REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-70/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, te Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Vidmar, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vidmar i Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Tržnice Zagreb, Zagreb, Šubićeva 40/V, OIB 85584865987, zastupanog po punomoćnicima Zoranu Šuniću, Edmondu Miletiću, Marku Lisecu, Matei Tadić i Mislavu Kanciru, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šunić i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate razlike plaće, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-441/2022-11 od 27. rujna 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-790/2019-90 od 25. travnja 2022., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-441/2022-11 od 27. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-790/2019-90 od 25. travnja 2022., kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju plaće za mjesec svibanj i lipanj 2015. sa pripadajućom kamatom, te protiv odluke o troškovima postupka zbog pitanja:
„1. Može li radnik, koji je u radnom sporu uspio s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nije dopuštena (odnosno da je nezakonita) te s kondemnatornim zahtjevom radi povratka na radno mjesto, ali je propustio u prekluzivnom roku podnijeti ovršni prijedlog radi vraćanja na rad prema odredbi čl. 268. Ovršnog zakona, zahtijevati naknadu na ime razlike plaće za razdoblje od dana nedopuštenog otkaza do pravomoćnosti presude u sudskom postupku u kojem se odlučivalo o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu ili takvu naknadu može zahtijevati za razdoblje od dana nedopuštenog otkaza do dana isteka roka u kojem je je imao pravo podnijeti ovršni prijedlog radi vraćanja na rad?
2. Ukoliko sud u jednom dijelu (isplata razlike plaće za period od studenog 2011. do lipnja 2015.) prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan, a u drugom dijelu (isplata razlike plaće za period od srpnja 2015. do svibnja 2019.) odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, može li zaključiti da je u odnosu na osnovu uspio 100 %, a da je u odnosu na visinu uspio u postotku razmjernom iznosu s kojim je uspio (konkretno 47 %)? Odnosno, može li sud razdvajati uspjeh u parnici na dva dijela i to u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu ili je potrebno uspjeh u parnici razmatrati jedinstveno, nakon kvalitativne i kvantitativne ocjene uspjeha i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu, obzirom se dio tužbenog zahtjeva koji je osnovan i onaj koji je neosnovan odnose na različito razdoblje za koje se zahtijeva isplata?“.
III. Odbija se tužitelj s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
IV. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 331.039,34 kuna sa pripadajućim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže specificirane u izreci presude suda prvog stupnja počev od 10. prosinca 2011. do 10. srpnja 2015. (pod I. izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu 372.526,87 kuna (pod II. izreke).
2. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Žalbe tužitelja i tuženika se odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 25. travnja 2022., poslovni broj Pr-790/2019-90
a) potvrđuje:
- u pobijanom usvajajućem dijelu u odnosu na zahtjev za isplatu razlike plaće za period od studenog 2011. do lipnja 2015. u bruto iznosu od 331.039,34 HRK/ 43.936,47 EUR s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate (sadržan u točki I izreke),
- u pobijanom odbijajućem dijelu za preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 372.526,87 HRK / 49.442,81 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao i zahtjevom za buduću isplatu mjesečnog bruto iznosa od 8.279,64 HRK/ 1.098,90 EUR s zakonskom zateznom kamatom (točka III izreke),
b) preinačava u pobijanom usvajajućem dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju izvrši isplatu na ime razlike plaće za period od srpnja 2015. do svibnja 2019. tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan ( sadržan u točki I izreke),
c) preinačava u odluci o trošku i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 11.030,14 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 EUR u roku od 15 dana.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu podnosi tužitelj zbog pitanja:
„- odnosi li se odredba čl. 268. Ovršnog zakona kojom je propisan prekluzivni rok za pokretanje ovršnog postupka i na slučajeve ovrhe radi vraćanja radnika na prijašnje radno mjesto, ili samo kad se radi o ovrsi radi vraćanja radnika na rad, odnosno o uspostavi radnog odnosa
- predstavlja li rješenje o ispravku presude kojim je ispravno naveden naziv ovršenika ovršnu ispravu
- je li opravdano smatrati da su se uvjeti za pokretanje ovršnog postupka stekli nakon što rješenje o ispravku presude, kojim je ispravno naznačen naziv ovršenika, postane pravomoćno i ovršno, te računa li se rok za pokretanje ovršnog postupka od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ispravku“,
Ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Prijedlog za dopuštene revizije podnosi i tuženik u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog pitanja kao u pod II. izreke ovog rješenja ističući da se radi o pitanjima koja također udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385. st. 1. ZPP-a.
5. Na prijedloge stranaka je odgovoreno.
6. O prijedlogu tužitelja:
6.1. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna jer u odnosu na ista tuženik nije uopće iznio razloge važnosti tih pitanja, niti tuženik u prijedlogu navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih- žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
6.2. Umjesto toga, predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
6.3. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, to prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6.4. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao pod I. izreke ovog rješenja.
7. O prijedlogu tuženika:
7.1. Prema ocjeni ovog suda prvo pitanje tuženika udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer o tome do kada radniku kojem je dan nezakonit otkaz ugovora o radu a nije u prekluzivnom roku zatražio povratak na rad pripada pravo na isplatu plaće za vrijeme trajanja otkaza postoji različita praksa ovog suda (vidjeti Rev- 461/2021 od 8. ožujka 2023. i Rev-325/2016 od 29. studenog 2016.).
7.2. Glede drugog pitanja koje se odnosi na odluku o troškovima po ocjeni ovog suda također se radi o pitanju koje udovoljava uvjetima dopuštenosti jer se ono odnosi na pravilno tumačenje odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pa je ono važno pitanje za razvoj prava kroz sudsku praksu, vodeći računa o tome da se radi o novčanoj tražbini neisplaćenih plaća za određeno vremensko razdoblje gdje je tužitelj uspio u sporu za dio potraživanja za period kraći od utuženog.
7.3. Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao pod II. izreke sukladno odredbi čl. 387. u svezi sa čl. 385.a ZPP-a.
8. Odluka o troškovima, kao pod III. i IV. izreke temelji se na odredbi čl. 155. i 166. ZPP-a.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
