Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4070/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao suca izvjestitelja i Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice maloljetne PH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici JH, obje zastupane po punomoćniku MK, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kog zastupa PG, odvjetnica u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-539/2019-89 od 29. travnja 2024, u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljica i tuženika te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-539/2019-89 od 29. travnja 2024. u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-539/2019-89 od 29. travnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke pa se o tome ovako odlučuje:

1. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Odbija se zahtjev tuženika koji glasi:

" Nalaže se I. tužiteljici JH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljici mlt. PH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.845,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadom troška žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-539/2019-89 od 29. travnja 2024. suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I i II tužiteljica koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 33.180,70 EUR/250.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja ove tužbe do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti mlt. II. tužiteljici, na ruke majke i zakonske zastupnice JH, iznos od 33.180,70 EUR/250.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja ove tužbe do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku isplaćivati mlt. II. tužiteljici, na ruke majke i zakonske zastupnice JH, rentu s naslova izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 82,57 EUR/622,09 mjesečno, počevši od dana 1. listopada 2013. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti s pripadajućim zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, računajući od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa izgubljenoguzdržavanja do isplate, s time da dospjele obroke rente s pripadajućim zateznim kamatama isplati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali unaprijed, najkasnije do svakog 15. (petnaestog) u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljicama prouzročene parnične troškove, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se I. tužiteljici JH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljici mlt. PH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.845,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 18.909,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. travnja 2024. do isplate.“

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke pravodobno se žale tužiteljice zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traže naknadu troškova postupka.

3. Protiv navedene presude pod točkom III. izreke pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troškova postupka.

4. Tuženik je dostavio i pismeni odgovor na žalbu tužiteljica u kojoj osporava njihove žalbene razloge. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljica je djelomično neosnovana a djelomično osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tužiteljice potražuju od tuženika isplatu utuženih iznosa te naknadu troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-dana 11. srpnja 2010. na 67,8 km istočnog kolničkog traka autoceste A 1 ([adresa]), općina [adresa] dogodila prometna u kojoj je sudjelovao prednik tužitelja VH kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka] i u kojoj je zadobio višestruke tjelesne ozljede;

-tužiteljice tvrde da se prometna nezgoda dogodila na način da se VH, upravljajući motociklom reg. oznake [registarska oznaka] kretao primjerenom brzinom preticajnim trakom istočnog kolničkog traka autoceste A1 u smjeru [adresa], te da se u jednom trenutku iznenada i bez upaljenih pokazivača smjera nepoznati vozač koji je upravljao nepoznatim osobnim vozilom desnom prometnom trakom istočnog kolničkog traka autoceste A1 u istom smjeru kao i pravni prednik tužiteljica, prestrojio u preticajnu prometnu traku istočnog kolničkog traka autoceste A1 neposredno ispred pravnog prednika tužiteljice VH, uslijed čega je pravni prednik tužiteljica, u namjeri da izbjegne nalet na to nepoznato osobno vozilo izgubio kontrolu nad motociklom, pao s istoga i zadobio ozlijede;

-VH je u predmetnom štetnom događaju zadobio teške i po život opasne tjelesne ozlijede radi kojih se kontinuirano liječio više od tri godine da bi dana **.**.2013. umro od posljedica zadobivenih ozljeda;

-tuženik osporava pasivnu legitimaciju, dinamiku štetnog događaja, odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tvrdeći kako je za štetu i štetni događaj isključivo odgovoran prednik tužiteljica, osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je pokojni prednik tužiteljica zadobio u predmetnoj nezgodi i smrti istoga;

-na mjestu događaja policijski djelatnici su zatekli više tragova nezgode: trag vožnje motocikla VH, trag parotina od istog motocikla duž kolnika te ulijevo od kolnika, trag udarca motocikla na rubni kamen, krhotine motocikla, i oštećeni motocikl, dok je ozlijeđeni VH prije njihovog dolaska prevežen u bolnicu;

-policijski djelatnici na mjestu događaja nisu zatekli neko drugo vozili niti tragove drugog vozila, niti im se itko javio za svjedoka – očevica;

-uvidom u rješenje Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalne službe u Dugoj Resi poslovni broj PpIXP-10201/10 utvrđeno je da je protiv prednika tužitelja izdan prekršajni nalog od strane Policijske postaje Duge Rese zbog počinjenja prekršaja iz čl. 51. st. 5., u svezi s čl. 293. st.2. i čl. 199. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZOOSPC) te da je rješenjem toga suda od 23. prosinca 2013. optužni prijedlog odbačen iz razloga jer je okrivljenik (prednik tužiteljica) umro prije započinjanja prekršajnog postupka, odnosno prije otvaranja glavne rasprave, odnosno ispitivanja.

-u bolnici su VH uzeti uzorci krvi i mokraće na analizu te je utvrđeno kako je u času uzimanja uzoraka imao 0,90 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, i 1,37 g/kg apsolutnog alkohola u mokraći, a od nezgode do trenutka uzimanja uzoraka proteklo je 135 minuta (listovi 102, 262 - 266 spisa);

-toksikološki vještak K zaključuje kako u konkretnom slučaju nije moguće sa sigurnošću utvrditi najmanju moguću koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi VH u vrijeme prometne nesreće (list 360 spisa);

-naknadno se javio svjedok IH i ispripovijedao kako se konkretne zgode kretao autoputom iz [adresa] prema [adresa], lijevom (pretjecanom) kolničkom trakom u njegovom smjeru kretanja, brzinom od možda 70 ili 80 km/h, iza i ispred njega je bilo vozila, kao i na desnoj kolničnoj traci u odnosu na njegov smjer kretanja te je iz suprotnog smjera vidio da pretjecajnom trakom dolazi motorist iza i ispred kojeg je također bilo vozila, a bila je gužva na autoputu; vidio je da se jedan monovolumen tamno plave ili tamno sive boje ubacio ovom VH ispred njega u njegovu pretjecajnu traku te navodi da je taj monovolumen bio u toj desnoj traci pa se ubacio u ovu pretjecajnu traku i onda se vratio ponovno u desnu traku i došlo je do kontakta između prednjeg dijela motora i zadnjeg dijela ovog monovolumena, koliko je on uspio vidjeti i motorist je izgubio kontrolu i pao;

-prometni vještak H zaključuje kako je vozač motocikla iz nekog tehnički neutvrđenog razloga prešao preko lijevog ruba kolnika na razdjelni pojas ne zahvativši lijevim bokom odbojnu ogradu pri čemu je povratno pao s motociklom na desni bok;

-prometni vještak H zaključuje kako bi se iskaz svjedoka IH mogao teoretski uklopiti u vremenski slijed događaja kako ga isti opisuje, ali za to nema sigurnih prostornih elemenata za analizu i provjeru točnosti njegovog iskaza (list 280 spisa);

-prema nalazu i mišljenju vještaka Š uzrok smrti VH tri godine nakon ozljeđivanja ne može se sa sigurnošću utvrditi jer nije izvršena obdukcija ali se kao najvjerojatnijim uzrokom, ne i sa sigurnošću, može smatrati kako je njegova smrt u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći (listovi 150-154 spisa);

-prema nalazu i mišljenju vještaka M, unatoč tome što obdukcija nije izvršena, s visokom vjerojatnošću može se tvrditi kako je smrtni ishod kod VH Ugrina nastupio kao posljedica komplikacija koje su se razvile tijekom liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći (listovi 135-139 spisa);

-još za života VH je ustao s tužbom protiv istog tuženika zahtijevajući naknadu štetu koju je pretrpio u istom štetnom događaju, a taj se postupak vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pn-1720/2020 u kojem još nije donesene pravomoćna konačna odluka.

10. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 3. st. 1. toč. 13., čl. 26. st. 8. i čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 153/14, dalje: ZOOP), i čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), te odlučio kao u izreci osporene odluke.

11. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice i primijenio materijalno pravo. 12. Sud prvog stupnja zaključuje kako, sukladno pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, da bi postojala odgovornost tuženika za naknadu štetu nanesene uporabom nepoznatog vozila, tužitelj mora nedvojbeno dokazati da je nepoznato vozilo uzrokovalo prometnu nesreću i da je vozač tog vozila za to kriv. Analizom provedenih dokaza, suprotno navodima tužiteljica, nije utvrđena u ovom postupku odlučna činjenica postojanja nepoznatog vozila te da bi vozač tog vozila bio kriv za prometnu nesreću. Navode iz iskaza svjedoka IH prvostupanjski sud ocjenjuje neuvjerljivim, nelogičnim i neživotnim. J analizira njegov iskaz te ocjenjuje kako svjedok, s obzirom na mjesto s kojeg je promatrao događaj (vozio se u automobilu iz suprotnog smjera po autoputu), brzinu njegovog i drugih vozila, središnju zaštitnu ogradu, i druge detalje, nije mogao percipirati događaj onako kako ga je opisao pred sudom. Kada se činjenica u nalazu alkohola u krvi i mokraći motocikliste nakon nesreće poveže sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je uzrok izlijetanja mogao biti i neki drugi (pa i subjektivne naravi) vezan uz pokojnog prednika tužiteljica, pa zaključuje kako tužiteljice, na kojima je teret dokaza, nisu dokazale postojanje nepoznatog vozila koje bi uzrokovalo prometnu nesreću te da je vozač tog vozila za to kriv. Stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije pa je valjalo odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti.

13. Ovaj viši sud prihvaća izložena pravna shvaćanja suda prvog stupnja, njegovu ocjenu izvedenih dokaza i gore navedena činjenična utvrđenja kao i pravilnost primjene materijalnog prava.

14. U žalbi tužiteljice osporavaju izloženu ocjenu iskaza svjedoka IH te napominju da je sud prvog stupnja precijenio dokaznu snagu zapisnika o policijskom očevidu i da nije uzeo u obzir rezultate prometnog vještačenja vještaka H koji dozvoljava mogućnost da se nezgoda zbila na način kako opisuje svjedok IH. Tim i drugim žalbenim razlozima žaliteljice nisu dovele u sumnju pravilnost ocjene izvedenih dokaza suda prvog stupnja. Ponajprije, bitne činjenice o postojanju tragova nezgode koje proizlaze iz zapisnika o policijskom očevidu održanom neposredno nakon nezgode nitko u postupku ne osporava. To su, u bitnom, tragovi vožnje motocikla, tragovi parotina od motocikla, trag udara motocikla u rubni kamen i oštećenja na motociklu (listovi 258-259 spisa). Stoga glede ovih objektivnih činjenica nema nikakve sumnje u vjerodostojnost policijskog zapisnika o očevidu. A kako je vidljivo iz zapisnika o očevidu, na licu mjesta nisu pronađeni tragovi koji bi poticali od nekog drugog vozila, osim od motocikla kojim je upravljao VH. Vještak H, doduše, dozvoljava mogućnost da se događaj dogodio onako kako ga opisuje svjedok IH ali se izrijekom ograđuje od tvrdnje da se događaj upravo zbio na takav način. Dapače, on tu mogućnost dozvoljava samo teoretski. Imajući u vidu ograničenu mogućnost ljudske percepcije događaja koji se zbiva na drugoj strani kolnika autoputa promatranog iz automobila kojim se očevidac vozi iz suprotnog smjera, te ograničavajući faktor vidljivosti zbog središnje zaštitne ograde, i ovaj viši sud zaključuje kako samo na temelju iskaza svjedoka IH nije moguće utvrditi činjenicu o postojanju vozila – monovolumena, čiji je vozač, navodno, svojom vožnjom uzrokovao predmetnu nezgodu.

15. Što se tiče alkoholiziranost vozača motocikla VH u vrijeme nezgode, sud je prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka K na koga se pozivaju i žaliteljice. Sud prvog stupnja nije utvrdio ništa drugačije od onog što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka K. Ali stoji činjenica da je u organizmu vozača VH pronađen alkohol u krvi i mokraći u razmjerima koji su već gore spomenuti.

16. Ni druga osporavanja pravilnosti činjeničnog utvrđenja od strane sud prvog stupnja nisu prihvatljiva. Sud je prvog stupnja za svoju ocjenu izvedenih dokaza pružio logične i uvjerljive razloge koje prihvaća ovaj viši sud.

17. Drugim riječima, a što je od presudne važnosti za odluku o predmetnoj tužbi, tužiteljice nisu uspjele dokazati da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio nepoznati vozač nepoznatog vozila – monovolumena. Pa ako je tome tako, sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1072. st. 1. ZOO i čl. 3. st. 1. toč. 13 ZOOP, kad je odbio osnovne tužbene zahtjeve tužiteljica.

18. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 1. ZPP presudom odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke jer je ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih je se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

19. Zato što su tužiteljice izgubile parnicu sud je prvog stupnja o troškovima postupka odlučio po čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te naložio tužiteljicama da tuženiku naknade potrebni trošak u visini od 16.845,09 eura.

20. Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka (Čolić protiv Hrvatske, zahtjev br. 49083/18, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br. 72152/13, Klauz protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10) izrazio pravno shvaćanje da nametanje znatnog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na sud zajamčenog čl. 6 st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija). Pravilo "gubitnik plaća" koje je sadržano u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP može se smatrati legitimnim ograničenjem prava na pristup sudu namijenjenim odvraćanju potencijalnih stranaka od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva. Međutim, Europski sud za ljudska prava smatra da takvo ograničenje prava na pristup sudu se ne može, samo po sebi, smatrati nespojivim s čl. 6. st. 1. Konvencije ako se njime ne nastoji ostvariti legitiman cilj i ako ne postoji razuman odnos razmjernosti upotrebljenih sredstva i cilja koji se nastoji postići, te da je iznos troškova ocijenjenih u svjetlu konkretnih okolnosti određenog predmeta bitan čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo na pristup sudu.

21. U skladu sa navedenim pravim shvaćanjima u konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi da li bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljici, s obzirom na njeno imovno stanje, predstavljalo prekomjerni teret te dovelo do povrede prava na pristup sudu.

22. U tom smislu ovaj sud je, preinačenjem pobijane presude, te obzirom na odredbu čl. 166 st.2 ZPP, bio dužan utvrditi i ocijeniti sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, posebice imovno stanje tužiteljica, te ocijeniti da li je tužba tužiteljica bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh odnosno može li se smatrati da je očekivanje tužiteljica da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano. Također, ovaj sud je bio dužan i ocijeniti da li je tužbeni zahtjev tužiteljica bio nerazumno visoko postavljen, te da li bi plaćanje troškova tuženiku u ukupnom iznosu od 16.845,09 eura bilo posebno opterećujuće za tužiteljičinu financijsku situaciju.

23. Sve naprijed navedene odlučne činjenice bilo je moguće utvrditi na temelju isprava i ostalih dokaza provedenih tijekom postupka to je zaključak ovoga suda da i u odnosu na odluku o parničnom trošku ima mjesta primjeni čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP.

24. Po mišljenju ovog višeg suda odluka kojom bi se nalagalo tužiteljicama da s obzirom na visinu predmetnih tužbenih zahtjeva, da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.845,09 eura ne bi bila razmjerna legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u članku 154. stavku 1. ZPP, već bi njegova primjena u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava na pristup sudu tužiteljica, čime bi došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.

25. Imovno stanje I. i II. tužiteljice je, po ocjeni ovog suda, loše. Zbog toga su i tražile da im se odobri besplatna pravna pomoć. PH je maloljetna i ne ostvaruje prihode niti ima vrjednije imovina, dok JH ostvaruje ispodprosječnu plaću te nije vlasnica nekretnina (listovi 6 do 13 spisa). Zbog toga bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljicama, s obzirom na njihovo imovno stanje, predstavljalo prekomjerni teret, te bi dovelo do povrede prava na pristup sudu.

26. Nadalje, po mišljenju ovoga suda, tužba tužiteljica nije bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh odnosno, ne može se smatrati da su očekivanja tužiteljica da će ostvariti pravo na naknadu štete bila potpuno neopravdana. Kako je već gore rečeno, postojali su dokazi po kojima se moglo očekivati kako će tužiteljice uspjeti u postupku.

27. Također, ovaj sud ocjenjuje da tužbeni zahtjevi tužiteljica nisu bili nerazumno visoko postavljen, jer su isti postavljeni u okvirima važeće sudske prakse.

28. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te ocjenjujući sve navedene okolnosti,ovaj sud je mišljenja da bi nalaganje tužiteljicama plaćanja parničnih troškova u ovom predmetu bilo posebno opterećujuće za njih i predstavljalo bi prekomjerni teret, te dovelo do povrede prava na pristup sudu, radi čega je o trošku odlučeno kao u izreci, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i odbiti sve njihove zahtjeve za naknadom troškova postupka, a potvrditi onaj dio osporene odluke (toč. III. izreke) u kojem je već odbijen dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević