Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kžzd-3/2025
(Kvm-1/2025)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UR, zbog kaznenih djela iz čl. 163. st. 1., čl. 165. st. 1., čl. 161. st. 1. i čl. 163. st. 2. u vezi st. 1., sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika UR, podnesenoj putem branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kvm-1/2025 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kvm-1/2025 od 10. siječnja 2025., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08, produljen je istražni zatvor okrivljeniku UR.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik UR, po branitelju, uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine, podredno preinači na način da se okrivljenika pusti na slobodu i odrede mu se mjere opreza.
3. Žalba okrivljenika UR nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Primjedba okrivljenika da prvostupanjsko rješenje nema valjano obrazloženje je paušalna, ničim obrazložena te ničim argumentirana. Prvostupanjsko rješenje po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća je obrazloženo u svakom svom segmentu. Prvostupanjsko vijeće je dalo svoje razloge kako u pogledu osnovane sumnje, tako i u pogledu tzv. iteracijske opasnosti. Isticanje ove primjedbe ostavlja dojam nezadovoljstva okrivljenika zaključcima prvostupanjskog vijeća. To pak ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.
5. Ovo drugostupanjsko vijeće i nadalje ocjenjuje da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret. Sam okrivljenik zaključke suda na temelju istaknutih i elaboriranih dokaza u prvostupanjskom rješenju oko navedenog svojom žalbom ni ne dovodi u pitanje. Točno je da se osnovana sumnja i nadalje temelji na dokazima na temelju kojih je istražni zatvor i ranije produljivan. Točno je da u ovom trenutku nije pribavljen ili proveden neko novi dokaz kojim bi ta osnovana sumnja bila dodatno pojačana. Međutim, nije pribavljen ni bilo koji dokaz koji bi osnovanu sumnju na bilo koji način dovodio u pitanje. U ovom trenutku u tijeku je telekomunikacijsko vještačenje. Ono bi svakako moglo utjecati na utvrđivanje činjeničnog stanja. Međutim, činjenica da ono još uvijek nije završeno ni na koji način nije dovelo u pitanje dosadašnjem zaključivanju o postojanju osnovane sumnje. Nije nužno da se tijekom postupka kontinuirano pribavljaju neki novi dokazi kojima bi se pojačavala osnovana sumnja. Dokazi na temelju kojih bi potvrđena optužnica mogu, ali ni ne moraju, biti dostatni da se na koncu utvrdi krivnja okrivljenika. Ono što je nužno jest dopustiti obrani da predlaže dokaze kojima se eventualno može ta osnovana sumnja osporiti. Nužno je na koncu utvrditi je li na temelju njih moguće donijeti osuđujuću presudu. U tom smjeru prvostupanjski sud evidentno provodi spomenuto vještačenje. Okrivljenik ne smije biti „zarobljenik“ vremena provođenjem vještačenja. Međutim, za sada nije moguće okarakterizirati vrijeme u kojem se ovo vještačenje provodi kao povredu prava okrivljenika na pravično suđenje, a samim time i „nonšalanciju“ suda u pogledu već prikupljenih dokaza oko osnovane sumnje, jer sud evidentno poduzima sve što je u njegovoj moći kako bi se to vještačenje obavilo. I sam okrivljenik ističe da je sud požurivao okončanju ovog vještačenja. Nije nevažno napomenuti da se ipak radi o složenijem vještačenju.
6. Nije u pravu okrivljenik kada žalbom ističe da prvostupanjski sud nije u prvostupanjskom rješenju ponudio nikakve razloge oko postojanja tzv. iteracijske opasnosti. Razlozi navedeni i jasno obrazloženi u točci 8. prvostupanjskog rješenja nedvojbeno se odnose upravo na postojanje te opasnosti. Potpuno je u pravu prvostupanjski sud kada je pri utvrđivanju ove opasnosti dao naglasak na ranijoj osuđivanosti okrivljenika zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađe od 15 godina, te kad je tu prijašnju osudu doveo u vezu brojnošću kaznenih djela, opet na štetu djece, opet vrlo sličnog načina postupanja, za koje je danas osnovano sumnjiv. U cijelosti je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da dokazi koji su za sada pribavljeni u spisu upućuju na zaključak da se okrivljenik teško može suzdržati od činjenja djela slične prirode. Shodno tome, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom trenutku opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika konkretna i realno predvidiva. Pogotovo kada se s time dodatno povežu i rezultati psihijatrijskog vještačenja okrivljenika koji upućuju i na nagon i naviku poremećenog seksualnog ponašanja.
7. Ovo drugostupanjsko vijeće ne može prihvatiti stav okrivljenika da se tzv. iteracijska opasnost u ovom slučaju može uspješno otkloniti blažom mjerom od one od oduzimanja slobode – istražnog zatvora. Okrivljenik je osoba koja je već osuđivana za ponašanje koje mu se i danas stavlja na teret. Sad u se stavlja na teret nekoliko takvih kaznenih djela. Rezultati psihijatrijskog vještačenja upućuju i na poremećaj nagona u seksualnom ponašanju. Usprkos tome, obrana je stajališta da bi se opasnost od ponavljanja kaznenog djela uspješno otklonila mjerom opreza iz čl. 98. st. 2. t. 11. ZKP/08 (zabrana pristupa internetu). Ovo drugostupanjsko vijeće mora naglasiti da bi ova blaža mjera mogla doći u obzir samo ako se razumno može očekivati da bi nju okrivljenik doista i poštivao. Prvostupanjski sud je, kao što je razvidno, za sada utvrdio ne samo sklonost okrivljenika ka činjenju ovakvih kaznenih djela, nego i određene psihičke poremećaje kod njega koji ga potiču na takvo ponašanje. U takvoj situaciji ne postoje okolnosti koje bi navodile na razumno očekivanje da bi on poštivao jednu ovakvu mjeru opreza. Ne radi se o nekakvom incidentu, iznimci u ponašanju, pa da bi se moglo zaključiti da bi mu određivanje jedne ovakve zabrane bilo dovoljno.
8. Okrivljenik ukazuje na postojanje detaljnije regulacije izvršenja mjera opreza koji predlaže da mu se odredi koja zamjena za istražni zatvor. Navedeno ističe kao potkrepu razloga kako ta mjera opreza uspješno može ostvariti svrhu istražnog zatvora. Točno je da svoju svrhu ima privremeno oduzimanje mobitela, laptopa i drugih predmeta za jednostavnu komunikaciju na daljinu i pristup internetu od okrivljenika. Međutim, to ne znači da on ne može vrlo jednostavno, ali i anonimno, pribaviti iste te predmete izlaskom na slobodu. U takvoj situaciji nikakva detaljna regulacija provođenja ove mjere opreza ne može pomoći. A mora se naglasiti da je okrivljenik ponavljač u činjenju ovakvih kaznenih djela i osoba koja ima i određeni psihički okidač u odnosu na njih.
9. Bez obzira što se okrivljenik u ovom trenutku nalazi u istražnom zatvoru preko godinu dana s obzirom na očekivanu sankciju u slučaju osuđujuće presude načelo razmjernosti za sada nije ugroženo. Prvostupanjski sud ispravno je tu okolnost povezao s visinom propisane kazne, a nju bi svakako trebalo dovesti u vezu i sa okrivljenikovom prošlošću i brojnošću kaznenih djela koja se u ovom postupku okrivljeniku stavljaju na teret.
10. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika UR, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.
Zadar, 15. siječnja 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Ivana Balić
Sandra Radanović
