Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-695/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula- Ospedale Generale di Pula, Pula, Santoriova ulica- Via Santorio 24A, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-99/2022-41 od 31. ožujka 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr-99/2022-41 od 31. ožujka 2023. godine u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 2.160,61 eura/16.279,1 kuna[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče na iznos od:

- na iznos od 129,11 eura / 972,80 kuna od 16.11.2013.,

- na iznos od 101,24 eura / 762,77 kuna od 16.01.2014.,

- na iznos od 34,53 eura / 260,17 kuna od 16.04.2014.,

- na iznos od 77,13 eura / 581,16 kuna od 16.05.2014.,

- na iznos od 87,18 eura / 656,84 kuna od 16.06.2014.,

- na iznos od 44,44 eura / 334,80 kuna od 16.07.2014.,

- na iznos od 31,91 eura / 240,46 kuna od 16.08.2014.,

- na iznos od 162,36 eura /1.223,32 kuna od 16.09.2014.,

- na iznos od 19,37 eura / 145,96 kuna od 16.10.2014.,

- na iznos od 64,86 eura / 488,66 kuna od 16.11.2014.,

- na iznos od 10,65 eura / 80,28 kuna od 16.12.2014.,

- na iznos od 4,84 eura / 36,49 kuna od 16.02.2015.,

- na iznos od 8,66 eura / 65,23 kuna od 16.03.2015.,

- na iznos od 29,06 eura / 218,95 kuna od 16.04.2015.,

- na iznos od 33,90 eura / 255,44 kuna od 16.05.2015.,

- na iznos od 164,61 eura /1.240,24 kuna od 16.06.2015.,

- na iznos od 243,85 eura /1.837,32 kuna od 16.07.2015.,

- na iznos od 85,07 eura / 640,94 kuna od 16.08.2015.,

- na iznos od 155,50 eura /1.171,59 kuna od 16.09.2015.,

- na iznos od 22,58 eura / 170,10 kuna od 16.11.2015.,

- na iznos od 32,36 eura/243,84 kuna od 16.02.2016.,

- na iznos od 30,84 eura/232,38 kuna od 16.03.2016.,

- na iznos od 10,8 eura/81,35 kuna od 16.04.2016.,

- na iznos od 23,65 eura/178,20 kuna od 16.05.2016.,

- na iznos od 22,68 eura/170,89 kuna od 16.06.2016.,

- na iznos od 17,01 eura/128,16 kuna od 16.07.2016.,

- na iznos od 45,37 eura/341,84 kuna od 16.08.2016.,

- na iznos od 8,29 eura/62,43 kuna od 16.09.2016.,

- na iznos od 11,14 eura/83,92 kuna od 16.11.2016.,

- na iznos od 0,05 eura/0,38 kuna od 16.12. 2016.,

- na iznos od 17,27 eura/130,14 kuna od 16.01.2017.,

- na iznos od 11,71 eura/88,21 kuna od 16.02.2017.,

- na iznos od 8,3 eura/62,52 kuna od 16.04.2017.,

- na iznos od 25,45 eura/191,73 kuna od 16.05.2017.,

- na iznos od 9,96 eura/75,03 kuna od 16.06.2017.,

- na iznos od 11,62 eura/87,55 kuna od 16.07.2017.,

- na iznos od 24,35 eura/183,44 kuna od 16.08.2017.,

- na iznos od 208,61 eura/1.571,79 kuna od 16.09.2017.,

- na iznos od 7,76 eura/58,50 kuna od 16.10.2017.,

- na iznos od 8,89 eura/66,96 kuna od 16.11.2017.,

- na iznos od 5,92 eura/44,63 kuna od 16.12.2017.,

- na iznos od 11,56 eura/87,13 kuna od 16.02.2018.,

- na iznos od 12,09 eura/91,09 kuna od 16.04.2018.,

- na iznos od 12,67 eura/95,43 kuna od 16.05.2018.,

- na iznos od 18,5 eura/139,40 kuna od 16.06.2018.,

- na iznos od 17,53 eura/132,08 kuna od 16.07.2018.,

- na iznos od 12,14 eura/91,50 kuna od 16.08.2018.,

- na iznos od 11,62 eura/87,53 kuna od 16.09.2018.,

- na iznos od 11,62 eura/87,53 kuna od 16.11.2018.

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Preinačava se pobijana presuda te se odbija zahtjev tužiteljice u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu bruto iznosa od 1.280,8 eura / 9.650,22 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- na iznos od 33,32 eura/251,08 kuna od 16.01.2016.,

- na iznos od 145,99 eura/1.099,94 kuna od 16.02.2016.,

- na iznos od 39,85 eura/300,23 kuna od 16.03.2016.,

- na iznos od 70 eura/527,39 kuna od 16.06.2016.,

- na iznos od 70 eura/527,4 kuna od 16.07.2016.,

- na iznos od 26,67 eura/200,91 kuna od 16.08.2016.,

- na iznos od 69,37 eura/522,66 kuna od 16.09.2016.,

- na iznos od 72,1 eura/543,23 kuna od 16.12 2016.,

- na iznos od 86,38 eura/650,85 kuna od 16.01.2017.,

- na iznos od 4,89 eura/36,81 kuna od 16.02.2017.,

- na iznos od 1,93 eura/14,57 kuna od 16.04.2017.,

- na iznos od 0,25 eura/1,9 kuna od 16.06.2017.,

- na iznos od 143,45 eura/1.080,82 kuna od 16.07.2017.,

- na iznos od 86,64 eura/652,78 kuna od 16.09.2017.,

- na iznos od 7,3 eura/55,03 kuna od 16.10.2017.,

- na iznos od 4,27 eura/32,17 kuna od 16.11.2017.,

- na iznos od 77,6 eura/584,66 kuna od 16.12.2017.,

- na iznos od 156,35 eura/1.178,02 kuna od 16.01.2018.,

- na iznos od 71,7 eura/540,25 kuna od 16.06.2018.,

- na iznos od 86,5 eura/651,73 kuna od 16.07.2018.,

- na iznos od 26,25 eura/197,79 kuna od 16.09.2018.

III. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u navedenoj presudi u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.645,9 eura/12.401,02 kuna.

IV. Preinačava se odluka o trošku sadržana u navedenoj presudi pod točkom II. izreke te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 975,38 eura/7.348,98 kuna.

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 115,75 eura/872,11 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 3.441,33 eura/25.928,69 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno izrekom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.621,28 eura/19.750,00 kuna (točka I izreke). Odbijen je dio tužbenoga zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (točka II izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) u dijelu pod točkom I izreke sukladno odredbi članka 365. st. 1. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od listopada 2013. do listopada 2018. i to za isplatu dodataka za sate prekovremenog rada blagdanom, praznikom i neradnim danom te za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada blagdanom, praznikom i neradnim danom, te naknade za godišnji odmor.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te nije ustanovljeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i broj prekovremenih sati.

7. Odredbom čl. 91. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17 i 98/19- dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

8. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno čl. 51. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13, 96/15 i 29/18, dalje: KU/13) odnosno sukladno čl. 49. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, dalje KU/18).

9. Ujedno je odredbom čl. 47. st. 1 KU/13 odnosno čl. 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

10. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe čl. 59. KU/13 odnosno čl. 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

11. Žalbeni navod vezan uz retroaktivnu primjenu Dodatka III KU na koju se tuženik poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu sa stavom iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

12. Nadalje, bespredmetna je žalbena tvrdnja tužene da nije bilo mjesta za postupanje u skladu s čl. 186.b ZPP s obzirom da je tužiteljica u predmetnoj tužbi zatražila dostavu dokumentacije od strane tuženika, a propis ne određuje da bi se tužiteljica prije podnošenja tužbe trebala obratiti tuženiku radi dostave dokumentacije.

13. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je propustio na odgovarajući način primijeniti tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153. Navedena tumačenja različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.).

14. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 te je najprije donesen Zaključak broj 148 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

15. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

17. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

18. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

19. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), proizlazi da je o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice, koji se odnosi na potraživanja za razdoblje od listopada 2013. do prosinca 2015. pravilno odlučeno primjenom Zaključka 148. pa je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika u tom pobijanom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

20. No, djelomično je osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje nakon prosinca 2015. jer se od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu računa kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

21. Tijekom postupka najprije je, primjenom isključivo Zaključka 148., 18. kolovoza 2020. godine sačinjen nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prema kojem iznos manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenih sati (s dodacima) i naknade za godišnji odmor iznosi 25.928,69 kune, a nakon čega je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 25.928,69 kuna.

22. Vještak je 5. srpnja 2022. sačinio dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je, za utuženo razdoblje do 21. prosinca 2015. primijenio Zaključak 148, a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak 153, prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. Na taj način ocijenio je osnovanim, po prethodno navedenim utuženim osnovama, iznos od 16.326,08 kuna. Međutim, tužitelj je tražio manji iznos od ukupno 16.279,1 kuna za utuženi period do 21. prosinca 2015. godine, pa je upravo u tome iznosu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP. Drugom dopunom od 10. ožujka 2023. godine vještak je dao nalaz i mišljenje u slučaju kada bi se radilo o djelatnicima tuženika koji ne rade u turnusima, a prema kojem bi manje isplaćeni iznos plaće iznosio kao i u prvom nalazu i mišljenju od 10. ožujka 2021. godine.

23. Sud je prihvatio izračun iz prvog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 18. kolovoza 2020. godine i prihvatio tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 3.441,33 eura/25.928,69 kuna, s obrazloženjem da je utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati u pojedinom mjesecu trebalo računati na način da se ukupni broj dana u mjesecu pomnoži s 8 te umanji za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br.148. te da se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153. odnosno da je razlika između navedena dva zaključka samo formalna, ali da se oba zaključka u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati.

24. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Nadalje, zaključuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da: „Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti, slijedom čega prvostupanjski sud nije prihvatio dopunu vještačenja.

25. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan upravo iz razloga što je tužiteljici dosuđeni iznos temeljen u cijelosti na osnovnom izračunu u nalazu i mišljenu koji nije, za period od prosinca 2015. nadalje, uzeo u obzir Zaključak broj 153. koji definira mjesečni fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

26. Uz to, ovaj sud ponovno ističe stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021., prema kojoj se zaključak br. 153., u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. (…) U predmetnom postupku Vrhovni sud zaključuje kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

27. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti izračun vještaka iz dopune od 5. srpnja 2022. u iznosu od 649,76 eura/4.895,58 kuna odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužiteljice za 1.280,8 eura/9.650,22 kuna te je temeljem 368. st. 1. ZPP-a te čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.

28. Nadalje, s obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

29. Budući da je tužiteljica konačno, u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela s 2.160,61 eura/16.279,1 kuna, u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 3.441,33 eura/25.928,69 kuna, odnosno u omjeru od 62,78%, tužiteljica je u sporu uspjela sa 81,39 % (100%+62,78%=162,78%, 162,78%÷2=81,39%), dok je tuženik u sporu uspio s 18,60%. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 62,79%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a te joj stoga pripada parnični trošak od 1.645,9 eura / 12.401,02 kuna (2.621,28 eura / 19.750,00 kuna x 62,79%).

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka od 975,38 eura/7.348,98 kuna( čl. 373. t. 3. ZPP), a potvrditi odluku o troškovima postupka u dijelu od 1.645,9 eura / 12.401,02 kuna te je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. i IV. izreke.

31. Tuženiku je, s obzirom na omjer uspjeha u žalbenom postupku od 37,21% (1.280,8 eura / 9.650,22 kuna od pobijanih 3.441,33 eura/25.928,69 kuna), valjalo na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: OT), u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT, dosuditi troškove žalbe od 115,75 eura/872,11 kuna(311,07 eura / 2.343,75 kuna x 37,21%). S obzirom na to da tuženik nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu, navedeni trošak nije nastao te je stoga njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe neosnovan.

32. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš