kuću nije došla KO, snaha tuženika, koja je zaključala vrata, što je uzrokovalo da je njezin suprug TO skine polovicu vrata, zbog čega se vodio postupak za smetanje posjeda pred ovim sudom (Psp- 17/22).

U odnosu na ovu tužbu, navela je kako pretpostavlja da je tužba išla odmah Kada je njezin suprug prvi puta prepilio bravu.

Za istočni ulaz na okućnicu je navela da za nju isti ne postoji, jer se do otvora u ogradnom zidu ne može doći vozilom, a od ceste prema sjeveru se nalaze prilično visoke i kose, nepraktične stepenice koje je postavio zapadni susjed.

13. Iz „Očitovanja“ tuženika od 7.12.2015., proizlazi:

- da je dvojna kuća izgrađena 1981. na 1982. godinu, da su odmah prilikom zidanja ograde napravljena dva ulaza na okućnicu, jedan sa istočne, a drugi sa zapadne strane, što su tužitelj i njegova sestra, koja je bila supruga tuženika, sporazumno utvrdili u „Suvlasničkom očitovanju“ od 19.05.2000.;

- da je od „Suvlasničkog očitovanja“ svaka obitelj koristila svoj ulaz u dvorište, pa je mogućnost da tužitelj koristiti istočni ulaz bila rijetka, samo u slučaju kada bi s ulice dolazio k njima kao gost;

- da je ionako rijetki prolaz tužitelja kroz istočna vrata istom bio zabranjen od 1996. godine, kada je sa svojom sestrom vodio spor oko očevine;

- da je nakon smrti sestre PO (2005.), TO iz svoje garaže, koja se nalazi uz cestu, bez ikakvog pitanja prokopao preko dijela okućnice tuženika kolni prolaz do svoga dijela okućnice.

Prema očitovanju tuženika, TO i FO su počeli prolaziti kroz istočna vrata tijekom trajanja izvanparničnog postupka koji se vodio pred ovi sudom, da im je prolazak branio ali su se oni oglušili na njegova upozorenja, da ulazna vrata danju nisu zaključavali, a tijekom noći bi u bravi ostavljali ključ. Jedini razlog što protiv tužitelja tada nije ništa poduzimao je bio isključivo taj, što je očekivao da će se u sudskom postupku mirno podijeliti.

14. Iz sadržaja „Suvlasničkog očitovanja“ proizlazi da su JO i TO svaki svojim sredstvima gradili svoju polovinu dvojnog objekta koji u naravi predstavlja njihovu kuću za odmor, ali i da su odmah utvrdili da se radi o dvije zasebne cjeline „sa zapadnim ulazom“ koji koristi TO i „sa istočnim ulazom“ koji koristi JO. U točki „C“ su taksativno naveli dijelove koje svaki od njih koristi, pa kako se osim opisa stambene površine, spominju dvorišta i garaže, očito je da se istočni i zapadni ulaz ne odnose ma ulaze u kuću, već na ulaze u njihova dvorišta.

15. Pregledom ovosudnog spisa R1-30/2012 (u kojemu je postupao isti raspravni sudac) utvrđeno je da je tuženik sa svojom unukom UO, **.**.2012. podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice etažiranjem, pri čemu je naveo da su stranke upisane kao suvlasnici na dvije nekretnine: č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to TO za ½ dijela, a predlagatelji svaki za po ¼ dijela, da je u naravi kuća već fizički podijeljena na način kako je navedeno u Suvlasničkom očitovanju iz 2000. godine, pa zapadnu stambenu cjelinu zajedno sa jugozapadnim zemljištem koristi TO, a istočnu stambenu cjelinu sa jugoistočnim dvorištem koriste predlagatelji,

Upozoreni kako bez urednog zemljišnoknjižnog stanja nema etažiranja, da je moguća samo geometrijska dioba po zajedničkom zidu (vertikalna) uz utvrđivanje okućnice koju sud može utvrditi tek nakon provedenih vještačenja, protustranke su se najprije suglasile da se provede postupak, pa nisu osporile predmet diobe, pravo suvlasništva i veličinu suvlasničkih dijelova, da bi nakon izvršenih vještačenja, a pozvane da se očituju o zemljištu koje služi za korištenje zapadnog odnosno istočnog dijela zgrade (južnog dijela već određenog Suvlasničkim očitovanjem, kao i nepodijeljenog dijela zemljišta koje se nalazi sjeverno od zgrade) osporile veličinu suvlasničkih dijelova, što je imalo za posljedicu, da je izvanparnični postupak pravomoćno obustavljen rješenjem od 12.06.2014., a predlagatelji upućeni na parnicu.

Bitno je navesti da je raspravni sudac na očevidu dana 20.03.2013. utvrdio postojanje tri ulaza na okućnicu, pa tako: željezna metalna vrata sa dva krila u dvorišnom kamenom zidu sa jugoistočne strane, jednokrilna željezna metalna vrata u dvorišnom zidu sa zapadne strane i južni ulaz od ceste kroz garažu Poljanac Branka prema zapadnom dvorištu.

16. Proizlazi da se stranke u postupku pred sudom nisu fizički podijelile, pa su i dalje upisane kao suvlasnici na obje nekretnine, od kojih nikada nije formirana građevna čestica (niti je od jugoistočnog dijela formirana javna cesta), da je izgrađena dvojna kuća, a koja je u istočnom dijelu i bespravno dograđivana. S druge strane, od odluke Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžst.556/14 od dana 29.04.2015., stranke su obostrano pokrenule čitav niz postupaka za smetanje posjeda, što ukazuje na obijesno parničenje.

17. Pregledom predmeta Psp-159/2022 (ranije, Psp-197/15 i P-195/14), a koji je također bio u radu ovog suca, utvrđeno je da posjedovnu zaštitu zatražio TO dana **.**.2014. protiv tuženika i njegove unuke, u vezi pregrađivanja dvorišta južno od kuće stranaka.

Na zapisniku sa očevida od dana 20.02.2018. utvrđene su promjene na okućnici, konkretno, da su skinuta metalna vrata na zapadnom dvorišnom zidu te da je ulaz zatvoren žicom. Ovakvim postupanjem su TO i njegova supruga sami sebi zatvorili postojeći ulaz, i onemogućili prolaz pješice od zapadne ulice do njihovog dijela kuće. Fotografija zatečenog stanje na očevidu je u sklopu nalaza vještaka (list 100).

Iako odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u ovom predmetu nisu bitne za donošenje odluke u ovom konkretnom smetanju posjeda, pa su priložene isključivo iz razloga kako bi se vidjelo da je taj postupak pravomoćno završen (list 100).

18. U predmetu Psp-17/2022 (ranije Psp-144/20, odnosno Psp-480/15), je postu- pao drugi sudac, tužitelji su bili OO i njegova unuka, a tuženici TO i FO, a posjedovna zaštita se između ostalog tražila za skidanje i otuđenje jednog krila željeznih vrata sa istočnog ulaza u dvorište. Tužba je podnesena 2.11.2015. za učin izvršen u razdoblju od 01.07.2015 do 29.09.2015. Prema fotografijama i sadržaju zapisnika sa očevida od 15.05.2017., očito je da je sudac u tom predmet utvrdio postojanje tri ulaza u okućnicu, pri čemu je na onom od zapada postavljena žica, a na onom od jugoistoka skinuta ½ željeznih vrata. Garaža sa prokopom sa južne strane se spominje kao jedan od mogućih ulaza, koji se vidi na fotografijama priloženim pri saslušavanju tužiteljice (list 81, također i list 101). Zatečeni Izgled istočnih vrata prije i poslije otuđenja jednog krila se vidi i na fotografijama PP Hvar od 22.09.2015. u predmetu Psp-17/22 (list 101), dok se izgled zapadnih vrata vidi na fotografiji u boji priloženoj od strane tužitelja u istom predmetu (list 101), pa je očito da se radi o jednakom materijalu i izgledu, vjerojatno i istoj starosti vrata, postavljenih u vrijeme kada se gradio dvorišni zid, a što je svakako prije 2000. godine, kada je nastalo „Suvlasničko očitovanje“.

19. Rješenje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u prethodno navedenom predmetu, nisu bitni za odlučivanje u ovom postupku, jer se odnose na drugačiji činjenični supstrat u pogledu kojega se traži zaštita posjeda, pa sud tim odlukama nije vezan, a još manje njihovim obrazloženjima. To više, što se uz posjedovnu zaštitu umiješao stvarnopravni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na istočnom ulazu, a kroz privremenu mjeru i zahtjev za zabranu pristupa i prolaska preko č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Stoga pozivanje na pravni stav drugostupanjskog suda kojim prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda, prema kojoj bi tužitelji u ovom postupku imali posjed prava stvarne služnosti preko istočnog dijela dvorišta, ne samo da ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom postupku, već po ocjeni ovog suda takvo utvrđenje uopće ne bi bilo moguće jer, ako se stranke nisu fizički podijelile u izvanparničnom postupku, niti su to učinile u parnici, ostale su i dalje suvlasnici. A na suvlasničkim dijelovima nije moguće utvrditi posjed prava stvarne služnosti u korist jednog od suvlasnika, već samo u korist treće osobe.

20. Ocjenjujući sve dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud smatra da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala svoj posljednji mirni suposjed na istočnom dijelu dvorišta (kao ni posljednji mirni posjed željeznih vrata na istočnom ulazu), jer je fizička dioba u naravi izvršena između prednika stranaka prije 2000. godine, kada je dvojna kuća već bila izgrađena a okućnica sa južne strane ograđena kamenim zidom, u okviru kojega su postavljena dvoja vrata, a što sve proizlazi iz „Suvlasničkog očitovanja“ i utvrđenja tijekom trajanja izvanparničnog postupka za razvrgnuće i ponašanja stranaka u tom postupku. Sud smatra da su ondje protustranke iskoristile „primirje“ koje je bilo tijekom toga postupka te koristile istočno dvorište radi prolaska, pri čemu su si zatvorile postojeći zapadni ulaz, što ukazuje da bi posjed na koji se tužiteljica poziva bio stečen vi, clam, precario, odnosno točnije samo precario, zloupotrebom povjerenja. Privremeni prolazak preko istočnog dvorišta za vrijeme trajanja postupka za razvrgnuće suvlasničke zajednice, tužitelji su prema ocjeni suda nastojali pretvoriti i prikazati sudu u svim drugim postupcima kao trajno stanje. Za razliku od tužiteljice, ovaj sud smatra kako nije normalno smatrati da TO ima pravo promijeniti bravu na podrumu kada mu tuženik nije predao svoj ključ, da ima pravo napraviti prokop iz svoje garaže preko makar i malog dijela istočnog dvorišta do svoga zapadnog, pravo zatvoriti ulaz sa zapadne strane jer mu ne odgovara ulica sa stepenicama ili zapadni susjed, kao i da TO ima pravo prepiliti ne jednom, već 4 puta, brave koje kupuje i postavlja tuženik, dok tuženik to nema.

21. Prema čl. 21. st. 2. ZV-a, i posjednik koji je posjed stekao samovlasno, odu- zevši ga drugome, silom, prijetnjom ili zlouporabom povjerenja, ima pravo na posjedovnu zaštitu, osim od osobe kojoj je posjed samovlasno oduzeo, osim , ako mu posjed postane miran. Da se posjed umiri, potrebno je da prođe 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godina dana od nastalog smetanja.

Pregledom svih dostupnih predmeta ovoga suda, u kojima su se učestalo proširivale tužbe na nove i nove učine, pregledom dokaza o uredovanju policije i niza podnesenih prijava, nedvojbeno je utvrđeno kako se posjed tužitelja u odnosu na istočno dvorište i istočna vrata nije nikada umirio, pa tužiteljica protiv tuženika ne bi imala ni pravo na traženu zaštitu, odnosno, da nema samopomoći, valjalo bi njezin tužbeni zahtjev također odbiti.

22. S obzirom da je izgubila parnicu, dužna je tuženiku naknaditi sve troškove izazvane vođenjem ovog postupka, u smislu odredbe čl. 154. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

Tuženik je u podnesku od 8.11.2024., kojim se očitovao na iskaz tužiteljice, popiso trošak u iznosu od 500,00 EUR-a, uz naznaku da mu je angažirani punomoćnik u sustavu PDV-a.

Sud mu je obistinio traženi iznos kao osnovan, jer mu po Tbr. 7. toč. 2. Tarife, pripada pravo na jednokratnu nagradu za zastupanje po odvjetniku u visini od 200 bodova, koji pomnoženi sa 2,00 EUR-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda) daju iznos od 400,00 EUR-a, a koji uvećan za PDV (25 %), iznosi 500,00 Eur-a.

U konkretnom slučaju se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak završen, u smislu Tbr. 52. toč. 4. Tarife.

U Starom Gradu, 15. siječnja 2025.

S u d a c:

Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku istog. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženog