REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3508/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja aiKATE d.o.o. iz Zagreba, Gradišće 5, OIB: 11999243401, zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zečević i drugi iz Zagreba, protiv tuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Filip Žaper, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 2. prosinca 2024. u nazočnosti direktora i zakonskog zastupnika tužitelja IT, zamjenice punomoćnika tužitelja Une Zečević Šeparović, odvjetnice u Zagrebu, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Filipa Žapera, odvjetnika u Zagrebu, dana 15. siječnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Pljenidba i prijenos iznosa od 20.174,45 EUR s računa tužitelja AIKATE d.o.o. Zagreb, Gradišće 5, OIB: 11999243401 na račun tuženika ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate na prijedlog vjerovnika ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv dužnika AIKATE d.o.o. Zagreb, Gradišće 5, OIB: 11999243401, pred Financijskom agencijom, temeljem zadužnice broj OV-6284/2022 od 9. lipnja 2022., proglašava se nedopuštenim.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju aiKATE d.o.o. iz Zagreba, Gradišće 5, OIB: 11999243401, nadoknaditi tuženiku OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.125,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi za navodi da je zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-843/2023 od 25. travnja 2023. upućen, kao ovršenik u tom postupku, na pokretanje parnice protiv tuženika (ovrhovoditelja u ovršnom postupku) radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona. Ističe kako se pred naslovnim sudom vodi ovršni postupak posl. br. Ovr-843/2023, po prijedlogu ovdje tužitelja, radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice posl. broj Ov-6284/2022 od 9. lipnja 2022. u kojem postupku je doneseno rješenje 25. travnja 2023. kojim je sud odbio prijedlog ovdje tužitelja, i protiv kojeg je rješenja tužitelj izjavio žalbu. Tužitelj u roku određenim zaključkom od 25. travnja 2023. ustaje s tužbom jer smatra kako ovrha nije jer nema nikakvih dugovanja prema tuženiku, niti je s njim ikada bio u bilo kakvom poslovnom odnosu, a potraživanje tuženika odnosi se na dug sa osnova Ugovora o zajmu kojega je tuženik sklopio sa GT **.**.2020. s rokom vraćanja zajma do 31. prosinca 2020., kojim je tuženik pozajmio dužniku; GT iznos od 220.000,00 kn, koji iznos GT nije vratio tuženiku do dana izdavanja predmetne zadužnice tužitelja; 9. lipnja 2022. Tužitelj je s GT bio u poslovnoj suradnji te je u dobroj namjeri i na nagovor GT potpisao Sporazum s tuženikom i GT, a obzirom da je tuženik protiv GT pokrenuo postupak izravne naplate pred FINA, na temelju zadužnice broj OV-6164/20 od 28. svibnja 2020., koju mu je izdao GT, te je potonji radi navedenoga bio u blokadi, kojim Sporazumom o podmirenju novčane tražbine kojim je utanačeno u čl. 2 da će GT tuženiku vratiti dug u pet jednakih mjesečnih rata po 50.000,00 kn počev od 1. srpnja 2022. do 1. studeni 2022. Tužitelj je izdao predmetnu zadužnicu isključivo sa svrhom da tuženik povuče sa izravne naplate zadužnicu te odblokira GT, te nikada tužitelj nije preuzeo otplatu duga prema tuženiku, niti su tuženik i GT ikada ikakav novčani iznos uplatili tužitelju. GT se obvezao Sporazumom o podmirenju novčane tražbine od 9. lipnja 2022., sklopljenim s tužiteljem, vraćati iznose tuženiku te u tu svrhu prodati svoj osobni automobil marke BMW, serija 5, broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka] za iznos ne manji od 200.000,00 kn. Prema saznanjima tužitelja, GT prodao je navedeni automobil te je od te prodaje isplatio dug ZT. Nadalje, ukoliko je GT i dalje dužan tuženiku, isti je radi naplate toga duga, na raspolaganju imao i naplatu putem zadužnice stvarnog dužnika; GT, a što nesporno proizlazi iz čl. III Sporazuma od 9. lipnja 2022. kojega je potpisnik tuženik te nije jasno tužitelju radi čega se na taj način nije naplatio. Sukladno Sporazumu, tuženik je imao obvezu isključivo povući zadužnicu sa izravne naplate, a ne ju i vratiti GT, što nije niti učinio, stoga je na raspolaganju nesporno imao sredstvo naplate prema stvarnom dužniku iz pravnog posla. Radi svega navedenoga tužitelj opravdano sumnja da su tuženik i GT nastupili u dogovoru, s ciljem prijevare tužitelja te stjecanja protupravne imovinske koristi na štetu tužitelja. Ističe da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da tuženik nije bio ovlašten koristiti predmetnu zadužnicu radi naplate bilo kakvog novčanog iznosa od tužitelja, obzirom da između stranaka ne postoji pravni posao na temelju kojega bi tužitelj bio dužan tuženiku ikakav novčani iznos, niti je tužitelj izdao predmetnu zadužnicu radi osiguranja naplate duga GT prema tuženiku već isključivo radi postizanja sporazuma oko naplate toga duga između tuženika i GT, te kako bi tuženik povukao zadužnicu koju mu je izdao GT. sa naplate te na taj način odblokirao račun GT. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o jamstvu, jer ne postoji izjava tužitelja o jamčenju, odnosno da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika vjerovniku ako to dužnik ne učini, niti je to ikada bila intencija tužitelja, a niti stranaka sporazuma. Tuženik je imao na raspolaganju i zadužnicu dužnika GT, te se na taj način morao naplatiti od dužnika, no isti radi čega tuženik nije bio ovlašten temeljem predmetne zadužnice naplatiti bilo kakav iznos po osnovu duga GT prema njemu, od tužitelja, jer za to nema uporište niti u jednom pravnom poslu, te nesporno tužitelj nikada nije bio dužan tuženiku nikakav iznos, a niti je ikada sačinio pisanu izjavu o jamčenju za dug GT. Predlaže proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos iznosa od 20.174,45 EUR s računa tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate temeljem zadužnice broj OV- 6284/2022 od 9. lipnja 2022. te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti Ističe da se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju značenja tripartitnog Sporazuma o podmirenju novčane tražbine sklopljenog 9. lipnja 2022. između ovdje tuženika kao davatelja pozajmice i GT kao primatelja pozajmice, te ovdje tužitelja kao jamca - garanta. U navedenom Sporazumu su stranke utvrdile međusobna prava i obveze na način da je GT preuzeo obvezu vraćanja ugovorenog iznosa od 250.000,00 kn, odnosno sada 33.181 EUR u 5 (pet) jednakih mjesečnih rata od po 50.000,00 kn, odnosno 6.636 EUR svakog prvog u mjesecu počevši s 1. srpnja 2022. pa zaključno s 1. studenim 2022. U istom Sporazumu tužitelj je kao jamac ovih obveza predao zadužnicu na ukupan dug od 250.000,00 kn, a tuženik je bio obvezan povući zadužnicu GT koja je bila predana radi Ugovora o zajmu od 28. svibnja 2020., što je i učinio i o tome obavijestio tužitelja 13. lipnja 2022. Dakle, tužitelj se potpisom navedenog tripartitnog Sporazuma od 9. lipnja 2022. obvezao tuženiku da će mu ispuniti obvezu ako to ne učini GT, te mu je za to predao zadužnicu (članak IV. Sporazuma). Stoga je netočan navod iz tužbe da tužitelj i tuženik nikada nisu bili u nikakvom poslovnom odnosu, kao i da je tužitelj predao zadužnicu isključivo radi toga da GT prestane blokada po računu. Ako je to i bio jedini motiv tužitelja, to je njegova stvar, ali tako stranke niti su pregovarale prije sklapanja Sporazuma, niti sadržaj tripartitnog sporazuma od 9. lipnja 2022. to potvrđuje. Štoviše, navod tužitelja da je zadužnica predana bez namjere da se ista ikad pusti na naplatu upravo osporava navod tužitelja da je u dobroj namjeri potpisao Sporazum od 9. lipnja 2022. Tuženik ne bi nikada potpisao takav Sporazum da je znao da tužitelj nije namjeravao ispuniti svoju Sporazumom preuzetu obvezu ukoliko to GT ne učini u ugovorenim rokovima. Takav navod nema nikakvog životnog opravdanja osim da se ovdje tuženik dovede u zabludu o pojačanju svojeg vjerovničkog statusa osobnim osiguranjem. Da su stranke ugovorile samo povlačenje ovrhe na računima GT tada bi to izrijekom ugovorile i ne bi bilo predaje zadužnice od strane tužitelja radi daljnjeg skraćivanja postupka naplate za tužitelja. Dakle, cijeli posao ne bi imao nikakvog smisla da se doista dogodio kako to tvrdi tužitelj u ovom postupku. Tužitelj je prije samog sklapanja tripartitnog sporazuma bio upoznat s činjenicom da GT neće moći ispuniti u cijelosti sve obveze iz Sporazuma, te da će se tuženik morati naplatiti putem zadužnice. Navedena okolnost je i logična i životna jer je člankom III. Sporazuma tuženik preuzeo obvezu odmah po sklapanju Sporazuma povući s naplate zadužnicu predanu za osiguranje naplate po Ugovoru o zajmu od 28. svibnja 2020. Naplata po toj zadužnici nije bila moguća jer je GT bio opterećen drugim ranije pokrenutim postupcima prisilne naplate, s time da je povlačenjem zahtjeva za prisilnu naplatu tuženik izgubio onaj prvenstveni red kojeg je imao prije povlačenja. Dakle, sve stranke tripartitnog sporazuma su znale da je GT nesolventna osoba, te je sukladno tome tužitelj dana 7. lipnja 2022., dakle dva dana prije potpisivanja Sporazuma, dao izjavu tuženiku da je suglasan da će GT uplatiti jednu ratu od 50.000,00 kn, a da će se ostatak naplatiti putem predane zadužnice tužitelja. Tužitelj je bio svjestan i dao je dopuštenje da se njegova sredstva mogu zaplijeniti odmah po neizvršenom plaćanju od strane GT, a što je tužitelj očekivao ili ugovarao osobno s GT tuženik nije znao. Činjenica da je tužitelj u tužbi priznao da nikada nije imao namjeru ispuniti svoju tripartitnim sporazumom preuzetu obvezu prema tuženiku, uz činjenicu da je tužitelj dao pisani pristanak tuženiku upotrijebiti zadužnicu nakon dospijeća druge rate ukazuje da je postojao nekakav interni dogovor između tužitelja i GT o tome kome će, na koji način i koliko GT isplatiti nakon potpisivanja Sporazuma, ali sadržaj tog dogovora znaju samo tužitelj i GT. Budući da je tužitelj tripartitnim Sporazumom preuzeo obvezu isplatiti tuženiku iznos po navedenom ugovoru ako to GT ne učini, te s obzirom da je u e-mailu od 7. lipnja 2022. direktor tužitelja dao ovlaštenje tuženiku da odmah nakon prve rate, za koju je očito tužitelj bio uvjeren da će biti plaćena, može putem zadužnice naplatiti ostatak duga, nisu ispunjeni razlozi za žalbu iz čl. 450. st.1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona. Sukladno svemu navedenom predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: pročitao je obavijest FINE tužitelju (stranica 5 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-6284/22 od 8.3.2023. (stranica 6 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 7 spisa), rukom pisana specifikacija od 8.3.2023. (stranica 8 spisa), Sporazum o podmirenju novčane tražbine od 9. lipnja 2022. sklopljen između dužnika GT i vjerovnika aiKATE d.o.o. (stranica 9-11 spisa), Sporazum o podmirenju novčane tražbine od 9.6.2022. sklopljen između primatelja pozajmice GT, davatelja pozajmice ZT i jamca- garanta aiKATE d.o.o. (stranica 12-15 i 37-40 spisa), rješenje ovoga suda posl.br. Ovr-843/2023-3 od 25.4.2023. (stranica 16-21 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-6164/20 (stranica 30 spisa), e mail korespondencija (stranica 31, 59- 60 spisa), ispis sms poruka (stranica 41-43, 46 spisa), zadužnica (stranica 47-49 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 50-51 spisa), potvrde o redoslijedu naplate (stranica 52-54 spisa), zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (stranica 55 spisa), izvadak iz sudskog registra (stranica 56-58 spisa), saslušao svjedoka HT (stranica 65-66 spisa), svjedoka FT (stranica 66-67 spisa), direktora i zakonskog zastupnika tužitelja (stranica 73-71 spisa) i tuženika (stranica 71 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je dopuštenost pljenidbe i prijenosa iznosa od 20.174,45 EUR s računa tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate na prijedlog vjerovnika, ovdje tuženika, protiv ovdje tužitelja, kao dužnika, pred Financijskom agencijom, dalje u tekstu: FINA.

7. Iz iskaza svjedoka HT, sina tuženika, proizlazi da je upravo on nagovorio oca da pozajmi 220.000,00 kuna GT koji je bio u financijskim teškoćama 2020. Otac je to učinio i uplatio mu taj iznos, a GT se isti obvezao vratiti za šest mjeseci, odnosno do kraja godine, 31. prosinca 2020. Nakon proteka tog datuma, zajam nije vraćen, te su svjedok i tuženik kontaktirali GT radi povrata zajma, no međutim, on je bio u financijskim poteškoćama i insolventan radi čega nije bio u mogućnosti vratiti dug. Čekali su sve do studenog 2021. te je tada dana na naplatu zadužnica izdana od strane GT. Ta zadužnica je bila u redoslijedu naplate deveta, tako da je bilo vrlo malo izgleda da bi se po njoj tuženik naplatio. Početkom 2022. je tuženiku ponuđena mogućnost da se zaključi sporazum s tužiteljem prema kojem bi tužitelj, kao jamac garant, za slučaj da GT ne plati dug, platio isti u pet obroka po 50.000,00 kuna. Sjeća se da ga je tuženik pitao je li to u redu, na što ga je pitao je li to iskomunicirao sa strankama i on je odgovorio da jest, te je zaključen Sporazum. Posebno napominje da postoji dopis upućen e-mailom od strane IT kao odgovorne osobe tužitelja od 7. lipnja 2022. u kojem se navodi da će GT uplatiti prvu ratu tuženiku u iznosu od 50.000,00 kuna, a da će se za ostatak iznosa aktivirati zadužnica, te se pita tuženika je li suglasan s tim, na što on odgovara da jest. Stoga, stranke potpisuju Sporazum 9. lipnja 2022. Napominje da je jedan od uvjeta potpisa Sporazuma bio da tuženik povuče zadužnicu izdanu po GT, što je on i učinio i dostavio dokaz o tome. Nakon potpisa Sporazuma, tuženiku sjeda na račun 100.000,00 kn na način da mu je u dva navrata uplaćeno po 50.000,00 kn, 2. i 3. kolovoza 2022. od strane GT. Nakon toga, vrijeme prolazi i stranke međusobno komuniciraju, no međutim, nitko nema novaca i prebacuju odgovornost jedan na drugoga i ništa ne uplaćuju. Tuženik je čekao sve do ožujka 2023. kada je dao zadužnicu na naplatu preostalog duga. Budući da ima neposredna saznanja o pravnom odnosu stranaka zna da je volja stranaka bila da se tuženiku vrati dug, a što je uz dužnika jamčio jamac garant, a sve kako je navedeno u Sporazumu. Bio je nazočan potpisivanju Sporazuma. Poznato mu je da je sljedeći dan nakon aktivacije zadužnice tuženik dobio u ožujku 2023. 20.000,00 EUR, odnosno 150.000,00 kn, čime je dug u cijelosti bio podmiren. Tuženik se po zadužnici naplatio točno koliko je iznosilo njegovo potraživanje. Nakon dospijeća zadnjeg obroka kojeg je trebao platiti GT tuženiku, on ga je pozivao pisanim putem, kao i usmenim, da podmiri dug. GT mu je rekao da mu je tužitelj poslovni partner koji mu je dužan i zbog čega će on jamčiti za povrat duga tuženiku.

8. Iz iskaza svjedoka AT, zaposlenika tužitelja, proizlazi da mu je poznato da je GT molio direktora, budući je bio u financijskim teškoćama i s blokiranim računom firme, da mu pomogne kako bi odgodio naplatu potraživanja tuženika. U to vrijeme je tužitelj pregovarao s GT o zajedničkom poslovnom partnerstvu i kupnji njegove firme. Poznato mu je da je njegov direktor potpisao zadužnicu tuženiku za povrat njegova potraživanja. Kasnije je kupljena firma GT od strane tužitelja, no međutim, taj poslovni pothvat nije uspio budući ih je GT zavarao i od toga nije bilo ništa.

9. Direktor i zakonski zastupnik tužitelja IT u svom iskazu navodi da je kao direktor tužitelja bio u pregovorima s GT radi kupnje njegove firme i u tim pregovorima, koji su trajali neko vrijeme, su se zbližili i razvili prijateljstvo te ga je on zamolio da mu pomogne u rješavanju privatnog problema koji je imao s tuženikom. Radilo se o dugu u visini od 250.000,00 kuna. Izašao mu je u susret na način da je izdao mjenicu na taj iznos na ime tuženika, što je zapravo trebala biti poluga u dobivanju vremena kako bi on stigao prikupiti sredstva i sam riješiti taj dug. Zna da je on prodao vozilo i isplatio trećinu duga, barem je tako rekao, te je rekao da će vrlo brzo riješiti ostatak. Nakon nekog vremena pitao ga je što je s ostatkom duga i on mu je rekao da je to riješeno, te ga je zamolio da mu dostavi neki dokaz o tome, no međutim, on mu se prestao javljati. U međuvremenu je otkrio da ga je prevario s prikazivanjem financijskih izvješća iz svoje firme. Doista je vjerovao da je taj dug riješio, no međutim, u jednom trenutku je vidio da su sredstva skinuta s računa tužitelja u korist tuženika. Tada je nazvao tuženika i on mu je rekao da se on naplatio po toj mjenici budući da je morao doći do svog novca. Iako tužitelj nije imao nikakve veze sa odnosnom tuženika i GT sredstva su naplaćena s njegova računa. Bilo mu je poznato da je GT bio u financijskim problemima i da mu je račun bio blokiran, ali je on rekao da će to riješiti.

10. Tuženik u svom iskazu navodi da ga je njegov sin upoznao s GT koji je bio u financijskim poteškoćama i on je pristao pozajmiti mu 250.000,00 kuna s rokom povrata do kraja 2020., a sama pozajmica je bila u lipnju te godine. Nakon povrata roka povrata njemu novac nije vraćen. Kao osiguranje povrata duga on mu je bio izdao zadužnicu na svoje ime, kao i na nekretninu u svom vlasništvu. Pokušao je prisilnu naplatu putem FINA-e, no međutim, njegova zadužnica je bila po redoslijedu naplate deveta, a dug je stalno rastao i nije vidio mogućnosti naplate svog potraživanja. Početkom 2022. kontaktirao ga je GT i sastao se s njim i direktorom tužitelja te postižu sporazum na način da se GT obvezuje vratiti taj dug ukoliko tuženik povuče svoju zadužnicu s FINE, a tužitelj izdaje zadužnicu na svoje ime kao jamstvo povrata duga. To se događalo u lipnju 2022. i tuženik je opet pričekao da mu se vrati taj dug i sjeća se da mu je 2. kolovoza 2022. uplaćeno na račun 50.000,00 kuna, te 3. kolovoza 2022. 50.000,00 kuna. Nakon toga mu nije ništa uplaćeno, te je aktivirao zadužnicu 8. ožujka 2023. Nije mu bio vraćen dio duga u visini od 150.000,00 kuna, koji je u konačnici naplaćen putem FINE. Na taj način je došao do povrata pozajmljenog iznosa, a o odnosu tužitelja i GT ne može govoriti, a tužitelj je bio suglasan kako su i dogovorili u Sporazumu da on jamči sa zadužnicom za povrat duga GT. Osobno nikada nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Kao što je rekao povukao je zadužnicu GT sFINE, a ne sjeća se je li mu ju fizički vratio. Pokušao se naplatiti i na nekretnini GT, ali i tu je ispred njega bio netko drugi.

11. Slijedom navedenog na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio neprijepornim:

- da se potraživanje tuženika odnosi na dug sa osnova Ugovora o zajmu kojega je tuženik sklopio sa GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana **.**.2020., s rokom vraćanja zajma do 31. prosinca 2020. kojim je tuženik pozajmio GT 220.000,00 kn,

- da su GT, kao dužnik, i tužitelj, kao vjerovnik, sklopili Sporazum o podmirenju novčane tražbine 9. lipnja 2022. prema kojemu se vjerovnik obvezao kao jamac-garant sklopiti sporazum s dužnikom i tuženikom o podmirenju duga dužnika prema tuženiku na način da dužnik tuženiku navedeni iznos duga podmiri u pet jednakih mjesečnih rata po 50.000,00 kuna, a vjerovnik se obvezuje kao jamac-garant predati tuženiku zadužnicu za ukupan iznos duga od 250.000,00 kuna,

- da su parnične stranke i to tuženik kao davatelj pozajmice, GT, kao primatelj pozajmice i tužitelj, kao jamac-garant, istoga dana sklopili Sporazum o podmirenju novčane tražbine prema kojemu se primatelj pozajmice obvezao tuženiku iznos pozajmice isplatiti u pet jednakih mjesečnih rata po 50.000,00 kuna, od kojih prva rata dospijeva 1. srpnja 2022., a posljednja 1. studeni 2022., da se tuženik obvezao povući s FINE zadužnicu br. Ov-6164/20 od 28. svibnja 2020., a jamac-garant se obvezao po potpisu sporazuma predati davatelju pozajmice zadužnicu na ukupan iznos duga u iznosu 250.000,00 kuna,

- da je tuženik nakon sklapanja Sporazuma opozvao zahtjev za izravnu naplatu zadužnice br. Ov-6164/20 od 28. svibnja 2020.,

- da je GT nakon sklapanja Sporazuma uplatio tuženiku 2. i 3. kolovoza 2022. po 50.000,00 kuna, odnosno ukupno 100.000,00 kuna,

- da je tuženik, budući GT nije platio preostali iznos duga u visini 150.000,00 kuna,

- da je tuženik u ožujku 2023. pokrenuo postupak izravne naplate pred FINOM, temeljem zadužnice broj OV-6284/2022 od 9. lipnja 2022. temeljem koje je naplaćeno 20.174,45 EUR.

12. Prijeporno je

- je li dopuštena pljenidba i prijenosa iznosa od 20.174,45 EUR s računa tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate na prijedlog vjerovnika ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja kao dužnika, pred Financijskom agencijom.

13. Sukladno čl. 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO, ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako ovaj to ne učini. U čl. 105 ZOO propisan je oblik sklapanja ugovora o jamstvu, i to na način da je isti obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanom obliku.

14. Tužitelj drži da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o jamstvu, te da ne postoji izjava tužitelja o jamčenju odnosno da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika vjerovniku ako to dužnik ne učini, niti je to ikada bila intencija tužitelja, a niti stranaka Sporazuma. Ističe da je tuženik nesporno imao na raspolaganju i zadužnicu dužnika; GT, te se na taj način morao naplatiti od dužnika, što nije učinio pa nije ispunjen niti drugi uvjet iz čl. 104. ZOO, „ako to ovaj ne učini“, slijedom čega tuženik nije bio ovlašten temeljem predmetne zadužnice naplatiti bilo kakav iznos po osnovu duga GT prema njemu, od tužitelja, jer za to nema uporište niti u jednom pravnom poslu, te nesporno tužitelj nikada nije bio dužan tuženiku nikakav iznos, a niti je ikada sačinio pisanu izjavu o jamčenju za dug GT

15. Sukladno čl. 104. ZOO-a bitni sastojci ugovora o jamstvu su naznaka osobe vjerovnika, glavnog dužnika, jamca, te dug čije se ispunjenje osigurava ugovorom. Dakle, predmet obveze jamca je ispunjenje obveze određenog glavnog dužnika.

16. Iz Sporazuma o podmirenju novčane tražbine od 9. lipnja 2022. jasno proizlazi (čl. IV.), da se tužitelj kao jamac garant obvezuje odmah po potpisu tog Sporazuma predati tuženiku zadužnicu na ukupan iznos duga. Stoga nije u pravu tužitelj kada tvrdi da ne postoji pisana izjava o jamstvu jer ona postoji i vrlo jasno je naznačena i određena u navedenom čl. IV. Sporazuma. Upravo zato (jer je dobio osiguranje svoje tražbine) je tuženik pristao povući već aktiviranu zadužnicu izdanu od GT, kako su se stranke Sporazuma i dogovorila prije njegova potpisa. Nakon potpisa Sporazuma, tuženik je primio dvije uplate GT, po 50.000,00 kuna, a kako su izostale daljnje tri uplate do 1. studeni 2022., tuženik je u ožujku 2023. pokrenuo postupak izravne naplatu po zadužnici tužitelja.

17. Odredbom iz čl. 215. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020), dalje OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine, čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Čl. 215. st. 2. OZ-a propisano je da ispravu iz čl. 215. st. 1. OZ-a, s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku, Financijskoj agenciji s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi dostavlja vjerovnik te da se dostavom te isprave zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika. Nadalje, odredbama čl. 214. st. 5. i 7. OZ-a, koje uređuje zapljenu računa na temelju zadužnice, a koje odredbe se temeljem čl. 215. st. 3. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju i na bjanko zadužnicu, propisano je da vjerovnik na temelju zadužnice može, po svom izboru, od Financijske agencije zahtijevati naplatu svoje tražbine od dužnika ili jamaca plataca ili i od dužnika i jamaca plataca, kao i da zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

18. Prema utvrđenju ovoga suda, kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, volja svih stranaka je jasno iskazana u Sporazumu i tako protumačena jer nije bilo nejasnih odredbi, a ugovor se sukladno čl. 319. ZOO tumači onako kako glasi. Nije prijeporno da je vraćanje duga bila obveza GT, ali je tužitelj izdavanjem zadužnice jamčio za njezino ispunjenje, slijedom čega je tuženik u postupku prisilne naplate od njega naplatio preostali iznos duga.

19. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao činjenične navode tužbe da ne postoji izjava o jamstvu, kao i da bi tuženik naplatio cjelokupni iznos duga od GT, kao i posljedično ne bi bio dopušten postupak izravne naplate na temelju zadužnice, to je, njegov zahtjev na temelju pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a odbijen kao neosnovan.

20. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (20.174,45 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

21. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 8.1.2024., 4.6.2024. i 2.12.2024. (Tbr 9. toč. 1. i OT 750 bodova), sastava podneska od 29.12.2023. (Tbr. 8. toč. 1. OT 250 bodova), odnosno ukupno 1.250,00 bodova ili 2.500,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 625,00 EUR, što ukupno iznosi 3.125,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz rj. za platež sp na presudu

- pun. tuženika