Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-549/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3/a, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-1840/2020 od 22. veljače 2022., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-1840/2020 od 22. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-1840/2020 od 22. veljače 2022., odlučeno je:

„I/ O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 8. ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /50404607-5106613932 od 29. prosinca 2011. g. kojom je ugovoreno da se za vrijeme trajanja predmetnog ugovora mogu vršiti promjene redovne kamatne stope u skladu s metodologijom promjene kamatne stope sadržanom u općim uvjetima poslovanja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK D.D s građanima.

II/ N a l a ž e s e tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.062,50, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da mu je obrazloženjem pobijane presude povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje, obzirom da mu je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, bez da je za to dao valjane razloge. Navodi da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj na istu odredbu mogao utjecati, kao niti na Opće uvjete poslovanje tuženika. Tužitelj u žalbi također navodi da je u tijeku postupka navodio da je ništetna ugovorna odredba kojom se jednoj strani omogućuje da jednostrano mijenja kamatnu stopu bez unaprijed utvrđenih parametara, koji nisu utvrđeni Općim uvjetima tuženika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

– dalje; ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, 29. prosinca 2011. zaključen Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/50404607-5106613932 za iznos od 35.000,00 kn s rokom vraćanja od 84 mjeseca uz početnu kamatnu stopu od 9,90 % godišnje za koju je ugovoreno da je promjenjiva sukladno s metodologijom promjene kamatne stope sadržanim u Općim uvjetima poslovanja tuženika (članak 8. Ugovora o kreditu). Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje nespornim i to da su se kamate iz Ugovora o kreditu mijenjale u korist tužitelja, koju činjenicu žalitelj u žalbi niti ne osporava.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđujem da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 8. istog Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se za vrijeme trajanja predmetnog ugovora mogu vršiti promjene redovne kamatne stope u skladu s metodologijom promjene kamatne stope sadržanom u Općim uvjetima poslovanja tuženika.

8. Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci primjenom članka 221.a ZPP utvrđuje da kako stranke nisu dostavile Opće uvjete banke pa da nije postojala mogućnost provjere je li za vrijeme trajanja Ugovora do promjene kamatnih stopa došlo u skladu sa metodologijom promjene kamatnih stopa sadržanih u Općim uvjetima tuženika, jer tužitelj na kojem je teret dokaza nije dostavio Opće uvjete tuženika, radi čega sud nije mogao utvrditi činjenicu je li promjena kamatne stope sukladna metodologiji promjene kamatne stope u Općim uvjetima, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. U odnosu na žalbene navode žalitelja pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci utvrdio da je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari na tužitelju te je po ocjeni ovog suda upravo tužitelj, sukladno članku 219. stavak 1. ZPP trebao predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, odnosno tužitelj je morao predložiti dokaze na okolnost da nije imao mogućnost pregovaranja sa tuženikom prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno spornog članka 8. istog ugovora, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a što isti nije učinio. Međutim, tužitelj zanemaruje činjenicu da je na ročištu 17. ožujka 2021. povukao dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem, te da je na ročištu 18. siječnja 2022., odustao od svih predloženih dokaza. Kako je sud vezan činjeničnim navodima tužbe, a tužitelj u odnosu na svoje činjenične navode nije predložio niti jedan dokaz (osim spornog Ugovora o kreditu), niti je dostavio Opće uvjete tuženika, a nije predložio da iste dostavi tuženik, to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Nadalje, neosnovno se tužitelj u žalbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (kolektivna zaštita potrošača) prema kojoj je utvrđeno da su nepoštene-ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke (konkretno članak 8. predmetnog ugovora). Naime, u sporu radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u kunskom ugovoru (što je i predmet ovog spora) prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope, tužitelj se ne može pozivati na pravomoćnu presudu iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima koja sadrži pravno uređenje o ništetnosti odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutno klauzulom u švicarskim francima. Odredba članka 502. c ZPP, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, ne može se primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Također neosnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije na razumljiv način obrazložio točku 10. obrazloženja presude, čime mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na obrazloženu odluku. Naime, po ocijeni ovog suda takav žalbeni navod je neosnovan iz prvenstvenog razloga što je prvostupanjski sud na jasan i argumentiran način obrazložio zašto i temeljem kojih zakonskih odredbi je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan (jer tužitelj nije dostavio Opće uvjete banke pa nije bilo moguće provjeriti je li do promjene kamatne stope došlo u skladu sa metodologijom promjene kamatnih stopa, uslijed čega je primijenio članak 221.a ZPP).

12. Valja navesti i to, a polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda da je nesporno među strankama da su se kamate iz Ugovora o kreditu mijenjale u korist tužitelja, odnosno da je u trenutku sklapanja ugovora ista iznosila 9.90%, a da je kasnije tijekom ugovorenog razdoblja bila niža i nije prelazila iznos početno ugovorene stope, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju takva ugovorna odredba ne može se smatrati nepoštenom jer za tužitelja nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja s obzirom da za vrijeme trajanja ugovora tužitelj nikada nije bio obvezan platiti na ime redovne kamate veći iznos od onoga koji je ugovoren na početku trajanja ugovora i koja je iznosila 9,90%.

13. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. ZPP u svezi s Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

14. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužitelj, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke.

15. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

U Karlovcu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo