Poslovni broj: UsII-232/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Lidije Rostaš i Ljiljane Karlovčan-Đurović , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Vincek doo iz Jelkovca ( Grad Varaždin ), Varaždinska ulica , odvojak II , broj 2 , OIB: 96055453244 , kojeg zastupa direktor TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], a kojeg zastupa opunomoćenica Valentina Galić , odvjetnica iz Varaždina , Cankareva 3 , protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave , Zagreb , Koturaška cesta 43/IV , OIB: 95857869241 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Srećko tours doo , Luka , Luka 36 , Hertz tours doo , Sesvete , Rimski put 26 , Grad Zagreb , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 i Autoturist Samobor doo , Samobor , Ulica Dobriše Cesarića 26 , radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Vincek doo , Jelkovec za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave , klasa: UP/II-034-02/24-01/457 , urbroj: 354-02/8-24-7 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana ( točka 1. izreke rješenja) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ( točka 2. izreke rješenja).

2. Protiv rješenja tuženika tužitelj je podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi u bitnom navodi da je predmet spora bilo pitanje da li je jedan od ponuditelja koji je odabran za sklapanje okvirnog sporazuma sa tri gospodarska subjekta, gospodarski subjekt Srećko tours d.o.o., ispunio uvjete tehničke i stručne sposobnosti kako je propisano dokumentacijom o nabavi jer je za tri grupe predmeta nabave (grupa 5 nije predmet žalbe ali je postupanje isto) tako što je u sve tri grupe ponudio ista dva vozila iako se za te tri grupe traži ukupno četiri vozila i da li je način opisan u žalbi isti ponuditelj kriv za ozbiljno pogrešno prikazivanje činjenica pri dostavi podataka potrebnih za ispunjenje kriterija za odabir. Naručitelj je stava da dokumentacijom o nabavi nije propisano da ponuditelj mora ponuditi različita vozila za svaku grupu pojedinačno ili/i da je zabranjeno nuditi ista vozila za više grupa pa zaključuje da ponuditelj smije za različite grupe ponuditi ista vozila za više grupa. Smatra da niti naručitelj niti tuženik ne smiju uvjete i zahtjeve iz dokumentacije o nabavi tumačiti suprotno cilju i svrsi propisa o javnoj nabavi. Činjenica da je dokumentacijom o nabavi određeno da se sa određenim brojem vozila mora raspolagati da bi se sa njima izvršavao određeni ugovor za svaku grupu predmeta nabave u konkretnom slučaju dovela je do formaliziranog apsurda jer je naručitelj točkom 4.1. Dokumentacije o nabavi, upute za ponuditelja, odredio da se ugovori o javnoj nabavi sklapaju bez ponovne provedbe nadmetanja. Zbog toga je u konkretnom slučaju došlo do situacije da navedeni ponuditelj, koji je u postupku dokazao raspolaganje sa dva vozila sa javnim naručiteljem ugovara bez ponovnog postupka nadmetanja poslove javne nabave za koje se zahtijeva četiri vozila. Budući je naručitelj jasno Dokumentacijom o nabavi odredio minimalan broj vozila i njihove tehničke karakteristike sa kojima ponuditelji moraju raspolagati svima je jasno da formulacija iz točke 5.2.2.3. Dokumentacije o nabavi "u svrhu izvršenja ugovora" znači da ako se daje ponuda za više ugovora da se mora računati sa različitim kapacitetima jer isti kapaciteti ne mogu izvršavati više ugovora istovremeno, što nije niti logično niti životno. Osim navedenoga, spomenuti ponuditelj je ista ta dva vozila koristio i radi izračuna kriterija za odabir ekonomski najpovoljnije ponude pa je i na taj način postupio suprotno dokumentaciji o nabavi jer nije nudio vozila u svrhu izvršavanja ugovora kao ostali ponuditelji nego je vozila nudio kako bi dobio najveći broj bodova kriterija prosječne starosti vozila. Tužitelj smatra da su na opisani način od strane tuženika počinjene istaknute povrede te predlaže da ovaj Sud donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika te traži da se tuženiku naloži da nadoknadi tužitelju troškove naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 2.242,00 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je odabrani ponuditelj Srećko tours d.o.o. Luka u ponudama za Grupe 3. i 4. predmetne nabave, u svrhu dokazivanja tehničke i stručne sposobnosti iz točke 5.2.2.3. Dokumentacije o nabavi dostavio ESPD obrazac (kao preliminarni dokaz) u kojem je potvrdio da ispunjava traženi uvjet, a kao ažurirani popratni dokument je na zahtjev naručitelja dostavio propisanu izjavu o tehničkoj opremi kojom je potvrdio da za Grupu 3. i Grupu 4. raspolaže upravno onim brojem vozila koji je kao minimalan broj propisan u točki 5.2.2.3. Dokumentacije o nabavi. Dakle, navedeni ponuditelj je dostavio dokaze koje je naručitelj propisao za dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti iz navedene točke Dokumentacije o nabavi te je istima dokazao da za Grupu 3. i 4. raspolaže dostatnim brojem vozila kako je traženo u navedenoj točci Dokumentacije o nabavi. Tuženik napominje da nigdje u odredbama Dokumentacije o nabavi nije propisano da je zabranjeno ponuditi ista vozila za više grupa odnosno nije propisano da ponuditelj za svaku grupu za koju dostavlja ponudu mora ponuditi različita vozila. Dokumentacija o nabavi u navedenom dijelu nije bila nejasna, a sve i kada bi se ista u spornom dijelu uzela kao dvojbena ili nejasna, niti u tom slučaju ponuda odabranog ponuditelja Srećko tours d.o.o. ne bi bila nevaljana jer u situacijama kada postoji i najmanja mogućnost da bi se dokumentacija o nabavi mogla tumačiti na različiti način, ista se u takvim okolnostima nikako ne smije tumačiti na štetu ponuditelja. Navedeno potvrđuje i praksa ovoga Suda (primjerice presude poslovni broj: UsII-349/2020 od 17. studenog 2020., UsII-297/2021 od 21. listopada 2021. i UsII-338/2021 od 21. prosinca 2021.) koji je također na stajalištu da se u fazi pregleda i ocjene ponuda, u slučaju kada se radi o dokumentaciji o nabavi koja je dvojbena ili nejasna, postupa in favorem ponuditelju, odnosno postupa se na način da se nejasne ili dvojbene odredbe dokumentacije o nabavi ne mogu tumačiti na štetu ponuditelja. Posebno napominje da tužitelj svoju tvrdnju o nužnosti raspolaganja različitim vozilima za svaku grupu za koju se dostavlja ponuda temelji na tvrdnji da se istim kapacitetima ne može izvršavati više ugovora istovremeno. Međutim, nigdje iz dokumentacije o nabavi ne proizlazi da će se ugovori koji će se sklapati na temelju okvirnog sporazuma nužno izvršavati istovremeno, a osim toga potrebno je uzeti u obzir i odredbu točke 4.1. Dokumentacije o nabavi koja propisuje da okvirni sporazum ne obvezuje na izvršenje. U odnosu na navod tužitelja da je odabrani ponuditelj Srećko tours d.o.o. ista vozila čije je raspolaganje dokazao u kontekstu dokazivanja tehničke i stručne sposobnosti koristio i za izračun kriterija za odabir ponude (prosječna starost vozila) te da je i na taj način postupio suprotno dokumentaciji o nabavi, tuženik ističe da ako je tužitelj smatrao da ta vozila odabrani ponuditelj nije mogao koristiti za potrebe bodovanja po kriteriju prosječne starosti vozila onda je to trebao isticati u žalbi, a isticanje takvih navoda tek u tužbi predstavlja nedozvoljeni beneficium novorum. Naime, činjenice koje nisu bile predmetom žalbenog postupka ne mogu biti predmetom razmatranja ni u upravnom sporu potvrđeno je brojenim presudama suda (poslovni broj: UsII-106/2024, UsII-10/2021, UsII-218/2021 itd.). Opreza radi tuženik ističe da je u Dokumentaciji o nabavi pod poglavljem "Kriterij za odabir ponude" kao jedan od kriterija za odabir ponude propisan nefinancijski kriterij – kriterij prosječne starosti vozila. Tako je propisano da se u određivanju prosjeka starosti uzimaju u obzir sva vozila za koja ponuditelj dostavi presliku predmetne dozvole, pri čemu je minimalan broj putničkih vozila za koja se dostavljaju prometne dozvole naveden u dokumentaciji o nabavi. Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Grad Zagreb dostavila je odgovor na tužbu u kojem navodi da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na žalbu od 10. rujna 2023., koju dostavlja u prilogu te predlaže Sudu da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu Srećko tours d.o.o., Hertz tours d.o.o. i Autoturist Samobor d.o.o. nisu dostavile ovom Sudu odgovor na tužbu.

6. Odgovor tuženika na tužbu dostavljen je tužitelju i zainteresiranim osobama u ovom upravnom sporu sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.).

7. Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i očitovanja stranaka tijekom upravnosudskog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva iz tužbe, ovaj Sud nalazi da time što je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o odabiru u predmetnom postupku javne nabave, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pri čemu ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je za svoju odluku dao tuženik u obrazloženju osporenog rješenja i u odgovoru na tužbu, budući da su razlozi utemeljeni na podacima koji se nalaze u spisu predmeta, te na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

9. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je naručitelj Grad Zagreb kao središnje tijelo za javnu nabavu za naručitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, objavio 26. travnja 2024. u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske poziv za nadmetanje s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2024/S F02-0003886, predmet nabave: organizirani prijevoz učenika osnovnih škola, po grupama, a kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda, po kriterijima cijene ponude u omjeru 90% te prosječne starosti vozila u omjeru 10%. Naručitelju je u predmetnom postupku javne nabave u Grupi 3. pristiglo pet ponuda koje su u postupku pregleda i ocjene ponuda ocjenjene valjanima te su odlukom o odabiru od 20. kolovoza 2024. za sklapanje okvirnog sporazuma odabrane ponude ponuditelja Srećko tours d.o.o., Vrbovec, Hertz tours d.o.o., Sesvete i Vincek d.o.o., Jelkovec. Nadalje, u Grupi 4. predmeta nabave naručitelj je zaprimio sedam ponuda koje je u postupku pregleda i ocjene ponuda ocijenio valjanima te je odlukom o odabiru od 20. kolovoza 2024. za sklapanje okvirnog sporazuma odabrao ponude ponuditelja Srećko tours d.o.o., Vrbovec, Autoturist Samobor d.o.o., Samobor i Vincek d.o.o., Jelkovec. Na navedene odluke o odabiru tužitelj je izjavio uredne žalbe kojima osporava ponude jednog od gospodarskih subjekata odabranog za sklapanje okvirnog sporazuma u Grupama 3. i 4. Srećko tours d.o.o., Vrbovec i zatražio je poništenje odluke o odabiru i naknadu troškova žalbenog postupka.

10. Razmatrajući sadržaj tužbe i odgovora na tužbu kao i dokaza priloženih spisu, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga navedenih u tužbi. Naime, prema ocjeni ovoga Suda tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom u rješenju navedenih odredaba Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ 120/16.) i dokumentacije o nabavi osnovano zaključio da žalba tužitelja protiv predmetne odluke o odabiru nije osnovana. Tuženik je pri tome dao detaljnu i jasnu analizu činjenične i pravne situacije, te naveo razloge kojima se rukovodio zaključujući da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su isti utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza u postupku, te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava.

11. Tuženik osnovano navodi da je odabrani ponuditelj, zainteresirana osoba Srećko tours d.o.o. dostavio dokaze koje je naručitelj propisao za dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti iz točke 5.2.2.3. Dokumentacije o nabavi te je dostavljenim dokazima za Grupe 3. i 4. dokazao da raspolaže dostatnim brojem vozila kako je to traženo i navedeno u navedenoj točci Dokumentacije o nabavi. Pravilno tuženik smatra da u odredbama dokumentacije o nabavi nije propisano da je zabranjeno ponuditi ista vozila za više grupa, odnosno nije propisano da ponuditelj za svaku grupu za koju dostavlja ponudu mora ponuditi različita vozila. Naime, u konkretnom slučaju naručitelj nije izrijekom propisao da u svakoj od grupa za koje dostavlja ponuda, trebaju biti ponuđena različita vozila odnosno, nije izrijekom zabranio mogućnost ponuditeljima da tehničku i stručnu sposobnost iz navedene točke dokumentacije o nabavi dokazuju istim vozilima pa tuženik osnovano smatra da se ne može izvući zaključak da je odabrani ponuditelj, zainteresirana osoba Srećko tours d.o.o. postupila protivno odredbama dokumentacije o nabavi. Dakle, tuženik je pravilno tumačio odredbe dokumentacije o nabavi poštujući propise o javnoj nabavi i to članke 280. i 290. Zakona o javnoj nabavi i poštujući ustaljenu praksu i pravna shvaćanja ovoga Suda te uzimajući u obzir strogu formalnost postupka javne nabave koja ne daje mogućnost tumačenja dokumentacije o nabavi drugačije nego što je to navedeno i propisano u dokumentaciji o nabavi.

12. Tuženik osnovano navodi da tužitelj po prvi put u tužbi navodi da odabrani ponuditelj Srećko tours doo ista vozila čije je raspolaganje dokazao u kontekstu dokazivanja tehničke i stručne sposobnosti koristio i za izračun kriterija za odabir ponude (prosječna starost vozila) te da je i na taj način postavio suprotnu dokumentaciju o nabavi, nije isticao u žalbi nego po prvi put u tužbi što nije dopušteno. Naime, žalbeni navodi i dokazi za žalbe navode se sukladno odredbama članka 420. Zakona o javnoj nabavi biti navedeni i dostavljeni u žalbi patuženik u tom smislu pravilno upućuje na praksu ovoga Suda (primjerice presude poslovni broj: UsII- 106/2024 od 26. lipnja 2024. , poslovni broj: UsII-10/2021 od 4. ožujka 2021. , poslovni broj: UsII-218/2021 od 15. srpnja 2021. itd.) prema kojoj pri osporavanju zakonitosti rješenja donesenog u žalbenom postupku nije dopušteno. iznositi nove činjenice i dokaze o kojima se stranke žalbenog postupka nisu očitovale niti su bile istaknute pa ih tuženik nije ni ocjenjivao.

13. Dakle, kako je osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlaštenika tuženika , koji je za svoju odluku naveo iscrpno obrazložene razloge, a imajući na umu da tužitelj u tužbi ponavlja prigovore navedene u žalbi protiv odluke o odabiru, to ovaj Sud nije našao osnove rješenja tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo tim više što tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drugačije tumači , dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje u ovoj stvari.

14. Tuženik je pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer je žalba odbijena pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 434. stavka 4. Zakona o javnoj nabavi .

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća :

Boris Marković