REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-2385/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagatelja KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica u Zagrebu, protiv I.protustranke TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II.protustranke RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Maji Vidović, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici SO, dipl. pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom, nakon provedenog postupka, 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog predlagatelja podnesen ovom sudu 18. listopada 2023. kao neosnovan.

II. Nalaže se predlagatelju KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak izvanparničnog postupka I. protustranci TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II.protustranci RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 375 eura u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se I. i II. protustranke s dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko iznosa dosuđenog u stavku II. izreke ovog rješenja (do ukupno zatraženog iznosa od 1.125,00 eura), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 18. listopada 2023. podnio ovom sudu prijedlog radi ostvarivanja osobnih odnosa s unukom u kojem prijedlogu navodi kako je njegova kći, TO, majka mlt. kćeri, a njegove unuke JO, koju kao djed nije u mogućnosti viđati. Naime, s obzirom da su njegovi odnosi s majkom djeteta komplicirani i opterećeni višegodišnjim imovinskopravnim sporovima, majka djeteta onemogućava mu kontakte s njenom kćeri, a njegovom unukom, mlt. JO. Majku djeteta je pokušao kontaktirati u više navrata tokom nekoliko godina, međutim, telefonski nije uspio stupiti s protustrankom u kontakt s obzirom da je odbijala odgovoriti na njegove pozive, a potom i blokirala njegov broj telefona, a na višekratne pisane pozive kako putem njegove punomoćnice, tako i na njegova osobna pisma upućena protustranci, s prijedlogom za normalizaciju njihovih međusobnih odnosa i zbog uspostavljanja kontakta, nije nikada dobio odgovor. Smatra da postupci protustranke, kao majke mlt. djeteta, čine štetu i njemu, ali još važnije i njenom djetetu, a njegovoj unuci, te da su i unuka i on uskraćeni za prava koja su im zajamčena u čl. 120. st. 1. Obiteljskog zakona te je dijete uskraćeno za odrastanje uz djeda, štoviše, onemogućeno joj je upoznati djeda, čime ujedno majka djeteta čini povredu svoje dužnosti propisane u čl. 120. st. 3. ObZ-a. Zbog navedenog je Centru za socijalnu skrb Maksimir podnio zahtjev za posredovanjem, na temelju kojeg su stranke u ovom postupku pozvane na razgovor te je nadležni Centar 3.8.2023. donio Izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka klasa: 552-05/23-09/10, urbr: 139-117-13/14-23-5. Radi navedenog, a s obzirom da osobno i mirnim putem nije u mogućnosti ostvariti navedena prava koja ima i on i njegova mlt. unuka sukladno čl. 120. ObZ-a, ovime predlaže sudu provesti izvanparnični postupak radi ostvarivanja kontakta i osobnih odnosa između predlagatelja i njegove unuke te u tu svrhu naložiti protustranci TO da takve osobne odnose bez smetnje omogući.

2. Podneskom od 20. studenog 2023. predlagatelj je dopunio podneseni prijedlog na način da se i II.protustranci RO, ocu mlt. JO, naloži da omogući bez smetnje odvijanje osobnih odnosa djeda sa unukom.

3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Maksimir (dalje - Zavod) od 9. studenog 2023. (str. 15-16) mlt. JO imenovana je posebna skrbnica u osobi SO, djelatnice Centra za posebno skrbništvo, Zagreb radi zastupanja njezinih prava i interesa u ovom postupku.

4. I. i II. protustranka su se podneskom od 10. studenog 2023. (str. 18-21) očitovali na prijedlog predlagatelja navodeći kako ne spore navod predlagatelja da su njegovi odnosi s njegovom kćerkom, a ovdje I.protustrankom „komplicirani i opterećeni višegodišnjim imovinskopravnim sporovima“ te ukazuju sudu da se trenutno uz ovaj postupak vode još tri parnična postupka između stranaka, s napomenom da je predlagatelj nedavno podnio i novu, treću tužbu protiv I.protustranke. Točni su navodi predlagatelja i da stranke ne kontaktiraju. Naime, I.protustranka je kćer predlagatelja te je kao dijete od strane istog pretrpjela emocionalno, psihičko, verbalno i financijsko nasilje i zlostavljanje, pa se ista s opravdanjem boji da bi predlagatelj mogao negativno utjecati i na njenu kćer koja sad ima 10 godina, te je u osjetljivoj životnoj dobi. Svi problemi i imovinskopravni sporovi počeli su još 1990-ih godina kad je predlagatelj u ime I.protustranke, a kao njen otac i zakonski zastupnik jer je ona tada bila maloljetna, prodao njenu nekretninu i to sve pod blagoslovom CSS-a, a na način da joj za te novce nije kupio novu nekretninu, što je bio dužan, već je novce potrošio. Nakon toga slijedile su godine zlostavljanja te beskrajni sudski postupci koji nažalost sve do današnjeg dana nisu završili. U tim godinama zajedničkog života predlagatelj je maltretirao i majku I.protustranke i njenog brata. O svojoj djeci nije uopće mario niti financijski brinuo, a dolazio bi često pijan kući, psovao, a za svaki neposluh bili bi svi troje kažnjavani. Isti je čak imao i pištolj koji je čistio pred svojom kćeri. Često im je i prijetio, pogotovo svojoj tadašnjoj supruzi i majci I.protustranke. Nakon njihovog konačnog razlaza i odlaska predlagatelja, a zbog činjenice da su bili u teškoj financijskoj situaciji, njena majka je pokrenula postupak vezano za uzdržavanje u ime I.protustranke i njenog brata jer su bili doslovno gladni. Kad je I.protustranka postala punoljetna, ali je još pohađala srednju školu, a kasnije i studirala, predlagatelj joj je zamjerio jer nije povukla svoju tužbu. A radilo se o djetetu koje se još uvijek školovalo i bilo gladno zbog financijskog zanemarivanja svog oca. Također je manipulirao te vječno izazivao osjećaj krivnje djeci. I dandanas je slično obzirom da protustranke žive na rubu egzistencije trošeći novac na nebrojene sudske troškove radi kojih su podignuli kredite. Tijekom svih ovih godina višekratno se i odrekao I.protustranke kao svoje kćeri, pa ne vide sad razlog da i mlt. JO smatra svojom unukom. Svojoj je kćerki uništio samopouzdanje, ponižavao je, vrijeđao, traumatizirao, pa ista sad godinama ima niz zdravstvenih problema (anksioznost, nesanice, problemi sa srcem i dr.), a isti su posljedica apsolutno poremećenih odnosa s ocem. Na prvom susretu s I.protustrankom prije 3 godine, predlagatelj joj je govorio ...da imam neku normalnu kćer... kćer ima poštovat oca...da mi nisi kćer zaobilazio bih te s prijezirom... Govorio je da mlt. JO izgleda kao K (??) , ismijavao se zbog njenog imena... Protustranke su se prije 3 godine pokušale i dogovoriti s predlagateljem te su isti organizirali susrete na kojima je bila i mlt. JO, međutim, predlagatelj te susrete nije iskoristio za zbližavanje s unukom već je ponovno počeo ponižavati i ucjenjivati I.protustranku. Mnoge ucjene i poniženja isti je govorio pred mlt. JO, a što je u potpunosti neprimjereno. Također, bacao je negativne i sarkastične komentare te ponovno nametao grižnju savjesti i strah, naređivalački vikao na nju... Iz gornjih navoda proizlazi kako bi odrastanje uz takvog djeda mlt. JO predstavljalo opterećenje i rizik za njen psihofizički razvoj. Pored toga, mlt. JO ne pokazuje nikakav interes za druženje s djedom, štoviše, uznemirava ju bilo kakvo spominjanje djeda jer je nebrojeno puta svjedočila plakanju, nemiru i nemoći svojih roditelja, prvenstveno majke, a vezano za sve sudske sporove. Naime, koliko god protustranke žele poštedjeti svoju malodobnu kćer u odnosu na sudske postupke, to je uglavnom nemoguće jer je dijete dovoljno veliko da razumije, pa onda i ispituje roditelje zašto su tužni i zašto mama plače. Predlagatelj svakim svojim potezom unosi nemir u tročlanu obitelj protustranaka, a to definitivno nije u interesu maloljetnog djeteta. Dakle, odnosi među strankama su maksimalno poremećeni, postoji trajna nesuglasnost naravi i nepovjerenje zbog čega protustranke strahuju, osim da bi predlagatelj mogao negativno utjecati na unuku kao što je tako bilo dok je njegova kćer bila dijete, i da bi se mogao narušiti skladan i lijep odnos koji protustranke imaju sa svojim djetetom. Odnosi predlagatelja i protustranaka su toliko poremećeni zlostavljanjem od strane predlagatelja i međusobnim višegodišnjim sporovima da održavanje osobnih odnosa djeda i unuke nije u interesu i suprotno je dobrobiti mlt. JO. Štoviše, bilo kakav kontakt unuke i djeda bio bi izrazito traumatičan i zbunjujući za dijete. Važna je činjenica da je predlagatelj za dijete nepoznata osoba. Ne postoji apsolutno nikakav emocionalni odnos predlagatelja i djeteta, kao niti bliska obiteljska veza, u smislu čl. 5. Konvencije o kontaktima s djecom, a niti dijete izražava želju za tim. Upravo suprotno, u najboljem interesu djeteta je njezina stabilnost u obiteljskom domu, a što sada postoji. Slijedom navedenog se predlaže saslušati stranke te provesti druge dokaze koje će prostustranke naznačiti tijekom trajanja ovog postupka te iz svih gornji razloga odbiti prijedlog predlagatelja.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u sudskom spisu, saslušao je predlagatelja te I. i II.protustranku. Mlt. djetetu je također omogućeno izražavanje njezinog mišljenja s obzirom da je s mlt. JO proveden razgovor u Zavodu prilikom izrade mišljenja i prijedloga. Sud je odbio prijedlog predlagatelja za provođenjem vještačenja radi revizije iznesenog mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni radi i davanja nepristranog stručnog mišljenja o predmetu (podnesak predlagatelja od 23. srpnja 2024. – str. 46-47) odnosno radi vještačenja odnosa roditelja prema kćeri u odnosu na djeda (kako je to istaknuto na ročištu od 8. studenog 2024. – str. 67-70) jer smatra da provođenje ovog dokaza nije potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke s obzirom da sud prihvaća mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao stručno i argumentirano sačinjeno, a i predlagatelj nije tijekom postupka iznio takve prigovore na prijedlog i mišljenje koji bi utjecali na prihvaćanje istoga od strane ovog suda. Sud također smatra kako bi se provođenjem ovog dokaza nepotrebno odugovlačio ovaj sudski postupak.

6. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda od 10. svibnja 2024. (str. 32-36) proizlazi kako su se roditelji I. protustranke razveli službeno 1988. TO navodi da je njezin otac KO zanimanjem bio odvjetnik, zaposlen u vlastitoj odvjetničkoj kancelariji s partnerima s kojima se posvadio, obnašao je dužnost suca na sudu u Sisku nekoliko godina, a sada je umirovljen. Koliko joj je poznato sada radi kao član povjerenstva u MUP-u po pritužbama građana. Navodi da dok su kao obitelj živjeli svi zajedno, gotovo svakodnevno je otac bio pod utjecajem alkohola. Ne bi vikendom dolazio na ručak, iz kafića bi često otišao spavati. U braku roditelja uz TO rođen je i brat T **.**.1984. TO u detalje opisuje obiteljsku dinamiku od rane dobi koju doživljava narušenom, navodi postupke oca koje doživljava kao emocionalno, psihičko i ekonomsko nasilje prema njoj, majci i bratu te dugotrajne imovinske postupke zbog kojih „pola svoga života“ osjeća strah od oca, a koji je prisutan i dalje. Obiteljski odnosi su opterećenim dugotrajnim sudskim imovinskim postupcima, a što se negativno odrazilo na odnose u obitelji. Otac je prema Mateinom dojmu bio autoritativan, konfliktan, svađao se s majkom jako često ili bilo kim drugim s kim bi došao u susret. S ocem nema nikakav kontakt od 2003. Zadnjih 20g. viđali su se isključivo na sudskim ročištima do 2020. nakon čega su se zbog mlt. JO nekoliko puta vidjeli. TO navodi da s majkom i ostalim članovima njezine obitelji ostvaruje dobre i bliske odnose, kao i sa članovima suprugove obitelji, a mlt. JO je sa svima također bliskom odnosu. TO i RO su sklopili bračnu zajednicu 2012., nakon 6 godina emocionalne veze. U braku je rođena mlt. JO **.**.2013. Sada je odlična učenica četvrtog razreda. Na okolnost ostvarivanja osobnih odnosa djeda KO i unuke JO, TO navodi da su motiv njezinom ocu da upozna kćer JO također imovinskopravni odnosi. Nadalje navodi da je ocu za njegov rođendan kada je JO bila u dobi od dvije godine poslala mms poruku koju nikada nije pogledao jer ju je kako je kasnije saznala od njega, tada blokirao. Navodi da je znao preko obiteljskih prijatelja da je rodila dijete. TO navodi da su se ona i otac 2020. u Vinceku prvi puta nakon dugo vremena našli i dogovorili da će završiti sa sudskim postupcima, a što on onda nije potvrdio na ročištu suda. Tada su sjedili zajedno 3h. TO navodi da mu je tada pokazala sliku unuke, a njegova prva reakcija na sliku unuke je bila „izgleda kao K“. Smetalo mu je što se zove JO te ju je namjerno zvao R. Kada je izrazio želju za kontaktima s JO, rekla mu je da mora voditi računa o djetetu te da ti kontakti ne mogu ići brzo s čime se složio, ali je ujedno u komunikaciji bio sarkastičan. Prvi puta su se JO i djed vidjeli 2021. na Zrinjevcu, drugi puta na [adresa]. JO je rekla da ne želi ići pa su joj dali da vozi role kako bi je udobrovoljili. Treći puta su bili kod djeda doma i otišli zajedno u parkić. Djed je JO samo rekao „ JO dođi ovdje. Dida ti naređuje, didu se treba poštivati.“ Četvrti puta su bili u njegovom vrtu za njegov rođendan i peti puta u restoranu. Majka navodi da je susrete s JO njezin otac koristio da ju maltretira pred JO i njezinim suprugom kada bi negativno govorio o Mateinoj majci, Eleninoj baki. Navodi da ju je cijela situacija uznemirila do te mjere da je imala preskakanje srca te je 4 mjeseca uzimala terapiju za srce. Navodi da ju je otac čitav život vrijeđao, čitav život je slušala da je luda, duševni bolesnik, poremećena, da je njezina majka šizofrenična, da je kurva, rekao joj je da će majku u kovčegu iznijeti van iz stana, da će ih uništiti lažima, da će joj se osvetiti preko djece što i kontinuirano čini. Navodi da je čistio pištolj u sobi s njom u periodu kada je prijetio majci ubojstvom ukoliko mu ne pokloni pola stana u [adresa]. Navodi da je čekala ispred sobe da spasi majku ako čuje pucanj. U dnevnom boravku je štapićem cijev pištolja propuhivao. TO navodi da joj je prilikom susreta u slastičarnici u Vinceku rekao da je „nadzornik“ u MUP-u, a isto je doživjela kao prijetnju. Navodi da je u kolovozu 2023. na policiji dala izjavu o nasilju u obitelji koje je proživjela od oca kao i njezina majka. Navodi da se boji i dalje i za sebe i za svoju majku. Nakon prijave na policiji hodala je po gradu i okretala se. Od strane Područnog ureda Maksimir proslijeđena je prijava i dokumentacija u vezi nasilja u obitelji koju je TO prijavila, a KO u potpunosti negira. TO navodi da otac i ona nakon 2021.g. nisu više imali nikakav kontakt. Na zadnjem zajedničkom susretu otac joj je rekao da se ne čudi što JO neće ništa naslijediti jer ona i suprug nisu pristali da unuci kupi osobni telefon. TO navodi da ne želi nikakav odnos imati sa svojim ocem, niti da mlt. JO ima kontakt s njim u čemu ju u potpunosti podržava suprug. Navodi da djed na susretima s JO nije pokazivao interes za JO već je susrete koristio da nju kritizira, da manipulira. Navodi da je jedino pitanje koje je djed rekao JO za vrijeme susreta u restoranu dok je JO igrala sudoku bilo: zašto ne jede. Djed je pred unukom JO na 3. susretu rekao da ga je TO osramotila pred kolegama jer je rekla da je čistio pištolj pred njom. TO navodi da JO nije nikada pitala zašto nije više vidjela didu. Nakon tih susreta nije ništa o djedu ispitivala, povukla bi se i bila šutljiva. Prije tih kontakata, pred kraj vrtića je znala pitati za djeda, a nakon što ga je susrela tih par puta nije pitala da ga ponovno vidi niti se raspitivala o njemu. Djed KO, po zanimanju je tijekom radnog vijeka bio odvjetnik i sudac. Već duže vrijeme je u mirovini, a navodi da trenutno honorarno radi poslove povjerenika za nadzor rada policije, imenovan od strane Hrvatskog sabora na mandat od 4 godine. KO navodi da je 1980. sklopio bračnu zajednicu sa Mateinom majkom, VO koja je razvedena šest godina kasnije. U braku KO i VO rođeno je dvoje djece: sin T **.**.1984. i kćer TO, rođ. **.**.1985. Nakon razvoda braka supruga i on su nastavili živjeti u izvanbračnoj zajednici do kraja 1999./2000. Navodi da su imali uredne obiteljske odnose, po prekidu izvanbračne zajednice dogovorili su da će djeca nastaviti stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose. S obzirom da su djeca ostala stanovati s majkom, udaljili su se te su po mišljenju KO odnosi djece s ocem bili dirigirani od strane majke te nisu bili kvalitetni. Istaknuo je primjer kada je kćer TO htjela ići u Toronto s čime se KO nije slagao jer je Toronto tada bio epicentar korone. Majka djece je tada predala zahtjev u centar za socijalnu skrb i dobila suglasnost da TO otputuje. Od tog odlaska u Kanadu odnos oca KO i kćerke TO se jako narušio, a što KO smatra utjecajem majke. KO navodi da i sa sinom T nije u kontaktu unazad tri godine kada je T prekinuo odnos s njim telefonskim putem, a što ga je iznenadilo jer je do tada dolazio na ručak i družili su se. KO navodi da s kćerkom TO nema kontakte te i nadalje vode imovinske sporove. Navodi da 7 godina nije znao da ima unuku, nitko mu nije rekao, čak ni sin s kojim je tada bio u dobrim odnosima. Pretpostavlja da je dobio takvu uputu. Do sada je dva puta vidio svoju unuku JO. Tijekom ta dva susreta, uz prisutnost kćerke TO i zeta RO, trudio se približiti unuci nenametljivo, prirodnim i polaganim pristupom da ga dijete prihvati. Navodi da su se kontakti s unukom prekinuli nakon što mu je kćer TO rekla da će vidjeti unuku ako prekine sudske postupke koje vodi protiv nje, odnosno da povuče protutužbu. Navodi da ga je kćer toliko povrijedila da ne želi s njom imati nikakav blizak odnos te je mišljenja da to ne treba biti prepreka za ostvarivanje osobnih odnosa unuke i djeda. Izražava želju da razgovara s ocem djeteta jer je na ta dva susreta imao dobru komunikaciju s Mateinim suprugom RO te bi volio s njim razgovarati u vezi unuke, ali nema priliku. Navodi da bi želio održavati osobne odnose s unukom svaki drugi vikend po više sati, a započeo bi s kontaktima primjerice dva puta mjesečno po par sati na način da je odvede u kino, kazalište, da se polako zbližavaju. Kao motiv za pokretanje ovog postupka navodi svoju prirodnu potrebu djeda da ostvaruje osobne odnose s unukom. KO navodi da je mišljenja da je osnovna svrha navoda TO o njemu kao počinitelju nasilja u obitelji opstrukcija zahtjeva za kontaktima s unukom jer zašto bi Zavod za socijalni rad dao pozitivno mišljenje nekome tko je nasilnik. Uostalom da je postojao bilo kakav oblik nasilja bio bi istaknut ranije, a ne baš povodom njegovog zahtjeva za kontaktima s unukom. Roditelji su upoznati s prijedlogom djeda KO da ostvaruje osobne odnose s unukom mlt. JO te se tome i jedan i drugi protive. Analizom prikupljenih informacija, može se zaključiti da je odnos između roditelja mlt. JO, TO i IO i djeda, KO duboko narušen, opterećen nerazriješenim odnosima iz prošlosti kao i brojnim sudskim postupcima koji su i dalje aktualni zbog nerazriješenih imovinskih odnosa. Sve ovo izrazito opterećuje Elenine roditelje, posebice majku, koja teško proživljava svoj odnos s ocem i koji se i dalje negativno reflektira na nju. KO sam navodi da nema želju raditi na unapređivanju svojih odnosa sa kćeri i zetom, što se uvelike odražava i na pokušaj izgradnje odnosa s unukom. Naime, djevojčica je u dobi u kojoj sama uočava kvalitetu odnosa među članovima obitelji, svjesna je narušenog odnosa između djeda i majke te uočava kako se majka povremeno teško nosi sa svojim ocem i koliko je to opterećuje. Osim toga, upitna je stvarna motivacija djeda za uspostavljanjem odnosa s unukom, budući da sam iznosi komentare da razmišlja o tome da bi unuka mogla brinuti o njemu, pomagati mu, obzirom da je sve stariji te iznosi primjedbe kako bi možda mogla biti njegova nasljednica, ovisno o njenom ponašanju. Osim toga, naglašava kako mu je važno da JO kada odraste vidi tko je on i što je činio da bi ostvarivao susrete s njom, dakle, stiče se dojam da mu je važno kakvu će sliku o njemu imati JO u odrasloj dobi dok izostaje izražavanje motivacije da on bude aktivno prisutan u njenom životu, promatra njeno odrastanje i upoznaje unuku, njene interese, potrebe, specifičnosti. Iz provedenog razgovora s mlt. JO ne uočava se želja i čežnja djeteta za ostvarivanjem kontakata s djedom. S obzirom da je i sama svjesna narušenog odnosa između djeda i roditelja, pogotovo mame, nije motivirana graditi odnos s čovjekom koji je u sukobu sa svim članovima njene primarne obitelji (roditelji), a i proširene (baka). JO održava redovne osobne odnose s bakama te ima kvalitetan i blizak odnos s njima te na taj način ima mogućnost razvijanja odnosa koji je izrazito važan za djecu i pozitivno se održava na njen pravilan psihofizički razvoj. Emocionalna privrženost djece prema bakama i djedovima druga je po redu najsnažnija i najintenzivnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one prema roditeljima, stoga je njihova uloga u životu djece neprocjenjiva, međutim, pri tome je važno da baka i djed razumiju svoju ulogu u životu i odgoju djece te pozitivno grade taj odnos, uvažavajući roditelja kao primarnog skrbnika djece te izbjegavajući ocrnjivanje roditelja jer se isto negativno odražava kako na odnos unuka i bake i djeda tako i na pravilan psihofizički razvoj djece. Mlt. JO ostvaruje kvalitetan odnos s bakama po majci i ocu koje su prisutne u njenom životu od rođenja, i kroz odnos s njima i aktivnom ulogom koje bake imaju u njenom odgoju ima priliku učiti obiteljsku povijest, istraživati i upoznavati svoje korijene i na taj način se obogaćuje život djeteta. S druge strane, djed KO nije ni na koji način bio prisutan u životu djeteta, do sada je s njom ostvario nekoliko površnih kontakata kroz koje nije pokazao autentičnu motivaciju da bude dio njenog života. Visoko konfliktni odnosi unutar obitelji, odnosno između djeda, KO i kćeri, odnosno zeta, TO i RO mogli bi negativno utjecati na mlt. JO i ugroziti pravilan psihofizički razvoj djeteta. Uvažavajući sve navedeno, posebno izostanak motivacije za izgradnju odnosa s djedom od strane mlt. JO, Zavod je mišljenja da nije u interesu djeteta da se odrede osobni odnosi djeda s unukom. Prije uspostavljanja odnosa s djetetom, bilo bi nužno uspostaviti kvalitetniji odnos između KO i kćeri, što bi otvorilo pretpostavke za uspostavljanje i izgradnju odnosa između unuke i djeda bez opterećivanja djeteta dobno neprimjerenim informacijama, odnosno opterećivanja djeteta negativnom obiteljskom povijesti.

7. Posebna skrbnica mlt. djeteta se podneskom od 27. svibnja 2024. (str. 39-40) očitovala na mišljenje i prijedlog Zavoda navodeći kako nema primjedbi na isto. Naime, iz dostupne dokumentacije, kao i s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, proizlazi kako u ovom trenutku nije u interesu ostvarivanje osobnih odnosa predlagatelja i mlt. JO. Međusobni odnosi djeda i kćeri su obilježeni nerazriješenim obiteljskim odnosima iz prošlosti, kao i sudskim postupcima koje vode, što dovodi do međusobno narušenih obiteljskih odnosa. Također, i iz razgovora mlt. JO s članovima stručnog tima nadležnog Zavoda za socijalni rad proizlazi kako se na strani djeteta ne uočava želja i čežnja za ostvarivanjem osobnih odnosa s djedom. Stoga se predlaže sudu, a nakon provedenog dokaznog postupka, donijeti odluku sukladno stanju spisa, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.

8. I. i II. protustranka su se podneskom od 28. svibnja 2024. (str. 41-42) očitovali na prijedlog i mišljenje Zavoda na način da na isti nemaju nikakvih prigovora.

9. Predlagatelj se podneskom od 21. lipnja 2024. (str. 43-45) očitovao na prijedlog i mišljenje Zavoda navodeći kako Zavod svoje mišljenje, prema kojem smatra kako ne bi bilo u interesu mlt. djeteta odrediti osobne kontakte s njim kao djedom, obrazlaže, među ostalim, “izostankom motivacije za izgradnju odnosa s djedom od strane mlt. JO”, što je sasvim nelogična konstatacija. Naime, nije za očekivati od 11-godišnjeg djeteta da će izraziti posebnu motivaciju za viđanjem osobe koju nije niti imala prilike dobro upoznati. Mlt. JO, prvenstveno zbog negativnog mišljenja i osjećaja vlastite majke prema svom ocu, a Eleninom djedu, koje majka otvoreno pred djetetom pokazuje, nije niti moglo razviti svoje vlastite osjećaje i mišljenje o svom djedu. Dijete odrasta i odgajano je od strane majke u okruženju ispunjenom negativnim osjećajima prema njemu i time je dijete zakinuto za upoznavanje, otkrivanje i razvijanje vlastitih osjećaja o svom djedu, svojoj obitelji i porijeklu. Radi se o vrlo očitom otuđenju djeteta od svog djeda, uzrokovanog ponašanjem djetetove majke, koja svoje neprijateljstvo i nepoštovanje s namjerom i sustavno prenosi na dijete. To je razvidno i iz činjenice da o rođenju svoje unuke nije niti saznao prvih par godina njenog života jer je njena majka namjerno to krila, a očito je zatražila i od drugih članova obitelji da to kriju od njega, u želji da potpuno onemogući i spriječi bilo kakav njegov kontakt s unukom. Predlagatelj ističe kako je on i prije pokretanja ovog postupka u više navrata nastojao na različite načine uspostaviti bilo kakav odnos s predlagateljicom, da je radi toga predlagao prvenstveno sastanak s predlagateljicom na ručku, kolaču ili kavi, radi razgovora i pokušaja uspostavljanja normalnijeg odnosa, što je predlagateljica uglavnom ignorirala i odbijala. Upravo je on nastojao uspostaviti bliskije odnose s kćeri te usprkos tome što je za izgradnju i normalizaciju odnosa potrebna suradnja i volja obje strane. Ovakvim postupcima Zavod u potpunosti zanemaruje načelo rodne jednakosti, ali i načelo ravnopravnog roditeljstva, obzirom da je pri formiranju svog mišljenja uglavnom slušao mišljenje majke, dok je mišljenje oca samo sporedno i rubno spomenuto, bez konkretnog obrazloženja očevog stava, navodeći samo da se otac u svemu slaže s majkom djeteta. Pritom je potpuno pogrešna konstatacija Zavoda da bi njegov odnos s oba djetetova roditelja bio “duboko narušen”. Naime, s ocem mtl. JO, svoje unuke, nema narušen odnos, dapače, iz malobrojnih susreta dobio je dojam da je Elenin otac razumna i kontaktibilna osoba s kojom bi mogao uspostaviti pristojan kontakt, da im se za to pruži prilika. Stoga smatra da su navodi Zavoda kako bi bio “u sukobu sa svim članovima Elenine primarne i proširene obitelji” ne samo neistiniti i pristrani, nego i otvoreno neprijateljski. Navodi Zavoda o njegovoj motivaciji za uspostavom kontakata s unukom su ne samo nejasni i neobrazloženi, nego dodatno upućuju na pristranost Zavoda koji izvrče i pogrešno prikazuje njegov iskaz. Uostalom, postavlja se pitanje zašto bi pokazatelj pogrešne motivacije za uspostavom kontakta bila činjenica da mu je, između ostalog, “važno da JO kad odraste vidi tko je on” jer se “stiče dojam da mu je važno kakvu će sliku o njemu imati JO u odrasloj dobi”. I na koji način takva želja, kao samo dio motiva, znači “nedostatak motivacije za aktivnim sudjelovanjem u Eleninom životu, promatranje njenog odrastanja i upoznavanje unuke”? Njemu je onemogućeno stvoriti ikakav odnos s JO, sudjelovati u njenom odrastanju i upoznati ju upravo zbog postupaka njene majke, a ne zbog njegovog navodnog nedostatka motivacije. Zbog svega navedenog smatra da je Zavod pogrešno i pristrano usmjerio fokus na njegove navodno pogrešne motive i Elenin “nedostatak motivacije”, iako nitko nije niti pokušao JO motivirati da s njim uspostavi odnos, štoviše, u tome je samo mogla biti obeshrabrena, dok je iz izvješća Zavoda jasno da bi zapravo prvenstveno bilo potrebno djelovati na odnos i način pričanja Elenine majke o njemu i na sprečavanje otuđenja djeteta. Stoga predlaže provesti novo savjetovanje i izraditi novo mišljenje, s izmijenjenim članovima komisije, prilikom kojeg bi posebno trebalo uzeti u obzir majčin utjecaj na dijete i formiranje negativnog mišljenja o njemu kao djedu, pazeći na to da je potrebno spriječiti otuđenje djeteta od člana njegove uže obitelji, uz provođenje mjera za normalizaciju odnosa i dopuštanje djetetu da samo stvori mišljenje i izrazi želju za uspostavom kontakata tek nakon što dobije priliku bolje upoznati svog djeda.

10. Iz iskaza predlagatelja danog na ročištu kod ovog suda proizlazi kako ima unuku i ima prirodnu potrebu da kao djed ima kontakte s njom, a isto ne može ostvariti bez suda. Do sada je unuku vidio dva puta, prije otprilike godinu i pol do dvije, vrijeme su proveli u ugodnom druženju, bilo je lijepo, relativno dugo za prvi put jer je susret trajao između sat ili dva, ali za njega je i to prekratko. Jednom su bili kod njega, pričali su, više s obitelji nego s unukom jer nije htio biti napadan. Drugi put su napravili jedan izlet na [adresa]. Tim susretima su bili prisutni njegova kćerka i zet. Susreti s unukom su prestali jer je njezina majka uvjetovala susrete povlačenjem tužbe radi utvrđenja ništavosti darovnog ugovora. On je pokušao objasniti da imovinski spor nema veze s viđanjem unuke i ovaj majčin zahtjev je shvatio kao oblik iznude. JO je reagirala na susret s njim na način da mu je rekla "dida", on je to doživio dosta emotivno, a djeca su ko djeca. Ona je bila na rolšuhama i briga nju i za tatu i za mamu, a i za njega. Kćer mu ne da vidjeti unuku jer mu uvjetuje viđanje unuke povlačenjem tužbe. Ukoliko se izuzmu ova dva susreta s unukom, s kćerkom ne kontaktira od kraja 1999. Sa zetom kontaktira koliko kćer dopusti. Zeta je vidio dva puta i to kada je vidio i unuku i nije bio u prilici s njim razgovarati. Na upit kako zaključuje da je zet razumna i nekonfliktna osoba kako navodi u podnescima, a nije s njim pričao, naveo je da s obzirom na ono što kćer piše, njega je doživio kao uljudbenu osobu. Na upit je li kontaktirao kćer radi viđanja unuke naveo je da je uputio dopis kćeri, ali nije dobio odgovor, a potom je taj dopis poslao Zavodu, ali ni tada nije bilo odziva na njegov dopis. Njegov odnos s kćeri pogoršao se krajem 1999. i to zbog postupka njegove bivše supruge, njihove kćeri i tadašnjeg CZSS. Naime, tada je bio u Torontu epicentar epidemije Sars, a majka je rekla kćeri da može ići tamo, on na to nije dao suglasnost, kćer je jako prosvjedovala, energično, htjela ga je udariti šakom, a potom se njegova bivša supruga obratila Centru i ishodila suglasnost od Centra za odlazak kćeri u Toronto. Odnosi između njega i kćeri do tada su bili korektni, a sve što ona navodi u ovom postupku je zlouporaba društvenog senzibiliteta na nasilje u obitelji u svrhu postupaka koji se vode. Optužbe o zlostavljanju su se sada prvi puta pojavile. Pred HZSR je prvo razgovor obavljen s njim te je prvo pitanje bilo zašto se obratio Zavodu, a potom je saslušana kćer koja je paušalno iznijela ono što novine svakodnevno pišu, odnosno ekonomsko, psihičko i još neko treće nasilje. Tada se voditeljica spremala završiti postupak, a on je rekao da ništa nije pitala II.protustranku na što je ona rekla da će on reći isto te ga je pitala "Jel vi govorite isto?", što je on potvrdio, a on se onda pozvao na načelo ravnopravnog roditeljstva. Potpisao je zapisnik u Zavodu iako se s istim ne slaže jer potpis znači primitak zapisnika. S kćerkom je u zajednici živio do kraja 1999. Na upit koliko je JO imala godina kada ju je prvi puta vidio, naveo je da nije ni znao kada se rodila, sad JO ima misli 11 godina, a to je možda bilo prije 4 godine, nije siguran, dakle 11 minus 4 je 7 godina. Osim ovog postupka s kćerkom ima još tri postupka s time da je jedan pravomoćno okončan i to ovaj radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora koji je u fazi revizije, drugi je spor radi stjecanja bez osnove, i treći ga je kćerka tužila zbog kupnje stana. Postupak protiv njega radi neplaćanja uzdržavanja nije vodila kćerka nego njezina majka i to radi povećanja uzdržavanja, a ne neplaćanja uzdržavanja. On je pokrenuo zadnji parnični postupak protiv kćerke prije dvije godine.

11. Iz iskaza I.protustranke proizlazi kako njezin otac nema nikakav odnos s njezinim djetetom. Nije ju vidio dva puta kako navodi već 5 puta. Prvo puta ju je vidio u veljači 2021. na Zrinjevcu što je trajalo kraće od sat vremena. Na drugi susret JO nije htjela ići pa su je suprug i ona privoljeli s rolama te su tada bili na [adresa] i JO se rolala i uopće nije sudjelovala u razgovoru. Treći susret je bio kratak kod njezinog oca, a potom su svi nakratko otišli u parkić gdje se JO igrala na spravama, a njezin otac je koristio situaciju da maltretira supruga i nju. Kad su odlazili iz parka glasno je zagalamio na dijete rekavši " JO idemo, dida ti naređuje, didu se treba poštovati". Četvrti puta su se kratko vidjeli kod njega u vrtu, a peti puta u restoranu što je trajalo otprilike sat i pol i što je bilo krajem svibnja 2021. Ove susrete njezin otac nije koristio da se zbliži s JO već mu je JO bila sredstvo da maltretira nju, pljuje po njoj, po njezinoj majci, užoj i široj rodbini. Suprug i ona su shvatili da to više nema smisla, ona je oboljela na srce, počela je uzimati terapiju za srce, počela se trzati na svaki zvuk mobitela, i ako se ne bi odmah javila, on bi zvao svakih 10 minuta. I kad bi zvao, on nikada nije pričao s JO već mu ona služi za uništenje nje jer je davno rekao njezinoj majci, što je čula na svoje uši, "osvetit ću ti se preko djece, biti će kamen na kamen, uništiti ću te lažima". Uništio je mamu, brata, nju, svoju kćer mu ne da. Ona mu je dala priliku da se zbliži s JO, ali više ne da. Tu priliku mu je dala prije dopisa kojeg on navodi u svom iskazu. On ju je nakon svibnja 2021. par puta kontaktirao, zadnji puta ju je zvao krajem srpnja, a početkom kolovoza 2021. kad su JO, suprug i ona bili u Trogiru zajedno s njezinom mamom, i kad ju je otac nazvao, ona se maknula u sobu jer je počela plakati jer ne može utjecati na svoje reakcije kad on zove, a JO je došla u sobu i rekla joj "mama ja znam zbog koga plačeš". Suprug ju je preklinjao tada da završi s tim te je ona oca blokirala. Dopis kojeg otac spominje je bio krajem veljače 2023. kada joj je poštar donio preporučeno pismo i potpuno je bilo jasno da slijedi njegova strategija dokazivanja brižnog djeda. Neistina je da nije znao da je rodila JO jer mu je to još 2014. rekla njezina majka. Ona mu je za njegov rođendan 12. svibnja 2016. poslala MMS s fotografijom djeteta, a on je poslije komentirao da to nije primio niti vidio jer ju je blokirao. Znao je i preko prijatelja i njezinog brata da je rodila. Njezin otac više ne priča ni s njezinim bratom te nema kontakt s niti jednim članom njihove obitelji. Nakon prvog susreta, oni su JO dali role i svaki put su zapravo oni bili ti koji su motivirali JO na susret s djedom. Nakon trećeg susreta u parkiću JO se počela povlačiti u sebe, bila je šutljiva, a što nije slično njenom karakteru. Ona je tada imala 7 godina, krenula je u prvi razred i zapravo je vrlo zrela i inteligentna djevojčica te joj je vrlo brzo sve postalo jasno. Njezin otac JO nije nikada poslao čestitku za rođendan niti ju je zvao niti čestitao, nikada joj nije ništa poklonio. Oko Božića 2020., ona je samoinicijativno odnijela svom ocu komad torte, to je bio njezin pokušaj da izglade njihove odnose, a on joj je tada dao 100 eura za JO. On nije nikada ni u njezinom djetinjstvu ni njoj ni bratu nikada pripremio neki dar, on je baratao novcima. Ona je s ocem živjela do kraja svoje osnove škole, on je bio autoritativan otac u smislu da ga se moralo slušati, nije bilo moguće reći ne ili pregovarati oko bilo čega. Često bi imala dvosmjensku nastavu i nakon škole došla umorna i morala je ići u dućan po boce piva, nositi spise i račune u poštu. Bio je odsutan otac. Njihov stan je gledao na park i znali su vikendom mama i ona, a nekada i brat gledati na oca u kafiću preko puta dok se ručak hladio, te je mama znala reći da oni idu pojesti, a on bi došao kasnije i pojeo ručak sam ili bi odmah otišao spavati. Dok je bio prisutan, ona je kao mala gledala i slušala kako on uništava njezinu majku, čekala je ispred vrata sobe gdje se on zatvarao s majkom i prijetio joj da će je ubiti, na svoje vlastite uši je čula da će ju on nositi iz stana u kovčegu. On ne može sam sebi priznati da je pištolj čistio pred njom, o čemu je ona već više puta govorila, ali on smatra da je ona njega time osramotila pred njegovim kolegama što joj je i rekao prilikom trećeg susreta s JO i čemu je JO bila prisutna, a da li je ona to čula ne zna jer ona dijete ne želi o tome pitati. Otac joj je u više navrata govorio da je psihički bolesnik, da će jednog dana biti duševni bolesnik. Tada nije shvaćala što to znači. Sjeća se jednog Božića kad je pokucao na vrata bratove sobe, imao je bunt novaca u ruci te je bratu dao novce, a prema njoj se okrenuo rekavši "kćeri, imaš li poklon za oca", ona je tada bila u 8. razredu i rekla je da nema, a onda je on rekao da onda nema ni on za nju te je vratio novce. Želi se još referirati na Toronto. To je bilo 2003. kada je imala 17 godina i htjela sam ići u Kanadu gdje mama ima rođake te je mama htjela da se malo makne i da vježba engleski i za to joj je trebala viza, a za vizu očeva suglasnost. Ona se dogovorila s ocem da dođe u stan potpisati izjavu o pristanku te je on bio s majkom u dnevnom boravku, a između dnevnog boravka i njezine sobe je samo stakleni hodnik te je stajala na vratima svoje sobe i slušala razgovor između oca i majke. Čula je oca kako je majci rekao "potpiši mi drugu polovicu [adresa] ili neću potpisati suglasnost za Toronto" za što je majka rekla da se on nije tako dogovorio s njom i potom je otac došao do nje i rekao da mu je žao te da ju mama ne pušta. Ona je tada vikala na njega i rekla mu da je čula razgovor na što je on pobjegao. Doslovno je bježao po stepenicama. To je bila ta prekretnica. Tad je majka otišla u CZSS gdje su joj dali dozvolu za vizu i ona je otputovala u Kanadu. Na ročištu 2004. je dostavio izjavu da ju ne smatra svojim djetetom i da je se odriče, ona se toga dobro sjeća i bila je u školi i profesori su je tješili. Bilo joj je jako teško, a i danas joj je jako teško. Njezin otac se često obraćao njezinom djetetu R pa bi se ispravljao na JO, a prvi puta kada su se vidjeli u Vinceku nakon 20 godina, rekao joj je da JO nije baš tradicionalno ime i da bi bolje bilo R, a kad mu je prvi puta pokazala sliku djeteta rekao je da izgleda kao K. Ona se njega boji i dan danas i potpuna je neistina da bi ona sa 17 godina na svog autoritativnog oca nasrnula šakama. To je još samo jedna od niza laži. JO ima divan odnos s obje bake, bake su prisutne od njezinog rođenja, potpuna su im podrška, bake su emocionalno i fizički prisutne. Nju već 20 godina budi jednom mjesečno jedan te isti san, a što svi znaju kao i njezin liječnik opće prakse, a to je da stoje njezin otac i ona, on ima pištolj, ona čuje pucanj i ne zna koga je pogodio, sebe ili nju. Kod susreta s ocem i JO otac je potencirao razgovore oko sudskih sporova pred JO govoreći joj "kćeri tužila si oca, zašto si tužila oca, povuci tužbu, tvoja majka je podigla tužbu" i stalno su se vrtili u krug i pri svakom kasnijem pozivu nije tražio da čuje JO već bi opet ponavljao isto i maltretirao i nju i supruga. Otac i ona su prilikom susreta u Vinceku u studenom 2020. razgovarali o svim postupcima koje vode i ona ga je tada preklinjala da prekinu sve sudske sporove i grade novu budućnost i mislila je da su se o tome dogovorili. Prvo iduće ročište nakon toga je bilo 25. studenog 2020., bila je corona, sutkinja nije bila sretna što su svi došli i pitala je zašto su svi došli na što joj je ona rekla da su se dogovorili da će na tom ročištu zatvoriti sve otvorene sporove, a njezin otac je rekao "ne kćeri, pa ti si tužila oca". To se sve dogodilo prije nego što ga je upoznala s JO i ona ga je unatoč tome upoznala s JO jer se nadala da će ona ipak imati djeda, međutim uvidjela je da se prevarila jer je njegov stvarni cilj uništenje nje. Na upit bi li sada da se povuku svi sporovi, dopustila da njezin otac viđa kćer, navela je da ne, jer imovinsko pravni odnosi nisu razlog ovog njezinog mišljenja. Ona se naime uvjerila da se čovjek od 75 godina nije ni najmanje promijenio i da jednostavno nema kapacitet da bude brižan djed njezinoj kćeri. Ona nije preuzela dopis koji joj je otac preporučeno poslao, a kasnije je putem odvjetnika bilo razgovora da se odnosi normaliziraju. Ti dogovori su propali jer se nisu uspjeli dogovoriti, on ne odustaje od svoga, a ona ima svoj stav, a poslije toga je pokrenuo nove tužbe protiv nje. Bilo je razgovora o sudskim postupcima i o JO i to nakon srpnja 2021. kad su suprug i ona odlučili prekinuti sve kontakte s njezinim ocem. Misli da su ti pokušaji pregovora bili tijekom 2022., nije točno sigurna. Njezin otac je pisanim putem pokušao stvoriti dojam brižnog djeda, predlagao je ručkove, kave i to nakon svih ovih 5 susreta kad su se suprug i ona već uvjerili da njemu nije interes imati unuku nego doprijeti do nje i koristiti unuku kao sredstvo. To je njezin dojam. Ona je o zlostavljanju jasno svjedočila u više ročišta još kao maloljetno dijete u postupcima koji su se vodili i protiv nje i protiv njezine majke. Nije podnosila kaznenu prijavu za nasilje kao maloljetno dijete jer se i danas boji svog oca, ali je nakon razgovora u Zavodu bila pozvana od strane policije na razgovor u kolovozu 2023. gdje su je motivirali da kaže što se sve dogodilo. Cijeli njezin život s ocem je hod po jajima, a ona se i dan danas boji i za sebe i za supruga i za kćer i za majku, ali zbog svoje kćeri danas je posebno motivirana da kaže potpunu istinu.

12. Iz iskaza II.protustranke proizlazi kako se on apsolutno nikako ne slaže s prijedlogom predlagatelja da viđa njegovu kćer. To je više puta rekao i pisano se očitovao u HZSR. Već nakon prvog susreta je vidio da ti susreti ne bi donijeli ništa dobro njihovoj kćeri. Fokus predlagatelja je bio na njihovim imovinskim prilikama, stalno je ispitivao čiji je stan, kolika im je plaća, a tada su se prvi puta vidjeli, JO je bila pored njih i mogla je čuti taj razgovor, a njemu je takav razgovor neprihvatljiv. On je tada činio sve što je bilo pristojno, a zbog njegovog djeteta. JO nije nikako reagirala na te susrete, ona je jednostavno bila statist pored njih, nije pokazivala nikakve emocije te su je supruga i ona morali motivirati na svaki susret. Oni su htjeli pružiti priliku tim susretima. U prvih 5 minuta susreta predlagatelj je JO pitao kurtoazne stvari kako je i kako je bilo u školi, a ostatak susreta je stalno htio nešto saznati o njihovoj imovini, o njihovim primanjima, suprugu je stalno ispitivao zašto ga je tužila, zašto nije povukla tužbu za alimentaciju kad je postala punoljetna, i tako u krug. To su bili vrlo neugodni susreti. Bilo je 5 susreta kako je njegova supruga iskazala te su još imali jedan susret prije susreta s JO kako bi se on i predlagatelj upoznali. To je prošlo kurtoazno. JO poslije toga više nikada nije spominjala djeda niti je iskazivala bilo kakvu želju da ga vidi ili čuje. Predlagatelj je zvao u više navrata kao što je njegova žena opisivala, ali nikada nije tražio JO na telefon te je pitao samo o sudskim sporovima. Bio je jedan iskren i dobronamjeran razgovor između njega i predlagatelja kad ga je on doslovno preklinjao da se izglade svi odnosi, da dalje grade bolje odnose, a radi dobrobiti njegove kćeri i zdravlja njegove supruge, a predlagatelj je mrtav hladan iskazao "neka sve ide svojim tokom". JO s bakama i svom njihovom širom obitelji i rodbinom ima lijep odnos, velika su im podrška, pogotovo njegova punica koja je puno propatila, a i nadalje im je podrška i pomoć te ima prekrasan odnos s JO. Na upit kako njegova supruga reagira na sve to, naveo je da mu je jako teško gledati, a poznaje je već 20 godina, ona konstantno ima strah od budućnosti, što će se desiti, noćne more, jedan te isti san koji se ponavlja i koji je supruga opisala u svom iskazu, to je jedna nemoć i on kao muškarac i otac to gleda i teško to proživljavaju kao čitava obitelj. JO nikada nije pitala za djeda. Oni su joj govorili o djedu kad se on udostojio javiti, a to je bilo kad je JO imala 7 godina. Prije toga nisu s JO pričali o djedu. Kad se on javio, rekli su joj da djed postoji. Poticali su kontakt djeteta s djedom prilikom svakog susreta na način da su je doslovno morali nekako motivirati da ide na susret. JO je nakon prvog susreta vidjela da je se ništa ne pita jer ju je djed samo pitao: Kako si, kako je u školi?. Oni su poticali JO da razgovara s didom, da ga nešto pita. Njegova žena je poslala svom ocu MMS poruku da je rodila dijete kad je dijete imalo godinu dana, ali on je od rođenja znao da se dijete rodilo jer su mu svi u obitelji to prenijeli. To zna jer mu je to rekla njegova žena kojoj vjerujem. To je rekla i njegova punica. On se nije javljao predlagatelju, a od srpnja 2021. se nisu više htjeli javljati, a nije se javljao niti ranije. Osim što su JO rekli da djed postoji, nisu joj ništa drugo pričali o djedu. Na upit, a kad mu se predočava navod dan kod HZSR da je u cijelosti suglasan s iskazom svoje supruge, a gdje je ona iskazivala i o svom odnosu s ocem, naveo je da mu je supruga stalno govorila kako je predlagatelj stalno čistio pištolj pred njom, a na upit ima li nekih neposrednih saznanja o odnosu supruge i njezina oca, odnosno da li je nešto neposredno vidio, naveo je "a kako bih mogao vidjeti, pa oni 20 godina nisu živjeli zajedno". Kad je supruga skupila hrabrosti da pred policijom sve kaže, tada je i potražila pomoć za žrtve obiteljskog nasilja te ide na razgovor, a ne sjeća se kad je to točno bilo. Njegova supruga govori da čuje pucnjeve jer je to san kada njih dvoje stoje jedan nasuprot drugog, gospodin ima pištolj, čuje se pucanj i tada se ona budi. On je nebrojeno puta svjedočio podizanju razno raznih tužbi od strane predlagatelja prema njegovoj supruzi, pa može reći da se time i financijski iscrpljuje njihova obitelj. On je svoju suprugu pratio na sud i bio joj podrška i to je bio najbolniji i najgori dan u njegovom životu, misli da je to bilo prije Eleninog rođenja i da je supruga bila trudna i on je bio totalno shrvan i slomljen gledajući je takvu i sve mu je bilo jasno što mu je govorila iz svoje prošlosti.

13. Čl. 120. st. 1. i 4. Obiteljskog zakona (NN 103/25, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) je propisano da pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano: dijete, braća, sestre, polubraća, polusestre te bake i djedovi, osim ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Ovaj postupak je pokrenuo djed mlt. djeteta sukladno čl. 479. st. 6. ObZ-a.

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da prijedlog predlagatelja o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. unukom nije osnovan. Naime, nadležni Zavod je mišljenja da nije u interesu djeteta da se odrede osobni odnosi djeteta s unukom, a zaključke i mišljenje Zavoda u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Sud smatra da je mišljenje Zavoda dano stručno, argumentirano i obrazloženo, a nakon razgovora s predlagateljem, I. i II. protustrankama te djetetom. Takvo mišljenje u potpunosti prihvaćaju I. i II. protustranke te posebna skrbnica mlt. djeteta. Nadalje, sud prihvaća mišljenje Zavoda i iz razloga jer je na temelju neposrednog saslušanja predlagatelja te I. i II. protustranaka zaključio da u ovako teško narušenim međusobnim odnosima predlagatelja i I. protustranke (a što je nesporno među strankama), ostvarivanje osobnih odnosa s unukom koja je sada u dobi od 11 i pol godina i s kojom predlagatelj nema nikakav odnos, nikako ne bi bilo u interesu mlt. JO. Naime, iz iskaza I. protustranke proizlazi kako je ona dala svom ocu, ovdje predlagatelju, šansu da upozna svoju unuku, a njezinu kćer i to bez obzira na sve sporove koji oni međusobno vode te bez obzira što tvrdi da je od strane svog oca bila zlostavljana u djetinjstvu. Iz njezinog iskaza proizlazi da je bilo čak 5 susreta unuke i djeda i da je od navedenih susreta odustala tek kada se uvjerila da se njezin otac nije promijenio i da nema stvaran motiv za upoznavanje unuke. To je potvrdio i II. protustranka pred ovim sudom. S obzirom na navedeno sud smatra kako se ne može govoriti o želji I. protustranke da bez ikakva razloga onemogući djeda da sudjeluje u životu djeteta. Nadalje, treba naglasiti kako I. i II. protustranke potiču, održavaju i njeguju odnose s bakama mlt. JO po majci i ocu te ostalim članovima šire obitelji tako da im nije cilj odvojiti dijete od njezinih predaka i ostatka obitelji, a dijete je na taj način izgradilo odnos i emocionalnu vezu sa svojim predcima. S druge strane, predlagatelj nema nikakav odnos s nikime iz obitelji, dakle s niti jednim od svoje dvoje djece nije u kontaktu, a kamoli da je u dobrim odnosima. Predlagatelj niti sada ne uviđa da bi za dobar i kvalitetan odnos sa svojom unukom prvenstveno trebao imati razvijen odnos sa svojom kćerkom, a on to niti ne pokušava ostvariti već u Zavodu navodi da ga je kćer toliko povrijedila da ne želi s njom imati nikakav blizak odnos te je mišljenja da to ne treba biti prepreka za ostvarivanje osobnih odnosa unuke i djeda. Sud smatra (isto kao i Zavod) da je itekako potrebno, a da bi se ostvario kvalitetan odnos s unukom, da predlagatelj uspostavi kvalitetniji odnos sa svojom kćerkom, ovdje I.protustrankom jer u ovakvoj situaciji ne postoji nikakva mogućnost da predlagatelj ostvari bilo kakav kontakt s mlt. unukom, a da takav kontakt ne bi bio opterećujuć za mlt. dijete. Po mišljenju ovog suda dijete, posebno kako raste, uviđa dinamiku odnosa u obitelji, čak i da mu se o tome priča, i može uočiti na koji način njezin djed utječe na ostatak njezine obitelji koju voli i s kojom ima lijep odnos. Nadalje, djed tvrdi da nije znao da je njegova kćer rodila što sudu izgleda potpuno neuvjerljivo jer je on tada bio u kontaktu sa sinom, u sporovima je i sa bivšom ženom i sa kćerkom te je jednostavno nevjerojatno u takvim okolnostima ne čuti (bilo od članova obitelji (šire ili uže), bilo od zajedničkih poznanika) da mu je kćer rodila. Sud vjeruje I. protustranci da je predlagatelj znao da je rodila, ali je interes za unukom pokazao tek s njezinih navršenih 8 godina. Također sud je na temelju iskazivanja I. protustranke koje je bilo izrazito emotivno i za nju izrazito teško, a što se reflektiralo i na II. protustranku koji je također vrlo teško i emotivno iskazivao o stanju svoje supruge i kako na nju utječe odnos s njezinim ocem, zaključio da su odnosi I. protustranke s njezinim ocem duboko, teško i dugotrajno narušeni, da otac na svoju kćer i dan danas utječe na vrlo težak i opterećujuć način i da jednostavno u takvim uvjetima, kada predlagatelj niti ne pokazuje da želi popraviti svoj odnos s kćerkom, nije moguće ostvariti kvalitetan odnos s unukom, a koji bi bio na njezinu korist i dobrobit. Treba reći kako djed nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s unukom ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti sukladno čl. 120. st. 4. ObZ-a, a tijekom ovog dokaznog postupka sud je zaključio kako bi ostvarivanje tih osobnih odnosa u ovakvim uvjetima teško i dugotrajno narušenih odnosa između predlagatelja i I. protustranke bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Nadalje, čl. 5. st. 1. Konvencije o kontaktima s djecom (Zakon o potvrđivanju Konvencije o kontaktima s djecom, NN – Međunarodni ugovori 7/2008) je propisano da ovisno o najboljem interesu djeteta, može se uspostaviti kontakt između djeteta i osoba koje nisu njegovi ili njezini roditelji, a dijete je s njima u bliskoj obiteljskoj vezi. U ovom postupku je utvrđeno kako mlt. JO nije s djedom u bliskoj obiteljskoj vezi, a niti je djed u bliskoj vezi sa svojom kćerkom. Stoga sud smatra kako je u najboljem interesu djeteta njezina stabilnost u roditeljskom doma te održavanje dobrih i kvalitetnih odnosa s roditeljima, a također i sa bakama po majčinoj i očevoj strani.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 366. ObZ-a, čl. 32. st. 1. i 2. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23; dalje ZIP-a) i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (

NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) te Tbr. 16/3 i 4 i Tbr. 17 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje Tarife). Tako je I. i II. protustrankama priznat trošak sastavljanja odgovora na prijedlog predlagatelja od 10. studenog 2023. – 25 bodova, trošak sastavljanja podnesaka od 28. svibnja 2024. i 19. rujna 2024 – 12,5 bodova za svako, trošak zastupanja na ročištima održanima 23. listopada 2024. i 8. studenog 2024. - 50 bodova za svako, odnosno 300,00 eura (vrijednost boda iznosi 2,00 eura - Tbr. 54). Na taj iznos priznat im je i PDV od 25%, što ukupno iznosi 375,00 eura. Prilikom odluke o troškovima sud je vodio računa o okolnostima slučaja te ishodu postupka, odnosno činjenici da predlagatelj nije uspio u ovom postupku.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

18. Sud nije priznao I. i II. protustrankama trošak u zatraženom iznosu od ukupno 1.125,00 eura (625 eura za zastupanje po punomoćnici odvjetnici te 500 eura sudskih pristojbi) s obzirom da je na sve priznate radnje punomoćnika odvjetnika, sud odredio trošak zastupanja sukladno naprijed navedenim odredbama Tarife, a kako je to naprijed obrazloženo. Također protustrankama nije priznat trošak sudskih pristojbi jer isti nisu platili sudske pristojbe pa nisu niti imali taj trošak.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u 4 primjerka u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. predlagatelju po punomoćnici

2. I. i II. protustrankama po punomoćnici

3. posebnoj skrbnici mlt. djeteta

4. HZSR, PU Maksimir, Klasa: 552-04/23-10/29