REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3595/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Budimir & Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Split, protiv tuženika: 1. ĐĐ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa posebna skrbnica BĐ, dipl. iur., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Trg Franje Tuđmana 3 i 2. ĆĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osporavanja očinstva odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-100/2024-3 od 24. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-229/2021-45 od 28. veljače 2024., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena određena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Naznačivši u prijedlogu dva pitanja tužiteljica je ustvrdila tek to da o njima još nema prakse revizijskoga suda, što samo po sebi još ne ukazuje na to da se radi o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP.

4.2. Kako se, dakle, ne radi o važnim pravnim pitanjima, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.

5.1. Tužiteljica je ustvrdila da su joj povrijeđena prava iz članka 19., članka 29. stavak 1. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) te prava iz članka 6. stavak 1. i članka 13. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

5.2. Tužiteljica nije jasno i konkretno ukazala na neku okolnost zbog koje smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije. Kako tužiteljica ne tvrdi da joj nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku, iznositi svoje tvrdnje radi opravdanja osnovanosti tužbenoga zahtjeva i te tvrdnje dokazivati, a ovaj sud ustvrđuje da su nižestupanjske presude jasno i neproturječno obrazložene, za zaključiti je da tužiteljica nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje.

5.3. Glede pozivanja na povredu članka 19. Ustava valja ukazati na to da samo nezadovoljstvo tužiteljice primjenom materijalnoga prava i obrazloženjem drugostupanjske presude, koje tužiteljica iskazuje u prijedlogu, ne ukazuje na to da nižestupanjske odluke nisu utemeljene na zakonu i da nije zajamčena kontrola njihove zakonitosti. Jednako se odnosi i na pozivanje tužiteljice na to da joj nije omogućeno djelotvorno pravno sredstvo (članak 13. stavak 1.Konvencije).

5.4. Iz navoda prijedloga nije jasno kako bi to u parnici koja se vodi povodom zahtjeva za osporavanje očinstva, kakva je predmetna, moglo biti povrijeđeno pravo vlasništva neke od parničnih stranaka i njeno pravo nasljeđivanja iz članka 48. Ustva. Tužiteljica, zbog toga što je u ovoj parnici pravomoćno odbijen njen zahtjev za utvrđenje da njen sada pokojni brat nije otac prvotuženika ĐĐ, po naravi stvari, neće biti bratov zakonski nasljednik i ne može naslijediti njegovu ostavinsku imovinu, no ta situacija ne potpada pod povredu navedenih ustavnih prava. Ovdje se jednostavno radi o tome da osoba koja nije zakonski nasljednik nekoga ostavitelja nema pravo naslijediti ga na temelju zakona i tako računati na to da će postati vlasnikom njegove imovine koja ulazi u ostavinu.

5.5. Tužiteljica, dakle, nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnih ljudskih prava pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek