REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:Pr-1632020-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćenici Margiti Plažanin, Počiteljska 5, Zagreb, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB:40589450667, zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po opunomoćenici ŠK, dipl.iur., radi isplate dijela plaće,v.p.s.2.103,79 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 2. prosinca 2024., provedene u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika stranaka, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 isplatiti tužitelju ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], R [adresa], iznos od 2.103,79 eura/ 15.851,00 kuna, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

-za kolovoz 2015.godine na iznos od 139,86 eura/ 1.053,77 kuna od 07.09.2015.

-za studeni 2015.godine na iznos od 2,22 eura/ 16,72 kuna od 09.12.2015.

-za siječanj 2016.godine na iznos od 211,83 eura/ 1.596,05 kuna od 09.02.2016.

-za veljaču 2016.godine na iznos od 113,27 eura/ 853,47 kuna od 09.03.2016.

-za travanj 2016.godine na iznos od 276,59 eura/ 2.083,93 kuna od 10.05.2016.

- za svibanj 2016.godine na iznos od 193,86 eura/ 1.460,61 kuna od 08.06.2016.

- za lipanj 2016.godine na iznos od 28,51 eura/ 214,82 kuna od 08.07.2016.

- za srpanj 2016.godine na iznos od 110,54 eura/ 832,88 kuna od 08.08.2016.

- za kolovoz 2016.godine na iznos od 90,95 eura/ 685,26 kuna od 07.09.2016.

- za srpanj 2017.godine na iznos od 247,68 eura/ 1.866,12 kuna od 07.08.2017.

- za kolovoz 2017.godine na iznos od 359,83 eura/ 2.711,17 kuna od 06.09.2017.

- za rujan 2017.godine na iznos od 246,19 eura/ 1.854,92 kuna od 06.10.2017.

- za prosinac 2017.godine na iznos od 82,46 eura/ 621,28 kuna od 08.01.2018. ,do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667, da tužitelju ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime troškova postupka isplati iznos od 2.202,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj ĆK podnio je je tužbu protiv OŽB Požega radi isplate.

1.1. Tvrdi da je bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu medicinski tehničar, od 1.1.2014.g. do 1.1.2018.g, a da mu je radni odnos reguliran Ugovorom o radu, Zakonom o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), Internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj:143/13), Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12), Dodatkom II. TKU-a (Narodne novine br. 150/13), Ispravkom Dodatka II.TKU- a ("Narodne novine" broj: 153/13),TKU-om ("Narodne novine" broj:24/17), TKU-om ("Narodne novine" broj: 128/17), kao i Rješenjem o plaći.

1.2. Rad tužitelja bio je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. Plaća tužitelja regulirana je sukladno čl.47. KU 143/13 prema kojem, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je bio i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužitelja, a koji plaću radnika u članku 50. definira na identičan način kako je opisano u naprijed navedenom KU.

1.3. Tužitelj je od 01. travnja 2015. godine, kao medicinski tehničar ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17).

1.4. Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva ("Narodne novine" broj: 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013. godine), propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

1.5. Tužena u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivala dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz čl.57.KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio, u redovnom i prekovremenom radu.

1.6. Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Člankom 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine" broj: 96/15) propisano je da, iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

1.7. Tužena od 01. listopada 2015. godine tužitelju nije isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve određene sate, već je navedeni dodatak isplaćivala samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Tužitelj je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinski tehničar radio u otežanim uvjetima rada, pa mu je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću, kao i na sve dodatke propisane u čl. 51., 57 i 58 KU kako za redovan rad tako i za prekovremeni rad. Obzirom da je tužena pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće tužitelju po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivala plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tužena tužitelju pogrešno obračunavala i isplatila plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Prema članku 36. KU (143/13), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a prema st.2. istog članka, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.8. Prema članku 58. stavak 1. (TKU128/17, 47/18), ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st.2. istog članka naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.).

1.9. Prema čl.9.st.3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga je tužena bila u obvezi postupiti u skladu s navedenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužitelju te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužitelju.

1.10. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tužena, tužitelj ističe da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, te temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, predlaže da sud naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: tužiteljevu evidenciju rada za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018. g. i isplatne liste tužitelja za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018. g.

1.11. Sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku navodi da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15.og. u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Tužena Opća županijska bolnica Požega se u odgovoru na tužbu (list br. 7-13) u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnov i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva.

2.1.Tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je Odlukom Požeško- slavonske županije od 12. rujna 2017. o podjeli Opće županijske bolnice Požega i osnivanju nove zdravstvene ustanove - Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, tužitelj kao raniji zaposlenik podružnice tuženice nastavila rad u novoosnovanoj ustanovi.

2.2. Navodi naime da Sporazum tuženice i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana od 14. veljače 2018. definira prava i obveze obiju strana tog sporazuma te sukladno odredbi članka 2.t.4. tuženica prema teritorijalnom kriteriju ne odgovara za eventualne obveze nastale obavljanjem djelatnosti ranije podružnice.

2.3. Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključenim su Sporazumom od 14. veljače 2018. godine, utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Tuženica naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom predviđeno da će se svi eventualni budući sudski sporovi podijeliti prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom. Pravna posljedica Sporazuma je da sve obveze vezane za tužiteljicu, temeljem diobene bilance, treba snositi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana. Imajući u vidu rečeno tuženica predlaže sudu da na strani tuženice pozove kao umješača u ovaj parnični postupak Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana.

2.4. Tuženica ističe prigovor zastare prava sukladno odredbi članka 227. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj:143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svaki mjesec, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku.

2.5. Iz navedenoga da proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe podredno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba članka 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl.

2.6. Sukladno navodima tužbe, pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bila uključena i naknada za prekovremeni rad (što prema stavu tuženice nije ispravno jer se sukladno jasnim i nedvosmislenim odredbama Kolektivnog ugovora traženi dodatci isplaćuju na tzv. osnovnu plaću koja ne uključuje naknadu za prekovremeni rad), pod pretpostavkom da je osnovano, nastalo je za tužitelja prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena 8. svibnja 2020., tužena zaključuje da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.7. Vezano uz navode iz točke II. i točke III. tužbe, ističe da je tuženica tužitelju pravilno obračunala i isplatila dodatak na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te da po toj osnovi prema tužiteljici ne postoji nikakav dug. Teza tužitelja o pogrešnom obračunavanju dodataka na plaću utemeljena je na pogrešnom tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/2013), kojim je jasno i nedvosmisleno propisano na koji se način obračunavaju dodatci na plaću. Ističe da iz sadržaja tužbe nije jasno na kojoj pravnoj normi tužitelj temelji tezu da mu pripada pravo na obračun traženih dodataka na plaću u dijelu u kojem plaća predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Odredbom članka 57. stavak 2. KU propisano je da se dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom članka 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

2.8. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima. Definicija osnovne plaće sadržana u KU jasna je i ne ostavlja mogućnosti za različite interpretacije. Odredbom članka 47. stavak 3. KU određeno je da se svi dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću koja je definirana člankom 47. stavak 2. KU, iz čega proizlazi zaključak da tuženica pravilno obračunava i isplaćuje dodatke na plaću tužitelju, pravilno uzimajući za osnovicu obračuna osnovnu plaću tužitelja onako kako je ona definirana člankom 47. stavak 2. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. U tom smislu, zahtjev tužitelja ne samo da nije utemeljen na odredbama kolektivnih ugovora, štoviše, protivan je jasnim i nedvosmislenim odredbama koje reguliraju način obračuna tužbom zatraženih dodataka na plaću.

2.9. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47.KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora te prema odredbi članka 19. stavak 6. KU tumačenja Povjerenstva su obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

2.10. Osim Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja, tuženica ističe da je njen stav potvrdila i pravna znanost, te je dostavila pravno mišljenje izvanrednog prof.dr.sc.UK, spec. za radno i socijalno pravo.

2.11. Tužena se protivi financijskom vještačenju budući je tužbeni zahtjev zasnovan na pogrešno pravnom shvaćaju o tome što čini osnovnu plaću kao osnovicu za izračun uvećanja i dodataka i to je isključivo pravno pitanje te ne postoji pretpostavka za vještačenje na tu okolnost.

2.12. Zbog svega navedenoga tuženica predlaže da se tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelj u podnesku od 5.10.2020. (list br. 61-63) ističe da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je tužena kao poslodavac bila pasivno legitimirana u ovom predmetu u kojem tužitelj potražuje isplatu razlike plaće po više osnova. Tužitelj je za utuženo vremensko razdoblje sklopio ugovor o radu upravo sa tuženom Zdravstvenom ustanovom Opća županijska bolnica Požega, sa sjedištem u [adresa]. U vezi navedenog ističe da je tuženica ta koja ima pravnu osobnost, a ne mjesto rada tužitelja koje je navedeno kao podružnica Gradska bolnica Pakrac, a koja nije bila ugovorna strana kod sklapanja ugovora o radu s tužiteljem.

3.1. Smatra da pozivanje tužene na dokumentaciju koja je sklopljena nakon 1. siječnja 2018. godine, nema utjecaja, ni pravnog osnova u odnosu na utuženo razdoblje i na rad tužitelja i njegova prava iz sklopljenog ugovora o radu u vremenskom periodu od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018. Pozivanje na Sporazum od 14. veljače 2018. i to na članak 2. točka 4. je u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koja isključivo obuhvaća gore navedeni period, s tim da je precizirano razdoblje utuženja za vremenski period koji nije u zastari, a to je period od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., dok je Sporazum sklopljen dana 14.2.2018.

3.2. U odnosu na citiranje odredbi važećih propisa na koje se poziva tuženica kada je u pitanju plaća, tužitelj ističe da nema primjedbi, no osporava iznesena tumačenja određenih odredbi koje u odgovoru na tužbu iznosi tuženica odnosno njene pravne stavove po pitanju primjene istih navedenih propisa, kad je u pitanju način obračuna plaće.

3.3. Pozivanje tužene na pravno mišljenje izv.prof.dr.sc. UK nije pravni izvor i ne može biti potvrda da je tuženica tužitelju pravilno i zakonito obračunavala i isplaćivala plaću.

3.4. Slijedom navedenog, tužitelj ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, protivi se navodima tuženice koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, te potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Podneskom od 1. prosinca 2020. (list br. 72) Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana prihvatila je miješanje na strani tuženice.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra,Sporazum između OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana od 14.2.2018., Odluku OŽB Požega od 2. veljače 2018 i Odluku OŽB Pakrac od 7. veljače 2018., u platne liste i podatke o preraspodjeli sati, Nalaz i mišljenje vještaka Dajane Hart od 27.6.2022.(list br. 306-319), koja vještakinja je i neposredno saslušana na glavnoj raspravi od 2. prosinca 2024. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JK i tužitelja, te je izvršen uvid u sve priloge spisu.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tužene bio zaposlen na temelju ugovora o radu na radnome mjestu medicinskog tehničara.

8. Sud ocjenjuje prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim jer je uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja za utuženo razdoblje utvrđeno da je poslodavac tužitelju bila upravo tužena Opća županijska bolnica Požega, koja je dakle i isplaćivala plaću tužitelju.

8.1. Kako tužitelj ovom tužbom i uređenim tužbenim zahtjevom potražuje dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate rada (u redovnom i prekovremenom radu), za koje isti nisu isplaćeni te razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana i bolovanja do koje je došlo jer poslodavac nije tužitelju obračunao i isplatio ranije navedene dodatke na sve odrađene sate rada, za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. kada je tuženica bila poslodavac tužitelju s kojom je i sklopio ugovor o radu, to je tužena u ovom postupku pasivno legitimirana, odnosno obvezna je isplatiti razliku plaće.

8.2. Sukladno zaključenom Sporazumu tužena može eventualno potraživati isplaćene iznose od novog poslodavca tužitelja.

9. Tužitelj je tužbom od tuženika potraživao razliku plaće za period od travnja 2015. do 1.1.2018. na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad, a nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 2.8.2022. (list br. 326) specificirao tužbeni zahtjev kojim obuhvaća i cjelokupni prekovremeni rad kod tuženice za razdoblje od travnja 2015. do 1.1.2018., dok je podneskom od 7.4.2023. (list br. 337) potraživanje iskazao u EUR, potražujući iznos od 2.103,79 EUR.

9.1. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9.2. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva.

9.3. Sud nalazi da je tužitelj preinačio tužbu jer je umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva radi isplate dodataka za prekovremene sate rada, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja zatražio i isplatu prekovremenih sati rada što je promjena istovjetnosti zahtjeva.

9.4. Tuženica i umješač su se protivili preinaci tužbe, no sud je dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje radno-pravnog odnosa tužitelja i tuženice kroz utuženo razdoblje.

10. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja koji prigovor sud smatra neosnovanim .

10.1. Tužitelj je stupnjevitom tužbom zatražio isplatu razlike plaće odnosno isplatu onoga što mu pripada na osnovi rada, a to su kako dodaci koji su vezani za redovni i za prekovremeni rad tako i sve ono što mu pripada na osnovi prekovremenog rada, a što je nalazom vještaka utvrđeno da mu nije isplaćeno.

10.2. Tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja imao saznanja koji mu sve dodaci nisu isplaćeni i u kojem iznosu, tako da se rokovi vezano za zastaru potraživanja na ime svih dodataka primjenjuju imajući u vidu trenutak podnošenja tužbe, a ista je podnesena unutar zastarnog roka.

10.3. Naime, prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Tužitelj tužbom potražuje isplatu razlike plaće za period od travnja 2015. do zaključno siječnja 2018. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužitelja za mjesec travanj 2015. dospjela 15. svibnja 2016. Kako je tužba tužitelja podnesena 8. svibnja 2020. tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo.

11. Sporno je pitanje ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenom radu te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad te na ime odrađenog prekovremenog rada.

12. Pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

12.1. Naime, u razdoblju koje je predmet postupka plaća tužitelja je regulirana odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 93/14, dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje KU) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12 i 24/17, dalje TKU).

12.2. KU/13 u članku 57., a KU/18 u članku 55. propisuje da radniku u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, tužitelj kao zdravstveni radnik – inženjer medicinske radiologije, ostvarivao je pravo na dodatak na plaću od 25 %. Isto tako u članku 59.a dodatak I KU(koji se primjenjuje od 1. listopada 2015.) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

12.3. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Sud je vezan navedenim pravnim shvaćanjem VSRH jer je isto doneseno o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava.

12.4. Obzirom na navedeno, po mišljenju suda osnovan je zahtjev tužitelja kojim potražuje dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za koje KU i TKU propisuje posebne dodatke na plaću, kako za vrijeme redovnog rada tužitelja tako i za vrijeme prekovremenog rada tužitelja jer tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada radi u otežanim uvjetima, te je odgovorna za život i zdravlje ljudi.

13. Budući tužena nije tužitelju isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju time je tužitelj uskraćen za dio iznosa naknade za godišnji odmor te razlike naknade za bolovanje.

13.1. Odredbom članka 51. stavak 11. KU/13 (49 KU/18) propisano je da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad.

14. Kako bi utvrdio iznos razlike plaće koji je tužena dužna platiti tužitelju sud je proveo vještačenje po financijsko-knjigovodstvenom vještaku Dajani Hart.

14.1. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 27. lipnja 2022. (list br.306-319), navela da je izradila nalaz vještačenja na način da je obračunala bruto plaću tužitelja za sve sate rada koji mu nisu obračunati, niti isplaćeni i koji se prema odrađenim satima iz Evidencije radnog vremena smatraju prekovremenim radom (primjenjujući zaključak br.148 do 21. prosinca 2015.,a nakon toga Zaključak br.153), a koji se prema KU isplaćuju uvećano za 50% te pripadajuće dodatke na sve odrađene prekovremene sate rada i u skladu s tim dobila nove iznose bruto plaće koja je trebala tužiteljici biti isplaćena. Prema tim novim iznosima bruto plaće, preračunala je naknade za godišnji odmor koje su trebale biti isplaćene. Kada se gleda utuženo razdoblje u istome prekovremeni sati nisu obračunati na platnoj listi, nisu plaćeni niti je po njima mogla biti uvećana bruto plaća koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora (prosjek plaće prethodna tri mjeseca) i naknade za bolovanje. Obračun je napravljen na način da su se svi navedeni dodaci za odrađene prekovremene sate rada obračunali u skladu sa člankom 47. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj:143/2013), što znači na temelju cijene sata rada za redovan rad, odnosno na temelju osnovne plaće uvećane za koeficijent radnog mjesta i uvećanja po osnovi minulog rada. Pregledom Evidencije rada tužitelja, odnosno šihterica, vještakinja je utvrdila da tužitelj niti u jednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinut po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, za koje prema KU ima pravo na uvećanu plaću. Jer, uvijek je taj višak odrađenih sati rada u stvari oduzet od sati redovnog rada koji je najmanje plaćen, bez ikakvih dodataka, dok su dodaci za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću ili blagdanom isplaćeni, što je utvrdila usporedbom šihterica i obračunskih lista plaće. Tužitelju je obračunata i isplaćena uvećana plaća po svim ovim osnovama u skladu sa KU (za rad subotom uvećanje plaće 25%, za rad nedjeljom 35%, smjenski rad 10% i rad noću 40%). Obračun plaće od strane tuženice napravljen je na bazi mjesečnog fonda sati, na koje sate su obračunati svi pripadajući dodaci, što znači da je potrebno obračunati razliku dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za stvarno odrađene sate osim navedenog redovnog fonda sati. Nadalje, ističe da je potrebno sukladno Zaključku 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 obračunati razliku plaće i po osnovi viška odrađenih sati preko fonda radnih sati, koji se smatraju prekovremenim radom.

14.2. Vještakinja je u Rekapitulaciji izračuna (tablica br.2) dala izračun na način da je obračunala bruto plaću na odrađene prekovremene sate rada tužitelja te sve pripadajuće dodatke u skladu s odredbama KU zdravstva kao i razlike naknade za godišnji odmor iz kojeg izračuna proizlazi da je manje isplaćena bruto plaća za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. u ukupnom iznosu od 15.851,00 kuna. Od navedenog iznosa, iznos od 10.081,85 kuna se odnosi na sate prekovremenog rada, iznos od 242,90 kuna se odnosi na razliku dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, iznos od 1.599,25 kuna se odnosi na razliku dodataka za posebne uvjete rada, iznos od 2.994,03 kuna se odnosi na razliku naknade za godišnji odmor, a razlika naknade za vrijeme bolovanja iznosi 932,97 kuna.

15. Umješač Opća županijska bolnica Parkrac i bolnica hrvatskih veterana u podnesku od 28.2.2024. (list br. 343-345) navela je da je sav rad bio organiziran sukladno potrebama organizacije rada odnosno pacijenata budući da su obavezni pružati zdravstvenu zaštitu tijekom 24 sata, a prilikom organizacije rada glavne sestre vodile su brige i o potrebama radnika. Sav rad organiziran je u dobroj vjeri i u dogovoru s radnicima, poslodavcu nikada nije bila namjera zakinuti radnika te su svi bili upoznati da će manjak sati morati odraditi, da će dobiti punu plaću za mjesec kada su radili manje, odnosno da će višak sati morati odraditi. Rad tužitelja ne može se gledati samo u utuženom razdoblju. Tužitelj je radio i prije utuženog razdoblja i nastavlja raditi na navedeni način tijekom 2018., odnosno koristiti eventualni višak – manjak sati. Nakon što se utvrdilo da se rad više ne može organizirati na navedeni način, nakon sastanka sa glavnim sestrama i predstavnicom sindikata, pristupilo se plaćanju eventualnog preostalog viška sati.

15.1. Napominje da je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo da tužitelj radi s viškom i manjkom sati, da mu je za manjak isplaćena puna satnica, da je slobodne dane koristio prijepodne, kada su mu isplaćeni svi dodaci uključujući i dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost.

15.2. Protivi se specificiranom tužbenom zahtjevu budući da se radi o zahtjevu koji je postavljen izvan prvotno utuženog, te se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Navodi naime, da je tužitelj prvotno utužio dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost, a naknadno mijenja tužbeni zahtjev potražujući i prekovremeni rad. Da je utužio odmah prekovremeni rad, postupak bi se drugačije vodio, jer bi podnijela protutužbu.

15.3. Podredno ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev. 16. Tužena se podneskom od 15.5.2024. (list br. 386-391) također usprotivila uređenom tužbenom zahtjevu, ističući da se tako uređeni tužbeni zahtjev ima smatrati preinakom tužbe u smislu odredbe čl. 190. i 191 ZPP-a, kojoj preinaci izričito se protivi. Tužena ističe da se preinaka ogleda u tome što tužitelj potražuje naknadu za odrađeni, a navodno neisplaćeni prekovremeni rad, a u tom smislu nije postavljen zahtjev za isplatu temeljem takve činjenične osnove. Stoga da bi donošenjem meritorne odluke temeljem takvog zahtjeva predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva u smislu odredbi čl. 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Ističe prigovor zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

17. Očitujući se na primjedbe umješača vještakinja je na glavnoj raspravi od 2. prosinca 2024. (list br. 450-454) navela da je u izradi svog nalaza primijenila Zaključak 148. koji je bio na snazi do 21. prosinca 2015., a nakon toga je primijenila Zaključak br.153. kojim su stavljeni izvan snage svi dotadašnji Zaključci br. 21, 48 i 148. Primijenila je Zaključak 148 iz razloga jer je isti novijeg datuma nego li su Zaključci 21 i 48 te je povoljniji za radnika u odnosu na navedene Zaključke, a koji su bili na snazi u isto vrijeme do donošenja Zaključka br. 153. Vještakinja je navela da je tužitelj u mjesecima kada je radio manje, primio punu plaću te je tako bilo ukupno 548,50 sati manjka za koje je primio punu plaću sa svim pripadajućim dodacima. Postojao je i višak sati rada i to 167 sati. Ističe da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužena vodila evidenciju kretanja viška, odnosno manjka sati tužitelja, te je u mjesecima u kojima je tužitelj odrađivao manje sati rada, a isplata je bila za puni mjesečni fond sati, tada umanjivala kumulirani saldo viška sati rada iz prethodnih razdoblja. Istakla je da je u platnim listama vidljiv i manjak i višak sati rada pod šiframa 1137, 1462, i 1931. Inače umanjenje sati je računato u omjeru 1:1, a ne 1:1,5, kako je propisano zakonom u slučaju prekovremenog rada. Iz priložene dokumentacije nije primijetila da postoji pisani zahtjev za slobodne dane na ime prekovremenih sati, a niti u dokumentaciji postoji odluka poslodavca o eventualnom načinu korištenja slobodnih dana.

18. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je uredio tužbeni zahtjev u skladu s istim, potražujući isplatu iznosa od 2.103,79 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

19. U odnosu na prigovor zastare potraživanja i preinaku tužbenog zahtjeva sud se očitovao ranije.

20. Iz iskaza svjedoka JK proizlazi da je radio na odjelu radiologije od 2015-2018 kao glavni inž., a na istom odjelu je radio i tužitelj cijelo to razdoblje. On je kao glavni inž. radio raspored rada tako da budu pokrivena sva 24 sata. Napravio je raspored, a zaposlenici su mogli tražiti, odnosno očitovati se da im ne odgovara raspored, te je, ukoliko je mogao postupio sukladno zahtjevima zaposlenika. Inače njih je malo na odjelu, nema ih dovoljno da bi se moglo izlaziti svima u susret. Raspored sati rada većinom je rađen tako da svaki zaposlenik ispuni puni mjesečni fond radnih sati, a ako nije mogao biti puni mjesečni fond sati koristio se slobodni dan, koji se akumulirao iz prethodnog razdoblja. Naime, od ranije je bilo viška sati koji nisu bili plaćeni te se onda to na taj način rješavalo. Zapravo nije bio manjak sati jer je postojao višak sati iz prethodnog razdoblja, tako da je za taj višak sati dobivao slobodan dan. Pred kraj razdoblja je znao biti manjak sati, pa su ti sati nadoknađeni. Misli da je plaća isplaćivana u punom iznosu svima kada su imali manjak sati, a višak sati nije isplaćivan. U jednom periodu im je bilo rečeno da će višak sati biti isplaćen kao prekovremeni rad, a misli da je tužitelj u to vrijeme bio na bolovanju. Tužitelj je vjerojatno imao višak sati rada iz prethodnog razdoblja, ali on ne zna točno. Kada je bilo moguće zaposlenici su dobili slobodan dan, bez podnošenja pisanog zahtjeva, niti je poslodavac donosio pismenu odluku, ali će se za višak sati rada koristiti slobodan dan. Slobodni dani su se isplaćivali u omjeru 1 : 1, 8 sati rada, 8 sati slobodno. Nitko se nije žalio na raspored rada, svatko je odrađivao posao po svom rasporedu rada i potrebama. Zna da su u prijašnjim razdobljima tražili da se plati višak sati, a zaposlenici su znali da neće biti plaćen višak sati rada, da će za višak sati rada dobiti slobodne dane, odnosno da će ukoliko su imali manjak sati, to u slijedećem periodu morati nadoknaditi.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi je u utuženom razdoblju radio na odjelu radiologije prema rasporedu koji je sačinio JK. Raspored je bio takav da su nekad imali manjak sati, a nekada su imali višak sati, a ako je netko bio na bolovanju ili na godišnjem moralo se raditi da bi se pokrilo 24 satno radno vrijeme.

Kada je imao manjak sati dobio je punu plaću. Imali su iz prethodnih razdoblja višak sati koji se kumulirao, koji se prebijao s manjkom sati, a prebijao se 1:1. umjesto 1 : 1.5. Tražili su da im plate višak sati, ali su im rekli da ne mogu dobiti. Višak sati se rješavao sa slobodnim danom ako su ga mogli dobiti. U svakom slučaju radije bi dobio punu plaću nego slobodne dane. On je iz prethodnog razdoblja imao jako puno viška sati. U jednom razdoblju je bio na bolovanju, te je na ime viška sati dobio slobodne dane, kako bi bio manje na bolovanju. Misli da je zakinut u plaći jer mi nisu plaćeni dodaci na prekovremeni rad i taj višak sati, a slobodni dani su računati u omjeru 1 : 1. Raspored rada je bio dostupan i znali su kako rade.

22. Po ocjeni suda rad kroz utuženo razdoblje, ukoliko je bio duži od punog radnog vremena, predstavlja prekovremeni rad. Iz iskaza svjedoka HK te tužitelja, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj za višak sati koristio slobodne dane. Vještakinja je uvidom u evidencije rada utvrdila da je tužitelj određene mjesece imao manjak i višak radnih sati, dok mu je plaća uvijek isplaćena prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova i viškova. Tužitelj je za svaki mjesec dobio punu plaću kao da je radio puni mjesečni fond sati. Sati koje nije odradio obračunati su kao redovan rad te su na navedene sate obračunati i dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi budući su plaćeni kao redovan rad.

23. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi za koje su prekovremene sate korišteni slobodni dani, kada, te jesu li pravilno obračunati.

24. Odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18) je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Nesporno je da nije bilo pisanog zahtjeva tužitelja za korištenje slobodnih dana, niti je poslodavac donosio pisanu odluku o korištenju slobodnih dana.

24.1. Iz iskaza vještakinje proizlazi da je umanjenje sati računato u omjeru od 1:1 a ne 1:1,5 kako je propisano odredbom čl. 51. stavak 11. KU/13.

25. Radnik u situaciji u kojoj je za određeni prekovremeni rad koristio slobodne dane u omjeru 1:1,5 uistinu nema pravo i na slobodne dane i plaćanje prekovremenog rada, kako pravilno ukazuje tuženik obzirom da bi za iste koristio i slobodne dane i bio prekovremeno plaćen.

25.1. Međutim, u konkretnom slučaju na temelju dostavljene dokumentacije i načina vođenja iste od strane tuženice, nije bilo moguće utvrditi je li i za koje prekovremene sate tužitelj koristio slobodne dane i u kojem omjeru sati, pa se stoga niti ne može izvesti zaključak da bi tužitelj kao radnik za prekovremene sate koji su egzaktno iskazani u nalazu i mišljenju vještaka, koristio slobodne dane. Sam način evidentiranja prekovremenih sati i slobodnih dana mora biti proveden od strane poslodavca, a da je pri tome moguće na jasan, razumljiv i transparentan način utvrditi je li takvo postupanje u skladu sa odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18), a što u konkretnom postupku nije slučaj. Te činjenice se trebaju dokazivati materijalnom dokumentacijom u vidu isprava tuženice kao poslodavca iz kojih će jasno i nedvosmisleno proizlaziti za koje su točno prekovremene sate korišteni slobodni dani i u kojemu periodu, a koju dokumentaciju tužena nije dostavila, dok saslušan svjedok JK, u svom iskazu potvrđuje činjenicu prema kojoj tuženica kao poslodavac za korištenje slobodnih dana nije donosila pisanu odluku niti su radnici podnosili pisani zahtjev za korištenje slobodnih dana.

25.2 U svakom konkretnom postupku neophodno je dokazati i utvrditi za koje je prekovremene sate radnik koristio slobodne dane sukladno odredbi čl. 51. st.11. KU/13 (49 KU/18), pri čemu je na poslodavcu obveza vođenja evidencije koja na jasan, razumljiv i transparentan način mora omogućiti takvu usporedbu i izračun, dok će u protivnom sud takvu činjenicu utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25.3. Kako tuženica nije dokazala za koje konkretno prekovremene sate je tužitelj koristio slobodne dane, a budući iz nalaza vještaka proizlazi da su dodaci za posebne uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvijek obračunavani na bazi mjesečnog fonda sati, odnosno nisu obračunavani na evidentirane prekovremene sate rada, tuženica je tužitelju dužna isplatiti navedene dodatke za evidentirane prekovremene sate rada. Isto tako, budući tuženica nije dokazala da su tužitelju u utuženom razdoblju obračunati prekovremeni sati, zbog čega po njima nije mogla biti uvećana bruto plaća tužitelja koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, tuženica je dužna tužitelju isplatiti razliku koja je zbog toga nastala tužitelju, a koju isti potražuje tužbenim zahtjevom.

25.4. Osim toga, sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u sustavu zdravstva, a kako to proizlazi i iz Zaključka br. 142 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje navedenog ugovora od 3. ožujka 2015.godine, u sustavu zdravstva nema preraspodjele radnog vremena. Kod tužene se o preraspodjeli viška/manjka odrađenih sati dogovaralo usmeno, protivno čl. 47. stavak 2. Zakona o radu kojim je propisano da ako preraspodjela nije predviđena Kolektivnim ugovorom, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena. U slučaju preraspodjele viška / manjka odrađenih sati rada koji se smatraju prekovremenim radom poslodavac dakle treba sačiniti plan preraspodijeljenog radnog vremena, s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te tražiti suglasnost inspektorata za takav plan. Sve da je i dopuštena preraspodjela u sustavu zdravstva bilo bi potrebno postupiti na navedeni način, a ne preraspodjeljivati višak/manjak sati na način kako je to učinila tužena.

26. Zbog svega navedenoga sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, budući smatra da je isti dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je na njemu utemeljio svoju odluku i tuženoj naložio da tužitelju isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 2.103,79 EUR, koliko tužitelj potražuje na ime odrađenog prekovremenog rada te dodataka na posebne uvjete rada, dodataka za odgovornost za život i zdravlje u prekovremenom radu te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

26.1. Sud je odbio prijedlog tužene radi dopune nalaza i mišljenja na način da vještak prikaže isplaćenu plaću i plaću koja je trebala biti isplaćena na temelju stvarno odrađenih sati, ocjenjujući da navedeni podaci nisu od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, posebice jer tužena u ovom stadiju ne može istaknuti protutužbeni zahtjev. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva irelevantan je izračun vrijednosti korištenja slobodnih dana koje je dostavio umješač.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

27.1. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženici naložio da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.202,95 EUR.

27.2. Sud je priznao tužitelju nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 5.10.2020. (list br. 61) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 6.10.2020. (list br. 64) u iznosu od 50,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 9.4.2021. (list br. 73) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 15. travnja 2021.(list br. 84) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 2.8.2022. (list br. 326)., u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 20.8. 2022.(list br. 329) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 2.12.2024. (list br. 450) u iznosu od 200,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR. Ukupno troškovi na ime zastupanja s PDV-om iznose 1.937,50 EUR. Trošak vještačenja iznosi 265,45 EUR, tako da su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 2.202,95 EUR.

27.3. Sud nije priznao ostale podneske kao nesvrsishodne sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Opunomoćenica, dostavlja nepotrebno niz podnesaka u kojima ponavlja navode iz ranijih, a sve navode je mogla istaći u podnescima za koje joj je priznata nagrada. Osim toga isti dan su dostavljena po dva različita podneska što se sve moglo sažeti u jednom.

28. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 15. siječnja 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Podnosi se sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, Počiteljska br. 5

2. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac