P-651/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB: 84397956623 protiv tuženika: Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, Podružnica Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja UB i punomoćnika tuženika UBI, objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju u korist državnog proračuna RH [broj bankovnog računa], model 26, pozivom na broj 5908-19-19- 03354751581 iznos od 11.580,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. 11. 2020. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. stavak 2. ZOO-a."
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je presudom ovog suda od 24. 1. 1994. osiguranik tuženika, vozač osobnog automobila Opel kadet reg. oznake [registarska oznaka] proglašen krivim jer je vozeći nedozvoljenom brzinom od 86km/g prošao kroz raskrižje dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo te naletio na osobni automobil Fiat 132 reg ozn. ST-363BH kojim je upravljao FB, koji je pri tom zadobio teške tjelesne ozljede. Rješenjem HZMO Područne službe u Splitu broj 75118 od 23.9.. 1999. oštećeniku FB da je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 1. 1. 1999. Isplatom invalidske mirovine tužitelju da nastaje šteta dok ta isplata traje. Tuženik da je temeljem odštetnih zahtjeva za određena vremenska razdoblja podmirivao tužitelju razmjerni iznos isplaćene mirovine, a ne stvarnu štetu pa da je tako tužitelju u sudskom postupku vođenim pred Trgovačkim sudom u Splitu za razdoblje od 1. 4. 2014. do 31. 10. 2015. pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu broj P.570/16 od 5. 12. 2017. dosuđena razlika između razmjernog iznosa kojeg je tuženik uplatio po odštetnom zahtjevu i stvarne štete, a presudom Trgovačkog suda broj P-451/18 od 13. 12. 2019. da je obuhvaćena isplata za razdoblje od 1. 11. 2015. do 31. 5. 2018. Tužitelj da je 2. 11. 2020. uputio tuženiku odštetni zahtjev kojim potražuje daljnju naknadu štete za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2020. u svoti od 44.540,88 kn, dok je tuženik podmirio razmjerni iznos od 32.960,25 kn, pa predmetnom tužbom, pozivom na odredbu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj potražuje razliku od 11.580,63 kn.
2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti iz razloga što se po njegovom mišljenju na predmetno potraživanje ima primjenjivati zakon koji je vrijedio u vrijeme nastanka štete, pritom se poziva na odluku VSRH Revx 388/18. Nadalje, u konkretnom slučaju da se radi o razdoblju od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2020., te bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, prema kojem se stvarnom štetom smatraju pored navedenog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Razmjerni iznos mirovine da se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju da je tuženik isplatio razmjerni iznos mirovine za utuženo razdoblje, te da tužitelj neosnovano potražuje isplatu razlike.
3.Presudom ovog suda P-68/21 usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te naloženo tuženiku da isplati tužitelju traženi iznos od 11.580,63 kn s zakonskim zateznim kamatama od 24.11.2020. Odlučujući po žalbi tuženika, Županijski sud u Vukovaru rješenjem broj Gž-140/2022-4 od 13.2.2024. ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja HZMO Područna služba u Splitu broj 075116 od 23. 9. 1999., presude ovog suda IK-222/93 od 24. 1. 1994., presude Županijskog suda u Splitu Kž-118/94 od 20. 4. 94., pismena tužitelja dostavljena tuženiku od 3. 11. 2020., obavijesti o likvidaciji tuženika od 15. 12. 2020. s povratnicom, obračuna isplate tužitelja od 20. 10. 2020., presude Trgovačkog suda u Splitu 26P-570/16 od 5. 12. 2017., presude Trgovačkog suda u Splitu P-541/17 od 13. 12. 2017., presude VTSRH Pž-1245/18 od 16. 10. 2019..
5.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 11.580,63 kn na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2020.
7.U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako je rješenjem HZMO Područna služba u Splitu broj 07116 od 23. 9. 99. osiguraniku tužitelja FB počev od 1. 1. 99. određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 438,28 kn mjesečno,
- kako je za štetni događaj u kojemu je osiguranik tužitelja FB pretrpio tjelesne ozljede, zbog čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, odgovoran osiguranik tuženika, što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda IK-222/93 od 24. 1. 94.,
- kako je presudama Trgovačkog suda u Splitu P-570/16 od 5. 12. 2017. i P- 451/18 od 13. 12. 2019. tužitelju po istom činjeničnom i pravnom osnovu dosuđena razlika za razdoblje od 17. 12. 2015. do 31. 5. 2018.,
- kako se tužitelj obratio tuženiku 3. 11. 2020. s daljnjim odštetnim zahtjevom na iznos od 44.540,88 kn za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2020., dostavljajući tabelarni ispis izvršenih isplata,
- kako je tuženik postupajući po naprijed navedenom odštetnom zahtjevu tužitelja od 3. 11. 2020., 2. 12. 2020. izvršio isplatu iznosa od 32.960,25 HRK, te je ostala neisplaćena razlika u iznosu od 11.580,63 kn, koja predstavlja predmetni tužbeni zahtjev.
8.U predmetnom postupku sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno primjenjuje li se na konkretni slučaj odredba čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine br. 157/13., 157/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18, 62/18. 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.,) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.). S obzirom da je drugostupanjski sud, Županijski sud u Vukovaru u svojoj odluci Gž-140/22 zauzeo stav da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je o odgovornosti za štetu odlučio temeljem čl. 161. ZMO-a, ovaj sud prihvaća stav iznesen u istoj odluci i odlukama VSRH Rev-x 388/18, Rev 5292/19, Rev 206/22 i Rev 12/22, prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovine, u konkretnom slučaju odredba čl. 27. ZOOP-a, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode).
9.Prema uputi drugostupanjskog suda, sud je u nastavku postupka primjenom materijalnog prava iz čl. 27. ZOOP-u trebao utvrditi postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu odredbe stavka 1. istog članka, koja bi u konkretnom slučaju predstavljala razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja, određen u smislu odredbe stavka 3. istog članka, odnosno postoji li razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi bio isplaćen kad bi razlog priznanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj od 27.11.1992. za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženika.
10. Radi naprijed navedenog, sud je pozvao tužitelja da predloži dokaze u pogledu visine tužbenog zahtjeva, no tužitelj u datom roku nije postupio sukladno traženju suda, već je i dalje ustrajao u stavu da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOOP.
11. Kako tužitelj nije postupio sukladno traženju suda, to u konkretnom slučaju nije utvrđeno postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu odredbe članka 27 . stavak 1. i 3. ZOOP, niti je utvrđena visina štete, a teret dokaza bio je na tužitelju, pa s obzirom da tužitelj nije dokazao visinu štete koju trpi, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
U Splitu, 15. siječnja 2025.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- u spis