Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-968/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SRČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-909/2023-21 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-909/2023-21 od 11. listopada 2024. pod točkom I. i IV. izreke,

dok se u ostalom dijelu djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika odluka preinačava pod točkom II. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 1. listopada 2015. godine, potvrđen od javne bilježnice Suzane Serda-Pavlović, Zagreb, Maksimirska cesta 38, pod brojem OV-812/2015, ostaje na snazi između tužiteljice, SRČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja.

Nalaže se na temelju ove presude izvršiti upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice SRČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja na nekretnini: [adresa], visokoprizemni stambeni objekt u [adresa] i dvorište u [adresa], površine 665 m2, k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu."

II Odbija se zahtjev tuženika i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 909/2023-21 od 11. listopada 2024. raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 1. listopada 2015. između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženog kao davatelja uzdržavanja. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 1. listopada 2015. ostaje na snazi između tužiteljice kao primateljice uzdržavanje i GR, kao davatelja uzdržavanja. Pod točkom III izreke naloženo je temeljem presude izvršiti upis zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice SRČ kao primateljice uzdržavanja i GR kao davatelja uzdržavanja na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pod točkom IV. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 896,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, dok je pod točkom V izreke tužiteljica odbijena sa zahtjevom za platež više zatraženog troška u visini od 375,00 EUR.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik u dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) . U žalbi ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da se ugovor o doživotnom uzdržavanju može raskinuti samo u odnosu na jednog davatelja uzdržavanja, te da nije utvrdio tko je uopće aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi raskida ugovora u odnosu na tuženika. Upućuje na odredbe iz članka 41. do 43. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) koji reguliraju institut solidarne obveze, navodi da je zajedno s drugim davateljem uzdržavanja preuzeo obvezu uzdržavati tužiteljicu, plaćati troškove električne energije i dr., ali stranke nisu definirane koju će od tih obveza plaćati ili obavljati koji od davatelja uzdržavanja, pa su se u takvoj situaciji davatelji uzdržavanja trebali međusobno dogovoriti koji od njih će obavljati neki od navedenih poslova. Ističe da se nije ugovorom izrijekom obvezao da će upravo on ispunjavati svoje ugovorom preuzete obveze, da je tužiteljica bila upoznata sa činjenicom da je u vrijeme zaključenja ugovora upisao fakultet te da će boraviti van mjesta stanovanja, da je tužiteljici bilo jasno da neće moći ispunjavati svoje ugovorne obveze, te da će ih ispunjavati samo drugi davatelj uzdržavanja. Navodi da se drugi davatelj uzdržavanja uselio u kuću tužiteljice, da je time sebi osigurao bolje uvjete života jer više ne živi kao podstanar, pa je samim time i prihvatio da će upravo on ispunjavati obveze iz ugovora o doživotnom. Kako se ugovorne obveze ispunjavaju solidarno od strane drugog davatelja uzdržavanja to se iste smatraju ispunjenim, pa se ugovor nije mogao raskinuti, već bi raskid ugovora eventualno mogao tražiti drugi davatelj uzdržavanja koji to nije tražio. Navodi da su obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju nedjeljive, da su kao takve solidarne, da je jedan od solidarnih dužnika – drugi davatelj uzdržavanja ispunjavao sve obveze, pa da stoga tužiteljica ne može osnovano u odnosu na jednog solidarnog dužnika zahtijevati raskid ugovora radi ispunjenja. Smatra da je odluka donesena uz počinjenje bitne povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, da je prvostupanjski sud pogrešno usvojio i dio zahtjeva pod točkom II. i III. izreke, predlaže pobijanu odluku ukinuti, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno predlaže odluku preinačiti odbacivanjem tužbe u odnosu na točku II. i III. izreke kao nedopuštene i odbijanjem tužbe u odnosu na točku I. izreke.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju radi neispunjavanja ugovornih obveza.

5. U predmetu nema spora da je između parničnih stranaka i to tužiteljice kao primateljice uzdržavanja te tuženika i treće osobe GR, oboje kao davatelja uzdržavanja zaključen 1. listopada 2015. Ugovor o doživotnom uzdržavanju (u daljnjem tekstu: Ugovor). Nadalje, nema spora da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio osoba životne dobi od 18 godina, te da je započeo studij van mjesta stanovanja (u [adresa]).

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je jesu li ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju te može li se ugovor raskinuti samo u odnosu na jednog davatelja uzdržavanja.

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da odluka u pobijanom dijelu nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka je u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je osim ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (članak 2.) primateljica uzdržavanja obvezala primiti u svoje domaćinstvo davatelje uzdržavanja,

- da su se člankom 3. Ugovora davatelji uzdržavanja obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, plaćati njene troškove električne energije, plina, vode i sve ostale troškove, održavati joj kuću i okućnicu, u slučaju bolesti pružiti joj liječničku skrb te ju poslije smrti sahraniti po njenoj želji,

- da tuženik po zaključenju Ugovora nije ispunio niti jednu od ugovorom preuzetih obveza, te po sklapanju Ugovora nije niti jednom telefonski kontaktirao tužiteljicu,

- da je drugi davatelj uzdržavanja uselio u kuću tužiteljice i prethodno zaključenja Ugovora, te je po zaključenju Ugovora ispunjavao sve njime preuzete obveze,

- da između tuženika i drugog davatelja uzdržavanja nije postojao sporazum o načinu izvršavanja ugovornih obveza prema tužiteljici, u smislu da sve obveze izvršava upravo drugi davatelj uzdržavanja,

- da drugi davatelj uzdržavanja od tuženika nije tražio pomoć u ispunjavanju ugovorne obveze smatrajući da tuženik doprinosi za uzdržavanje tužiteljice novčano, te nije razgovarao s tužiteljicom o eventualnom načinu ispunjavanja ugovornih obveza tuženika u predmetu,

- da je drugi davatelj uzdržavanja vršio i radove održavanja kuće tužiteljice (popravak krova, te adaptacija kupaone).

10. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Prvostupanjski sud je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pozivom na odredbe iz članka 4. i članka 583. stavak 3. ZOO-a pravilno usvojio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. izreke.

12. Prema odredbi iz članka 579. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja dvostrano obvezujući ugovor i to u kojem se jedna ugovorna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će ugovornu stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari ili prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

13. U smislu odredbe iz članka 583. stavak 3. ZOO-a svaka od ugovornih stranaka može zahtijevati raskid ugovora ukoliko druga strana ne ispunjava svoje obveze.

14. U situaciji kada tuženik kontinuirano od zaključenja ugovora nije ispunjavao svoje obveze (dakle, ne radi se o privremenom neispunjavanju ugovornih obveza u kraćem vremenskom periodu) i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ispunjeni su uvjeti za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između tužiteljice i tuženika.

15. Tužiteljica je suprotno žalbenim navodima tuženika u smislu odredbe iz članka 583. stavak 3. ZOO-a aktivno legitimirana za utuženje radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

16. Pravilnost primjene materijalnoga prava nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojima obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju predstavljaju solidarne obveze. Naime, Ugovor o doživotnom uzdržavanju (članak 3.) obveze davatelja uzdržavanja određuje "u množini", pa se te obveze odnose na oba davatelja uzdržavanja. Radi se, dakle, o djeljivim obvezama pa u smislu odredbe iz članka 41. stavak 2. ZOO-a, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, u djeljivoj obvezi s više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, te ukoliko nije određeno drugačija podjela svaki od njih odgovara za svoj dio duga. Iz sadržaja ugovora ne proizlazi da su se stranke suglasile da bi neke obveze izvršavao samo jedan od njih ili da se obveze između njih dijele, a tuženik tijekom postupka i nije dokazao da između njega i drugog davatelja uzdržavanja postoji usmeni sporazum o načinu izvršavanja ugovornih obveza (koje bi prema navedenom sporazumu izvršavao samo drugi davatelj uzdržavanja).

17. Osim toga, Ugovor o doživotnom uzdržavanju je u smislu odredbe iz članka 580. stavak 1. ZOO-a strogo formalni ugovor, a činjenica da tužiteljica nije pozvala tuženika na izvršavanje ugovornih obveza niti je drugi davatelj uzdržavanja tražio od njega ispunjenje svoje obveze, ne isključuje obvezu tuženika da kao sudionik u obveznom odnosu postupa u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te ispuni preuzetu obvezu obzirom je odgovoran za njezino ispunjenje.

18. Slijedom navedenog žalba tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost odluke pod točkom I. izreke nije osnovana, pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odluka u ovome dijelu potvrđena.

19. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke (deklaratoran zahtjev za utvrđenje) kao i u odnosu na zahtjev pod točkom III. izreke (nalaganja upisa zabilježbe ugovora) prvostupanjski sud je usvajanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo.

20. Odredbom iz članka 76. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 - dalje ZZK) određeno je da se zabilježba osobnih odnosa koji su predviđeni zakonom, te se brisanje takvih zabilježaba provodi na prijedlog sudionika, njihovih zakonskih zastupnika ili nadležnih sudova ili drugih nadležnih tijela na temelju isprava kojim se dokazuje postojanje osobnog odnosa čija zabilježba, odnosno čiji prestanak se zahtijeva, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne znači da je sud upravo taj koji je dužan dostaviti predmet zemljišnoknjižnom odjelu radi upisa zabilježbe ugovora. Ovo posebno obzirom je odredbom iz članka 581. ZOO-a normirano da u situaciji kad je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina upravo davatelj uzdržavanja taj koji je ovlašten zatražiti zabilježbu tog ugovora u zemljišnim knjigama.

21. Osim toga, u situaciji kada je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut u odnosu na jednog tuženika nije bilo mjesta usvajanju dijela tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju na snazi u odnosu na drugog davatelja uzdržavanja GR, obzirom to utvrđenje de facto proizlazi iz konstitutivne odluke o raskidu ugovora s tuženikom.

22. Stoga je u ovome dijelu (točka II. i III. izreke) odluku na temelju odredbe iz članka 373. ZPP-a valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbiti.

23. Iako je odluka dijelom preinačena odluka o troškovima ostaje neizmijenjena obzirom oko odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

24. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, no radi se o razmjerno neznatnom uspjehu pa mu u smislu odredbe iz članka 154. u vezi s odredbom iz članka 166. ZPP- a nisu priznati troškovi žalbenog postupka.

25. Tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka obzirom se u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka.

26. Slijedom svega iznešenog odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Alenka Laptalo