Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-543/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda, Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi nedopuštenosti ovrhe, dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr- 562/2023-2, od 13.02.2023. godine, proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 306,98 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja ove presude, odnosno od 15. siječnja 2025., pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica tužbom od 11. lipnja 2024. navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-562/2023-2, od 13.02.2023. godine, primljenog dana 09.03.2023. godine, po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, određena je ovrha na nekretnini tužiteljice, kao ovršenice upisane u k. o. [katastarska općina], na kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], u naravi Kuća i dvorište, [adresa], a radi prinudne naplate potraživanja u iznosu od 6.751,00 eur, s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Protiv navedenog Rješenja o ovrsi, tužiteljica je izjavila žalbu, a u povodu koje žalbe je tužiteljica Zaključkom suda Ovr-562/23-2, od 03.06.2024. godine, upućena u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. Predmetna ovrha je nedopuštena u cijelosti, a podredno u dijelu tuženikovog potraživanja, iz slijedećih razloga:

- tuženik je u Prijedlogu za ovrhu naveo kako je tražbinu za koju je pokrenuo ovrhu na nekretnini, stekao od ranije vjerovnika Bono Modo Leasing d.o.o. – u likvidaciji, o čemu je kao dokaz dostavio Ugovor o ustupanju tražbine.

4. Tužitelj ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika u ovršnom postupku.

5. Naime, tuženik DZ, nije mogao steći nikakvu tražbinu prema ovršenici, jer ni njegov pravni prednik, Bono Modo Leasing d.o.o., nije imao nikakvu tražbinu prema tužiteljici.

6. Naime, trgovačko društvo Bono Modo Leasing d.o.o. je pred Općinskim sudom u Osijeku protiv tužiteljice, kao ovršenice pokrenuo ovršni postupak na predmetnoj nekretnini, a za isto potraživanje za koje je i ovrhovoditelj DZ sada podnio prijedlog za ovrhu.

7. Ovršni postupak koji je pokrenut od strane Bono Modo Leasing d.o.o. se vodio pod brojem Ovr-953/2019, i u tom ovršnom postupku je tužiteljica također izjavila žalbu, te je u povodu toga upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koja parnica se vodila pod brojem P-122/2020.

8. U ovršnom postupku Ovr-953/2019, ovršenica je istaknula kako je uvidom u djelomični povijesni izvod iz sudskog registra za društvo Hypo-Leasing Steiermark d.o.o., utvrdila kako je to društvo pripojeno društvo Infoplan d.o.o. temeljem Ugovora o pripajanju od 16.03.2004. godine, iz čega proizlazi kako je društvo Hypo-Leasing Steiermark d.o.o. prestalo postojati.

9. Daljnjim uvidom u izvod iz sudskog registra za tvrtku Infoplan d.o.o. je razvidno kako je ovo društvo naknadno promijenilo tvrtku/naziv u Plan Alfa Omega d.o.o., a kasnije u Plan Alfa Omega d.o.o. – u likvidaciji, nakon čega je isto ovo društvo nakon provedene likvidacije prestalo postojati i brisano je iz sudskog registra.

10. Iz tih razloga, društvo Hypo Leasing Steiermark d.o.o. je pripajanjem društvu InfoPlan d.o.o. prestalo postojati, nakon čega je i ovo društvo kao pravni slijednik nakon provedene likvidacije također prestalo postojati, slijedom čega Bono Modo Leasing d.o.o., pod ranijim nazivom Hypo Leasing Steiermark d.o.o., je također prestalo, a samim time ovo društvo nije ni moglo prenijeti tražbinu na ovrhovoditelja DZ.

11. Iz razloga naznačeni ovrhovoditelj, niti Bono Modo Leasing d.o.o., a niti DZ nisu aktivno legitimirani i nisu ovlašteni zahtijevati ovrhu na temelju ovršne isprave temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a).

12. Nadalje, nije sporno kako je ovršenica vlasnica predmetne nekretnine, niti je sporno da je na istoj nekretnini bilo upisano pravo zaloga u korist Hypo Leasing Steirmark d.o.o., kasnije u korist Bono Modo Leasing d.o.o., a sada ovrhovoditelj DZ.

13. Međutim, ovršenica osporava potraživanje po visini, ističući kako je isto u cijelosti namireno od strane glavnog dužnika Grafopak d.o.o.

14. Stoga, tužiteljica između ostalog pobija navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti, a posebno u dijelu u kojem je određena visina tražbine, kao i u dijelu u kojemu se potražuju zakonske zatezne kamate. (čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10.).

15. Tužiteljica ujedno kao i u svojoj žalbi protiv Rješenja o ovrsi ističe prigovor zastare potraživanja i zastare prava (čl. 50. st. 1. toč. 11.).

16. Naime, Sporazum temeljem kojega je predloženo provođenje ovrhe, postao je ovršan dana 02.01.2009. godine.

17. Kako je od nastupa ovršnosti navedenog Sporazuma pa do podnošenja prijedloga za ovrhu proteklo više od 10 godina, to je temeljem članka 233. ZOO-a, tražbina u zastari.

18. Osim toga, nedvojbeno je da je riječ o povremenim novčanim tražbinama po osnovu dužnih rata leasinga, pa je stoga zastarjelo je i samo pravo iz članka 227. ZOO-a.

19. Osim toga, tražbina ovrhovoditelja po osnovu zakonskih zateznih kamata je svakako u zastari, neovisno o činjenici što je njegova tražbina osigurana založnim pravom, a sve sukladno čl. 222. st. 2. ZOO-a.

20. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem članka 331. b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo odlučiti kao u izreci presude (članak 338. stavak 5. ZPP-a).

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, PDV na odvjetničke usluge od 25% u iznosu od 50,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,98 eura, što sveukupno čini iznos od 306,98 eura.

Osijek, 15. siječnja 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda, Nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

Dostaviti:

1.punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku