Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž R-185/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Željko Zrno, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika GRADSKI PRIJEVOZ PUTNIKA d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329, zastupanog po punomoćniku Borisu Guljašu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i priznanja prava iz radnog odnosa, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-102/2022-10 od 7. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-102/2022-10 od 7. studenog 2024. i tužba se odbacuje.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove postupka od 900,00 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđeno da je odluka tuženika urbroj: 01/108/2022 – SJM od 6. travnja 2022. nezakonita i nedopuštena. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto vozača autobusa i tramvaja i priznati mu sva prava iz radnog odnosa. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 625,00 EUR sa zateznim kamatama od 7. studenog 2024. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužba odbaci (pravilno: da se ukine i odbaci tužba) ili da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava tužbe od 250,00 EUR.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom odluke tuženika od 6. travnja 2022. kojom je tužitelj, koji kod tuženika na temelju zaključenog ugovora o radu obavlja poslove vozača autobusa i tramvaja, za razdoblje od 3 mjeseca privremeno raspoređen na obavljanje poslova čistača bez izmijene zaključenog ugovora o radu, ali uz isplatu plaće radnog mjesta čistača kumuliran sa zahtjevom za obvezivanje tuženika vratiti ga na poslove radnog mjesta vozača autobusa i tramvaja uz priznanje svih prava iz radnog odnosa.
6. U žalbenoj je fazi postupka sporno je li tužitelj pravovremeno zatražio zaštitu svog prava za koje tvrdi da je povrijeđeno odlukom tuženika od 6. travnja 2022., a sve u smislu odredbi članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017. i 98/2019., dalje: ZOR) prema kojima: (stavak 1.) „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.“, (stavak 2.) „Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom“ i (stavak 3.) „Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.“
6.1. To stoga što je sporan dan od kojeg treba računati rok iz odredbe članka 133. stavka 1. ZOR-a u kojem je tužitelj trebao tražiti zaštitu prava za koje tvrdi da je spornom odlukom povrijeđeno. Riječ je o prekluzivnom roku protekom kojeg tužitelj gubi pravo na sudsku zaštitu.
7. Na temelju isprava koje su u spisu te saslušanjem tužitelja i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa i tramvaja
- da je odlukom urbroj: 01/108/2022 – SJM od 6. travnja 2022. tuženik privremeno rasporedio tužitelja na obavljanje radnog mjesta čistača za razdoblje od tri mjeseca te da mu je u tom razdoblju, bez izmjene zaključenog ugovora o radu, isplaćivana plaća radnog mjesta čistaća
- da je ta odluka donesena na temelju članka 7. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 17. siječnja 2019. s obzirom na to da se tuženik (javnom objavom osobnih podataka drugih radnika tuženika na svojem Facebook profilu) nesavjesno ponašao i kršio radne obveze
- da je sadržaj pobijane odluke usmeno priopćen tužitelju 7. travnja 2022. kojom prilikom je tužitelj odbio preuzeti odluku
- da je ta odluka dostavljena tužitelju preporučenom poštanskom pošiljkom 12. travnja 2022.
- da je tužitelj u odnosu na tu odluku zahtjev za zaštitu prava kojim je zahtijevao stavljanje te odluke izvan snage i priznanje svih prava po osnovi sklopljenog ugovora o radu podnio putem preporučene poštanske pošiljke 25. travnja 2022. koju je tuženik primio 26. travnja 2022.
- da je tuženik taj zahtjev odlukom od 5. svibnja 2022. odbacio kao nepravovremen - da je tijekom postupka isteklo vrijeme za koje je pobijanom odlukom tužitelj privremeno raspoređen na radno mjesto čistača te da je vraćen na radno mjesto vozača autobusa i tramvaja.
8. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je primjenjujući članak 146. stavke 4. i 5. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 17. siječnja 2019. ocijenio da je tuženik pogriješio kada je spornu odluku dostavio tužitelju preporučenom poštanskom pošiljkom. Zbog toga ocjenjuje da je zahtjev za zaštitu prava podnesen tuženiku 25. travnja 2022. pravovremen pa tužbu kojom se zahtijeva sudska zaštita ocjenjuje dopuštenom. Osim toga, prvostupanjski sud podnesenu tužbu smatra dopuštenom uz primjenu članka 133. stavka 3. ZOR-a, jer ocjenjuje da zahtjev za priznanje prava iz radnog odnosa podrazumijeva isplatu razlike plaće njegova radnog mjesta vozača autobusa i tramvaja i (manje) isplaćene plaće čistača.
9. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno.
10. Prema članku 133. stavku 1. ZOR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.
10.1. U postupku je utvrđeno da je tužitelj 7. travnja 2022. pozvan u poslovne prostorije tuženika u kojem mu je svjedokinja HTP, pravnica zaposlena kod tuženika, pročitala izreku pobijane odluke i iznijela razloge njezina donošenja. Razloge donošenja odluke istom mu je prilikom dodatno obrazložio i svjedok LT, u to vrijeme zaposlen na radnom mjestu voditelja pravnih i općih poslova tuženika. Također je utvrđeno da je tuženik tom prilikom odbio potpisati primitak te odluke i preuzeti je jer se prethodno želio savjetovati s odvjetnikom.
10.2. Imajući na umu navedena utvrđenja, očito je da je tužitelj za odluku tuženika od 6. travnja 2022. saznao (već) 7. travnja 2022. kada su mu sadržaj te odluke i razlozi njezina donošenja izneseni u razgovoru sa svjedocima LTP i LT. Pritom činjenica da je tom prilikom odbio potpisati primitak te odluke i preuzeti je nije odlučna. Ako je smatrao da je tom odlukom povrijeđen u svom pravu iz radnog odnosa, trebao je, kako bi zadržao pravo i na sudsku zaštitu, zatražiti zaštitu svog prava u odnosu na tu tada mu priopćenu odluku o privremenom premještaju na radno mjesto čistača u roku iz članka 133. stavka 1. ZOR-a i tek potom, uz pretpostavke i u roku iz članka 133. stavka 2. ZOR-a, zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
10.3. Tužitelj nije postupio na navedeni način te je zahtjev za zaštitu prava radi utvrđenja pobijane odluke nedopuštenom podnio (tek) 25. travnja 2022., po proteku roku iz članka 133. stavka 1. ZOR-a.
10.4. Imajući na umu da u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOR-a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. toga članka, pravilno tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 133. stavak 1. i 3. ZOR-a kada nije odbacio tužbu kao nedopuštenu. Zbog toga je odlučujući o tužbi koja je nedopuštena jer nije proveden ZOR-om propisan postupak ostvarivanja prava, sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a na koju ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 369. stavka 2. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i odbačena je tužba.
10.5. Tako i revizijski sud u primjerice u odlukama Rev 1124/2022 od 10. listopada 2023., Revr 177/2017 od 19. rujna 2017., Revr-206/2013 od 18. travnja 2013., Revr- 780/2011 od 17. siječnja 2012. i dr.
11. S obzirom na to da je tužitelj u smislu članka 133. stavka 1. ZOR-a saznao za povredu prava iz radnog odnosa kada mu je 7. travnja 2022. priopćen sadržaj odluke poslodavca o privremenom premještaju na obavljanje poslova čistača, neodlučan je trenutak kada mu je ona dostavljena u pisanom obliku pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 133. stavak 1. ZOR-a kada je za početak tijeka roka iz tog propisa odlučnim ocijenio trenutak i način na koji je dostava pisane odluke učinjena ili trebala biti učinjena uz primjenu mjerodavnih odredbi Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 17. siječnja 2019. kako ih tumači prvostupanjski sud.
11.1. Suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja predmet spora nije naknada štete niti novčano potraživanje iz radnog odnosa pa tuženik u žalbi osnovano tvrdi da je taj sud pogrešno primijenio pravo iz članka 133. stavka 3. ZOR-a kada je u točci 22. obrazloženja pobijane odluke ocijenio da je predmetna tužba dopuštena jer da je riječ o isplati razlike plaće.
12. Odlučujući o troškovima cijelog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP) tuženiku je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) dosuđena naknada troškova jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 7/2 i Tbr. 46. OT-a) i naknada troškova sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10/2 i Tbr. 46. OT-a).
U Varaždinu 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
