Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1510/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nedi Janus, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2117/2021-59 od 3. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2117/2021-59 od 3. listopada 2024.:

- u točci I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.318,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.256,29 EUR teku od 19. kolovoza 2021. do isplate, a na iznos od 1.061,78 EUR od 6. travnja 2023. do isplate i

- u točkama II. i III. izreke.

II. Djelomično se preinačuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2117/2021-59 od 3. listopada 2024. u dijelu kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.1061,78 EUR teku od 19. kolovoza 2021. do 5. travnja 2023. te se zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.061,78 EUR tekućih od 19. kolovoza 2021. do 5. travnja 2023. odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

IV. Točka IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2117/2021-59 od 3. listopada 2024. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.318,07 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2021. do isplate (točka I. izreke) i 111,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2024. do isplate (točka II. izreke) te mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.774,30 EUR sa zateznim kamatama od 3. listopada 2024. do isplate (točka III. izreke). Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 132,25 EUR sa zateznim kamatama odbijen je točkom IV. izreke.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete uzrokovane udarcem u glavu koji mu je zadao tuženik 2. ožujka 2020.

6. Pregledom isprava, medicinskim vještačenjem, saslušanjem stranaka, svjedoka i vještaka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj ozlijeđen u štetnom događaju kada ga je tuženik udario šakom u predjelu lijeve strane lica

- da je tužitelj tom prilikom zadobio prijelom lijeve strane donje čeljusti i natučenje čeonog dijela glave

- da je tuženik, kao mlađi punoljetnik, zbog toga kazneno prijavljen za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019.)

- da je zbog toga što je u roku od deset mjeseci ispunio posebnu obvezu uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u Savjetovalištu za djecu, mlade i roditelje Doma za odgoj djecu i mladeži u Zadru, rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zadru poslovni broj KPmp-DO-145/2020 od 26. svibnja 2021. na temelju članka 72. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/3019., dalje: ZSM) odlučeno da nema osnove za vođenje kaznenog postupka jer da vođenje kaznenog postupka prema tuženiku ne bi bilo svrsishodno

- da je prijelom lijeve strane donje čeljusti liječen kirurški te je tužitelju tom prilikom učinjena repozicija i osteosinteza donje čeljusti s dvije mini pločice i vijcima

- da je uslijed zadobivenih ozljeda povrijeđeno tužiteljevo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpio je fizičke bolove (jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenizteta deset dana i slabijeg intenziteta mjesec dana) i strah (oscilirajućeg jako do umjerenog intenziteta do tri dana, srednjeg intenziteta do pet dana, slabijeg oscilirajućeg intenziteta do tri tjedna) trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su mu životnu aktivnost za 3% te mu je bila potrebna tuđa pomoć tri sata dnevno tijekom dva tjedna (ukupno 42 sata)

- da je liječenje tužitelja završilo 20. travnja 2020. te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. kolovoza 2021.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je isključivi uzrok nastanka štetnog događaja i štete koju je tužitelj pretrpio zbog prijeloma lijeve strane donje čeljusti i natučenja čeonog dijela glave udarac koji mu je 2. ožujka 2020. zadao tuženik pa je tužbeni zahtjev prihvaćen uz primjenu članka 1045. stavka 1., 1046. i 19. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO).

8. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Suprotno tvrdnjama tuženika, pobijana presuda sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa pobijana presuda nema nedostataka na koje se tuženik poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega). Zbog toga nije ostvarena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se zbog nejasnoća i proturječnosti određeno poziva tuženik to tim više što u žalbi ne navodi o kojim je proturječnostima i nejasnoćama riječ.

9.2. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno poziva tuženik kada u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije iznio razloge zbog kojih je utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja na način da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed tuženikova udarca iako je tuženik još u odgovoru na tužbu tvrdio da je tužitelj pao jer se u učionici s većim brojem stolova i stolica kretao uz pomoć štaka zbog (ranije) slomljene noge i i zbog longete na ruci. To stoga što je dinamika štetnog događaja (točka 21. obrazloženja pobijane odluke) utvrđena saslušanjem stranaka i svjedoka očevidaca (točke 7., 8., 9. i 10. obrazloženja pobijane odluke). Netočni su žalbeni navodi o tome da svjedoci nisu vidjeli štetni događaj. To stoga što drukčije proizlazi iz iskaza svjedoka KM i TM koji su vidjeli događaj koji se odvio u predavaonicu Poslovnog veleučilišta u Zagrebu. Pritom je za odgovoriti žalitelju da su navodi odgovora na tužbu o navodnom padu tužitelja preko stolova i stolica zbog njegova otežanog kretanja uslijed ranije zadobivenih ozljeda noge i ruke proturječni iskazu samog tuženika koji je pred sudom iskazao da je tužitelj pao nakon što ga je on (tuženik) udario desnom rukom u glavu.

9.3. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno poziva tuženik kada u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije iznio razloge zbog kojih nije utvrdio doprinos tuženika nastanku štetnog događaja. To zato što tuženik tijekom postupka nije iznio odlučnih tvrdnji o tome da bi tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i način odlučivanja o tužbenim zahtjevima (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima izražava shvaćanje da je u postupku trebalo drukčije utvrditi činjenice) te ujedno sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da tuženik nije isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori o suodgovornosti tužitelja ocijenjeni neosnovanima ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

9.3.1. Žalbene tvrdnje o tome da bi tužitelj u trenutku kada ga je tuženik udario u glavu ili neposredno prije toga „zadirkivao“ tuženika nemaju uporišta u provedenim dokazima, a „zadirkivanje“ i inače nema značaj doprinosa nastanku štete uslijed prijeloma čeljusti. Tvrdnje o navodnom napadu na tuženika ne mogu se prihvatiti imajući na umu iskaze svjedoka KM i stranaka iz kojih proizlazi da je tuženik taj koji je opetovano nasrtao na tužitelja najprije ispred zgrade, a potom slijedeći ga i napadajući u prostorijama WC-a, na stubištu i potom u predavaonici u kojoj se dogodio štetni događaj. Osim toga, iz iskaza samog tuženika ne proizlazi da ga je u predavaonici u kojoj se dogodio štetni događaj tužitelj prethodno napao. Te su tvrdnje to manje vjerodostojne imajući na umu da je, kako pravilno tuženik navodi u žalbi, tužitelj tom prilikom imao nogu u gipsu, ruku u longeti te se kretao pomoću štaka (zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi).

10. Potvrda liječnika obiteljske medicine iz koje proizlazi da tužitelj prije nastanka štetnog događaja nije imao sličnih ozljeda prijeloma čeljusti (što tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio) pročitana je na glavnoj raspravi 2. listopada 2024. na kojoj je tuženik bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik. S obzirom na to da je tom prilikom upoznat sa sadržajem te isprave te mu je bilo omogućeno izjasniti se o tome i osporiti je, koju priliku tuženik nije iskoristio, neosnovano tuženik tvrdi da mu je zbog toga što mu ta isprava nije dostavljena bilo onemogućeno da se o istoj očituje čime sadržajno upućuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

11. S obzirom na to da iz liječničkih isprava koje su u spisu te provedenog medicinskog vještačenja po vještaku specijalisti maksilofacijalne kirurgije i specijalisti psihijatrije proizlazi da je tužitelj zbog zadobivenog udarca koji mu je zadao tuženik zadobio ozljedu prijeloma donje čeljusti, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja, zbog toga što na okolnost uzročne veze između štetne radnje tuženika i nastale ozljede, nije provodio daljnje dokaze (kombiniranim vještačenjem koje stranke nisu predlagale) pogrešno utvrdio činjenicu da je tužitelju kao posljedica udarca tuženika desnom rukom u predjelu lijeve strane lica slomljena donja čeljust. Zbog toga je neosnovan žalbeni razlog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Sud prvog stupnja je na pravilno utvrđene činjenice (vidjeti točku 6. ovog obrazloženja) pravilno primijenio materijalno pravo iz članaka 1045. stavka 1., 1046. i članka 1095. stavku 1. ZOO-a kada je tuženiku naložio naknaditi tužitelju neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu kao posljedice ozljeđivanja tužitelja za koje je odgovoran. Pritom na odgovornost tuženika iz članka 1045. stavka 1. ZOO-a ne utječe činjenica da protiv tuženika nije pokrenut kazneni postupak. Neosnovane su žalbe tvrdnje tuženika da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja jer da jest „zasigurno ODO ne bi odustao od progona već bi inzistirao na osuđujućoj presudi“. To stoga što iz državnoodvjetničke odluke koja je u spisu proizlazi da je odluka o neprovođenju kaznenog postupka donesena u skladu s posebnim propisom (ZSM-om) imajući na umu da je tuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik kao i činjenicu da njegove osobne i obiteljske prilike kao i spremnost da ispuni posebne obveze (uključivanja u psihosocijalni tretman) čine vođenje kaznenog postupka nesvrsishodnim. S obzirom na to da se takva odluka u skladu s člankom 71. stavkom 1. ZSM-a donosi iako postoji osnovana sumnja da je mlađi punoljetnik počinio kazneno djelo, tvrdnje tuženika da ta odluka ima značaj toga da tužitelj nije u građanskopravnom smislu (članak 1045. stavak 1. ZOO-a) odgovoran za štetni događaj ne može se prihvatiti.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 230. stavka 1. ZOO-a kad je odbio prigovor zastare. Trogodišnji zastarni rok počeo je teći 21. travnja 2020. kad je tužitelj, po završetku liječenja, saznao za štetu. Zbog toga je tužba koja je za naknadu štete podnesena 19. kolovoza 2021. podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

13.1. Pritom, s obzirom na to da je riječ o nepravoj preinaci jer je tužitelj 5. travnja 2023., nakon provođenja medicinskih vještačenja, povećao postojeći zahtjev iz iste činjenične i pravne osnove, zastara se prekida već podnošenjem tužbe odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takvo je i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. na koje se sud prvog stupnja pravilno pozvao u pobijanoj odluci jer je riječ o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

14. Neosnovano žalitelj prigovara dosuđenoj visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu koja je odmjerena uz uvažavanje odlučnih okolnosti iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a kao i dosuđenoj visini naknade nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je odmjerena uz pravilnu primjenu članka 223. ZPP-a. Dosuđen iznos pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u cijelosti su u skladu s primjenjivim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 15. lipnja 2020.

14.1 Neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužitelju dosudio naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu jer da je tužitelj bio u bolnici te da mu je tu pomoć pružalo medicinsko osoblje. Iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste maksilofacijalne kirurgije proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna tri sata dnevno tijekom dva tjedna i to za pripremu adekvatne hrane. Iz liječničkih isprava koje su u spisu proizlazi da je tužitelj u bolnicu zaprimljen 2. ožujka 2020., operiran je 4. ožujka 2020. te je otpušten 6. ožujka 2020. Preporučeno mu je konzumirati meku i kašastu hranu. Na kontroli specijaliste 13. ožujka 2020. preporučeno mu je nastaviti s inicijalnim preporukama meke i kašaste hrane dok mu je (tek) na kontroli 20. travnja 2020. (mjesec i pol dana nakon otpusta iz bolnice) preporučeno postupno početi s normalnom prehranom. S obzirom na to da iz navedenih dokaza proizlazi da je tužitelj trebao pomoć druge osobe za pripremu adekvatne hrane dva tjedna nakon otpusta iz bolnice, pravilno je primijenjena odredba članka 1095. stavka 1. ZOO-a kada je tužitelju za tu tuđu pomoć dosuđena nenovčana imovinska šteta za tuđu pomoć koju mu je, prema iskazu tužitelja, pružala teta pa se žalbeni razlozi o tome da nema dokaza o tome tko je tu tuđu pomoć pružio neosnovani.

15. Odluka o zateznim kamatama na nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 111,30 EUR temelji na pravilnoj primjeni članka 1089. stavka 2. ZOO-a.

15.1. Odluka o zateznim kamata na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na iznos od 2.256,29 EUR od dana podnošenja tužbe (19. kolovoza 2021.) temelji se na pravilnoj primjeni članka 1103. ZOO-a.

15.2. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 1103. ZOO-a kada je tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.061,78 EUR dosudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

15.2.1. Tužitelj je tužbom zahtijevao naknadu štete u iznosu od 17.000,00 kn /2.256,29 EUR/[1] . Podneskom od 5. travnja 2023. tužitelj je preinačio tužbu povećavši zahtjev za naknadu neimovinske štete na iznos od 3.450,13 EUR. S obzirom na to da zatezne kamate na neimovinsku štetu u skladu s člankom 1103. ZOO-a teku od dana podnošenja zahtjeva, kao i na činjenicu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka (primjerice Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023. i Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.), izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja je na onaj dio prihvaćenog tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete koji je postavljen nakon preinake tužbe 5. travnja 2023. (3.318,07 EUR – 2.256,29 EUR = 1.061,78 EUR) trebao dosuditi zakonske zatezne kamate od 6. travnja 2023. Zbog toga je u tom dijelu uz primjenu članka 370. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 1.061,78 EUR teku od 21. kolovoza 2021. do 5. travnja 2023. S obzirom na to da u preostalom dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. prvostupanjske presude.

16. Iako tuženik u žalbi općenito prigovara dosuđenoj visini troškova postupka navodeći da se tužitelj u svojim radnjama ponavljao te da je sadržaj podnesaka mogao iznijeti na raspravi, a da se na raspravi nije raspravljalo u meritumu, iz tih se žalbenih razloga ne može razabrati o kojim je ponavljajućim radnjama, podnescima ili raspravama riječ. S obzirom na to da drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 155. ZPP-a po službenoj dužnosti, niti su u donošenju odluke o troškovima postupka počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti odbijena je žalba tuženika i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke prvostupanjske presude (primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a). Pritom činjenica da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena u neznatnom dijelu (dio sporednog zahtjeva za kamatama) u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi ne utječe na obvezu tuženika da tužitelju naknadi sve troškove postupka u skladu s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

17. Tuženik koji je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu (dijelu sporednog zahtjeva za kamatama) u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi žalbenog postupka odbijen je sa zahtjevom za naknadu tih troškova.

18. Točka IV. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer