Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1018/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KMS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, Kranjčevićeva 8 protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ilica 1/A, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2565/2019-44 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2565/2019-44 od 29. veljače 2024.:

- potvrđuje u točkama I., II. i dosuđujućem dijelu točke III. izreke,

- preinačuje u dijelu točke III. izreke u kojem tužiteljici nije priznat parnični trošak u iznosu 32,81 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 32,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici trošak podnošenja žalbe u iznosu 7,58 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova podnošenja žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka presude u cijelosti glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 016-229/2008, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 10.04.2008., a koja glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.“

II. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AV. 6, OIB 14036333877 da tužitelju KMS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stjecanja bez osnova isplati iznos 422,92 eur / 3.186,47 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- iznos od 3,35 EUR / 25,26 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 3,34 EUR / 25,16 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 3,33 EUR / 25,06 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 3,31 EUR / 24,95 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,54 EUR / 56,81 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,51 EUR / 56,58 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,48 EUR / 56,33 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,44 EUR / 56,09 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,41 EUR / 55,85 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,38 EUR / 55,59 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,34 EUR / 55,34 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,31 EUR / 55,07 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,27 EUR / 54,81 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 7,24 EUR / 54,53 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 7,20 EUR / 54,25 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 7,16 EUR / 53,97 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 7,12 EUR / 53,68 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 7,09 EUR / 53,39 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 7,05 EUR / 53,09 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 7,01 EUR / 52,78 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 6,96 EUR / 52,47 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 6,92 EUR / 52,15 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 6,88 EUR / 51,84 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 6,84 EUR / 51,50 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 6,79 EUR / 51,17 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,75 EUR / 50,83 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,70 EUR / 50,48 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,65 EUR / 50,14 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,61 EUR / 49,77 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2011. sve do isplate, - iznos od 6,56 EUR / 49,41 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,51 EUR / 49,04 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,46 EUR / 48,66 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,41 EUR / 48,28 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,36 EUR / 47,89 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,30 EUR / 47,49 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,25 EUR / 47,09 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 6,20 EUR / 46,68 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 6,14 EUR / 46,27 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 6,08 EUR / 45,84 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 6,03 EUR / 45,41 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,97 EUR / 44,97 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,91 EUR / 44,52 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,85 EUR / 44,07 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,79 EUR / 43,62 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,73 EUR / 43,15 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,66 EUR / 42,67 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,60 EUR / 42,19 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,54 EUR / 41,71 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2012. sve do isplate,

- iznos od 5,47 EUR / 41,20 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2013. sve do isplate,

- iznos od 5,40 EUR / 40,70 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2013. sve do isplate,

- iznos od 5,33 EUR / 40,19 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2013. sve do isplate,

- iznos od 5,27 EUR / 39,67 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2013. sve do isplate,

- iznos od 5,19 EUR / 39,14 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2013. sve do isplate,

- iznos od 5,12 EUR / 38,60 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2013. sve do isplate,

- iznos od 5,05 EUR / 38,05 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2013. sve do isplate,

- iznos od 4,98 EUR / 37,50 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2013. sve do isplate,

- iznos od 4,90 EUR / 36,94 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2013. sve do isplate,

- iznos od 4,83 EUR / 36,37 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2013. sve do isplate,

- iznos od 4,75 EUR / 35,79 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2013. sve do isplate,

- iznos od 4,67 EUR / 35,19 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2013. sve do isplate,

- iznos od 4,59 EUR / 34,60 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2014. sve do isplate,

- iznos od 4,51 EUR / 33,99 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2014. sve do isplate,

- iznos od 4,43 EUR / 33,38 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2014. sve do isplate,

- iznos od 4,35 EUR / 32,75 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2014. sve do isplate,

- iznos od 4,26 EUR / 32,12 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2014. sve do isplate,

- iznos od 4,18 EUR / 31,48 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2014. sve do isplate,

- iznos od 4,09 EUR / 30,82 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2014. sve do isplate,

- iznos od 2,54 EUR / 19,11 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2014. sve do isplate,

- iznos od 2,48 EUR / 18,68 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2014. sve do isplate,

- iznos od 2,42 EUR / 18,24 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2014. sve do isplate,

- iznos od 2,36 EUR / 17,78 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2014. sve do isplate,

- iznos od 2,30 EUR / 17,34 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2014. sve do isplate,

- iznos od 2,24 EUR / 16,88 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2015. sve do isplate,

- iznos od 1,56 EUR / 11,74 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2015. sve do isplate,

- iznos od 1,51 EUR / 11,39 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2015. sve do isplate,

- iznos od 1,47 EUR / 11,05 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2015. sve do isplate,

- iznos od 1,42 EUR / 10,70 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2015. sve do isplate,

- iznos od 1,37 EUR / 10,35 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2015. sve do isplate,

- iznos od 1,33 EUR / 9,99 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2015. sve do isplate, - iznos od 0,27 EUR / 2,04 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2015. sve do isplate,

- iznos od 0,26 EUR / 1,95 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2015. sve do isplate,

- iznos od 0,25 EUR / 1,87 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2015. sve do isplate,

- iznos od 0,24 EUR / 1,78 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2015. sve do isplate,

- iznos od 0,22 EUR / 1,69 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2015. sve do isplate,

- iznos od 0,21 EUR / 1,60 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,28 EUR / 2,09 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,26 EUR / 1,97 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,25 EUR / 1,85 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2016. sve do isplate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.740,89 kuna / € 2.223,22 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana objave presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv točke III. izreke presude, u dijelu u kojem njezin zahtjev nije prihvaćen za naknadom parničnih troškova preko odmjerenog iznosa 2.223,22 eura za daljnji iznos od 269,11 eura uz pripadajući PDV, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud preinači točku III. izreke presude na način da tužiteljici prizna još i taj trošak sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, te traži trošak za podnošenje žalbe.

3. Protiv te presude u dijelu u kojemu nije uspio u parnici, odnosno protiv točke I., II. i III. izreke sude, pravovremenu žalbu podnosi tuženik po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obveže da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora su dva tužbena zahtjeva, i to deklaratoran zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom dijela odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 016-229/2008, sklopljenog 10. travnja 2008. između prednika tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita (dalje: Ugovor o kreditu), u kojem je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugim aktom banke ; kao i kondemnatoran zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta kredita u iznosu 422,92 eura / 3.186,47 kn[1] po osnovi takve ništetne ugovorne odredbe.

7. Suprotno navodima žalbe tuženika, pobijana je presuda jasna i razumljiva, njezina je izreka u skladu s obrazloženjem, a prvostupanjski je sud u presudi iznio jasne i neproturječne razloge za sve odlučne činjenice, kako onih na kojima temelji zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i onih vezanih za visinu potraživanja tužiteljice, a u pogledu odlučnih činjenica ne postoji ni proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, niti presuda ima drugih nedostataka i njezina se pravilnost može ispitati. Zbog toga pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), na koju izričito upire tuženik, a nije zahvaćena ni nekom drugom bitnom procesnom povredom na koju njegova žalba ne ukazuje, a na čije se postojanje pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci kreditora (čl. 6. ugovora o kreditu), između ostalog, temelji na utvrđenjima iz pravomoćne presude koja je u smislu odredbe čl. 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) donesena u sporu po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a na koju se u tužbi pozvala tužiteljica, i to na pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je u točki 1. izreke u odnosu na tuženu banku utvrđeno da je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita jer je s jedne strane u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u ugovorima o kreditima koristila nepoštenu i ništetnu odredbu o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka kao trgovac i potrošači kao korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a s druge strane jer je u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. u ugovorima o kreditima koristila nepoštenu i ništetnu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora potrošače nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.1. U pravu je tuženik kako u ovom postupku nema mjesta primjeni pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci kreditora potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Naime, izreka te pravomoćne presude kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i o valutnoj klauzuli u CHF čini jedinstvenu cjelinu iz koje nesumnjivo proizlazi kako se ista isključivo odnosi na zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača vezano uz ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i na neke druge valute. Stoga nema nikakve dvojbe da se navedena presuda ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, pa posljedično tomu nema mjesta njezinoj primjeni ni u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je između stranaka sklopljen ugovor o kreditu u kunama.

9. Međutim, tužiteljica je u ovom postupku, osim što se pozvala na navedenu pravomoćnu presudu iz kolektivnog spora, u tužbi podnesenoj 6. svibnja 2022. u predmetu prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-2626/2022 (spojen na predmet P-2565/2019), u kojoj postavlja deklaratoran zahtjev za utvrđenjem ništetnim dijela odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu o promjenjivosti redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama prednika tužene banke (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb), odnosno drugim aktom prednika tužene banke, kao i tijekom postupka po tužbama u obje spojene parnice, iznijela tvrdnje da je banka u taj ugovor unijela nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, da tužiteljica nije bila u mogućnosti ne prihvatiti uglavke ugovora o kojima se nije pregovaralo jer se radi o tipskom ugovoru pripremljenom od strane tužene banke, te da ju je tužena banka jednostranim podizanjem kamatne stope dovela u neravnopravan položaj, pa polazeći od toga tužiteljica smatra da je u skladu s odredbom čl. 96. ZZP/07 sporna ugovorna odredba nepoštena, a posljedično tomu i ništetna.

10. Iz obrazloženja presude proizlazi kako prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe ne zasniva samo na pravnom utvrđenju iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, već i na ocjeni dokaza izvedenih tijekom postupka. Dakle, presuda se suprotno navodima žalbe ne zasniva samo na pravnim utvrđenjima pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača, pa posljedično tomu ona nije zahvaćena niti bitnom procesnom povredom iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a na koju žalbenim navodima neosnovano ukazuje tuženik. Naime, prvostupanjski sud na temelju stranačkog iskaza tužiteljice utvrđuje da ona u sastavljanju Ugovora o kreditu nije sudjelovala niti je mogla sudjelovati jer joj je prezentiran gotov ugovor, na sastanku radi dogovora oko zaključenja ugovora izričito je pitala službenika banke kako funkcionira mehanizam u vezi promjene kamatne stope, za što nije dobila nikakvo jasno objašnjenje. O kamatnoj stopi nije mogla pregovarati već joj je rečeno da je o tom pitanju takva odluka banke. Kredit je podigla i utrošila za podmirenje troškova obitelji jer su i suprug i ona 2006. ostali bez posla, a imali su dvoje male djece. Dakle, s jedne strane već iz samog iskaza tužiteljice može se zaključiti kako se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prethodno nije pojedinačno pregovaralo, niti je ona mogla utjecati na njezin sadržaj, a niti tuženik tijekom postupka nije osporio njezinu tvrdnju kako se radi o odredbi tipskog ugovora unaprijed pripremljenog od strane tužene banke; dok s druge strane i svjedokinja KM, koja je kao službenica banke sudjelovala u sklapanju Ugovora o kreditu, iskazala je da klijentima nije objašnjavala parametre i uvjete promjene kamatne stope, kao ni način promjene kamatne stope jer to nije bilo u njezinom platnom razredu.

11. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. tog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11.1. Odredbom čl. 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredba čl. 6. Ugovora o kreditu koja regulira promjenjivost kamatne stope vidljivo je istaknuta u tom ugovoru, a njome je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja odlukom banke, što sve upućuje na zaključak da se radi o lako uočljivoj ugovornoj odredbi.

11.2. Međutim, ne radi se i o za tužiteljicu kao potrošaču razumljivoj ugovornoj odredbi i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski kako pojam razumljivosti tumači i Sud Europske unije u presudi donesenoj u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku. Tuženik tijekom postupka niti ne iznosi tvrdnju da je tužiteljici, kao potrošaču bez ekonomske naobrazbe, pri sklapanju ugovora pružena informacija na temelju koje je mogla procijeniti značaj i doseg ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na njezine financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku. Osim toga, iz formulacije odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da u njoj nisu sadržani jasni i egzaktni kriteriji o kojima ovisi promjena i kretanje kamatne stope tijekom trajanja kreditnog odnosa, te je tužiteljici kraj takve formulacije koja samo upućuje na promjenu početno ugovorene stope na temelju jednostrane Odluke o kamatnim stopama tužene banke bila poznata samo visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, koja je u čl. 3. Ugovora o kreditu određena u visini 8,49% godišnje, dok nije niti približno mogla ocijeniti u kojem će se smjeru i iz kojih razloga kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja.

11.3. Tuženik u spis nije niti priložio svoju Odluku o kamatnim stopama koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, već je priložio Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama s primjenom od 1. studenoga 2011. i s primjenom od 9. siječnja 2013., kojima su regulirani kriteriji i parametri promjene kamatnih stopa u skladu s odredbom čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 112/12.). Time je sam tuženik implicite priznao da ranije Odluke kojima je izmijenjena kamatna stopa nisu sadržavale egzaktne parametre na temelju kojih je korisnik kredita mogao zaključivati o kretanju kamatne stope tijekom trajanja kreditnog odnosa i razlozima takva kretanja. No, neodlučno je pozivanje tuženika na uvjete promjene kamatnih stopa s primjenom od 2011. i 2013. u situaciji kada se u ovom postupku ocjenjuje pravna valjanost odredbe ugovora o kreditu sklopljenog još 10. travnja 2008., dakle, sklopljenog pet godina prije nego što su tim uvjetima regulirani parametri o kojima ovisi promjena početno ugovorene kamatne stope. Stoga ni izostanak ocjene značaja u spisu priloženih tuženikovih Metodologija promjene kamatnih stopa nije rezultirao bitnom procesnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik jer se ne radi o činjenicama odlučnim za ocjenu osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva.

11.4. U situaciji kada je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene banke sastavni dio po tuženiku unaprijed sastavljenog tipskog ugovora o kreditu o kojoj se prethodno nije pojedinačno pregovaralo i koja tužiteljici nije bila razumljiva jer na temelju njezina sadržaja nije mogla niti približno ocijeniti u kojem će se smjeru i iz kojih razloga kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja, dakle, nije mogla spoznati značaj i doseg takve odredbe za njezine buduće financijske obveze, tada je ona kao potrošač suprotno osnovnim načelima obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, savjesnosti i poštenja, od samog početka ugovornog kreditnog odnosa dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca koji jednostranom odlukom bez jasnih i egzaktnih kriterija i parametara mijenja prvobitno ugovorenu stopu redovne kamate.

11.5. Dakle, ugovorna odredba koja određuje promjenjivost prvotno ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke o kamatnim stopama je neodređena i neodrediva, a time i protivna odredbi čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), što ju i u skladu s tom odredbom čini ništetnom.

11.6. Navedene okolnosti već same po sebi upućuju na postojanje znatne neravnoteže prava i obveza ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, kao što je to uostalom pravilno utvrdio i sud prvog stupnja kada je zaključio da je na temelju takve nepoštene ugovorne odredbe kojom tuženik jednostrano na štetu tužiteljice mijenja početno ugovorenu stopu redovne kamate, ona dovedena u zavisan i podređen položaj prema tuženiku. Stoga ne stoji žalbena tvrdnja da u presudi nema razloga na kojima se temelji utvrđenje da je sporna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa posljedično tomu ni tvrdnja o počinjenoj bitnoj procesnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tuženik.

11.7. U skladu sa svim prethodno iznesenim razlozima prvostupanjski je sud u konačnici zaključujući o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tužene banke postupio u skladu s odredbom čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 kada je u točki I. izreke presude prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim te ugovorne odredbe, pa je time pravilno primijenio materijalno pravo.

. Neodlučna je žalbena tvrdnja kojom tuženik pozivajući se na u žalbi citirane zakonske propise ukazuje na postojanje zakonske osnove za ugovaranje promjenjive kamatne stope, ali i žalbena tvrdnja kojom ukazuje da je obveza utvrđivanja parametara promjenjivosti kamatne stope uvedena tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 143/13.), koji je na snazi od 1. siječnja 2014. Naime, postojanje ovlasti tuženika da ugovara promjenjivu kamatnu stopu nije upitno, no upravo nepostojanje ugovorenih jasnih i objektivnih kriterija i parametara za promjenu visine kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu, kao i nepostojanje podataka na temelju kojih se može makar i približno odrediti način kretanja stope redovne kamate tijekom trajanja ugovornog odnosa čini takvu ugovornu odredbu neodređenom i neodredivom, a time i protivnom odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, što ju i u skladu s tom odredbom čini ništetnom, pa je za takvu ocjenu neodlučno što je tek zakonskim izmjenama na koje se tuženik poziva i zakonom utvrđena obveza banaka da utvrde parametre za promjenu ugovorenih kamatnih stopa.

13. Neosnovana je i žalbena tvrdnja da se navedenim tumačenjem ukida mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, već se suprotno tomu kreditoru samo nameće obveza ugovaranja jasnih i egzaktnih parametara o kojima tijekom trajanja kreditnog odnosa ovisi promjena ugovorene kamatne stope. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna zbog toga što ju je tuženik mijenjao protivno ugovoru, već zato što je njezinu promjenjivost ugovarao protivno zakonu. Uslijed toga neosnovanom se ukazuje i žalbena tvrdnja da tužiteljica nije dokazala da je kamatna stopa mijenjana protivno ugovoru. Ništetna ugovorna odredba nema pravnog učinka i ne proizvodi pravne posljedice počevši od sklapanja ugovora, pa je u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i o valutnoj klauzuli neodlučna žalbena tvrdnja da se utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ne mogu odnositi na predmetni ugovor koji je istekao.

14. Nije u pravu tuženik ni kada tvrdi da se metodologija obračuna više plaćene kamate ne može temeljiti na početno ugovorenoj kamatnoj stopi, te kada takvu ocjenu zasniva na tome da fiksna kamata nije bila volja ugovornih strana. Naime, odredba ugovora o kreditu (sadržana u čl. 6.) ništetna je u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, no ona nije ništetna u dijelu kojim su stranke ugovorile kamatnu stopu od 8,49% godišnje, pa unatoč ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika, a time i ništetnosti kasnije odlukom tuženika povećanih kamatnih stopa, ugovor u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a može opstati i bez ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako da se za cijelo vrijeme trajanja ugovora primjenjuje pravno valjana odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 8,49% godišnje kao osnova za obračun razlike više plaćene kamatne stope.

15. Prema tomu, pravilno je prvostupanjski sud osnovanim ocijenio deklaratoran zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tužene, kao u točki I. izreke pobijane presude.

16. Nije u pravu tuženik ni kada prigovara pravilnosti ocjene o neosnovanosti njegova prigovora zastare. Naime, prvostupanjski sud neosnovanim ocjenjuje tuženikov prigovor zastare jer nalazi da računajući od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, to jest računajući od 14. lipnja 2014. pa do podnošenja tužbe za isplatu 9. svibnja 2019. nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a u trajanju od 5 godina.

16.1. Međutim, kako u ovom postupku iz prethodno navedenih razloga nema mjesta primjeni pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, ni prema tuženiku, to niti zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika ne teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 donesenoj 4. srpnja 2013., već u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. tek od pravomoćnosti presude donesene u ovom postupku kojom je odlučeno o zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. To znači da zastara zahtjeva tužiteljice za isplatom preplaćene kamate po osnovi ništetne ugovorne odredbe još nije niti počela teći, pa je u konačnici zaključujući o neosnovanosti tuženikova prigovora zastare, iako iz drugih razloga, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Polazeći od toga da je naplatom po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, to jest naplatom kamate po stopi višoj od one početno ugovorene odredbom čl. 3. ugovora o kreditu, dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženika, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a prihvatio i kondemnatorni tužbeni zahtjev i u točki II. izreke pobijane presude obvezao tuženika na isplatu tužiteljici financijskim vještačenjem utvrđenog iznosa od 422,92 eura / 3.186,47 kn na ime preplaćene kamate, pa je time pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

18. S obzirom da je do tuženikova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO-a dužan tužiteljici platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, to jest od prvog sljedećeg dana nakon dana isplate anuiteta, pa je i u odnosu na taj sporedni dio tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

19. Neosnovana je žalbena tvrdnja tuženika da je sud prilikom odluke o visini tužbenog zahtjeva trebao uzeti u obzir i manje plaćene iznose u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, zato što tuženik u pogledu tih razlika nije istaknuo protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ni materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u vijeću od trinaest sudaca u odluci u predmetu pod brojem Rev- 549/23 od 18. prosinca 2023.)

20. Odluku o parničnim troškovima u točki III. izreke presude pravilno je prvostupanjski sud utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je tuženika obvezao da tužiteljici, koja je u parnici uspjela u cijelosti s konačnim tužbenim zahtjevom, u cijelosti nadoknadi parnične troškove, pa je neosnovana žalba tuženika kojom on takvoj odluci prigovara, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o njihovoj visini.

21. Osnovana je žalbena tvrdnja tužiteljice da je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka nevaljana, koju tvrdnju obrazlaže argumentacijom da je sud i za radnje poduzete nakon 3. studenog 2022. trebao uzeti vrijednost boda od 2,00 eura, a ne 10,00 kn jer je odredbom Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa) propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost boda iznosila 2,00 eura, pravilno je i u granicama postavljenog zahtjeva tužiteljice na odluku o visini njezinih troškova trebalo primijeniti za sve radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku tu vrijednost boda.

21.1. Tužiteljica je parnični postupak pokrenula podnošenjem tužbe 9. svibnja 2019. u parnici poslovni broj P-2565/2019 radi isplate 430,30 eura / 3.242,07 kn, koji zahtjev je podneskom od 10. siječnja 2022. djelomično snizila na iznos od 422,92 eura / 3.186,47 kn. U parnici poslovni broj P-2626/2022 tužiteljica je podnijela tužbu 6. svibnja 2022. radi utvrđenja i naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu 1.327,36 eura / 10.001,00 kn. Parnica prvostupanjskog suda poslovni broj P-2626/2022 spojena je na parnicu istog suda poslovni broj P-2565/2019 rješenjem prvostupanjskog suda od 22. svibnja 2023. (list 289-290 spisa) od kada vrijednost predmeta spora po obje spojene parnice iznosi 1.750,28 eura.

21.2. Parnični trošak tužiteljice prije spajanja parnica odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u parnici P-2565/2019 i to za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 15. srpnja 2019., 14. siječnja 2021., 10. siječnja 2022. i 14. travnja 2023. za svaki po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 16. siječnja 2020. i 4. svibnja 2022. za svako po 50 bodova; te na trošak za sastav tužbe u parnici P-2626/2022 u visini 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), što iznosi ukupno 450 bodova.

21.3. Od spajanja parnica trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja na ročištima 22. svibnja 2023., 2. studenoga 2023. i 1. veljače 2024. za svako po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu 7. prosinca 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), što iznosi ukupno 325 bodova.

21.4. Dakle, tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP-a i u vezi odredaba Tarife, na ime zastupanja pripada nagrada u visini od sveukupno 775 bodova što po cijeni boda od 2,00 eura iznosi 1.550,00 eura, na koji joj pripada i PDV po stopi 25% u visini 387,50 bodova, potom trošak plaćenih sudskih pristojbi u obje parnice i to na tužbe u iznosu 53,09 eura i na presudu u iznosu 66,36 eura, čemu je potrebno pribrojiti i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu 199,08 eura, tako da ukupan parnični trošak tužiteljice iznosi 2.256,03 eura.

21.5. Kako je točkom III. izreke pobijane presude tuženiku već naloženo nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 2.223,22 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, u kojem dijelu je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi, valjalo je preinačiti točku III. izreke presudu u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat još i parnični trošak u iznosu 32,81 eura (2.256,03 eura – 2.223,22 eura) na način da je za taj iznos prihvaćen njezin zahtjev za naknadom parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

22. Slijedom navedenih razloga, valjalo je u točki I. izreke ove presude, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u osporenim točkama I., II. i u dosuđujućem dijelu točke III. izreke, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom parničnog troška, odluku o parničnim troškovima primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti.

23. Kako je tužiteljica sa žalbom djelomično uspjela, to joj je djelomično priznat i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Tužiteljica je prema sadržaju žalbe pobijala odluku o troškovima postupka za iznos 336,39 eura (269,11 eura uz pripadajući PDV po stopi 25% u visini 67,28 eura), a sa žalbom je uspjela za iznos 32,81 eur, dakle u omjeru 10 %. S obzirom na pobijanu vrijednost troškova postupka, za sastav žalbe protiv odluke o trošku koja se smatra rješenjem, pripada joj prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife trošak u visini 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, u iznosu 62,50 eura (25 bodova po cijeni boda 2,00 eura, uz PDV po stopi 25% u iznosu 12,50 eura) i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu 13,27 eura, što iznosi sveukupno 75,77 eura, odnosno razmjerno uspjehu sa žalbom 7,58 eura, pa je slijedom toga odlučeno kao u točki II. izreke presude, primjenom čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Kako je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a u točki III. izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova nastalih podnošenjem žalbe.

25. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci presude.

Bjelovar, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko