Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5032/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1- tužiteljice RČ i 2-tužitelja DČ oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova 7, protiv 1-tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 13 i 2- tuženika Kliničke bolnice Sestre Milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7177/01 od 16. lipnja 2010., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba 1-tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7177/01 od 16. lipnja 2010. u točki IV izreke u dijelu kojom je naloženo 1-tuženoj da 1-tužiteljici isplati iznos od 240.000,00 kn/31.853,47 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7177/01 od 16. lipnja 2010. u točki IV izreke u dijelu kojom je naloženo 1-tuženoj da 1-tužiteljici isplati iznos preko iznosa od 240.000,00 kn/31.853,47 eura do iznosa od 360.000,00 kn/47.780,21 eura (za iznos od 120.000,00 kn/26.544,56 eura) sa zatraženim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev 1-tužiteljice koji glasi:

Nalaže se 1-tuženom da 1-tužiteljici isplati iznos od 120.000,00 kn/26.544,56 eura sa zatraženim zateznim kamatama kao neosnovan.

III Nalaže se 1-tuženiku da 1-tužiteljici naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 816,16 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da 2-tuženik odgovara 1-tužiteljici za štetu uzrokovanu medicinskim zahvatom poduzetim 5. studenog 1999. (točka I izreke). Naloženo je 2-tuženiku da 1-tužiteljici na ime nematerijalne štete isplati iznos od 850.000,00 kn sa pripadajućim kamatama (točka II izreke) te iznos od 362.313,60 kn na ime rente za tuđu pomoć i njegu za period od 10. travnja 2000. do 30. lipnja 2009. sa pripadajućim kamatama tekućim od dosjeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a od 1. srpnja 2009. pa nadalje mjesečnu rentu u iznosu od 4.092,80 kn sa pripadajućim kamatama (točka III izreke). Također je naloženo da 1-tuženik isplati 1- tužiteljici iznos od 373.040,00 kn s pripadajućim kamatama na ime isplate ugovorene svote temeljem police kolektivnog osiguranja (točka IV izreke) te da 2-tuženik isplati II-tužitelju iznos od 230.000,00 sa pripadajućim kamatama na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta 1-tužiteljice, njegove supruge (točka V izreke). Nadalje je naloženo I-tuženiku da tužiteljima namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 36.935,40 kn sa pripadajućom kamatom (točka VI izreke) kao i da 2-tuženik naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 166.861,42 kn s pripadajućim troškovima (točka VII izreke) dok je 1-tužiteljica u daljnjem iznosu i to za iznos od 200.000,00 kn na isplatu ugovorene svote koji potražuje od I-tuženika i za iznos od 230.000,00 kn na razliku zatražene nematerijalne štete koji potražuje od 2-tuženika odbijena (točka VIII izreke). Također je 1-tužiteljici naloženo da naknadi troškove postupka I-tuženiku u iznosu od 1.200,00 kn i 2-tuženiku u iznosu od 1.200,00 kn (točka IX izreke).

2. Presudu u odbijajućem dijelu (točka VIII izreke) i u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku (točka VI i VII izreke) kao i u točki IX izreke pobijala je 1-tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava dakle iz razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja u tom dijelu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev 1-tužiteljice te srazmjerno poveća trošak 1- tužiteljici uvećan za troškove žalbenog postupka.

3. Rješenje o trošku sadržanom u prvostupanjskoj presudu u dijelu kojem zahtjev 2- tuženika nije prihvaćen preko iznosa od 36.935,40 kn odnosno 166.861,42 kn pobijao je 2-tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlagao da sud drugog stupnja preinači odluku o trošku i u cijelosti dosudi zatraženi trošak 2-tužitelju uz naknadu daljnjeg troška žalbenog postupka.

4. Presudu u dijelu točke IV izreke kojom je 1-tuženiku naložena isplata iznosa od 360.000,00 kn 1-tužiteljici pobijao je 1-tuženik zbog svih razloga iz čl. 353 st. 1 ZPP uz prijedlog da sud drugog stupnja u tom dijelu pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda te odbije 1-tužiteljicu sa dijelom tužbenog zahtjevom u iznosu od 360.000,00 kn te 1-tuženiku dosudi troškove žalbenog postupka u visini sudske pristojbe na žalbu, podredno da u tom dijelu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Prvostupanjsku presudu u točki I, II. III, V i VII izreke zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP pobijao je 2-tuženik predlažući da sud drugog stupnja presudu u tom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje.

6. Odlučujući o žalbama stranaka ovaj drugostupanjski sud presudom poslovni broj Gžn-2612/10-2 od 15. ožujka 2011. utvrdio je da su žalbe tužiteljice i 1-tuženika djelomično osnovane dok žalba 2-tuženika nije osnovana te je potvrdio navedenu presudu u točkama I., II., III. V. i VIII. izreke i u dijelu odluke o parničnom trošku kojim nije prihvaćen zahtjev 1-tužiteljice i 2-tužitelja za naknadu parničnog troška dok je u dijelu točke IV. Izreke i u točkama VII i IX izreke istu preinačio i odbio zahtjev 1- tužiteljice za isplatu iznosa od 360.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama te naložio 2-tuženiku da naknadi troškove postupka tužiteljima u iznosu od 141.975,21 kn dok je odbio zahtjev 1 i 2-tuženika za isplatu troškova postupka u iznosu od 1.200,00 kn svakom.

7. Protiv navedene drugostupanjske presude 1-tuženik je podnio reviziju i to u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., II.,III. i V. izreke te glede odluke o troškovima postupka kao i 1-tužiteljica u dijelu kojim je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio dio tužbenog zahtjeva 1-tužiteljice protiv 1- tuženika u iznosu od 360.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom i u odluci o troškovima postupka.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev x-330/2013 od 14. svibnja 2024., odlučujući o revizijama stranaka, prihvatio je reviziju 1-tužiteljice i ukinuo presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2612/10-2 od 15. ožujka 2011. u dijelu točke IV. Izreke kojim je 1-tužiteljice odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 360.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje dok je reviziju 2-tuženika odbio kao neosnovanu dok je u dijelu protiv odluke o troškovima postupka istu odbacio kao nedopuštenu.

9. Dakle, nakon ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovoj fazi predmet postupka je samo zahtjev 1-tužiteljice za isplatu osigurane svote temeljem police za kombinirano kolektivno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 882812 kojim su svi zaposlenici Hrvatske lutrije d.o.o. bili osigurani kod 1-tuženice s pripadajućim zateznim kamatama.

10. U ovoj žalbenoj fazi postupka među strankama nije sporno da je 1-tužiteljica dana 5. studenog 1999. primljena kod 2-tuženika zbog postojanja dobroćudnog tumora masnog i vezivnog tkiva (lipoma i fibroma) a radi operacije kirurškog odstranjenja istih pod lokalnom anestezijom, da je navedena operacija izvršena te da je nakon operacije kod tužiteljice došlo do pojačanog krvarenja koje nije bilo uspješno zaustavljeno te je radi zaustavljanja krvarenja tužiteljica podvrgnuta novom operativnom zahvatu koji se provodio pod totalnom anestezijom uslijed koje je tužiteljica pala u anafilaktički šok uslijed kojeg se kod 1-tužiteljice razvio teški oblik psihoorganskog sindroma, limitirane pokrete cijele desne ruke, ograničenu pokretljivost desne noge, nepopravljiva cerebralna oštećenja i dr. štetne posljedice.

11. Također nije sporno da je 1-tužiteljica, kao radnica Hrvatske lutrije d.o.o, na dan štetnog događaja bila osigurana temeljem police za kombinirano kolektivno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 882812, sklopljenom između I-tuženika i Hrvatske lutrije d.o.o., kojim su svi zaposlenici Hrvatske lutrije d.o.o. bili osigurani kod 1-tuženika.

12. Prihvativši nalaz i mišljenje vještaka dr. Sanje Hajnšek, dr. NČ i dr. VČ iz kojeg proizlazi da postoperativno krvarenje koje je nastupilo kod 1- tužiteljice nakon predmetne operacije predstavlja uobičajenu komplikaciju ali da je u konkretnom slučaju zaustavljanje tog krvarenja predugo prolongirano, opservirano i analizirano te da je počinjena liječnička pogreška kada se isto pokušalo zaustaviti komprimiranjem jer se na žilama vrata nikada ne radi takvo komprimiranje već se poduzima hitna operacija budući se u tom dijelu nalazi karotidna arterija te da se kod 1-tužiteljice pristupilo adekvatnoj liječničkoj metodi isisavanjem krvi pomoću jedne sprave tek nakon što je konstatirano da se hematom povećava i širi prema gore i dolje prema vratu s time da niti tada 1-tužiteljica nije hitno operirana što je bilo nužno već je operirana tek u 19,30 sati kada je odmah pri pristupu operaciji 1-tužiteljica pala u anafilaktički šok uslijed kojeg je zadobila štetne posljedice i da, s obzirom na navedeno postoji uzročno posljedična veza između nepravovremenog i neadekvatnog zaustavljanja krvarenja i posljedica nastalih kod 1-tužiteljice uslijed anafilaktičkog šoka sud prvog stupnja utvrdio je da se u konkretnom slučaju nesretni slučaj desio greškom medicinskog osoblja te da su posljedično tome ispunjeni uvjeti iz čl. 5. st. 4. toč. 8. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja iz 1998. koji su sastavni dio zaključene police Kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. 882812 zaključene između 1- tuženika i Hrvatske lutrije d.o.o. te da po istoj postoji, temeljem čl. 4. st. 4., odgovornost 1-tuženika da 1-tužiteljici isplati osiguranu svotu. Nadalje da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da po tablicama 1-tuženika invaliditet 1-tužiteljice premašuje 100% pa kako isti, u smislu odredbe čl. 6. Općih odredbi Tablica, ne može iznositi više od 100% da invaliditet 1-tužiteljice iznosi 100% a da sukladno čl. 7. st. 1. Općih uvjeta kojom je propisano da ako invaliditet iznosi preko 50% da se tada svaki dio postotka preko 50% priznaje u dvostrukom iznosu sud prvog stupnja utvrdio je i dosudio, a pošavši od utvrđenja da osigurana svota po predmetnoj tablici iznosi 240.000,00 kn, 1-tužiteljici s tog osnova iznos od 360.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. Žalba 1-tuženika kojim pobija prvostupanjsku odluku u naprijed navedenom dijelu djelomično je osnovana.

14. Suprotno žalbenim navodima 1-tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz Općih uvjeta koji su sastavni dio predmetne police osiguranja za isplatu osigurane svote 1-tužiteljici odnosno da je primjenom odredbe čl. 5. st. 4. toč. 8. istih pokriven ovaj konkretan slučaj.

14.1. To iz razloga jer je čl. 5. st. 4. toč. 8. citiranih Općih uvjeta propisano da se ne smatraju nesretnim slučajem posljedice medicinskih, naročito operativnih zahvata, koji se poduzimaju u svrhu liječenja ili preventive radi sprečavanja bolesti, osim ako je do tih posljedica došlo zbog dokazane greške medicinskog osoblja (vitium artis). Kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno, a što prihvaća i revizijski sud, da postoji uzročno posljedična veza između nepravovremenog i neadekvatnog zaustavljanja krvarenja i posljedica nastalih kod 1-tužiteljice uslijed anafilaktičkog šoka odnosno da je do štetnih posljedica na zdravlje 1-tužiteljice došlo upravo zbog dokazane greške medicinskog osoblja do koje je došlo jer je zaustavljanje krvarenja kod 1-tužiteljice, koje je nastupila nakon operacije, predugo prolongirano, opservirano i analizirano te jer se isto pogrešno pokušalo zaustaviti komprimiranjem umjesto isisavanjem krvi pomoću adekvatne sprave odnosno hitnom operacijom s time da pri tome niti nakon što je konstatirano da se kod 1-tužiteljice hematom povećava i širi prema gore i dolje prema vratu niti tada 1-tužiteljica nije hitno operirana što je bilo nužno već je operirana tek u 19,30 sati a kada je odmah pri pristupu operaciji 1-tužiteljica pala u anafilaktički šok uslijed kojeg je zadobila po zdravlje štetne posljedice, navedeno predstavlja izuzetak koji u smislu naprijed navedene odredbe predstavlja nesretni slučaj iako je do njega došlo zbog posljedice operativnog zahtjeva zbog liječenja bolesti 1-tužiteljice.

15. Međutim u pravu je 1-tuženik kada osporava visinu dosuđene ugovorne svote. Naime, među strankama nije bilo sporno, a što proizlazi i iz same predmetne police da je istom određena osigurana svota u iznosu od 240.000,00 kn. Po stavu ovog suda drugog stupnja navedena svota predstavlja limitirani najveći iznos do kojeg je osiguravatelj u obvezi isplatiti po jednom štetnom događaju. U prilog takvom utvrđenju upravo ide i odredba čl. 1. st. 5. toč. 6 Općih uvjeta kojim je određeno da osigurana svota predstavlja najveći iznos do kojeg je osiguravatelj u obvezi. Stoga po stavu ovog suda u konkretnom slučaju ne može primjenom odredbe čl. 7. st. 1. Općih uvjeta kojom je propisano da ako invaliditet iznosi preko 50% da se tada svaki dio postotka preko 50% priznaje u dvostrukom iznosu doći do obveze 1-tuženog za isplatu osigurane svote preko onog iznosa koji je u polici naveden kao osigurana svota odnosno preko iznosa od 240.000,00 kn

16. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primijenom materijalnog prava iz čl. 943. st. 1. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) a u svezi s čl. 1. st. 5. toč. 6. i čl. 5. st. 4. toč. 8. citiranih Općih uvjeta valjalo je 1-tuženika obvezati na isplatu ugovorene svote 1-tužiteljici i to u iznosu od 240.000,00 kn/31.853,47 eura, a u preostalom dijelu, za iznos od 120.000,00 kn/26.544,56 eura zahtjev 1-tužiteljice odbiti kao neosnovan.

16.1. Suprotno žalbenim navodima 1-tuženika odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos od 240.000,00 kn (31.853,47 eura) od 31. svibnja 2007. pa do isplate, a imajući u vidu da je dopisom od 31. svibnja 2007. tuženik otklonio isplatu navedene osigurane svote te da je do tog dana zasigurno protekao rok od 14 dana, donesena je sukladno odredbi čl. 14. Općih uvjeta 1-tuženika i čl. 919. ZOO.

17. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je upirao 1-tuženik u svojoj žalbi niti one na ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st.1. ZPP, žalbu 1- tuženog djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos od 240.000,00 kn/31.853,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama odnosno u preostalom dijelu, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, istu preinačiti i odbiti zahtjev za iznos od 120.000,00 kn/26.544,56 eura.

18. Valjalo je tužitelju dosuditi i troškove revizijskog postupka i to sukladno odredbi Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22, 126/22 i 138/23 u daljnjem tekstu Tarife) i Tbr. 46., Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife za sastav revizije te sukladno njegovom uspjehu u revizijskom postupku od 66,66% u ukupnom iznosu od 816,16 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak zatražene sudske pristojbe jer nije dokazao da bi isti podmirio.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Feuš