REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3264/2024-11

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ad. 2 ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ad. 3 VICENZO PRIOLO iz Australije, Melbourne Vic 3046, [adresa], tužitelja ad. 4 ČZ iz [adresa], tužitelja ad. 5 KZ iz [adresa], tužitelja ad. 6 PZ iz [adresa] Vic 3046, [adresa] i tužitelja ad. 7 BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji ad. 1, 2 i 7 zastupani po pun. Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 GZ pok. JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 2 DZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 3 NZ pok. ZZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 4 JZ pok. D iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. Ilani Grčić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 15.siječnja 2025.godine,

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje.

II. Ročište za objavu odluke zakazano za dan 20. siječnja 2025. godine u 13.30 sati neće se održati.

III. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od ukupno 1.500,00 eura.

Obrazloženje

Dana 8.ožujka 2013.godine zaprimljena tužba tužitelja ad.1 ČZZ, tužitelja ad.2 ĆZ i tužitelja ad.3 BZ protiv tuženika ad.1 OZ, tuženika ad.2 ZZZ i tuženika ad.3 JZ, radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16472 k. o. [katastarska općina], svakog od tih tužitelja za 1/3 dijela i ovlaštenje tužitelja da temeljem presude zatraže i postignu uknjižbu na svoje ime ove nekretnine u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika. U tužbi se navodi da su tužitelji posjednici i vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16472 k. o. [katastarska općina], svaki od njih za po 1/3 dijela, isto da su stekli ugovorom o zamjeni svoga zemljišta oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa PIK Jadro OOUR Staklenici Split, prednikom JADRO TRGOVINA. Zamjena da je izvršena još 1965.godine, kao i predaja zamijenjenih nekretnina, a ugovor da je potpisan 26.lipnja 1986.godine. Dakle, prednik tužitelja da je firma JADRO TRGOVINA, kao pravni sljednik Zadruge SRZ Jerko Ivančić, koja je kupila zemljište koje je dano tužiteljima u zamjenu, od KZZ pok.Z po Pred-pogodbi o kupoprodaji još 19.ožujka 1957.godine, istom da je KZZ, kao prednica tuženika, prodala predmetnu nekretninu predniku tužitelja i predala u posjed istu, time da je prednik tužitelja uredno stekao predmetnu nekretninu, koju je kasnije zamijenio sa tužiteljima. Tužitelji da su u postupku pred ovim sudom IP.1117/07 dokazali svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini, koje su stekli temeljem isprave, Ugovora o zamjeni, presudom IP.1117/07 od 25.veljače 2008.godine koja je potvrđena drugostupanjskom presudom, koja je opet ukinuta odlukom Ustavnog suda sa obrazloženjem da su tužitelji postavili obveznopravni zahtjev u tom postupku, a ne stvarnopravni tužbeni zahtjev. Tuženici da su greškom uknjiženi kao nasljednici KZZ.Z, jer da ni njihovi prednici nisu bili niti vlasnici, niti posjednici iste, da se radi o nacionaliziranom zemljištu, greškom suda. Dakle, pored toga što su tužitelji stekli nekretninu temeljem valjane isprave, Ugovorom o zamjeni, isti da su u posjedu ove nekretnine neprekidno od zamjene do danas, pa da je posjed tužitelja na istoj zakonit, savjestan, pošten i istinit, stoga da je temeljem odredbi o dosjelosti, koji rok teče od 1991.godine i računa se na rok od 20 godina, također protekao, pa da su tužitelji stekli zemljište i dosjelošću. Radi navedenog tužitelji postavljaju zahtjev na utvrđenje da su stekli vlasništvo zemljišta, svaki za po 1/3 dijela, pa da su ovlašteni temeljem presude postići uknjižbu na svoje ime, svakog za po 1/3 dijela, uz istodobno brisanje vlasništva sa imena tuženika. Ujedno potražuju naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu tuženici su istakli prigovor presuđene stvari navodeći da je u postupku pred ovim sudom IP.1523/98 odbijen tužbeni zahtjev identičnog sadržaja. Tuženici su predložili da sud odbaci tužbu tužitelja, a ukoliko sud nastavi sa raspravljanjem, tuženici daju i pojašnjenje zašto zahtjev ne bi bio osnovan, da se ne radi o presuđenoj stvari, iscrpno elaboriraju i osnov stjecanja temeljem pravnog posla i temeljem dosjelosti.

Tužitelj ad.1 PZZ preminuo je tijekom postupka, dana 29.siječnja 2014.godine doneseno je rješenje kojim je utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. Njegove nasljednice DZ i ZZ preuzele su postupak iza smrti svog prednika, pa je postupak nastavljen rješenjem od 27.listopada 2014.godine.

Tijekom postupka preminuo je i tuženik CZ, utvrđen je prekid postupka rješenjem od 19.listopada 2015.godine, pozvane su njegove nasljednice DZZ i BZZ preuzeti postupak iza njegove smrti, postupak je nastavljen.

Svojim podneskom od 15.siječnja 2015.godine tužitelji ad.1 i ad.2 su uredili tužbeni zahtjev, navode da se u ovom postupku raspravlja o utvrđenju prava vlasništva stečenog dosjelošću, uz ovlaštenje na uknjižbu temeljem zakona. Za navesti je da su tužiteljice ad.1, ad.2 i ad.3 (DZ, ZZ i BZ), sada tužiteljice ad.1, ad.2 i ad.7 navele da je ranija tužiteljica ad.2 ĆZ povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari, da je tužiteljica BZ stekla u vlasništvo i 1/3 dijela cjeline predmetne nekretnine tako da je vlasnica iste za ukupno 2/3 dijela, a tužiteljice ad.1 i ad.2 za preostalih 1/3 dijela. Dakle, iste su postavile zahtjev kao u tč.I. izreke ove presude, ujedno potražuju i naknadu parničnog troška od tuženika. Za navesti je da je tu radnju u ime ranijih tužiteljica ad.1, ad.2 i ad.4 obavila njihova punomoćnica, a ranija tužiteljica ad.2 (ĆZ) zastupana je po drugoj punomoćnici i ona nije povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari, tuženici su naveli da bi se ionako protivili povlačenju tužbe tako da do povlačenja tužbe ne bi niti moglo doći. Dakle, ranija tužiteljica ad.2 ĆZ je ostala u biti pri zahtjevu iz tužbe, na utvrđenje da je vlasnica 1/3 dijela predmetne nekretnine.

Dana 17.studenog 2017.godine doneseno je rješenje ovog suda kojim je tužba odbačena jer je prigovor presuđene stvari sud držao osnovanim. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1156/18 od 20.studenog 2020.godine ukinuto je to rješenje o odbačaju tužbe, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Drugostupanjski sud nije ovo rješenje o odbačaju tužbe ukinuo iz razloga jer isto ne bi bilo osnovano, navodeći da je potrebno donijeti meritornu odluku i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezano za pravni osnov stjecanja vlasništva predmetne nekretnine temeljem zakona, dosjelošću. Drugostupanjski sud u obrazloženju svog ukidnog rješenja navodi da nije moguće ispitati zaključak ovog suda da bi prigovor presuđene stvari bio osnovan, da sud prvog stupnja nije valjanim i jasnim razlozima obrazložio postojanje odlučnih činjenica vezanih uz identitet spora. Dakle, da je bilo potrebno razjasniti vodi li se postupak između istih stranaka, u istim stranačkim pozicijama, radi li se o činjenično istom supstratu dvaju zahtjeva i radi li se o identičnim zahtjevima, od koji je o jednom već pravomoćno odlučeno. Navodi se da je sud vezan činjeničnim navodima iznesenim u zahtjevu.

Dakle, u ovom postupku prvenstveno je trebalo odlučiti, stalno isticanom od strane tuženika, o prigovoru presuđene stvari. Sud je kod donošenja rješenja o odbačaju tužbe držao da je ovaj prigovor osnovan.

Sud je istog stava da je prigovor presuđene stvari osnovan pa je radi navedenog ponovno valjalo donijeti istu odluku i tužbu odbaciti.

Za navesti je da je predmet ovog suda broj IP-1117/07 u originalu i sa svim prilozima priložen ovom predmetu, izveden je dokaz pregledom tog predmeta i priloga istog, spis je ranije bio pod brojem IP-1523/98, tužba je podnesena dana 13.studenog 1998.godine. Vezano za prigovor presuđene stvari, za navesti je da se i u tom i u ovom predmetu radi o de facto istim strankama (njihovim nasljednicima) i o istim stranačkim pozicijama. U predmetu ovog suda broj IP-1117/07 tužitelji su bili PZZ (kojeg su naslijedile ovdje tužiteljice ad.1 i ad.2); ĆZ (ovdje ranije tužiteljica ad.2 (koju su naslijedili ovdje tužitelji ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6), kao i tužiteljica BZ (ovdje i sada tužiteljica ad.7); tuženici su u tom predmetu bili OZ (ovdje tužena ad.1), ZZZ (kojeg su naslijedile ovdje tužene ad.2 i ad.3), te tuženik JZ (ovdje tuženik ad.4), dakle, subjektivni identitet postoji u ova dva predmeta i na istim stranama. Što se tiče identiteta zahtjeva i činjenični supstrat odnosno osnov u oba predmeta valja navesti slijedeće: U predmetu ovog suda broj IP-1117/07 tužitelji su istakli pravni osnov stjecanja predmet nekretnine i to: stjecanje temeljem valjanog pravnog posla zamjene nekretnina koji je izvršen i temeljem dosjelosti. Dakle, oba osnova stjecanja isticana su od strane tužitelja u tom predmetu, pa su se na oba osnova stjecanja očitovali i tuženici u svom odgovoru na tužbu odnosno očitovanjima tijekom postupka, pa se tako ukazuje na podnesak tužitelja od 25.svibnja 2001.godine u kojem tužitelji navode da su pravni osnov stjecanja i ugovor o zamjeni i dosjelost, a ovaj posljednji osnov se i obrazlaže, to je navedeno i istaknuto i u podnesku tužitelja od 4.veljače 2003.godine. Za navesti je da su se tijekom tog postupka izvodili dokazi na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine, posjedovnih čina i da je sud dokaze izvodio na okolnost utvrđenja mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću, izveden je i dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra. Tako je u presudi ovog suda broj IP-1523/08 (u obrazloženju iste) od 25.svibnja 2006.godine naveo da je pregledom spisa ovog suda IP-935/89 utvrđeno kako je priložen zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5394 k. o. [katastarska općina] u kojem se navodi da je predmetna nekretnina nacionalizirana i postala društveno vlasništvo dana 8.kolovoza 1968.godine. Sud navodi da smatra utvrđenim, između ostalog,: "to što su tužitelji u nesmetanom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine po ocjeni ovog suda od 1982.g., nije moglo dovesti niti do stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, s obzirom da dosjelost nije mogla teći na nekretninama u društvenom vlasništvu, stoga bi se početak tijeka zakonskog roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa tek vremenski period od 08.listopada 1991.g., a kako su tužitelji ustali ovom tužbom 13.studenog 1998.g., nisu se ostvarili zakonski uvjeti za stjecanja prava vlasništva ni dosjelošću.". Ova prvostupanjska presuda je djelomično ukinuta, djelomično potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-5464/06 od 19.siječnja 2007.godine. Izreka iste drugostupanjske odluke glasi: "Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrde tužitelji vlasnicima za po 1/3 suvlasničkog dijela zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5394 k. o. [katastarska općina].". Dakle, zahtjev tužitelja je odbijen u dijelu kojim su tražili utvrđenje stjecanja prava vlasništva i temeljem pravnog posla i temeljem dosjelosti. U tom dijelu odluka je pravomoćna i odlučeno je o oba pravna osnova stjecanja. Ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a kojim je traženo od tuženika trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ono što je ovdje važno jest da je vezano za utvrđenje po oba pravna osnova pravomoćno odlučeno, a presuda je ukinuta jedino u dijelu ispravka uknjižbe.

Dana 25.veljače 2008.godine donesena je presuda ovog suda broj IP-1117/07 kojom je naloženo tuženicima temeljem te presude trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na svoje ime, svakog za 1/3 suvlasničkog dijela, na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5394 k. o. [katastarska općina] uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika ad.1 OZ (Anić) pok.JZ, ad.2 ZZZ pok.D i ad.3. AZ pok.Stanka. Ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-4625/08 od 9.travnja 2009.godine, za navesti je da iz obrazloženja odluke proizlazi da je ugovor od prodaji iz 1957.godine, odnosno iz 1966.godine u cijelosti realiziran, dakle, tužitelji da su stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem pravnog posla koji je u postupnosti realiziran. Za navesti je da je o pravnom osnovu stjecanja temeljem dosjelosti već pravomoćno odlučeno, dakle, tužitelji nisu temeljem dosjelosti stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, radi se o presuđenoj stvari i u tom dijelu i uopće, pravni osnov stjecanja nekretnine i temeljem zakona, dosjelošću je istaknut od strane tužitelja, na okolnost i ovog načina stjecanja izvodili su se dokazi i sud je pravomoćno odlučio da nekretnina nije stečena temeljem zakona, dakle, radi se o presuđenoj stvari i po pitanju ovog osnova kao što je pravomoćno presuđeno po pitanju utvrđenja da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stečeno temeljem valjanog pravnog posla koji je izvršen, a ovo posljednje bez obzira na naknadnu odluku suda da je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu trpljenja uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem presude suda uz istodobno brisanje sa imena tuženika odnosno prednika tuženika, presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-383/12 od 20.rujna 2012.godine. Sve ovo navedeno je od strane tuženika u ovom postupku i obrazlagano tijekom postupka vezano za istaknuti prigovor presuđene stvari, navodi tuženika su točno po ovom pitanju kao što je osnovan prigovor presuđene stvari. Dakle, radi se o subjektivnom i objektivnom identitetu spora, o pravnom osnovu stjecanja temeljem zakona – dosjelošću već je pravomoćno odlučeno u ranijem predmetu, činjenični supstrat je u dijelu stjecanja temeljem zakona – dosjelošću u predmetu ovog suda IP-1117/02 identičan ovom, kao i zahtjev, postupci su se vodili između istih stranaka (i sljednika tih stranaka) u oba postupka, o pravnom osnovu stjecanja temeljem zakona – dosjelošću je pravomoćno presuđeno u predmetu IP-1117/02 nakon izvedenih dokaza i odlučeno je da tužitelji ni temeljem dosjelosti nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.

Dakle, za ponoviti je da je pravomoćna presuda negativna procesna pretpostavka. Do odbacivanja tužbe doći će ponekad povodom tuženikova prigovora (članak 288. stavak 3. i članak 301. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ali nepostojanje takvog prigovora nije zapreka sudu da tužbu odbaci, jer sud i po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena. Dakle, u ovom slučaju već je pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja koji se odnosi na pravni osnov stjecanja prava vlasništva dosjelošću, te je temeljem odredbe čl. 333. ZPP-a valjalo odbaciti tužbu, izvedeni su, radi načela ekonomičnosti postupka, svi dokazi koji bi bili izvedeni vezano za posjed i stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tako da je, sve i da se meritorno odlučivalo, da se ne radi o presuđenoj stvari, činjenično stanje vezano za zahtjev tužitelja utvrđeno. Radi navedenog odlučeno je kao u tč.I. izreke ovog rješenja, kao i tč.II. izreke istog.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1 i čl.155. ZPP-a, sud je odlučio da tužitelji naknade tuženicima parnični trošak temeljem označene v.p.s. od 2.654,46 eura, i to trošak potreban za vođenje postupka. Obistinjeni trošak tuženicima odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova; zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima (29.siječnja 2014.godine, 3.veljače 2015.godine, 25.listopada 2016.godine, 24.studenog 2016.godine, 14.rujna 2017.godine, 11.listopada 2017.godine i 15.travnja 2021.godine po 50 bodova; sastava obrazloženog podneska od 26.ožujka 2021.godine od 100 bodova i zastupanja na ročištu održanom dana 9.prosinca 2024.godine od 100 bodova; što ukupno daje zbroj od 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 1.300,00 eura, na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 325,00 eura tako da tuženicima na ime naknade parničnog troška pripada iznos od ukupno 1.625,00 eura. Trošak pristupa i zastupanja na ročištu od 14.ožujka 2017.godine nije obistinjen tuženicima vezano za onemogućavanje izvođenja dokaza na istom i uz prijedlog za izuzeće sutkinje koji je odbijen), trošak zastupanja na ovom ročištu pripada tužiteljima i to u iznosu od 100,00 eura uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, odnosno ukupno iznos od 125,00 eura, temeljem načela culpae, tako da je od troška koji pripada tužiteljima u iznosu od 1.625,00 eura valjalo odbiti ovaj trošak koji tuženici trebaju platiti tužiteljima u iznosu od 125,00 eura, konačno su tužitelji u obvezi na ime naknade cjelokupnog troška potrebnog za vođenje ovog postupka isplatiti tuženicima iznos od 1.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ovog rješenja do isplate.

U Splitu, 15. siječnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja ad. 1, 2 i 7

2. Tužiteljima ad. 3, 4 5 i 6 – diplomatskim putem i putem e-oglasne ploče 3. Pun. tuženika