Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-698/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tužene LC i ČC obje nepoznata boravišta i prebivališta, zastupane po privremenom zastupniku Miji Maćaš, odvjetniku iz Vinkovaca, radi priznanja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-750/2023-21 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-750/2023-21 od 17. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja isključivog prava vlasništva tužiteljice na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8., člankom 298., člankom 311. stavak 2. i člankom 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) navodeći kako pobijana presuda nije rezultat savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza odnosno predmet postupka nije svestrano raspravljen a presuda uopće nema obrazloženja i u suprotnosti je sa provedenim dokazima.

2.1. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer svoju odluku temelji na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje u tekstu ZVDSP) mada je u konkretnom slučaju trebao primijeniti pravna pravila iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu OGZ).

2.2. Tužiteljica navodi da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno utvrđivati naslov stjecanja nekretnine već mirni posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika odnosno vršenja vlasničkih ovlaštenja kroz čitavo vrijeme posjedovanja. Dakle trebalo je utvrditi da li su prednici tužiteljice neprekidno kroz vrijeme dosjedanja imali miran posjed i da li su se ponašali kao vlasnici nekretnine.

2.3. Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine dosjelošću.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužiteljica upisana kao suvlasnica u 24/60 dijela a prvo i drugotužena 6/60 i 30/60 dijela na nekretnini iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da su u posjedovnom listu za predmetnu nekretninu također upisane parnične stranke u određenim suvlasničkim dijelovima; da je predmetni suvlasnički dio kupljen prije 30 godina od BC M, BC L i prvotužene LC koji su bili nasljednici iz BC.

7.1. Pri tome tužiteljica u činjeničnom opisu tužbe navodi da je suvlasnički dio stekla ugovorom o darovanju sklopljenim sa svojim sinom AC koji je saslušan u svojstvu svjedoka.

7.2. Navedeni ugovor nije priložen u spis niti ga svjedok ŽC spominje u svome iskazu osim što navodi da se njegovi roditelji prije 30 godina kupili predmetni suvlasnički dio od već navedenih osoba s kojima su naknadno izgubili kontakt te da su u navedenom periodu održavali kompletnu kuću i dvorište.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud utvrđuje kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbi članka 159. stavak 1. odnosno članka 18. stavak 5. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću a svoju odluku u bitnom obrazlaže da tužiteljica nije u poštenom posjedu nekretnine slijedom čega ne može steći pravo vlasništva redovnom a niti izvanrednom dosjelošću u smislu odredi ZVDSP-a i ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91., 91/96. – dalje u tekstu ZOVO).

9. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze odnosno da nije svestrano raspravio predmet spora kao i da obrazloženje presude nije u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime prema odredbi članka 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

9.1. U konkretnom predmetu obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev odlučne činjenice koje su se trebale utvrditi u postupku u pogledu vremena dosjedanja i kvalitete posjeda su utvrđene na temelju provedenih dokaza a za svoju odluku prvostupanjski sud daje jasno obrazloženje u smislu odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a jer je u presudi izložio zahtjeve stranaka, činjenice i dokaze koji su predloženi, činjenice koje je utvrđivao kao razloge zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim pozivajući se pri tome na odredbe materijalnog prava.

9.2. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti pravna pravila OGZ-a obzirom na odredbu članka 338. stavak 2. ZVDSP-a.

Prema navedenoj odredbi stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona (01. siječnja 1997.) prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica stupila u posjed predmetne nekretnine prije 30 godina dakle za vrijeme važenja ZOVO-a.

Prema odredbi članka 28. stavak 2. i 4. ZOVO-a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravi vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina a ukoliko mu je posjhed samo savjestan stječe pravo vlasništva protekom 20 godina.

Prema odredbi članka 72. ZOVO-a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj zakonskoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom i zloupotrebom povjerenja a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja.

9.3. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica u zakonitom posjedu temeljem sklopljenog ugovora no isto tako da je znala da je kupljen samo suvlasnički dio predmetne nekretnine kako je to navedeno u zemljišnoj knjizi odnosno da su prvo i drugotužena suvlasnice.

Sama činjenica da je tužiteljica s njima izgubila daljnji kontakt te da se s obitelji nalazi u isključivom posjedu nekretnine 30 godina nije odlučna.

Naime do stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti ne može doći ukoliko posjed nije barem savjestan odnosno pošten bez obzira na vrijeme posjedovanja. Kako je tužiteljica prilikom stupanja u posjed nekretnine znala da je kupljen samo suvlasnički dio iste njezin posjed iako zakonit ne može se smatrati poštenim jer je znala odnosno obzirom na okolnosti morala znati da joj ne pripada isključivi posjed nekretnine te slijedom toga nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu već navedene odredbe članka 28. stavak 2. odnosno 4. ZOVO.

10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. ZPP-a odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić