Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-108/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZDČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nataši Maletić, odvjetnici u Puli-Pola, Ciscuttijeva 2/IV, protiv tuženika ABC [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakopnskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Goran Veljović i dr. iz Pule, Dobrilina 9, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-746/2022-25 od 6. studenoga 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-746/2022-25 od 6. studenoga 2023. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
II Odluka o trošku u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 3.1. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj ugovora 051130118266SN kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30.11.2005. god., a koja glasi:
"… kamatna stopa je promjenjiva…"
te u odredbi čl. 3.3 koja glasi:
"… promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke … …"
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj ugovora 051130118266SN kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30.11.2005. god., a koja glasi:
"… po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate…"
u odredbi čl. 1.2 koja glasi:
"…obračunat u stranoj valuti"
u odredbi čl. 1.3 koja glasi:
"…u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule…"
te u odredbi čl. 1.4 koja glasi:
"…obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta…"
te u odredbi čl. 8.15 koja glasi:
"…u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB za CHF na dan dospijeća tražbine…"
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.“
2. Uvodno označenom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od v.p.s. kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
205,52 kn od 20.01.2008.
470,71 kn od 20.02.2008.
481,78 kn od 20.03.2008.
467,70 kn od 20.04.2008.
459,04 kn od 20.05.2008.
511,60 kn od 20.06.2008.
836,14 kn od 20.07.2008.
833,00 kn od 20.08.2008.
829,33 kn od 20.09.2008.
870,38 kn od 20.10.2008.
1061,22 kn od 20.11.2008.
1444,96 kn od 20.12.2008.
1656,85 kn od 20.01.2009.
1687,44 kn od 20.02. 2009.
1526,14 kn od 20.03.2009.
1530,06 kn od 20.04.2009.
1430,16 kn od 20.05.2009.
1655,47 kn od 20.06.2009.
1879,20 kn od 20.07.2009.
1854,70 kn od 20.08.2009.
1852,57 kn od 20.09.2009.
1814,71 kn od 20.10.2009.
1860,90 kn od 20.11.2009.
1883,31 kn od 20.12.2009.
1956,38 kn od 20.01.2010.
1988,46 kn od 20.02.2010.
2072,43 kn od 20.03.2010.
2059,61 kn od 20.04.2010.
2175,19 kn od 20.05.2010.
2235,35 kn od 20.06.2010.
2276,83 kn od 20.07.2010.
2414,74 kn od 20.08.2010.
2505,08 kn od 20.09.2010.
2442,18 kn od 20.10.2010.
2389,95 kn od 20.11.2010.
2703,68 kn od 20.12.2010.
2595,13 kn od 20.01.2011.
2358,87 kn od 20.02.2011.
2052,66 kn od 20.03.2011.
1981,83 kn od 20.04.2011.
2114,55 kn od 20.05.2011.
2314,37 kn od 20.06.2011.
2508,41 kn od 20.07.2011.
2663,00 kn od 20.08.2011.
2337,12 kn od 20.09.2011.
2146,14 kn od 20.10.2011.
2174,67 kn od 20.11.2011.
2244,87 kn od 20.12.2011.
2309,12 kn od 20.01.2012.
2308,87 kn od 20.02.2012.
2264,31 kn od 20.03.2012.
2244,02 kn od 20.04.2012.
2270,72 kn od 20.05.2012.
2251,22 kn od 20.06.2012.
2195,22 kn od 20.07.2012.
2161,32 kn od 20.08.2012.
2082,93 kn od 20.09.2012.
2156,51 kn od 20.10.2012.
2153,95 kn od 20.11.2012.
2125,67 kn od 20.12.2012.
1981,91 kn od 20.01.2013.
2030,72 kn od 20.02.2013.
2053,17 kn od 20.03.2013.
2074,34 kn od 20.04.2013.
1942,46 kn od 20.05.2013.
1910,63 kn od 20.06.2013.
1897,38 kn od 20.07.2013.
1898,83 kn od 20.08.2013.
1933,67 kn od 20.09.2013.
1919,19 kn od 20.10.2013.
1914,93 kn od 20.11.2013.
1929,79 kn od 20.12.2013.
679,33 kn od 20.01.2014.
686,78 kn od 20.02.2014.
686,49 kn od 20.03.2014.
661,97 kn od 20.04.2014.
637,72 kn od 20.05.2014.
633,30 kn od 20.06.2014.
650,02 kn od 20.07.2014.
650,05 kn od 20.08.2014.
655,11 kn od 20.09.2014.
659,95 kn od 20.10.2014.
669,02 kn od 20.11.2014.
654,01 kn od 20.12.2014.
1172,45 kn od 20.01.2015.
956,54 kn od 20.02.2015.
963,14 kn od 20.03.2015.
1005,09 kn od 20.04.2015.
947,34 kn od 20.05.2015.
944,65 kn od 20.06.2015.
939,62 kn od 20.07.2015.
832,54 kn od 20.08.2015.
792,16 kn od 20.09.2015.
817,02 kn od 20.10.2015.
785,79 kn od 20.11.2015.
814,69 kn od 20.12.2015.
741,99 kn od 20.01.2016.
152,76 kn od 26.01.2016.
pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."
II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.109,37 eura1/ 23.427,55 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) od donošenja Presude do isplate, u roku 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.“
3. Protiv uvodno označene presude i rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe da je nesporno da je tužiteljica provela konverziju sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ali ta činjenica da ne može isključiti pravo i mogućnost tužiteljice na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim što je sud bio dužan utvrditi financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Ukazuje na odredbu čl. 19.b Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju navodeći da je sud proveo financijsko vještačenje utvrdio bi stanje glavnice kredita u valuti eur na dan 30. rujna 2015. i potom odlučio da li je konverzija proizvela pravni učinak za potrošača ali prije svega na način da je izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur. Isto tako, utvrdio bi da li je tuženik u obračunu izvršene konverzije uračunao iznos koji je tužiteljica platila prema početnim ugovorenim uvjetima u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u chf i promjenjive kamatne stope, što u ovom postupku nije utvrđeno. Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Tužiteljica ne osporava zakonitost provedene konverzije već tvrdi da učinci iste nisu u potpunosti anulirali posljedice onoga što je tuženiku do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, a tog se zahtjeva konverzijom tužiteljica nije odrekla. Kako je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takvog ugovora to je tuženik dužan vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i tečaja važećeg kod isplate kredita pri čemu je riječ o imovini tužiteljice koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je osnovana.
6. Žaliteljica ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijane odluke nije našao da bi pri donošenju istih sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6.1. Međutim, osnovanim se ukazuje žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava budući prvostupanjski sud odredbe materijalnog prava odnosno Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23.; dalje ZPK) u svezi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) nije pravilno primijenio. 7. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev na utvrđenje ništetnim dijela odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, kao zahtjev na isplatu.
8. Iz spisa predmeta proizlazi:
- da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili 30. studenoga 2005. Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 051130118266-SN (dalje: Ugovor) na iznos od 231.800,00 chf u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim tim Ugovorom o kreditu, čija je ugovorena namjena kupnja obiteljske kuće,
- da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu bilo ugovoreno da kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje s time da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,
- da su stranke 26. siječnja 2016. sklopili "radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15; dalje ZID ZPK) - Dodatak broj 2 Ugovora o kreditu (list spisa 161-163) te
- da je između stranaka sporno da li je sklapanjem Dodatka broj 2 Ugovora sukladno ZIDZPK prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužiteljica potražuje.
9. Prvostupanjski sud odbacuje tužbu tužiteljice u odnosu na zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi te odbija tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu novčanog iznosa koji je preciziran kao u izreci prvostupanjske presude pod toč. I. Naime, primjenom odredbe čl. 187. st. 2. ZPP odbacuje tužbu tužiteljice u navedenom dijelu s obrazloženjem da ne postoji pravni interes podizanja tužbe za utvrđenje ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom, ujedno se pozivajući na odredbu čl. 288. st. 1. istog Zakona. Također obrazlaže da s obzirom da se tužiteljica poziva na pravomoćne presude donesene u postupku povodom tzv. kolektivne tužbe (čl. 502.a do čl. 502.h ZPP) da se radi o presuđenoj stvari.
9.1. U pogledu kondemnatornog dijela zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud zaključuje, u bitnome, da je tužiteljici dostavljen izračun konverzije s prijedlogom izmijenjenog Ugovora, da je tužiteljica prihvatila izračun, da na to nije bila obvezna ni prinuđena, i da je u konačnici sklopljen Dodatak u smislu odredbe čl. 19.e. st. 6. ZPK prema kojem da ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovornim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu – zaključuje da sporne odredbe nisu i ne mogu biti ništetne. Osim toga stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbe čl. 19.c ZPK i nisu niti dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe slijedom čega je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, kao i prijedlog za provođenje financijskog vještačenja s obrazloženjem da su provedenim dokazima dostatno utvrđene odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke.
10. Ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje suda prvog stupnja i sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se samom činjenicom sklapanja Dodatka osnovnom Ugovoru i provođenjem konverzije gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora u CHF.
11. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji pravni stav prihvaća i ovaj sud, u odluci broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022. u odredbama ZID ZPK nigdje se ne vidi da bi taj Zakon predviđao i propisao da se sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Također iz samog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava (kada bi to i mogao u konkretnoj situaciji) koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
12. ZID ZPK, prema pravnom shvaćanju toga suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK).
13. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK je utvrđena rješenjem tog suda broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
14. Sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog Ugovora 2005. pa do sklapanja Dodatka vrijedio punih deset godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)
15. Sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora za razdoblje do konverzije. Taj sud je još u odluci broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj oduci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u svezi s čime su, dakle, osnovani žalbeni navodi tužiteljice.
16. Posebno je istaknuta odluka Suda Europske unije u spojenim predmetima C- 596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci ovoga suda broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Taj sud da je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.
17. Također je dodano da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 ZD protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
18. Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci prihvatio je da bi se potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu ZD protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
19. Nadalje, u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Z protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava (zahtjev broj 69108/17) je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
20. Konačno odgovoreno je: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji."
21. U svezi s iznesenim navedeno je i to da korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem.
22. Međutim, u predmetnom postupku sud prvog stupnja odbio je provođenje predloženog dokaza zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se sklapanjem Dodatka Ugovoru i konverzijom gubi pravo na bilo kakvo potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je vrijedio do dana konverzije.
23. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
24. U ponovljenom postupku biti će potrebno provesti financijsko vještačenje te utvrditi koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zadru 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
