Poslovni broj: Usž-4532/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14 OIB: 95093210687, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1139/24-8 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1139/24-8 od 29. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je spor (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II.).
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih razloga navodeći da je tužbom pokrenuo upravni spor jer tuženik nije odlučio o njegovoj žalbi izjavljenoj na građevinsku dozvolu Splitsko- dalmatinske županije, Grada Kaštela, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/-361-03/22-01/000266, URBROJ: 2181-4-07-01/2-24-0016 u skladu s člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21 dalje ZUP). Ističe da je tuženik postupio po njegovom tužbenom zahtjevu 3. lipnja 2024., odnosno tijekom upravnog spora. Stoga je nakon primitka rješenja tuženika podneskom povukao tužbu uzimajući u obzir da je tuženik postupio po njegovom tužbenom zahtjevu te zatražio naknadu troškova ovog upravnog spora. Smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na članak 147. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje ZUS), jer je u konkretnom slučaju mjerodavan članak 103. u vezi s člankom 147. stavak 6. ZUS-a. Dakle, u konkretnom slučaju pogrešno je primijenjeno materijalno pravo na njegovu štetu. Smatra da je postupio u skladu sa sudskom praksom ovog Suda na koju se poziva. Predlaže da se preinači točka II. izreke osporenog rješenja te da se naredi tuženiku da naknadi specificirani trošak upravnog spora kao i trošak sastava žalbe uvećan za iznos PDV-a od 1.562,50 €, podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba izjavljena protiv točke II. izreke osporenog rješenja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a) Sud ne nalazi da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu tužitelja.
6. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je podnio tužbu radi nedonošenja rješenja o žalbi koju je izjavio 12. veljače 2024. protiv građevinske dozvole Splitsko- dalmatinske županije, Grada Kaštela, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/-361-03/22-01/000266, URBROJ: 2181-4-07-01/2-24-0016 od 24. siječnja 2024., a o kojoj do 7. svibnja 2024. (dan podnošenja tužbe) nije odlučeno. Budući da je tuženik tužitelju dostavio rješenje kojim je 3. lipnja 2024. odlučio o žalbi izjavljenoj na navedenu građevinsku dozvolu, tužitelj je u podnesku od 8. srpnja 2024. jasno i nedvosmisleno naveo da povlači tužbu u ovoj stvari. Istim podneskom tužitelj je zatražio naknadu troška za sastav tužbe i tog podneska u iznosu od 1.562,50 € smatrajući ih opravdanim obzirom da je tuženik rješenje o žalbi donio nakon podnošenja tužbe.
7. Za rješavanje ove upravne stvari odlučno je da li tužitelj ostvaruje pravo na trošak upravnog spora kada je podneskom koji je sastavio odvjetnik povukao tužbu u upravnom sporu tijekom kojeg je tuženik postupio u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom.
8. Člankom 147. stavkom 5. ZUS-a propisano je da stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.
9. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu, stranka koja je povukla tužbu ne ostvaruje pravo na trošak upravnog spora, već snosi troškove koje je pokretanjem upravnog spora prouzročila drugim strankama u postupku.
10. Budući da je tužitelj u predmetnoj upravnoj stvari povukao tužbu podneskom koji je sastavio odvjetnik, odnosno osoba koja se bavi pružanjem pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju njihovih prava i pravnih interesa, takvim postupanjem jasno je odredio po kojoj pravnoj osnovi predlaže okončanje upravnog spora u konkretnom slučaju.
11. Uzimajući u obzir da je tužitelj povukao tužbu, prvostupanjski sud je točkom I. izreke obustavio upravni spor na temelju članka 101. stavka 3. ZUS-a, kojim je propisano da se u slučaju povlačenja tužbe spor obustavlja.
12. Slijedom navedenog nisu od utjecaja žalbeni navodi da je tužitelj ostvario pravo na trošak obzirom da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, jer u konkretnom slučaju upravni spor nije obustavljen na temelju članka 103. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi po tužbenom zahtjevu.
13. Budući da tužitelj u žalbi nije iznio pravno relevantne razloge kojima bi se dovela u sumnju zakonitost točke II. izreke osporenog rješenja, trebalo je u na temelju članka 74. stavka 1. u svezi članka 67. stavka 3. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
14. Kako je žalba tužitelja odbijena, to on nema pravo na trošak žalbenog postupka (članak 79. stavak 4. ZUS-a), radi čega je njegov zahtjev za naknadu tog troška odbijen točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
