REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-774/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja FT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Kardum (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja (OIB: 95131524528), Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi prestanka prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje, 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/23-13/378, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-4 od 9. travnja 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-561-03/22-01/19, URBROJ: 2170-10- 02/5-23-14 od 6. travnja 2023., donesenim u postupku kontrole i prestanka prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji, određeno je da tužitelju prestaje pravo na naknadu za nezaposlene branitelje s danom 31. prosinca 2021. godine.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/23-13/378, URBROJ: 522- 4/1-1-1-24-4, od 9. travnja 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Navedena rješenja donesena su s obrazloženjem da je u kućanstvu tužitelja ostvaren dohodak koji je od utjecaja na naknadu za nezaposlene, odnosno da primanja u kućanstvu prelaze iznos od 30% od utvrđene proračunske osnovice, te da tužitelj ne ispunjava uvjete za daljnje ostvarivanje prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji, propisanim člankom 108. stavkom 1. točkom f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB).
4. Osporavano rješenje tuženika doneseno je u u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Us I-1307/23-3 od 6. prosinca 2023. godine. Tom je presudom poništeno prijašnje rješenje tuženika, KLASA: UP/II-562-02/23-13/378, URBROJ: 522- 4/1-1-1-23-2 od 5. svibnja 2023. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, jer tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu sa spisima koji se odnose na predmet spora, zbog čega je Sud spor riješio bez spisa predmeta. Navedeno poništeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju ranije presude ovog Suda, poslovni broj: Us I-983/2022-6 od 21. prosinca 2022., kojom je poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-562-02/22-19/446, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-2 od 20. srpnja 2022. i rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-561-03/22-01/19, URBROJ: 2170- 10-02/5-22-2 od 25. svibnja 2022., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Pri tome je prvostupanjskom tijelu dana uputa da u ponovnom postupku ponovno ispita jesu li ispunjeni uvjeti za prestanak prava na naknadu tužitelju iz članka 108. stavak 1. točke f) ZHB-a, uzimajući u obzir navode tužitelja da primici njegove supruge od njezinog paušalnog obrta za 2021. iznose 7.899,89 kuna, a ne 12.750,00 kuna.
5. Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja te u tužbi i na raspravi tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik u osporavanom rješenju ponavlja istovjetne navode iz postupka koji je bio predmet razmatranja upravnog spora koji se vodio pred ovim Sudom pod poslovnim brojem Us I-1307/23, a da nije naveo ni obrazložio izračun prihoda članova kućanstva, zbog čega osporeno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ono ne može ispitati. Nadalje, ističe da upravna tijela u rješavanju ove stvari nisu provela ispitni postupak, iako je to tužitelj tražio, što je bilo nužno radi utvrđivanja odlučnih činjenica te su onemogućila tužitelju očitovati se na te činjenice. Stoga smatra da su povrijeđene odredbe članka 113. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) i članka 120. stavaka 2. i 3. ZUP-a, pri čemu se poziva na praksu ovog Suda pod poslovnim brojem UsI- 273/18 od 9. kolovoza 2018. godine. Dalje navodi da tuženik ne raspoznaje razliku kod utvrđivanja i zaračunavanja obveza koje se s osnova paušalnog obrta moraju podmiriti državi na ime poreza i prireza te doprinosa iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Napominje i da je uz žalbu priložio knjigovodstvenu karticu za prvi stup mirovinskog osiguranja po rješenju PU, knjigovodstvenu karticu za drugi stup mirovinskog osiguranja po rješenju PU i knjigovodstvenu karticu za ZO po rješenju PU. Naglašava da je detaljno obrazložio izračun svih davanja koja je paušalni obrt obvezan podmiriti državi u odnosu na stvarni primitak paušalnog obrta, da je nesporno da je paušalni obrt iz primitaka od 1.048,50 eura / 7.899,89 kuna najprije dužan podmiriti obveze prema državi na ime poreza i prireza te doprinosa iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 2.321,36 eura / 17.490,31 kunu, stoga da su cjelokupni primici paušalnog obrta uplaćeni za podmirenje obveza državi, a da se tek po podmirenju obveza državi utvrđuje stvarno stanje novčanog iznosa koji odgovara i stvarno primljenom iznosu paušalnog obrta kojim vlasnik može raspolagati. Zbog toga kućanstvo tužitelja nije raspolagalo niti moglo raspolagati ijednim dijelom primitaka obrta jer da je taj paušalni obrt 2021. godinu završio u gubitku. U odnosu na dodatno očitovanje tuženika koje je zaprimljeno na traženje Suda, tužitelj je raspravno naveo da je tako zaprimljen izračun ispravan, no da on ne mijenja na stvari, u prilog čemu govori rješenje Porezne uprave od 23. prosinca 2020., iz razloga već istaknutih posebnosti paušalnog obrta u odnosu na, primjerice, nesamostalan rad u državnoj službi. Kod paušalnog obrta iskazuju se samo primici a ne i troškovi, doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje nisu iskazani u obračunu Porezne uprave, a kada bi bili uračunati slijedilo bi da je obrt tužiteljeve supruge poslovao u minusu. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 9. travnja 2024. godine. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu i u podnesku od 29. kolovoza 2024., u odnosu na tužbeni navod da nije uzeo u obzir obveze koje je tužitelj imao s osnove paušalnog obrta i koje se moraju podmiriti državi na ime poreza i prireza te doprinosa iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, kao i da nije utvrđen primljeni iznos kojim može raspolagati vlasnik paušalnog obrta, ističe da to nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Naime, ukazuje da bi primanja u kućanstvu prelazila propisani cenzus i da se od iznosa primitka njegove supruge od paušalnog obrta za 2021. u iznosu od 1.048,50 eura, odbije iznos poreza i prireza. Nadalje, istaknuo je da je prvostupanjsko tijelo postupilo u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda navedenih u obrazloženju presude od 6. prosinca 2023., a nakon što je ispitano jesu li ispunjeni uvjeti za prestanak prava na naknadu za nezaposlene iz članka 108. stavka 1. točke f.) ZHB-a, s time da su uzeti u obzir navodi tužitelja da primici njegove supruge od paušalnog obrta za 2021. iznose 7.899,89 kuna (1.048,50 eura), a ne 12.750,00 kuna (1.692,22 eura). Nadalje, tuženik upućuje na članak 3. Pravilnika o načinu ostvarivanja prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 12/18, 103/18 i i 56/22, u nastavku: Pravilnik), kojim je propisano koji su sve novčani prihodi od utjecaja na pravo i iznos naknade za nezaposlene, te ističe da dohodak od samostalne djelatnosti koje je u 2021. ostvarila supruga tužitelja predstavlja novčani prihod od utjecaja na pravo i iznos naknade za nezaposlene. Tuženik je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog tijela da su tužitelj i članovi njegovog kućanstva ostvarili dohodak koji je od utjecaja na naknadu za nezaposlene te da primanja po članu kućanstva prelaze iznos od 30% od utvrđene proračunske osnovice, zbog čega je pravilno utvrđeno da tužitelj i dalje ne ispunjava uvjete za daljnje ostvarivanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje. Dodaje da je iz izvješća o paušalnom dohotku od nesamostalnih djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. vidljivo da ukupni primici supruge tužitelja iznose 7.899,89 kuna što umanjeno za paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (1.466,25 kuna) iznosi 6.433,64 kune, te se, kad se tom iznosu pribroji dohodak tužiteljeve punice kao člana kućanstva od 44.993,26 kuna, dolazi do iznosa od 51.426,90 kuna. Ta svota podijeljena s 12 mjeseci iznosi 4.285,58 kuna, koji iznos, kad se podijeli s brojem članova kućanstva (četiri), dolazi se do svote od 1.071,39 kuna. Tuženik ističe da dobiveni iznos od 1.071,39 kuna predstavlja iznos novčanog prihoda mjesečno po članu kućanstva, stoga smatra jasnim da primanja po članu kućanstva tužitelja prelaze propisani cenzus od 997,80 kuna. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
7. U tijeku spora je 18. prosinca 2024. provedena rasprava kako bi se, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućilo strankama u sporu da dopune i završno sučele svoja stajališta.
8. Nije sporno da su u 2021. godini članovi tužiteljeva kućanstva ostvarili primanja po osnovi mirovine i dohotka od samostalne djelatnosti u sljedećim iznosima: tužiteljeva punica KT na ime mirovine u visini od 44.993,26 kuna / 5.971,63 eura i tužiteljeva supruga ŽT na ime dohotka od samostalne djelatnosti - paušalnog obrta u visini od 7.899,89 kuna / 1.048,50 eura.
9. Sporno je u ovoj upravnoj stvari je li ispunjen uvjet za priznanje tužitelju prava na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji vezan uz cenzus visine novčanih primanja članova njegova kućanstva tijekom 2021. godine. U osnovi, sporno je pravno pitanje upućuju li posebnosti paušalnog obavljanja obrta (ovdje: od strane tužiteljeve supruge) na to da se dohodak od njezine samostalne djelatnosti za potrebe rješavanja ove vrste upravne stvari utvrđuje na način različit od načina koji su primijenila javnopravna tijela.
10. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Odredbom članka 108. stavka 1. točke 8. ZHB-a propisano je da osobe iz članka 107. toga Zakona pravo na naknadu za nezaposlene mogu ostvariti pod uvjetom da oni i članovi njihova kućanstva u prethodnoj kalendarskoj godini nemaju ukupno novčane prihode mjesečno po članu kućanstva veće od 30% od utvrđene proračunske osnovice.
13. Odredbom članka 111. ZHB-a propisano je da se pod novčanim prihodima od utjecaja na pravo i iznos naknade za nezaposlene smatraju sva novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način, u tuzemstvu i inozemstvu u prethodnoj godini.
14. Odredbom članka 3. točke d.) Pravilnika propisani su novčani prihodi koji su od utjecaja na pravo i iznos naknade za nezaposlene, a među kojima su i mirovina te drugi porezu podložni prihodi prema dobiti odnosno dohotku koji je služio za osnovicu pri određivanju poreza.
15. Odredbom članka 3. stavka 2. Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti ("Narodne novine", broj 1/20, 138/20 i 1/21) propisano je da godišnji paušalni dohodak iz stavka 1. ovoga članka jest i godišnja porezna osnovica za utvrđivanje godišnjeg paušalnog poreza.
16. Odredbom članka 33. stavka 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu ("Narodne novine", broj 135/20, 69/21 i 122/21) propisano je da osnovica za obračun naknada i drugih primanja iz stavka 1. toga članka iznosi 3.326,00 kuna.
17. Dakle, iz cjeline međusobno povezanih citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji mogu ostvariti osobe iz članka 107. ZHB-a ako one i članovi njihovog kućanstva u prethodnoj godini nemaju ukupne novčane prihode mjesečno po članu kućanstva veće od 30% od utvrđene proračunske osnovice. Pri tome zakon u obzir uzima propisane prihode ostvarene na temelju propisanih osnova, među kojima su mirovina te drugi prihodi oporezivi prema dobiti odnosno dohotku, neovisno o obvezama koje stjecatelj tih prihoda naknadno mora ispuniti spram države ili neke treće osobe. Citirane su odredbe kogentne, jasne i nedvosmislene, ne ostavljaju prostor drukčijem tumačenju, te - u okviru cjeline pravnog poretka - barataju isključivo službenom, formalnom terminologijom na području poreznog i veteranskog prava. Usto, pojam prihoda, pojam dohotka, niti pojam ostvarenih sredstava, nisu jednaki pojmu čiste zarade, odnosno novčane svote koja poreznom obvezniku preostaje nakon podmirenja svih obveza. Posebnosti paušalnog obavljanja obrta (tj. plaćanja poreza na dohodak od obrta u paušalnom iznosu) čine cjelinu, i u dijelu koji ide u prilog obrtniku u tom režimu i u dijelu koji mu ne mora ići u prilog. Odabirom statusa paušalista obrtnik pristaje na sve s time povezane pravne implikacije. Taj odabir stoga ima implikacije i na povezane osobe kada njihov pravni položaj ovisi (i) o svojstvu te dohotku obrtnika paušalista. Posebnosti paušalnog plaćanja poreza na dohodak bile su poznate prilikom pravnog uređivanja obavljanja paušalnog obrta, odnosno cenzusa za ostvarivanje prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje.
18. S obzirom na to da je visina ostvarenih prihoda u prethodnoj godini u kućanstvu tužitelja nesporna, te kada se ostvareni ukupni prihod podijeli s dvanaest mjeseci te potom s (tada) četiri člana tužiteljeva kućanstva, jasno da je tako dobiveni iznos od 1.071,39 kuna (koji se dobije čak i nakon što je prethodno primitak supruge umanjen za paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak) viši od propisanog cenzusa od 997,80 kuna (koji je određen u visini od 30% od osnovice u visini od 3.326,00 kuna). Navedeno su javnopravna tijela pravilno utvrdila i za ta su utvrđenja dala jasna i logična obrazloženja, te su ih utemeljila u mjerodavnim pravnim normama. Tužitelj ne osporava njihov izračuna, ali ga pogrešno smatra pravno neutemeljenim. U skladu s navedenim, Sud utvrđuje da je osporeno rješenje tuženika zakonito. Nije bilo valjane pravne osnove da javnopravna tijela daju drukčiji odgovor na ovdje sporno pravno pitanje. Pored dosad iznesenog i neovisno o tome, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je u tom pogledu stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u ovoj vrsti upravne stvari u usporedivoj situaciji.
19. U odnosu na tužbene navode da tuženik nije uzeo u obzir obveze koje je supruga tužitelja imala s osnove paušalnog obrta prema Republici Hrvatskoj, Sud naglašava da iz dosad iznesenog u ovom obrazloženju proizlazi da navedene obveze javnopravna tijela nisu ni bila ovlaštena uzimati u obzir, s obzirom na to da je zakonom propisano da se prilikom izračuna ukupnog prihoda kućanstva uzima u obzir dohodak kojeg članovi tog kućanstva ostvaruju na temelju zakonom propisanih osnova, a ne njihova (eventualna) čista zarada koja im ostaje nakon podmirenja obveza. Stoga se i navedeni tužbeni navod ocjenjuje neosnovanim.
20. Što se tiče prigovora tužitelja vezanog uz članak 113. stavak 3. ZUP-a, tom je odredbom propisano da je, kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo dužno postupiti po zahtjevu stranke. U žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 6. travnja 2023. tužitelj nije postavio zahtjev da mu se omogući izjašnjavanje o odlučnim činjenicama i okolnostima, niti zahtjev da se provede ispitni postupak. Tužitelj je to bio zatražio u žalbi izjavljenoj protiv prijašnjeg prvostupanjskog rješenja od 25. svibnja 2022. godine. No, čak i da je tužitelj zahtjev iz članka 113. stavka 3. ZUP-a postavio i u odnosu na rješenje od 6. travnja 2023., na umu je potrebno imati da propuštanje prvostupanjskog tijela da postupi prema tom zahtjevu sâmo po sebi ne mora dovesti do zaključka da je konačno rješenje doneseno u upravnom postupku nezakonito. Štoviše, ako se sud uvjeri da je izreka osporavanog rješenja zakonita, dužan je odbiti tužbeni zahtjev unatoč možebitnim nedostacima u upravnom postupku ako ti nedostaci nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka (članak 116. stavak 2. ZUS-a, vezano uz članak 98. stavak 3. ZUP-a). Uz to, jedini nedostatak u upravnom postupku koji ima supstancijalna obilježja apsolutno bitne procesne povrede jest odlučivanje od strane nenadležnog tijela (članak 115. stavak 2. ZUP-a), što ovdje nije slučaj, dok u odnosu na ostale povrede može biti primjenjiv članak 116. točka 2. toga Zakona. Zbog toga ni upravnosudsko utvrđivanje relevantnosti povrede članka 113. stavka 3. ZUP-a u pojedinom predmetu nema utjecaja na rješavanje drugih predmeta (uz to, ranija presuda na koju se pozvao tužitelj donesena je u vrsti predmeta u kojoj sud nije ovlašten sam riješiti stvar, što utječe i na odlučivanje suda u kojoj mjeri će u sporu utvrđivati činjenice i tako eventualno sanirati manjkavosti do kojih je došlo u upravnom postupku, što je i navedeno u obrazloženju spomenute presude). Na koncu, tužitelj je mogućnost elaboriranja svojih navoda iskoristio u žalbenom stadiju upravnog postupka i u ovome sporu.
21. Sud utvrđuje i da su javnopravna tijela u ponovnom postupku postupila u skladu s upravnosudskim uputama sadržanima u prijašnjim presudama donesenima u sporovima vođenima u pogledu predmetne upravne stvari.
22. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim. Sud je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
23. Točka II. izreke ove presude temelji se na člancima 144. i 147. ZUS-a.
24. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 135. ZHB-a.
U Rijeci 15. siječnja 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
- Odvjetnik Nikola Kardum, Rijeka, Janeza Trdine 2/IV
- Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, Erazma Barčića 5, na broj: Us-DO-48/2024
