Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-388/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VM, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 3. i čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1173/2024-7 od 5. srpnja 2024. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1173/2024-7 od 5. srpnja 2024. godine, okrivljenik VM proglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljeda iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od pet godina.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku VM se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 4. travnja 2024. u 9,35 sati do 5. travnja 2024. te od 6. lipnja 2024. do 5. srpnja 2024.
1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenoj JM, [adresa] dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 150,00 eura, te je naloženo okrivljenom VM navedeni iznos isplati oštećenoj JM u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
1. 3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. okrivljeni VM je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se ista preinači u odluci o kazni te okrivljeniku izrekne kazna zatvora.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, braniteljica okrivljenog je navela da je žalbu potrebno odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik se žali zbog preblage odluke o uvjetnoj osudi. Smatra kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne radi čega je sud okrivljeniku utvrdio preblage pojedinačne kazne, a zatim ga prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora osudio na uvjetnu kaznu zatvora. U žalbi se ističe kako olakotne okolnosti koje je sud cijenio nisu od takvog značaja da bi opravdavale izricanje kazne na granici i ispod zakonskog minimuma, te da je sud propustio cijeniti postojeće otegotne okolnosti. Štoviše, jačina ugrožavanja i povreda zaštićenog dobra kod oba počinjena kaznena djela da su bile na visokom stupnju, a pobude iz kojih su djela počinjena da su niske (ljubomora).
6.1. Prilikom izbora vrste i visine kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je okrivljeniku uzeo u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno vodeći računa o priznanju okrivljenika, njegovom izraženom kajanju i žaljenju zbog počinjenih kaznenih djela, osobnim i obiteljskim prilikama, spremnosti da naknadi štetu, dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj neosuđivanosti, pa mu je u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede s obzirom na postojanje naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, uz primjenu odredbe za ublažavanje kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 4. ZKZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine koju je ocijenio primjerenom i dostatnom. Ocjenjujući da su ispunjeni uvjeti za izricanje uvjetne osude izrekao mu je uvjetnu osudu na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku kušnje od 5 godina ne počini novo kazneno djelo. U konkretnom slučaju sud je cijenio i prognozu budućeg ponašanja okrivljenika kao što su njegova ličnost, jer je zauzeo kritičan stav prema optužbi, životnu dob u vrijeme počinjenja imao je 30 godina, prijašnju neosuđivanost, odnos prema žrtvi i napore da ispravi štetu jer je izričito iskazao spremnost da nadoknadi svu štetu i ispričao se oštećenici. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prilikom izricanja uvjetne osude okrivljeniku s pravom ocijenio kako nije potrebno neposredno i u cijelosti izvršiti jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, već da će se i izricanjem uvjetne osude i to u maksimalnom vremenu provjeravanja od 5 godina postići svrha kažnjavanja. I ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća argumentaciju i razloge prvostupanjskog suda iz pobijane presude kada navodi da se radi o osobi staroj 30 godina, do sada neosuđivanoj, što znači da je njegov dosadašnji život bio u potpunosti usklađen s općeprihvaćenim društvenim normama, ali da u konkretnom slučaju se ne treba zanemariti protupravno ponašanje okrivljenika na štetu bliske osobe kojom je prilikom manifestirao nasilje prema partnerici, kao niti činjenicu da je kršio mjere opreza radi čega mu je i određen istražni zatvor, a što je s pravom prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o duljini trajanja vremena provjeravanja te mu izrekao maksimalni rok od 5 godina.
6.1. Ovaj drugostupanjski sud analizirao je navode prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi u točkama 7. do 15.1. koje se odnose na izbor, vrste i visine kaznenopravne sankcije okrivljeniku, kao i istaknute navode u žalbi državnog odvjetnika, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku odmjerio kazne i to za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. čl. 1. i 2. KZ/11primenom zakonskih odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, te mu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st.
1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, na koju kaznu zatvora je primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od 5 godina. Navedena kazna primjerena je težini počinjenih djela i svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o kazni, te će se istom dostatno izraziti društvena osuda zbog počinjenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo izrečenom kaznenopravnom sankcijom ostvariti će se svrha iste, kako u pogledu generalne, tako i u pogledu specijalne prevencije. Bezuvjetnom kaznom zatvora koju predlaže državni odvjetnik da se izrekne okrivljeniku pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja.
7. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru, 15. siječnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Raljević
Sandra Radanović
