REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3433/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice, i Nevenke Marović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ESSEKER GRUPA d.o.o., OIB: 55606860500, Osijek, Kapucinska 25/2, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, Optujska 25/I, protiv tuženika Stečajna masa iza TEŽIŠTE d.o.o. u stečaju, OIB: 64864700897, Osijek, Ulica kardinala A. Stepinca 35, kojeg zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, Gradišćanska 34/II, radi 1.691.692,58 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-107/2023-32 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-107/2023-32 od 26. siječnja2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u cjelokupno zatraženom iznosu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.746.057,73 kuna te da ne postoji razlučno pravo tuženika te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da prijeboj nije dopušten prema Stečajnom zakonu jer prema čl. 176. st. 2. Stečajnog zakona, prijeboj nije dopušten ako je vjerovnik svoju tražbinu stekao nakon otvaranja stečajnog postupka. U ovom slučaju, tužitelj je svoju tražbinu stekao nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, što znači da izjava o prijeboju ne proizvodi pravne učinke. Nadalje ni tužitelj ni prethodni vjerovnik (Bobar banka a.d.) nisu prijavili tražbinu u stečajnom postupku nad tuženikom. Sud je utvrdio da je prijava tražbine uvjet za ostvarivanje prava u stečajnom postupku, uključujući i pravo na prijeboj. Stoga prijeboj nije pravno valjan pa je valjano odbiti tužbeni zahtjev.
3. Protiv ove presude je tužitelj izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja detaljno ponavljajući koju je tražbinu prijavio tuženik te smatra da je prijeboj bio dozvoljen pa predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak odnosno usvoji ovu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tuženiku nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista presuda pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude tužitelj kao žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da među parničnim strankama nije sporna činjenica kako je u predstečajnom postupku nad tužiteljem ovdje tuženik prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 12.445.979,13 kn, a koju je dužnik, odnosno ovdje tužitelj, osporio i to na temelju izvršenog prijeboja te je isti upućen u parnicu kako bi dokazao osnovanost svog osporavanja (str. 7. – 24., 32. – 59. i 94. – 97. spisa). Nije sporno ni da je tužitelj 28. veljače 2020. dostavio izjavu o prijeboju ovdje tuženiku, odnosno nije sporno kako su ovdje tuženik i Bobar banka a.d. sklopili Ugovor o kreditu te kako je ovdje tužitelj stekao potraživanje prema tuženiku na temelju Ugovora o ustupu potraživanja poslovni broj OUP-824/2019 od 20. svibnja 2019. sklopljenim s Bobar banka a.d. Nije sporno ni da tužitelj, odnosno Bobar banka a.d., nisu prijavili tražbinu u stečajnom postupku nad ovdje tuženikom. Sporna je činjenica je li osnovan prigovor prijeboja koji je tužitelj izjavio u predstečajnom postupku koji se nad njim vodio, odnosno sporno je, je li tužitelj mogao izjaviti prijeboj, a s obzirom na činjenicu kako Bobar banka a.d. nije prijavilo svoje potraživanje u stečajnom postupku nad ovdje tuženikom. Također, ako izjava o prijeboju proizvodi pravni učinak, sporno je je li tužitelj svoje potraživanje, za koje je dao izjavu o prijeboju, namirio u stečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom Stečajna masa iz Humanitas d.d.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je temeljem čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisano kako dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Nadalje, u čl. 196. st. 1. ZOO-a je propisano kako prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju, dok je stavkom 2. tog članka propisano kako nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. U čl. 146. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17; dalje: SZ) propisano je ako stečajni vjerovnik nakon otvaranja stečajnog postupka otuđi svoju tražbinu koju nije prijavio u tom postupku stjecatelj tražbine može u stečajnom postupku imati samo ona prava koja bi mogao imati i njegov prednik, ako predmetnim Zakonom nije drukčije određeno. Nadalje u čl. 174. SZ-a propisano je ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka stečajni vjerovnik, na temelju zakona ili ugovora, imao pravo na prijeboj, otvaranje stečajnog postupka ne utječe na to njegovo pravo. U čl. 176. t. 2. SZ-a propisano je kako prijeboj nije dopušten ako je stečajni vjerovnik svoju tražbinu stekao od drugoga vjerovnika tek nakon otvaranja stečajnog postupka. Kako je tužitelj tražbinu prema ovdje tuženiku stekao od drugog vjerovnika, i to na temelju Ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog 20. svibnja 2019., a stečajni postupak nad tuženikom je otvoren 7. veljače 2017., to su ispunjeni uvjeti da se smatra da taj ustup ne proizvodi pravne učinke.
11. Nadalje, tužitelj kao vjerovnik nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad tuženikom, a tražbinu je stekao nakon otvaranja stečajnog postupka. Uz to je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije u cijelosti namirio svoju tražbinu u stečajnom postupku nad dužnikom Stečajna masa iza Humanitas d.d., odnosno kako je ostao nenamiren u iznosu koji odgovara iznosu za koji je dana izjava o prijeboju, odnosno u iznosu od 12.746.057,73 kn. Međutim, prijeboj nije dopušten jer je tužitelj svoju tražbinu stekao od drugog vjerovnika tek nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a u skladu s čl. 176. t. 2. SZ-a.
12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) a žalitelj u osnovi izjavljuje žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da je u cijelosti trebao uspjeti u postupku.
14. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu sud nije prihvatio jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
