Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-113/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Leona Kovačića i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika NŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika NŠ, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. prosinca 2024. broj Ik I-936/2024-7, u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika NŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Ik I-936/2024-7 od 4. prosinca 2024., na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine” broj 14/21., dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.-II), zatvoreniku NŠ odbijen je prijedlog za uvjetni otpust kao neosnovan. Zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, izrečenu presudom Općinskog suda u Zlataru, broj K-312/2022., potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kž-88/2024. od 2. svibnja 2024. Uz kaznu mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, na temelju članka 69. KZ/11.-I. Početak kazne je 29. srpnja 2024., a očekivani istek kazne je 1. ožujka 2025.
2. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik po opunomoćenici, odvjetnici Doroteji Marković, zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede "materijalnog prava (Prekršajnog zakona)", s prijedlogom da se usvoji prijedlog za uvjetni otpust, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi zatvorenik navodi da je u pobijanom rješenju navedena njegova ranija prekršajna osuđivanost, ali da nije specificirano je li za neke od tih prekršaja nastupila rehabilitacija koja inače nastupa protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, nakon čega se počinitelj smatra neosuđivanim. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan izračunati rokove za rehabilitaciju, što nije učinio pa da je time činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je došlo do povrede odredaba prekršajnog zakona. Uz to se ističe da je zatvorenik radno angažiran na dužnosti redara zbog čega prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir njegovo pozitivno ponašanje tijekom izdržavanja kazne. Žalitelj smatra i da se ne može govoriti o postojanju rizika od kriminalnog povrata kao uvjeta za uvjetni otpust, već se može govoriti samo o različitim razinama postojanja takvog rizika.
6. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pobijanim rješenjem pravilno odbijen zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust budući članak 170. stavak 2. ZIKZ-a propisuje da će sud odbiti prijedlog za uvjetni otpust ako, s obzirom na pribavljena mišljenja, sud ocjeni da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne.
7. Prvostupanjski sud takvu odluku ne temelji samo na ranijoj prekršajnoj osuđivanosti, već mu uz to negativnim cijeni i okolnosti koje obuhvaćaju činjenicu da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen najnižom razinom „zadovoljava“, da mu je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer mu je utvrđena ovisnost o alkoholu, psihoorganske promjene i PTSP, ali se ne liječi te negira konzumaciju alkohola, pri čemu mu je kontrola impulsa otežana u alkoholiziranom stanju, bez samokritičnosti je prema ovisničkim i nasilnim ponašanjima, sniženog je praga tolerancije na frustraciju te može reagirati burno, impulzivno i hetero agresivno. Također, cijenjena je procjena razine kriminalnog povrata (srednje rizičan) kao i preostali neizdržani dio kazne zatvora koju izdržava, s predviđenim istekom 1. ožujka 2025.
8. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, navedene okolnosti u svom zbroju opravdavaju odbijanje prijedloga zatvorenika za uvjetni otpust. Što se tiče ranije prekršajne kažnjavanosti i navodne rehabilitacije, valja napomenuti da niti sam zatvorenik nije točno naveo prekršaje za koje bi eventualno nastupila rehabilitacija, a odluka o odbijanju uvjetnog otpusta temelji se i na drugim negativnim okolnostima na strani zatvorenika kako je to gore navedeno. Nadalje, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio činjenicu da je zatvorenik radno angažiran, ali je s pravom zaključio da negativne okolnosti na strani zatvorenika pretežu i da je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja nužno da se nastavi s izdržavanjem kazne. Ne stoji niti prigovor žalitelja u pogledu kriminalnog povrata jer je prvostupanjski sud naveo točnu razinu mogućnosti kriminalnog povrata kojeg je ocijenio kao srednje rizičan.
9. Slijedom svega navedenog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
