REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-290/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti 1. tužiteljici ŽZ i 2. tužitelju ZZ iznos od 38.933,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 29.573,48 EUR od 22. ožujka 2020. do isplate,

- iznos od 1.022,96 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate,

- iznos od 1.045,19 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate,

- iznos od 2.438,78 EUR od 6. srpnja 2022. do isplate,

- iznos od 3.483,97 EUR od 11. siječnja 2023. do isplate,

- iznos od 870,99 EUR od 11. siječnja 2023. do isplate,

- iznos od 497,71 EUR od 15. siječnja 2025. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi 1. tužiteljici ŽZ i 2. tužitelju ZZ parnični trošak u roku od 15 dana."

II Nalaže se 1. tužiteljici ŽZ i 2. tužitelju ZZ naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 6.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su 22. ožujka 2020. Grad Zagreb pogodila dva snažna potresa i podrhtavanje tla, uslijed čega je došlo do oštećenja kuće na adresi [adresa], koja kuća je u suvlasništvu 1. tužiteljice. Građevinski objekt na navedenoj adresi bio je u trenutku štetnog događaja osiguran policom osiguranja imovine broj 136104010613 sklopljenom po tužiteljima kod tuženika. Nakon toga, 29. prosinca 2020. uslijedio je i potres u Petrinji i drugi potres u Petrinji od 6. siječnja 2021., koji su također oštetili predmetni građevinski objekt, a koji je u tom trenutku bio i dalje osiguran policom osiguranja imovine sklopljenom kod tuženika. U tužbi se navodi i da je navedenom štetnom događaju nastupio osigurani slučaj u vidu potresa intenziteta više od 5 stupnjeva po Mercalli-Cancani-Siebergovoj ljestvici (MCS ljestvica), uslijed kojeg je oštećen osigurani objekt, a koju štetu su tužitelji temeljem važećih polica osiguranja prijavili tuženiku. Popravak osiguranog objekta vršen je u skladu s "Glavnim projektom – građevinski projekt – projekt sanacije konstrukcije" T.D.: 51/20/1 od rujna 2020., koji je dostavljen tuženiku, a prema kojem projektu i pripadajućem troškovniku za sanaciju cjelokupnog objekta potreban je iznos od 1.585.787,94 kn, odnosno 210.470,23 EUR, pri čemu se na osigurani objekt odnosi iznos od 481.768,26 kn, odnosno 63.941,64 EUR (s obzirom se radi o kući koja se sastoji od tri stana, od kojih je jedan osiguran kod tuženika i osigurnina za isti je predmet spora). Tužitelji su pored troška sanacije osiguranog objekta do sada imali i (razmjeran) trošak na ime izrade projektne dokumentacije i stručnog nadzora sanacije u ukupnom iznosu od 73.186,25 kn, odnosno 11.090,48 EUR te izrade projekta sanacije konstrukcije u iznosu od 2.875,00 kn, odnosno 381,58 EUR po računu br. 08/01/21 od 13. veljače 2021., s tim da je navedeni iznos plaćen od strane tuženika, zatim trošak izrade dijela projektne dokumentacije za sanaciju stambene građevine u iznosu od 3.541,25 kn, odnosno 470,00 EUR, po računu br. 18.-01-1 od 26. travnja 2021., koji je isto tako plaćen od strane tuženika, trošak izrade izvedbene projektne dokumentacije za konstrukcijsku obnovu kuće u iznosu od 7.707,50 kn, odnosno 1.022,96 EUR po računu br. 20-01-1 od 27. svibnja 2021., trošak stručnog nadzora za sanaciju nosive konstrukcije i dimnjaka u iznosu od 7.875,00 kn, odnosno 1.045,19 EUR po računu br. 17-01-1 od 6. lipnja 2022., trošak stručnog nadzora za sanaciju nosive konstrukcije i dimnjaka u iznosu od 18.375,00 kn, odnosno 2.438,78 EUR po računu br. 26-01-1 od 1. srpnja 2022., trošak stručnog nadzora za sanaciju nosive konstrukcije i dimnjaka (dodatak) u iznosu od 26.250,00 kn, odnosno 3.483,97 EUR po računu br. 52-01-1 od 20. prosinca 2022., te trošak stručnog nadzora za sanaciju nosive konstrukcije i dimnjaka (dodatak) u iznosu od 6.562,50 kn, odnosno 870,99 EUR po računu br. 59-01-1 od 27. prosinca 2022. Tužitelji navode da su, pored navedenih troškova, imali i trošak preseljenja namještaja u jednom smjeru u iznosu od 3.750,00 kn, odnosno 497,71 EUR po računu br. 43/01/1 od 12. srpnja 2021., koji iznos je plaćen od strane tuženika. Slijedom navedenog, tužitelji od tuženika potražuju i naknadu troška izrade projektne dokumentacije i nadzora kojeg tuženik nije podmirio u ukupnom iznosu od 66.770,00 kn, odnosno 8.861,90 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pojedinog računa. Tužitelji također od tuženika potražuju trošak preseljenja namještaja u drugom smjeru u iznosu od 3.750,00 kn, odnosno 497,71 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude. Tužitelji priznaju da predmetni objekt sada ima poboljšice u vidu ojačavanja građevinskog objekta suvremenom tehnologijom gradnje, a stav je tuženika da je njihova obveza isključivo naknada troškova otklanjanja štete, kako bi se osigurani objekt - građevina vratila u prvobitno stanje, tj. kao da potresa nije bilo, a što bi isključivalo troškove poboljšica/pojačanja konstrukcije. Po mišljenju tužitelja, takav vid sanacije osiguranog objekta nije moguć, niti ekonomičan s obzirom na nastala oštećenja. Navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina ing. Ivanišević, koja je na temelju uvida u dokumentaciju i uviđaja na mjestu događaja ustanovila kako je osigurani objekt zadobio konstrukcijska i nekonstrukcijska oštećenja, a da se konstrukcijska oštećenja ne mogu sanirati korištenjem konvencionalnih metoda sanacije prema standardima koji su vrijedili u vrijeme građenja zgrade koja datira iz 1929., već da je ta konstrukcijska oštećenja, koja su izravna posljedica potresa, potrebno sanirati u skladu s današnjim suvremenim tehnologijama građenja, materijalima i metodama te u skladu s tehničkim propisima i Zakonom o građenju. Tužitelji smatraju da odabrani pristup sanacije, koji uključuje i djelomično ojačanje konstrukcije zgrade, predstavlja jedinu opravdanu sanaciju da se stambena zgrada dovede u zadovoljavajuće građevinsko stanje koje je bilo prije potresa. Iz nalaza tog vještaka proizlazi kako vrijednost radova sanacije stambene zgrade iznosi 1.585.787,94 kn, odnosno 210.470,23 EUR, a da dodatna vrijednost radova sanacije unutrašnjosti stana tužitelja, koji nisu obuhvaćeni projektom sanacije konstrukcije T.D.: 51/20/1 od rujna 2020. iznosi 58.665,55 kn, odnosno 7.786,26 EUR, sve s uključenim PDV-om. Tuženik je na temelju prijave nesporno isplatio tužiteljima sveukupno iznos od 327.778,90 kn, odnosno 43.503,73 EUR, kojim iznosom tuženik nije u potpunosti nadoknadio nastalu štetu tužiteljima, pri čemu se iznos od 317.612,40 km, odnosno 42.154,41 EUR, odnosi na trošak građevinskih radova, dok se preostali iznos odnosi na naknadu trošak usluge izrade projektne dokumentacije (6.416,25 kn / 851,58 EUR) i troška seljenja u jednom smjeru (3.750,00 kn / 497,71 EUR), odnosno sveukupno za te troškove je isplatio iznos od 10.166,25 kn / 1.349,29 EUR, dok je odbio izvršiti daljnju isplatu osigurnine sukladno dostavljenom mu troškovniku, jer pogrešno smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu, pozivajući se na uvjete police osiguranja i pripadajućih joj uvjeta te da nije u obvezi uvažiti dostavljeni projekt i troškovnik. Tužitelji navode da su stoga prisiljeni tužbom potraživati naknadu preostalih troškova sanacije osiguranog objekta, slijedom čega su zatražili naknadnu daljnjeg troška sanacije u iznosu od 222.821,41 kn, odnosno 29.573,48 EUR, s tijekom kamata od dana nastanka štetnog događaja, te daljnji trošak stručnog nadzora građenja i projektiranja u iznosu od 66.770,00 kn, odnosno 8.861,89 EUR, kao i trošak preseljenja namještaja u drugom smjeru u iznosu od 3.750,00 kn, odnosno 497,71 EUR, a koje troškove je tuženik sukladno polici osiguranja i uvjetima dužan naknaditi, smatraju tužitelji, odnosno sveukupno su zatražili isplatu daljnjeg iznosa 38.933,08 EUR (293.341,41 kn) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 29.573,48 EUR od 22. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 1.022,96 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 1.045,19 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 2.438,78 EUR od 6. srpnja 2022. do isplate, na iznos od 3.483,97 EUR od 11. siječnja 2023. do isplate, na iznos od 870,99 EUR od 11. siječnja 2023. do isplate te na iznos od 497,71 EUR od 15. siječnja 2025. do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu nastanka osiguranog rizika – potresa u razdoblju osiguranja, s tim da navodi kako je temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju, u razdoblju od 6. kolovoza 2012. do 6. kolovoza 2022., kod tuženika bio osiguran objekt osiguranja i to stan s opisom: četverosobni stan, veličine 120 m2, s krovištem i pripadajućim prostorijama, na adresi [adresa] Zagreb. Osporio je, međutim, visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa osigurnine od 327.778,90 kn, odnosno osporio je zatraženi daljnji trošak sanacije, izrade projektne dokumentacija i stručnog nadzora te trošak prijevoza stvari u drugom smjeru. Istaknuo je kako tužitelji zahtijevaju osigurninu za troškove sanacije, koji se u biti odnose i sačinjeni su za cijelu zgradu, iako je predmet osiguranja bio isključivo opisani stan. Usprotivio se korištenju priložene isprave pod naslovom "Nalaz i mišljenje utvrđenja vrste oštećenja stana i dijela zajedničkih dijelova zgrade nakon potresa u stambenoj zgradi Antuna [adresa], kao nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, jer je isti sastavljen po narudžbi tužitelja te nije sačinjen u skladu s odredbama ugovora o osiguranju. Naime, radi se o zahtjevu osiguranika za isplatom osigurnine temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju, a radi oštećenja objekta osiguranja zbog nastupa osiguranog rizika – potresa, slijedom čega su mjerodavne prvenstveno odredbe ugovora o osiguranju, kao i odredbe mjerodavnih uvjeta. Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, u čl. 20. st. 2., propisano je kako se visina osigurnine određuje, u slučaju oštećenja objekta, u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, smanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka, ako drugačije nije ugovoreno. Veći troškovi popravka, koji su nastali zbog toga što su prilikom popravka na oštećenoj stvari učinjene izmjene, poboljšanja ili usavršavanja, padaju na teret osiguranika. Istaknuo je i kako su tužitelji sami učinili nespornom činjenicu da uz tužbu predloženi projekt sanacije sadrži poboljšanja i usavršavanja u obliku ojačavanja cjelokupnog građevinskog objekta (zgrade) i to primjenom suvremene tehnologije gradnje. Navedena odredba navedenih Uvjeta je u skladu s općim načelom osiguranja imovine izraženim u čl. 949. Zakona o obveznim odnosima, a koji propisuje kako se osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja te da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Ako bi se visina osigurnine odredila prema shvaćanju tužitelja, odnosno u visini troškova koji uključuju poboljšanja i usavršavanja osiguranog objekta, tužitelji bi ostvarili korist od nastupanja osiguranog slučaja, odnosno u imovini bi imali objekt veće kvalitete i veće vrijednosti nego što su imali prije nastupa osiguranog slučaja, smatra tuženik. Visinu osigurnine, odnosno troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, tuženik je, kao osiguratelj, utvrdio na temelju stanja objekta prije nastanaka štetnog događaja, kao i oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju. Dodao je i da je navedeno komentirala i sama projektantica konstrukcije na str. 24. Glavnog projekta konstrukcije (Zaključak o sanaciji zgrade), navodeći da građevina u startu nije građena po pravilima koja propisuju protupotresno osiguranje i to zbog nedostatka nosivih zidova sjever-jug. Tuženik smatra da je obveza osiguratelja prema ugovorenoj polici osiguranja isključivo popravak, odnosno otklanjanje oštećenja, s ciljem vraćanja predmeta osiguranja u prvobitno stanje, odnosno stanje prije potresa, što se odnosi na sve elemente zgrade koji su u pokriću, slijedom čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 12. kolovoza 2019. (dalje: Polica) i Privitke polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136104010613 od 12. kolovoza 2019. (dalje: Privitke polici), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 10. kolovoza 2020. (dalje: Polica od 10. kolovoza 2020.), Privitke polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136094015592 od 10. kolovoza 2020. (dalje: Privitci polici od 10. kolovoza 2020.), Privitak polici paketa br. 136094015592 od 10. kolovoza 2020., račune s potvrdama o plaćanju, nalaz i mišljenje ing. Kristine Kantoci Ivanišević od 1. prosinca 2022., Strojarski projekt sanacije dimnjaka izrađen po društvu Design office d.o.o. iz siječnja 2021., Glavni projekt, građevinski projekt, projekt sanacije konstrukcije izrađen po društvu Miton d.o.o. iz rujna 2020., Ponudu osiguranja br. 3031040613 s Privicima ponudi osiguranja obiteljskog paketa, Privitke ponudi paketa br. 3031040613, zapisnike o utvrđenim zahtjevima i potrebama za ponudu/policu 303104010613, potvrdu o plaćanju, Opće uvjete za osiguranje imovine (dalje: Opći uvjeti), Uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (dalje: Uvjeti za osiguranje), Posebne uvjete za osiguranje od rizika potresa (dalje: Posebni uvjeti), fotografije oštećenja, zapisnik o očevidu i procjeni štete od požara i nekih drugih rizika, nalaz i mišljenje Visia d.o.o. od 22. srpnja 2022., očevidom na mjestu događaja, te građevinskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Valentinu Eteru iz društva Eter d.o.o., koji vještak je i saslušan.

4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da su 1. i 2. tužitelji za objekt na adresi [adresa] i to za četverosobni stan veličine 120 m2, koji se nalazi u zgradi na toj adresi, s krovištem i pripadajućim prostorijama, imali s tuženikom sklopljenu Policu i Privitke polici, kojima je isti bio objekt osiguranja osiguran i za slučaj potresa i to za razdoblje od 6. kolovoza 2019. do 6. kolovoza 2020., nakon čega je sklopljena Polica od 10. kolovoza 2020. i Privitci polici od 10. kolovoza 2020., kojima je isti bio objekt osiguranja osiguran i za slučaj potresa i za daljnje razdoblje od 6. kolovoza 2020. do 6. kolovoza 2021., što i proizlazi iz sadržaja istih polica i privitaka istima, odnosno nije sporno da je navedeni objekt osiguranja bio osiguran za vrijeme potresa koji se dogodio u Zagrebu 22. ožujka 2020., te u Petrinji 29. prosinca 2020. i 6. siječnja 2021. Nije sporno niti da su uslijed potresa na objektu osiguranja nastala oštećenja, odnosno da je nastupio osigurani slučaj, a nije sporno niti da su tužitelji podnijeli tuženiku zahtjev za isplatu osigurnine te da im je tuženik isplatio ukupno iznos od 327.778,90 kn, odnosno 43.503,73 EUR, od čega 42.154,41 EUR (317.612,40 kn) na ime građevinskih radova, zatim 851,58 EUR (6.416,15 kn) na ime troška izrade projektne dokumentacije te iznos od 1.349,29 EUR (10.166,25 kn) na ime troška seljenja u jednom smjeru, dok je odbio izvršiti isplatu daljnjeg iznosa, jer smatra da je isplaćenim iznosom ispunio svoju ugovornu obvezu.

6. Sporno je pripada li tužiteljima pravo na daljnju isplatu osigurnine, odnosno je li tuženik ispunio svoju obvezu sukladno predmetnim policama osiguranja, privitcima istima, te Općim uvjetima i Uvjetima za osiguranje, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, kako to i proizlazi iz sadržaja tih polica.

7. Izvedenim očevidom na mjestu spora utvrđeno je da na predmetnoj zgradi prilikom očevida više nisu bila vidljiva nikakva oštećenja od potresa, jer su stan u prizemlju, zajedničko stubište i pročelje u cijelosti sanirani, a potkrovlje je potpuno novo izgrađeno. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke dipl. ing. Valentina Etera proizlazi da je stoga za utvrđivanje oštećenja nastalih u potresu vještak koristio priloženu dokumentaciju koja je vezana za stanje stana u prizemlju, potkrovlje i fasade te pokrov zgrade, pa tako i fotografije, iz koje dokumentacije i fotografija su proizlazila različita pukotinska ili druga oštećenja i to na stanu u prizemlju pukotinska oštećenja na žbuki zidova, pukotinska oštećenja na žbuki istočnog zida stubišta na strani zida prema stanu, oštećenje parketa od procurivanja vode iz bojlera nakon potresa, oštećenje žbuke od vlage u donjem dijelu zida oko područja oštećenja parketa vlagom, te otpale tri keramičke pločice sokla u području natkrivene terase. Nadalje, na zajedničkom unutrašnjem stubištu zgrade nastala su značajna pukotinska oštećenja u svim smjerovima na istočnom i zapadnom zidu stubišta u razini stana u prizemlju i na 1. katu, pravčaste pukotine na spojevima pojedinih stuba te na spoju pojedine stube s tetivom stubišta od čeličnog I-profila, dok su na fasadi nastala pukotinska oštećenja iste, kao i gornjeg dijela fasade uz ukrasni vijenac, te profilaciju (rub krova). Konačno, i na krovištu, pokrovu i dimnjacima su nastala oštećenja i to uklanjanje postojeće drvene konstrukcije krovišta koja se rastresla u potresu, oštećenje dimnjaka iznad razine krovne plohe, oštećenja krovnog vijenca sa značajnijim pukotinama te oštećenje dijela pokrova biber crijepom radi zarušavanja vršnih dijelova dimnjaka. Zgrada je bila oštećena na brojnim mjestima te su vidljiva pukotinska oštećenja u žbuki zidova i stropova (npr. stan u prizemlju), ali i destrukcija osnovnog gradivog materijala (puna opeka) u stubištu te na ukrasnom vijencu fasade pri donjem rubu krovne plohe. Pukotinska oštećenja se odnose na nosive i pregradne zidove te spojeve stropova sa zidovima. Na fotografijama nastalim nakon potresa razvidno je kako je jedan dimnjak u dijelu iznad ravnine krovne plohe bio srušen, a pri svom padu je uništio dio pokrova krovne plohe i limariju oko dimnjaka. Vještak je mišljenja da se zgrade koje imaju nosivu konstrukciju kao predmetna zgrada, a što je karakterističan način gradnje za dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća, opiru djelovanju seizmičkog opterećenja putem posmične otpornosti nosivih zidova od pune opeke za dva međusobno okomita smjera nosivih zidova. Međukatne konstrukcije, izvedene kao drveni grednik, nemaju dostatnu krutost u svojoj horizontalnoj ravnini, pa ti elementi ne pridonose povećanju krutosti konstrukcije na seizmička opterećenja, a niti mogu prenositi, kao tzv. kruti diskovi, seizmička opterećenja na zidove ovisno o njihovoj krutosti. Nadalje, način gradnje tog doba za zgrade tipa kao predmetna nije poznavao tzv. omeđeno ziđe (zidovi i otvori u zidovima omeđeni vertikalnim i horizontalnim ab-serklažima). Predmetna zgrada, po mišljenju vještaka, ima veću posmičnu krutost nosivih zidova za smjer istok-zapad (sveukupno tri zida - dva vanjska nosiva zida i jedan središnji nosivi zid) nego za smjer sjever-jug (ukupno dva zida - istočni i zapadni vanjski nosivi zid). Ukupna dužina zidova za smjer istok-zapad je znatno veća (pa tako i njihov postotni udjel u tlocrtu prizemlja) nego za smjer sjever-jug. Osim toga, u središnjem nosivom zidu su integrirani i dimnjaci (dva dimnjaka, prema arhivskim nacrtima svaki s po tri dimovodne cijevi), koji u stvari predstavljaju oslabljenje nosivog zida u smislu njegove posmične otpornosti. S obzirom na razmak vanjskog istočnog i zapadnog nosivog zida od oko 10,50 m, predmetna zgrada ima relativno malu krutost na djelovanje seizmičkih opterećenja u smjeru sjever-jug. Navedeno se očitovalo npr. u rasporedu, obliku i intenzitetu pukotinskih oštećenja istočnog pregradnog zida stubišta prema stanu u prizemlju. Radi svih navedenih utjecaja, pri djelovanju seizmičkog opterećenja u prijenosu tog opterećenja na nosivu konstrukciju i temelje, sudjeluju svi postojeći zidovi (kako nosivi, tako i pregradni). Pri tome, uslijed potresnog opterećenja, dolazi do pomaka pojedinih zidova, a kada ti pomaci budu takve veličine da ih materijali od kojih su zidovi izgrađeni (opeka i mort) ili s kojima su obloženi (npr. žbuka) ne mogu preuzeti, opterećenja radi prekoračenja svojih vlačnih naprezanja, dolazi do pojave pukotina. U slučaju kada dođe do destrukcije veza opeke zida po cijeloj širini zida (prekoračenje posmične i vlačne čvrstoće morta, ponekad i prekoračenje vlačne čvrstoće opeke), a što je bio slučaj na istočnom zidu stubišta prema stanu u prizemlju, potrebno je za sanaciju predvidjeti metodu sanacije kojom će se tom dijelu zida odnosno građevine vratiti izvorna kompaktnost zida i njegova otpornost na seizmičko opterećenje. Iz nalaza vještaka proizlazi i da je uzeo u obzir da je Uvjetima za osiguranje, u čl. 20., definirano da se visina u slučaju oštećenja utvrđuje u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, smanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka, ako drugačije nije ugovoreno te da veći troškovi popravka koji su nastali zbog toga što su prilikom popravka na oštećenoj stvari učinjene izmjene, poboljšanja ili usavršavanja, padaju na teret osiguranika. S obzirom na navedeno, vještak je utvrdio da su na stanu u prizemlju nastala pukotinska oštećenja, koja su uglavnom takve veličine i širine te smjera pružanja da ukazuju na oštećenja žbuke, ali ne i osnovnog gradiva zida (opeka i mort u sljubnicama opeke). Radi se o pukotinskim oštećenjima po površini zida ili djelomično na spoju zida i stropa, pri čemu se manje izražene pukotine (tanje površinske pukotine) saniraju tako da se popravljaju u okviru soboslikarskih radova, pri obradi zidova ili stropova masom za poravnavanje ("gletanje"), s ugrađenom sintetskom armaturnom mrežicom, te se sve površine zidova i stropova unutar stana, nakon sanacije pukotina, u cijelosti liče disperzivnom bijelom bojom za unutrašnje zidove. Nadalje, za sanaciju oštećenja parketa od procurivanja vode iz bojlera nakon potresa, bilo je potrebno je ukloniti rubne letvice parketa i sam parket, a nakon dostatnog prosušivanja podloge (vlaga ispod 2%) je bilo moguće izvršiti polaganje novog parketa od mahagonija (kao postojeći parket), s tim da je prethodno bilo potrebno izvršiti grundiranje, a potom polaganje parketa lijepljenjem, njegovo brušenje i lakiranje te potom krojenje i postavu rubnih letvica. Za sanaciju žbuke zida koja je oštećena vlaženjem u blizini oštećenog parketa bilo je potrebno u navedenom području ukloniti žbuku u visini od oko 50 cm od poda i dužini od oko 10 m, a potom ostaviti zid da se isuši. Nakon toga se vrši čišćenje zida, obrada cementnim mlijekom ("špricom") te izvedba sloja grube žbuke i potom sloja fine žbuke, produžni cementni mort M-50 (1:3:9), debljina žbuke oko 2 cm. Tri otpale keramičke pločice sokla u području natkrivene terase nisu mehanički oštećene, pa je, stoga, bilo potrebno izvršiti čišćenje podloge zida na kojoj su pločice bile zalijepljene te ponovno postaviti iste neoštećene pločice lijepljenjem fleksibilnim ljepilom za pločice. Glede pukotinskih oštećenja na žbuki zapadnog zida stubišta između stana u prizemlju i stubišta, s obzirom da je tu došlo do značajnih pukotinskih oštećenja zida od opeke debljine 15 cm po cijeloj visini i širini zida, kako je pukotina vanjske i unutrašnje strane zida jednaka, odnosno došlo je do otkazivanja posmične čvrstoće zida po cijeloj širini zida i u cijeloj dužini pukotine, vještak je utvrdio da je za sanaciju tog zida (granični zid između stana u prizemlju i stubišta s međupodestom), s obzirom na širinu, dužinu i smjer pružanja u području stana u prizemlju, bilo potrebno, po uklanjanju žbuke, prvo očistiti sljubnice (reške) opeke zida po liniji pukotine u širini minimalno 15 cm sa svake strane pukotine, potom pukotinu zapuniti reparaturnim mortom, nakon toga obraditi reške jednokomponentnim mortom ojačanim vlaknima, a potom izvršiti obostranu ugradnju specijalne mreže od alkalno otpornih staklenih vlakana. Nadalje, pukotinska oštećenja na stubištu prizemlje/kat u obliku pravčastih pukotina na spojevima pojedinih stuba te na spoju pojedine stube s tetivom stubišta od čeličnog I-profila bilo je potrebno sanirati tako da se površina podgleda stubišta očisti, a potom je bilo potrebno izvršiti obradu kompletne površine podgleda stubišta masom za poravnavanje ("gletanje") s ugrađenom sintetskom armaturnom mrežicom. Vještak je utvrdio i da je sanaciju pukotinskih oštećenja na fasadi trebalo provesti tako da se po uklanjanju žbuke prvo očiste sljubnice (reške) opeke zida po liniji pukotine u širini minimalno 15 cm sa svake strane pukotine, potom pukotina zapuni reparaturnim mortom te nakon toga ožbuka grubom i finom vapneno-cementnom žbukom, uz prethodno ojačavanje postavom mrežice za žbukanje, a na isti način se saniraju pukotine na ukrasnom vijencu uz rub krova, ali se tu radovi sanacije izvode nakon prezidavanja dijelova ukrasnog vijenca na kojem se nalaze izražene pukotine. Prezidavanje, odnosno ponovno zidanje dijelova vijenca se vrši u okviru radova sanacije u potkrovlju, a za popravke na fasadi je bilo nužno izvesti fasadnu skelu. Glede štete na krovištu, pokrovu i dimnjacima, vještak je mišljenja da je za sanaciju bilo potrebno uklanjanje postojeće i izvedba nove drvene konstrukcije krovišta, s obzirom da su se elementi nosive drvene konstrukcije krovišta bili rastresli ili se pomaknuli iz točke spoja sa susjednim elementima drvene konstrukcije, te s obzirom da parcijalna sanacija krovišta sa stanjem drvene konstrukcije kakva je razvidna na fotografijama, prema procjeni vještaka, nije moguća. Osim toga, kako bi se neki dijelovi oštećenja nadozida potkrovlja (na kojem je sa vanjske strane izveden ukrasni vijenac, također u dijelovima znatno oštećen potresom), potrebno je demontirati nazidnice, odnosno dijelove krovne konstrukcije na koje se oslanja cijela krovna konstrukcija, radi čega je bilo potrebno demontirati cjelokupnu postojeću drvenu konstrukciju te izraditi novu drvenu krovnu konstrukciju od istog materijala i istog nosivog sustava te u istim gabaritima i s istim prozorskim otvorima kao što je bilo postojeće stanje. Na nosivu drvenu konstrukciju je bilo potrebno montirati i letve za crijep na osnom razmaku kao za izvorno postavljeni crijep. Mišljenja je i da je za sanaciju dijelom zarušenog dimnjaka bilo potrebno izvršiti uklanjanje zidanog dimnjaka na etaži potkrovlja, tlocrtne dimenzije oko 140x45 cm i 100x45 cm, visine od poda potkrovlja do vrha oko 500 cm, u koje radove je uključeno rezanje i uklanjanje dimnjaka sa svim elementima (kapom, limom, opšavom i sl.). Nakon uklanjanja dimnjaka, bilo je potrebno izvršiti zidanje novih dimnjaka od kote podne ploče potkrovlja u visini 520 cm istih tlocrtnih gabarita kao postojeći (102/45cm - dva dimovodna kanala i 138/45cm - tri dimovodna kanala) punom NF opekom u vapnenocementnom mortu, bez ikakvih dodatnih ojačanja. Radovi uključuju i izvedbu armiranobetonske završne kape dimnjaka po uzoru na postojeće kape te ugradnju metalnih vratašca dimnjaka na poziciji kao postojeće. Mišljenja je i da je za sanaciju oštećenja krovnog vijenca bilo potrebno prethodno demontirati nazidnicu nosive drvene krovne konstrukcije, što je bilo potrebno izvršiti na način da se demontiraju dijelovi nadozida od pune opeke na kojima su vidljiva značajna pukotinska oštećenja. Potom je bilo potrebno istom punom opekom ponovno zazidati nadozid potkrovlja s odgovarajućom profilacijom vijenca. Bilo je potrebno sanirati i pokrov crijepom i krovnu limariju i to zbog oštećenja pokrova biber crijepom, do kojeg je došlo radi zarušavanja dimnjaka uslijed potresa, ali i činjenice da se, radi pomaka drvene nosive krovne konstrukcije, kompletni pokrov crijepom rastresao i više nije bio funkcionalan u smislu odvodnje oborinske vode. Radi toga je bilo potrebno sve oštećene crijepove u cijelosti zamijeniti te presložiti pokrov krovne konstrukcije, sve na letvama za crijep. Uslijed zarušavanja dimnjaka iznad razine krova, došlo je i do oštećenja krovne limarije, a dio krovne limarije je bilo potrebno zamijeniti nakon izvedbe nove drvene krovne konstrukcije. Vještak je sačinio i detaljan troškovnik, sukladno navedenim utvrđenjima, te utvrdio da vrijednost radova sanacije oštećenja od potresa, u skladu sa zadatkom suda, iznosi 168.761,50 kn, odnosno 22.398,50 EUR. Glede ostalih troškova vezani za sanaciju štete od potresa, koji se odnose na usluge projektiranja za potrebe sanacije, troškove stručnog nadzora te troškove preseljenja namještaja iz prostora stana u prizemlju u kojem su bili vršeni radovi sanacije, vještak smatra opravdanima troškove izrade mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva, jer je za predmetnu zgradu pri prvom brzom pregledu zgrade nakon potresa bila izdana "žuta" oznaka. Prema toj oznaci je zgrada ocijenjena kao privremeno neupotrebljiva, s oznakom PN1 - potreban detaljan pregled, pa je izrada mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva bila neophodna pri ocjeni bilo kakvih daljih mjera sanacije oštećenja od potresa, a navedene usluge su sadržane u okviru računa broj 08/01/21 od 5. veljače 2021. koji je izdala tvrtka Miton d.o.o. iz Zagreba na iznos od 2.875,00 kn, u kojem su, osim mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva, sadržane i usluge izrade glavnog građevinskog projekta sanacije konstrukcije. Prema procjeni vještaka i iskustvima iz prakse u sličnim slučajevima, približno 40% vrijednosti ukupnih usluga se odnosi na izradu mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva i izradu troškovnika za nužne radove sanacije. Prema tome radi se o iznosu od 0,40 × 2.875,00 = 1.150,00 kn. Vještak je utvrdio i da su dimnjaci na predmetnoj zgradi bili dijelom zarušeni uslijed potresa te ih je bilo neophodno sanirati. Sanacija dimnjaka te ishođenje potrebnih potvrda o njegovoj funkcionalnosti, po mišljenju vještaka, bili su neophodni, jer bez istih nije bila moguća sanacija dimnjaka. Za navedene usluge je izdan račun broj 18-01-01 od 26. travnja 2021. na iznos od 3.541,25 kn te je taj račun u cijelosti opravdan. Vještak je mišljenja i da je nadzor nad izvedbom sanacije dimnjaka bio nužan, jer bez završnog izvješća nadzornog inženjera nije bilo moguće ishoditi potrebne potvrde o njegovoj funkcionalnosti, koji su bili neophodni za legalno puštanje dimnjaka u ponovnu uporabu. Za te usluge je izdan cijeli niz računa, a iako se navodi da se odnose i na sanaciju dimnjaka, nije moguće razlučiti koji udjel ukupnog iznosa računa bi se odnosio na tu uslugu. Prema cijenama koje su se tada pojavljivale u praksi i iskustava vještaka u uslugama tog tipa, procijenio je da je vrijednost usluga nadzora sanacije dimnjaka 2.500,00 kn. Glede troškova preseljenja, vještak je naveo da je za zahvate koji su se vršili u stanu tužitelja, a za koje je u ovom nalazu ocijenjeno kako su bili nužni za sanaciju odnosno dovođenje u prvobitno stanje, bilo neophodno iz prostora izvedbe radova ukloniti namještaj. Za te usluge je izdan račun broj 430/01/01 od 12. srpnja 2021. na iznos od 3.750,00 kn, koji je opravdan. Zaključno, vještak je mišljenja da troškovi sanacije šteta od potresa nastalih na zgradi koja se nalazi na adresi [adresa], a sukladno polici osiguranja i uvjetima koji su sastavni dio police, posebice članku 20. Uvjeta za osiguranje, iznosi ukupno 168.761,50 kn, odnosno 22.398,50 EUR, dok ostali troškovi vezani za sanaciju štete od potresa iznose 10.941,25 kn, odnosno 1.452,15 EUR, odnosno sveukupno troškovi iznose 179.702,75 kn, odnosno 23.850,65 EUR, s tim da su sve vrijednosti izrađene s uključenim PDV-om.

8. Vještak je u svom usmenom očitovanju na primjedbe tužitelja naveo da je predmetna građevina izgrađena 1934. u skladu s tadašnjim tehničkim znanjima i načinima gradnje, te da takve konstrukcije nemaju dostatnu otpornost na potres ovakve snage kakav se dogodio u Zagrebu i Petrinji. U prizemlju građevine u kojem se nalazi stan tužitelja, vještak je oštećenja od potresa utvrdio isključivo na temelju fotografija iz predmetnog spisa, jer je u trenutku očevida stan, pa i cijela kuća, bio u cijelosti uređen i više se nisu vidjeli nikakvi tragovi bilo kakvih oštećenja. U postupku dovođenja stana u prvobitno stanje, bilo je bitno stvarno stanje tj. da nema oštećenja nosive konstrukcije, već su oštećeni pregradni zidovi između stana i stubišta. Glede navoda tužitelja o sanaciji "statike" zgrade, vještak je naveo da, ukoliko se pod time misli na sanaciju nosive konstrukcije, onda prema stanju kakvo je bilo nakon potresa, u prizemlju nije trebalo sanirati nosive elemente zgrade. Zahvatima koji su opisani u nalazu, u smislu dovođenja građevine u prizemlju u prvobitno stanje prije potresa, nije niti povećana niti umanjena njena postojeća otpornost na potres. Upitan da razjasni bi li se pojavila ista oštećenja na dijelu građevine u potkrovlju, da je isto obnovljeno onako kako je opisao u nalazu, odgovorio je da bi bilo za očekivati ista oštećenja. Zahvati koji su opisani u nalazu, a koji su bili potrebni za dovođenje nekretnine u prvobitno stanje, nisu zahvati pojačanja nosive konstrukcije zgrade na utjecaj seizmičkih oštećenja, a upitan je li došlo do umanjene vrijednosti objekta s obzirom na potres, te je li to uzeo u obzir kod utvrđenja visine štete, odgovorio je kako nije ocjenjivao nikakvo umanjenje vrijednosti građevine, već samo radove potrebne da se građevina dovede u stanje prije potresa. Po njegovom mišljenju, zbog potresa, a nakon dovođenja zgrade u prvobitno stanje, nije došlo do umanjenja vrijednosti nekretnine u građevinskom smislu, jer se i dalje radi o građevini staroj više od 90 godina. Upitan je li logično i razumno, prema pravilima struke, sanaciju nekretnine nakon potresa provesti kako je to u konkretnom slučaju izvedeno, odnosno povećanjem mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije, naveo je kako je to s tehničkog gledišta u svakom slučaju preporučljivo za svaku zgradu, bez obzira na njezinu starost, koja ne zadovoljava uvjet mehaničke otpornosti i stabilnosti, u smislu djelovanja s normativnim tehničkim opterećenjem. Vještak je zaključno ustrajao kod toga da je potreban iznos troškova za dovođenje nekretnine u prvobitno stanje onaj koji je utvrđen u njegovom nalazu i mišljenju.

9. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke. Nadalje, vještak je u nalazu detaljno naveo sva oštećenja i sve radove potrebne da se ista saniraju te izradio troškovnik tih radova, a očitovao se detaljno i o nužnosti, odnosno opravdanosti svih troškova, te je primjedbe tužitelja obrazloženo otklonio, ne dovodeći u dvojbu korisnost radova na povećanju mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine, ali i ustrajući u tome da to nisu radovi kojima se objekt dovodi u prvobitno stanje. Pritom je za dodati i da je vještak nalaz izradio sukladno zadatku, odnosno utvrdio visinu potrebnih troškova sukladno ugovornim odredbama, posebice onima sadržanim u čl. 20. Uvjeta za osiguranje, prema kojima troškovi popravka u vidu poboljšica, što predstavlja povećanje mehaničke otpornosti građevine, padaju na teret osiguranika. Slijedom navedenog, odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem, jer tužitelji svojim primjedbama, koje je vještak otklonio, nisu doveli u dvojbu utvrđenja vještaka koja su jasna, razumljiva i obrazložena.

10. Dakle, u postupku je utvrđeno da visina troškova potrebnih za dovođenje objekta osiguranja u prvobitno stanje, nakon nastupanja osiguranog slučaja uslijed navedenih potresa, iznosi ukupno 23.850,65 EUR, pa s obzirom da je tuženik nesporno isplatio tužiteljima iznos od 43.503,73 EUR, odnosno više od utvrđenih potrebnih troškova, daljnje potraživanje tužitelja nije osnovano u smislu čl. 943. st. 1. i 949. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), koje odredbe propisuju da je osiguratelj u obvezi isplatiti osigurninu kada se dogodi osigurani slučaj i to u vidu naknade za štetu koja se time dogodila u imovini osiguranika, s tim da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 38.933,08 EUR s pripadajućim zatraženim kamatama.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

12. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava podnesaka od 9. veljače 2024. i 22. studenog 2024., oba po Tbr. 8. toč. 1. (2x500 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 5. veljače 2024. i 2. prosinca 2024., oba po Tbr. 9. toč. 1. (2x500 bodova), trošak zastupanja na očevidu po Tbr. 9. toč. 7. (500 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 1.250,00 EUR, slijedom čega mu je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 6.250,00 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

13. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika