REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr-4653/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Scrap Leasing d.o.o. u likvidaciji iz Zagreba, Draškovićeva 54, OIB: 30069323966, protiv ovršenice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Danijeli Božić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Božić & Suradnici d.o.o. u Zagrebu, Banjavčićeva 20, radi ovrhe, dana 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenice US, podnesen 20. prosinca 2024., kao nedopušten.

II. Odbija se prijedlog ovršenice US za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U ovom postupku, ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. Uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenica je podnijela Povijesni izvadak iz Sudskog registra, Odluku o jednostranom raskidu ugovora, Izvod iz zapisnika s sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dopise ovrhovoditelja Financijskoj agenciji od 7. listopada 2014. i 21. srpnja 2014., Stanje otvorenih potraživanja, izvadak iz zemljišne knjige, preslike zadužnica, Ugovor o financijskom leasingu, Plan otplate leasinga, Opće uvjete financijskog leasinga, Pismo namjere i izvadak iz Sudskog registra.

3. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je nedopušten. 4. Člankom 210. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ) propisano je da se odluka o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donosi odgovarajućom primjenom odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

5. Člankom 51. stavak 1. OZ-a propisano je da ako ovršenik uz žalbu ne podnese sve isprave potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti, sud prvog stupnja će žalbu odbaciti, ne pozivajući ovršenika na dopunu.

6. Člankom 358. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), koji se u postupku izravne naplate primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da je nedopušten prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji je podnijela osoba koja za to nije imala pravni interes.

7. Slijedom navedenog, ovršenik je dužan uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnijeti i dokaz da se upravo protiv njega vodi postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom jer samo tada postoji pravni interes za podnošenje navedenog prijedloga od strane upravo tog ovršenika.

8. U tom smislu, sud ističe da podnošenje dokaza podrazumijeva podnošenje odgovarajućeg dokaza (članak 219. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), dakle dokaza koji je podoban za utvrđenje određene činjenice, u ovom slučaju za utvrđenje činjenice da se protiv ovršenika vodi postupak izravne naplate.

9. Takav stav izrazio je i Županijski sud u Karlovcu u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-169/2022-2 od 12. kolovoza 2022. i Županijski sud u Puli u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-221/2022-2 od 26. svibnja 2022.

10. Na temelju isprava koje je ovršenica podnijela nije moguće utvrditi da se protiv iste vodi postupak izravne naplate, a ovršenica nije podnijela presliku Zahtjeva za izravnu naplatu ili neku drugu odgovarajuću ispravu podobnu za navedeno utvrđenje.

11. U odnosu na navedeno, sud ističe da dopisi ovrhovoditelja Financijskoj agenciji od 7. listopada 2014. i 21. srpnja 2014. nisu dokaz da se trenutno protiv ovršenice vodi postupak izravne naplate budući su isti upućeni tijekom 2014.

12. Osim toga, ovršenica je u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navela da joj je Financijska agencija izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog razloga propisanog člankom 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20, dalje u tekstu: ZPONS), a iz čega proizlazi da se protiv ovršenice više ne vodi postupak izravne naplate budući su osnove (zadužnice) isknjižene iz Očevidnika na temelju članka 12. stavak 1. ZPONS.

13. Slijedom navedenog, budući ovršenica nije podnijela pouzdani dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da se vodi postupak izravne naplate, a i iz njezinih navoda proizlazi da se postupak više ne vodi (članak 12. stavak 1. ZPONS), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 51. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

15. Sud ukazuje da ova odluka nije od utjecaja na pravo ovršenice da ponovo podnese prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te uz isti podnese i dokaz da se protiv nje vodi postupak izravne naplate.

16. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

17. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

18. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

19. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a je jasno da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

20. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude utvrđeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

21. Međutim, osnovna pretpostavka za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava jest da se postupak izravne naplate doista vodi. Navedeno znači i da je postupak izravne naplate pokrenut i da isti još uvijek traje (primjerice, postupak može biti pokrenut, ali nakon ispunjenja pretpostavki iz članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, „Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20, pljenidba i prijenos se više ne provode).

22. U tom smislu, sud ukazuje na odredbu članka 219. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a kojom je propisana dužnost stranke da dokaže činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje, što znači da je navedene činjenice dužan dokazati ovršenik.

23. Sud ističe da nedostatak dokaza (kada je podnesen prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava) ne čini prijedlog nepotpunim u smislu članka 109. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, slijedom čega nedostatak dokaza nema procesnopravne posljedice, nego materijalnopravne posljedice, dakle nedostatak dokaza nije prepreka za postupanje povodom prijedloga u smislu članka 109. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, nego o (ne)podnesenim dokazima ovisi utvrđenje osnovanosti prijedloga.

24. Slijedom navedenog, budući ovršenica nije podnijela dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da se postupak izravne naplate doista i vodi, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

25. Podredno, sud ukazuje da ovršenica navodi da će joj provedbom postupka izravne naplate nastati nenadoknadiva šteta budući bi provedba postupka izravne naplate bila otegotna za njezinu egzistenciju, međutim navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

26. Naime, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a postoji ako imovina ovrhovoditelja nije dostatna za povrat novčanih sredstava ako naknadno bude utvrđeno da ovrhovoditelj nije imao pravo na namirenje tražbine koja je predmet postupka izravne naplate (primjerice, ako pljenidba i prijenos budu proglašeni nedopuštenima).

27. Prisilno namirenje tražbine uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika, slijedom čega kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).

28. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode prijenosa učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

29. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba postupka izravne naplate otegotna za egzistenciju ovršenice, nije dostatna za primjenu instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava.

30. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovršeniku