REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-1333/2024-8

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR POREČ d.o.o. Poreč, Mate Vlašića 24, OIB: 75973414252, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, isplatiti tužitelju AUTO CENTAR POREČ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], T 24, OIB: 75973414252, zastupano direktoru TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 820,67 eura (slovima: osamsto dvadeset eura i šezdesetsedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 29. veljače 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 4. srpnja 2023. nastala šteta na vozilu, marke VW GOLF, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. koji je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 28. veljače 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2023/0014835/001. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženik o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja RH u svojim smjernicama od dana 20. veljače 2020. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 487/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.492,98 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 3.672,31 EUR. Razliku od 820,67 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 45,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 13. svibnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 820,67 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja, te smatra da je isplatom iznosa od 3.672,31 eura u cijelosti namirio oštećenika - svog osiguranika (ustupitelja) vezano uz štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ističe kako je u vrijeme izdavanja računa tužitelja bio na snazi Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila između tužitelja i tuženika od dana 14. prosinca 2021., a kojim je ugovorom u čl. 5.2. određena cijena sata rada za sva vozila u iznosu od 180,00 kn ( 23,89 eur). Stoga, kako je račun tužitelja br. 487/1/1 od dana 28. veljače 2024., dakle u vrijeme važenja ranije navedenog ugovora, tužitelj nije smio naplaćivati veću cijenu sata rada popravka od ugovorene. Navedena cijena od 23,89 po satu + PDV 25 %, kada se umnoži s količinom sati popravka vozila reg. oznake [registarska oznaka] od 31,10 h, a navedenih na računu br. 487/1/1/ od 28. veljače 2024., te zbrojeno sa ostalim stavkama sa navedenog računa, daje iznos od 3.672,31 eura, koliko je tuženik isplatio (po uputi osiguranika) izravno na račun njegovog servisa, ovdje tužitelja. Nadalje ističe da su se postupanjem osiguranika AG, kao oštećenika, ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Dakle, osiguranik je, prema odredbama ZOO-a, dužan pokušati smanjiti štetu koja je nastala, koliko god je to moguće, a što osiguranik nesporno nije učinio, iako je to mogao i bio dužan učiniti. Dodatno, tuženik je povrijedio odredbu čl. 5.2. Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila kojim je ugovorna cijena sata rada u iznosu od 180,00 kn. Osporava se tijek zakonskih zateznih kamata na način na koji to tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.

Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račun 487/1/1 od 28. veljače 2024. (list 9 spisa), izvid štete broj: 2023/0014835/001 (list 10-11 spisa), nalog tuženika (list 12 spisa), polica za automobilska osiguranja broj: 020208549138 (list 13 spisa), izlist uplate tuženika prema tužitelju putem Zagrebačke banke d.d. od 27. ožujka 2024. (list 14-15 spisa), e-mail korespondencija (list 16-17 spisa), cjenik ovdje tužitelja (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen izmeu ĐG i ovdje tužitelja od 13. svibnja 2024. (list 19-20 spisa), zajednički dopis ovdje tužitelja i HG upućen ovdje tuženiku predmeta: Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. svibnja 2024. (list 21 spisa), e-mail korespondencija od 20. svibnja 2024. (list 22 spisa), e-mail korespondencija (list 57-58 spisa), stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 URBROJ: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 59-62 spisa), opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska ovdje tuženika (list 73-81 spisa), Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila sklopljen između ovdje tuženika i ovdje tužitelja od 14. prosinca 2021. (list 82-93 spisa), račun servisa Giosefin od 20. rujna 2022. (list 96 spisa), račun servisa Autokaroserija Đorđe Korenić od 20. siječnja 2023. (list 97 spisa), računi Termolakirnice Zagi d.o.o. naznačenih na imena ĆG, A Đ, H ĆG, LG, KG, OG Ć, ŠG zajedno sa izlistima transakcijama (list 114-128, 131-133 spisa), dopis društva Croatia osiguranje d.d. upućen OG od 25. rujna 2023. (list 129-130 spisa), dopis društva Allianz Hrvatska d.d. upućen Termolakirnici Zagi d.o.o. od 25. veljače 2022. (list 134 spisa), dopis ovdje tužitelja upućen ovdje tuženiku predmeta: Obavijest o korikiranju/povećanju cijene radnog sata od 7. veljače 2024. (list 135-136 spisa), e- mail korespondencija (list 137-139 spisa), račun Autolimarske I autolakirerske radionice IVICA DEVČIĆ od 09.01.2024. (list 145 spisa), račun Termolakirerske radione „VIDOVIĆ“ od 05.02.2024. (list 146 spisa), račun BELJO – autolimarska i autolakirerska radnja od 15.12.2023. (list 147 spisa), izjava o raskidu ugovora od 31. siječnja 2024. (list 148 spisa).

4. Na ročištu održanom dana 28. studenog 2024. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka AG, te prijedlog za provođenjem prometnog-tehničkog vještačenja, financijskog vještačenja kao i ostalih predloženih a neizvedenih dokaza radi ekonomičnosti postupka a obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje. Također u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova.

5. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 108,48 eura koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje po računu broj 487/1/1 na temelju ugovora o cesiji koji je sklopio s osiguranikom tuženika.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, međutim sporna je osnova i visina cijene radnog sata tužitelja, te tijek zakonskih zateznih kamata.

8. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine utvrđeno je da su tužitelj i HG navedeni Ugovor sklopili 13. svibnja 2024., te je istim JG, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 820,67 eura, a prema računu popravka za štetu br. 487/1/1 u ukupnom iznosu od 4.492,98 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 2023/0014835/001.

9. Dakle oštećenik HG ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO- a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelja) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

10. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika razvidan je broj: 2023/0014835/001 koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovor o ustupu, a iz računa tužitelja broj: 487/1/1, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete AG prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 19- 20 spisa).

11. Uvidom u Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila sklopljen između ovdje tuženika i ovdje tužitelja od 14. prosinca 2021. (dalje: Ugovor od 14. prosinca 2021.) utvrđeno je da je predmet tog ugovora definicija uvjeta suradnje i odnosa između ugovornih strana koja se između ostalog odnose i na popravak vozila osiguranika tuženika kod tužitelja te su stranke odredbom čl. 5.2 ugovorile da cijene lakirerskih i limarskih radova iznose 180,00 kuna (za vozila ovlaštenih marki -Renault i Dacia kao i za vozila ostalih marki).

Prema odredbi čl. 12. Ugovora od 14. prosinca 2021. svaka ugovorna strana može otkazati ugovor uz otkazni rok od 3 mjeseca. Nadalje istim člankom predviđen je i jednostrani raskid u slučaju kršenja odredbi ugovora, neispunjenja ugovornih obveza te u slučaju nastupa okolnosti nakon sklapanja ugovora taksativno navedenih, u kojem slučaju je popisno da će ugovorna strana koja je vjerna ugovoru pozvat će drugu ugovornu u stranu na prestanak kršenja, na ispunjenje ugovora ili otklanjanje nastalih okolnosti uz ostavljanje primjerenog roka od 8 dana (osim u slučaju teškog kršenja odredbi ugovora).

12. Tužitelj je podnio Izjavu o raskidu Ugovora od 14. prosinca 2021. dana 5. veljače 2024., a potom je uputio dopis tuženiku 7. veljače 2024. kojim ga je putem e- maila obavijestio o korigiranju, odnosno povećanju cijene radnog sata odnosno podnio prijedlog za poslovnim suradnjom pod navedenim uvjetima. Također iz e mail korespondencije između stranaka u razdoblju od veljače do svibnja 2024. razvidno je da tuženik u mailu od 26. ožujka 2024. navodi maksimalne okvire usuglašene sa Upravom tuženika na koje se potom očituje tuženik te navodi kako mu isti uvjeti nisu prihvatljivi . Također iz sadržaja e mail korespondencije između tužitelja i tuženika u razdoblju od veljače do svibnja 2024. razvidno je da se radi o pregovaranju i mogućem postizanju kompromisa i sklapanja ugovora u budućnosti.

13. Prema tome nisu osnovani navodi tužitelja kako je se tuženikom putem e- maila od dana 7. veljače 2024. sklopio novi Ugovor o suradnji a spisu niti ne prileži i Aneks Ugovoru od 14. prosinca 2021. iz kojeg bi eventualno bilo razvidno da je tuženik pristao na uvjete tužitelja.

14. Dakle novi cjenik tužitelja bi se mogao primjenjivati samo nakon sklapanja novog ugovora, tj. jasnog definiranja novih uvjeta, odnosno nakon isteka otkaznog roka iz Ugovora o suradnji od 14. prosinca 2021. u trajanju od 3 mjeseca, dakle nakon 5. svibnja 2024.

15. Stoga je iz prethodno navedenog razvidno da se Izjava o raskidu može isključivo smatrati otkazom Ugovora od 14. prosinca 2021. budući je Ugovorom od 14. prosinca 2021. jasno predviđeno kada stranke mogu raskinuti ugovor i to isključivo zbog kršenja odredbi ugovora jedne strane te je također predviđena i procedura uoči raskida. Dakle evidentno je da se u konkretnom slučaju navedena Izjava o raskidu od 5. veljače 2024. ima smatrati otkazom Ugovor od 14. prosinca 2021. u smislu odredbe čl. 12. Ugovora.

16. Prema tome u razdoblju popravka predmetnog vozila tužitelja su obvezivale odredbe Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji u pogledu visine cijene sata popravka vozila precizirane u odredbi čl. 5.2 Ugovora a budući nije protekao niti otkazni rok od tri mjeseca predviđenim čl. 12. Ugovora. Naime iz računa tužitelja br. 487/1/1 razvidno je da je isti izdan 28. veljače 2024. stoga se na njega primjenjuje ugovorena cijena sata rada u iznosu od 23,89 eura + 25 % PDV sukladno Ugovoru od 14. prosinca 2021., a sukladno kojoj cijeni je tuženik upravo i isplatio troškove popravka .

16. Imajući u vidu da je cijena sata rada prema kojoj je tužitelj isplatio oštećeniku osigurninu, odnosno naknadu u iznosu od 23,89 (bez PDV-a) u skladu sa cijenom sata rada prema Ugovoru od 14. prosinca 2021. to je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u cijelosti neosnovan te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 20. rujna 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu dana 4. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 562,50 eura.

Tuženiku pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Zagreb, 15. siječnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).