Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Povrv-40/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, zastupan po punomoćnicima iz OD Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 12. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, te objave presude 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, Braće Radića 6, donijetom pod brojem Ovrv-311/2024 od 5. veljače 2024., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
Obrazloženje
1. Na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Lana Mihinjač iz [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod br. Ovrv- 311/2024 od 5. veljače 2024., kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da namiri novčanu tražbinu tužitelja u iznosu od ukupno 96,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te nastali trošak postupka u iznosu od 50,00 EUR.
2. Protiv navedenog rješenja javnog bilježnika tuženik je podnio prigovor u kojem u cijelosti osporava potraživanje tužitelja te u bitnom navodi da nije kupac niti korisnik njegovih usluga, da mu tužitelj nije odvezao niti gram smeća odnosno ikakvog komunalnog otpada, te da nema zaduženu ijednu kantu za prikupljanje i odvoz smeća. Stoga ističe da nije korisnik tužitelja niti su mu izvršene usluge za koje se traži plaćanje.
3. Na temelju prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-40/2024-7 od 17. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage gore istaknuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem, sukladno čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. 80/22. i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijedlog i rješenje o ovrsi (stranice 1-11, 19 spisa), obavijest javnog bilježnika (stranica 15 spisa), ispis iz kartice kupca tužitelja (stranice 13, 32, 86 spisa), prigovor ovršenika (stranice 23 i 47 spisa), račune tužitelja zajedno sa rasporedom odvoza otpada (stranice 32-43, 64-86 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (stranice 60-61 spisa) te opomenu tužitelja (stranice 62-63 spisa).
5. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Tužitelj u ovome predmetu od tuženika traži isplatu naknade za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, i to u vidu obvezne minimalne naknade, za period rujan 2022. – lipanj 2023. godine, sukladno izvatku iz svojih poslovnih knjiga (kartici kupca), a temeljem izdanih računa za navedeno razdoblje.
8. U podnesku od 20. ožujka 2024. tužitelj, u bitnom, navodi:
- da je tuženik korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na adresi [adresa], temeljem Ugovora o korištenju javne usluge, a koji se smatra sklopljenim sukladno odredbi članka 78. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom,
- da obveznu minimalnu naknadu plaćaju svi korisnici sukladno čl. 75. i 76. Zakona o gospodarenju otpadom,
- da je u konkretnom slučaju potpuno irelevantna izjava tuženika da mu tužitelj u posljednjih šest i više godina nije odvezao ni gram smeća niti gram ikakvog komunalnog otpada; da je naime, svaki korisnik javne usluge dužan plaćati minimalnu naknadu bez obzira je li mu „odvezen gram smeća“ ili nije, ali je i svaki korisnik dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika,
- da je na računima koji su tuženiku poslani na adresu usluge istaknuto koliko iznosi njegovo dospjelo, a nepodmireno dugovanje,
- da tuženik ne navodi niti na bilo koji način dokazuje da se predmetna nekretnina trajno ne koristi, a što predstavlja okolnost na temelju koje se može osloboditi obveze plaćanja usluge,
- da je predmet spora samo potraživanje za cijenu minimalne javne usluge koju plaća svaki vlasnik nekretnine (korisnik usluge), a koja je sastavni dio cijene javne usluge te koja se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu.
9. U podnesku od 12. srpnja 2024. tužitelj u bitnom ponavlja navode iznesene u podnesku od 20. ožujka 2024.
10. U podnesku od 9. rujna 2024. tuženik u bitnom navodi:
- da tužitelj nije priložio nijedan dokaz da je uopće izvršio uslugu odvoza otpada te da nije priložio dokaze o količini odvezenog otpada jer mu u stvarnosti nije odvezao niti gram otpada,
- da tužitelj nije priložio nikakav dokaz da bi ga ikad zadužio s kantom za otpad odnosno da mu nije omogućeno korištenje njegovih usluga,
- da ne postoji sklopljen ugovor između njega i tužitelja o korištenju predmetnih usluga,
- da mu tužitelj nikada nije vršio uslugu odvoza niti mu je omogućio korištenje istih, a želi naplaćivati nešto što nije odradio.
11. Na ročištu održanom 12. studenog 2024. tuženik je ponovno naglasio da mu tužitelj nikada nije vršio uslugu odvoza otpada, da ga nije zadužio kantom za smeće te da između njega i tužitelja nikad nije sklopljen ugovor o korištenju usluga. Na istom ročištu punomoćnica tužitelja navela je da je tuženik kao pravi vlasnik nekretnine obveznik plaćanja utuženih računa, a koji se odnose samo na obveznu minimalnu naknadu; da u tome slučaju nije relevantno je li odvezeno ikakvo smeće. Na upit suda u svezi navoda tuženika da nikad nije zaprimio spremnik za odvoz otpada, naglasila je da nije relevantno je li s korisnikom bio povezan spremnik s obzirom da se utuženi računi odnose samo na cijenu minimalne javne usluge.
12. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.
13. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP-a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Iz ispisa kartice kupca (stranice 13, 32, 86 spisa) proizlazi da tužitelj tereti tuženika za mjesečne naknade u iznosu od 9,64 EUR za period od rujna 2022. do lipnja 2023., odnosno ukupan iznos od 96,40 EUR.
15. Iz računa (stranice 32-43, 64-85 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku izdao mjesečne račune za period od rujna 2022. do lipnja 2023. kojima od njega potražuje trošak obveze minimalne javne usluge u iznosu od 72,64 KN/9,64 EUR po računu.
16. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga (stranica 60 spisa) proizlazi da je trgovačko društvo B2 Kapital d.o.o. uknjiženo kao vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] dvorište, gospodarska zgrada, zgrada mješovite uporabe, poslovna zgrada u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je na istoj upisana zabilježba da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 76.000,00 EUR, a sa imena ovdje tuženika, s naznakom adrese [adresa].
17. Odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21. i 142/23; dalje: ZOGO) propisano je: "Korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine."
18. Nadalje, odredbom čl. 78. st. 1. istog zakona propisano je: "Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim:
1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili
2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu."
19. Uzimajući u obzir da tuženik tijekom postupka osporava da bi s tužiteljem sklopio ugovor o korištenju javne usluge, odnosno da naglašava kako mu tužitelj nikada nije vršio uslugu odvoza otpada niti ga je zadužio kantom za smeće, tužitelj je bio dužan, prema stajalištu ovoga suda, sukladno čl. 78. st. 1. ZOGO-a, dokazati na koji je način sklopljen ugovor između stranaka. Međutim, tužitelj tijekom postupka samo ponavlja kako je tuženik kao vlasnik nekretnine na području pružanja usluge dužan podmiriti utužene račune, pri čemu ističe stav da nije relevantno je li tuženiku uopće vršen odvoz otpada odnosno je li s njim povezan spremnik za odvoz otpada.
20. Dakle, kako tužitelj tijekom postupka ne dostavlja dokaz o tome da je tuženik njemu dostavio Izjavu, odnosno da je izvršeno prvo korištenje javne usluge ili da je tuženik zaprimio na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada, on propušta dokazati da je između stranaka sklopljen ugovor o korištenju javne usluge u smislu čl. 78. st. 1. ZOGO-a, odnosno propušta dokazati osnovanost potraživanja na koje se odnosi tužbeni zahtjev.
21. Premda nije od odlučnog značaja, a uzimajući u obzir gore izneseno, valja uzgred pridodati da tužitelj u smislu čl. 70. st. 1. ZOGO-a ne dokazuje niti da je tuženik vlasnik nekretnine na području pružanja usluge, odnosno korisnik nekretnine na kojeg je vlasnik ugovorom prenio obvezu plaćanja i o tome obavijestio davatelja usluge odnosno stvarni korisnik nekretnine. Naime, u prilog navedenom tužitelj dostavlja isključivo izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 60 spisa), a iz kojeg se može isključivo utvrditi da je vlasnik nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje trgovačko društvo B2 Kapital d.o.o. te da je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba prijenosa prava vlasništva radi osiguranja tražbine, i to sa imena ovdje tuženika.
22. Na koncu, valja naglasiti da se iz ispisa kartice kupaca ne može nikako, po stajalištu ovog suda, nedvojbenom utvrditi osnova potraživanja tužitelja, odnosno navodna činjenica da bi isti bio korisnikom usluga tužitelja s kojim je on sklopio ugovor. Naime, radi se o dokaznom sredstvu koje je izrađeno od strane samog tužitelja, zbog čega se njegova vjerodostojnost ne može smatrati neupitnom, a u svakom slučaju ne predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. ZPP-a. Kako bi uspio u ovome postupku tužitelj je trebao dostaviti dokaz o sklapanju ugovora o korištenju javne usluge u smislu čl. 78. st. 1. ZOGO-a, te na taj način potkrijepiti svoje navode, a što nije učinio. 23. Stoga, kako je tužitelj propustio dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, te odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a.
Varaždin, 15. siječnja 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.
Dostaviti:
1. tužitelj – po punomoćnicima iz OD Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina 2. tuženik – TD, [adresa]
