REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-4175/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja NE (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrstić, odvjetnik u Rijeci, protiv I tuženice LE (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipica Jakić, odvjetnik u Zagrebu, II tuženika VE (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, i III tuženika DE (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Ležaić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja oporuke ništavom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. prosinca 2024. godine u prisutnosti I i II tuženika osobno i punomoćnika stranaka, dana 15. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Utvrđuje se da je ništava pisana oporuka ostaviteljice PE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pred svjedocima SE i ČE, proglašena dana 05.11.2020. godine u Zagrebu, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženicima solidarno tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.807,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (15.1.24.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je rješenjem ovog suda upućen na pokretanja ove parnice protiv tuženika, kao oporučnih nasljednika iza pokojne PE i to zbog proglašenja ništavom oporuke sačinjene dana 31.03.2017, a proglašene dana 05.11.2020. godine. Tužitelj tvrdi da potpis na oporuci ne pripada ostaviteljice i da svjedoci oporuke nisu bili istodobno prisutni prilikom izjavljivanja i potpisivanja oporuke. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom.

2. Svi tuženici u odgovoru na tužbu ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelju i tvrde da se radilo o valjanom oporučnom raspolaganju pokojne PE pa predlažu zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda broj O- 5354/20, u oporuku, rješenje, nalaz i mišljenje vještaka, proveden je dokaz grafološkim vještačenjem i saslušani su svjedoci SE i ČE.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Uvidom u spis ovoga suda broj O-5354/20 utvrđeno je da se u istome vodio ostavinski postupak iza pokojne PE i da je ovdje tužitelj pravomoćnim rješenjem donesenim dana 20.7.2021. godine upućen na pokretanje ove parnice, protiv ovdje tuženika, a radi osporavanja pisane oporuke ostaviteljice pred svjedocima dana 31.3.2017,a proglašene dana 5.11.2020. godine.

4.1. Pravomoćnošću rješenja (4.) tužitelj je dobio aktivnu legitimaciju na podnošenje ove tužbe pa sud o prigovorima tuženika da isti ne bi bio ili nije zakonski nasljednik iza pokojne PE uopće nije odlučivao niti je na okolnost je i ili nije zakonski nasljednik provodio dokazni postupak.

5. Iza pokojne PE proglašenja je oporuka uvidom u koju sud utvrđuje da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima za čiju valjanost je potrebno da su ispunjeni uvjeti iz čl. 31. st. 1 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03 - u daljnjem tekstu ZN). Naime, radi se o tekstu oporuke koja je pisana mehaničkim sredstvom, opskrbljena potpisom ostaviteljice i dva svjedoka dana 31.03.2017. godine.

5.1. Prema citiranom čl. 31. st. 1 ZN-a, a da bi pisana oporuke pred svjedocima bila pravno valjana, potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti:

- da oporučitelj zna i može čitati i pisati;

- da oporučitelj za ispravu (bez obzira tko ju je sastavio) izjavi pred dva istodobno naznačena svjedoka da je to njegova oporuka;

- da istu ispravu pred dva svjedoka potpiše,

a čl. 31. st. 2 ZN-a traži da se i svjedoci potpišu na samoj oporuci.

5.2. Izostanak samo jednog i to bilo kojeg uvjeta iz 5.1. čini oporuku pravno nevaljanom, jer su svi zajedno, jednako, bitni.

6. Provedenim grafološkim vještačenjem po vještaku Ljerki Zdunić utvrđeno je da skriptor spornog potpisa oporučiteljice PE, koji se nalazi na oporuci sastavljenoj dana 31.3.2017. godine nije sada pokojna PE.

6.1. U pisanom nalazu i mišljenju i u usmenom očitovanju, a i na prigovore tuženika, vještakinja je objasnila na koji je način došlo do mišljenja. Analiza je obuhvaćala nesporne potpise u razdoblju od 2002. do 2019. godine, koji je bio odgovarajući i omogućio vještaku davanje sigurnog mišljenja. U nespornim potpisima utvrđeno je da je tijekom godina došlo do propadanja rukopisa oporučiteljice, međutim, navika potpisivanja ostala je nepromijenjena i svi su potpisi u razdoblju od 17 godina ispisani u istoj grafijskoj formi, uz uočavanje sitnih prirodnih varijacija unutar strukture potpisa. Pritom vještak ističe da bez obzira koliko slabi stupanj ispisanosti rukopisa neka osobe i bez obzira koliko je propao nečiji rukopis on uvijek sadrži prirodnost i spontanost pisanja. Čak i potpis oporučiteljice u fotokopiji iz knjige ovjere kod javnog bilježnika, iako je kopija lošije kvalitete, je pisan prirodno i spontano, sve i da je nastao u neprirodnom položaju.

6.2. Kada vještak govori o sitnim varijacijama tada misli o prirodnim varijacijama, a ne o odstupanjima, a spontanost pisanja znači da se ne uspoređuje slovo po slovo na oblikovnoj razini već se vrši kompletna analiza.

6.3. Analizom spornog potpisa vještak je utvrdio da je isti pisan sporim i crtanim potezima i pokazuje sve znakove potpisa nastalih krivotvorenjem poznatog uzorka. Naime, krivotvoritelji se kod krivotvorenja potpisa nastoje koncentrirati na oblik slova pokušavajući da ista što više sliče nespornim potpisima, ali pri tome ne mogu imitirati spontanost i prirodnost pisanja koja prati autentične potpise.

6.4. Prirodne varijacije (6.2.) koji su utvrđeni kod nespornih potpisa nisu utvrđeni kod spornih potpisa, jer ne postoji odstupanje nego neprirodnost i crtanost pisanja, na koji način nastaju potpisi krivotvorenosti imitiranjem poznatog uzorka. Sporost i crtanost poteza spornog potpisa vještak je utvrdio i detaljnom stereomikroskopskom analizom.

6.5. Ukoliko određenoj osobi ruka drhti pri pisanju tada se uočavaju znaci premora, tj. podrhtavanje ruke što vještak pri analizi spornog potpisa utvrđuje kao znakove propadanja rukopisa uslijed starosti i/ili bolesti, što je u konkretnom slučaju izostalo tj. nije utvrđeno, jer sporni potpis na oporuci ne sadrži znakove premora, već sporost i crtanost poteza i neprirodnost pisanja.

7. Iz pisanog nalaza i mišljenja utvrđeno je da je vještak analizirajući nesporne i sporan potpis plavim strelicama označio razlike između istih, sličnosti crvenim, a sporost poteza zelenim strelicama.

7.1. Jedina sličnost između spornih potpisa jest nagib cjelokupnog potpisa, a u ostalom dijelu naznačene su plavim strelicama razlike nespornog i spornog materijala. U nespornom materijalu ne nalazi se sporost poteza već se isti nalazi samo u spornom potpisu.

7.2. Nesporni potpisi sadrže vrijedne individualne rukopisne značajke, koje se manifestiraju kroz pozicioniranje dijakritičkog znaka grafema "Š" i kroz način oblikovanja i formiranja inicijalnog grafema imena "D".

8. Zaključno vještak utvrđuje da je utvrdio razlike u spontanosti pisanja, u poziciji dijakritičkog znaka grafema „Š“ (u spornom na vrhu prve grame, u nespornom po sredini), kalibru grafema „Š“-„t“ (u spornom paralelni jednake veličine, a u nespornom nejednakog kalibra), u poziciji prve i druge grame grafema „D“ te u vrhu završnog poteza (u spornom vrh oštri kutni, u nespornim lučni ili uzlazni).

8.1. Utvrđene razlike (6.-7.2.), a koje su konstantne su u grafološkom smislu vrjednije jer proizlaze iz automatskog pokreta ruke, dok je utvrđena sličnost posljedica krivotvorenja potpisa imitiranjem poznatog uzora.

9. Zbog svega utvrđenog (6. -8.1.) vještak je mišljenje dao sigurno mišljenje, dakle da PE nije skriptor spornog potpisa na oporuci.

9.1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen u skladu s pravilima struke. Nadalje, vještak je usmenim saslušanjem objasnio svoje mišljenje, laički opisujući analizu spornog i nespornih potpisa, sličnosti i razlike istih i razloge koji su rezultirali mišljenje (9.).

9.2. Sveobuhvatnost provedenog grafološkog vještačenja, jasnost i obrazloženost tijekom usmenog očitovanja vještaka kod suda nije izazvala sumnju da sačinjeno mišljenje nije u skladu s pravilima struke, upravo suprotno, što rezultira odbijanjem prijedloga tuženika za provođenjem novog grafološkog vještačenja.

10. Dakle, provedenim vještačenjem je utvrđeno da ostaviteljica PE nije vlastoručno potpisala oporuku sastavljenu dana 31.3.2017. godine, a proglašene dana 5.11.2020. godine.

10.1. U okviru dokaznog postupka, a prihvaćanjem dokaznog prijedloga tužitelja iznesenog u skladu s odredbama čl. 7 st.1, čl. 219 i čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), u svrhu utvrđenja odlučne činjenice na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti – pravne nevaljalosti sporne oporuke, a primjenom mjerodavnih odredbi čl. 250, čl. 252, st. 2, čl. 259, čl. 260. i čl. 302. st. 2 ZPP određeno je i provedeno grafološko vještačenje, kojim vještačenjem je utvrđeno da ostaviteljica PE nije potpisala spornu oporuku pred svjedocima od dana 31.3.2017. godine.

10.2. Stoga je tužitelj postupio u skladu s citiranim odredbama ZPP-a (čl. 7 st.1, čl. 219 i čl. 299. ZPP-a), jer je odgovarajućim dokazom - temeljem provedenog vještačenja dokazao činjenicu odlučnu za utvrđenje nevaljalosti sporne oporuke – da pokojna PE nije potpisala navedenu oporuku.

10.3. Time je izostao jedan od kumulativnih uvjeta iz čl. 31. st. 1 ZN-a pa je pisana oporuka pred svjedocima pravno nevaljana (5. -5.2.) zbog čega je zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti.

11. Sud smatra, a imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka, da za odluku o zahtjevu tužitelja nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze, a posebno nije bilo potrebno saslušavati svjedoke oporuke. Naime, sud smatra da svoju odluku u ovom sporu može utemeljiti na ocjeni jedinog dokaza, a koji je karakterističan u ovakvim parnicama, a to su rezultati grafološkog vještačenja, koje rezultate je sud prihvatio u cijelosti.

11.1. Pri tome sud ponavlja, potpis je bitan sastavni dio oporuke i prema tome uvjet njene valjanosti. Bez potpisa se oporuka kao isprava o izjavi posljednje volje ne može smatrati dovršenom i valjanom, a u ovom je postupku utvrđeno da na spornoj oporuci nedostaje potpis ostaviteljice.

12. Međutim, postupajući po odluci Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 1330/2023-2, a kojom je ukinuta ranije presuda u ovoj pravnoj stvari, sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka oporuke, iako sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2 ZPP-a), da bi nakon toga primjenom čl. 8 ZPP-a donio odluku o tužbenom zahtjevu. S tim u vezi ovaj sud ostaje kod utvrđenja da je provođenje grafološkog vještačenja bilo dovoljno da bi se donijela odluka u ovoj pravnoj stvari.

13. Analizirajući iskaze sva svjedoka ovaj sud utvrđuje da je jedan svjedok oporuke, SE, u svojem iskazu detaljno, bez dvojbe, precizno iskazuje o događaju koji se desio prije više od sedam godina i navodi da ga je PE tražila da bude svjedok oporuke i da su se dogovorili da dođu u ured II tuženika negdje u Ilici, da je on došao negdje oko 10,00 sati i da su čekali još jednog svjedoka. Kako se taj nije pojavio, II tuženik je iz susjedne prostorije pozvao jednog svog izvođača radova da bude svjedok. Nastavno svjedok navodi da je oporuke već bila napisana, da je prvo PE na glas rekla da je to njezina oporuka, dva istom sve ostavlja I-III tuženiku, i nakon toga ju je potpisala. Onda je, kako iskazuje svjedok, oporuku na glas pročitao on i potpisao ju te ju je nakon toga na glas pročitao i drugi svjedok oporuke, kojeg nikada prije ni kasnije nije vidio, da bi ju taj svjedok nakon toga potpisao.

13.1. Drugi svjedok oporuke, ČE, iskazuje puno nepreciznije, ali o odlučnim činjenicama puno uvjerljivije nego svjedok SE. Naime, životno je da osoba koja iskazuje o događajima od prije sedam godina ne može iskazivati detaljno i precizno, logično je da na neka pitanja mora odgovoriti na način da se toga ne sjeća. Međutim, baš takav iskaz u svojoj ukupnosti jest uvjerljiviji od iskaza svjedoka koji o događaju koji se desio prije sedam godina iskazuje precizno, zbog čega sud nalazi da je svjedok SE instruiran o načinu svjedočenja u ovoj pravnoj stvari i ne samo da je iskaz prilagođen potrebama potvrđivanja navoda tuženika nego je toliko precizan da ga sud ocjenjuje potpuno neuvjerljivim.

13.2. Odlučna činjenica utvrđena iskazom svjedoka ČE jest ta da pred njim PE, a ni drugi svjedok oporuku nisu potpisali. Svjedok dozvoljava da je oporuku letimično, čak možda i na glas pročitao, sjeća se da je iz teksta vidio da se imovina ostavlja I i II tuženiku i, nije siguran, još jednoj osobi i da je nakon toga on na tekstu oporuke prvo svoje ime naštampao, nakon toga stavio OIB i potpisao se. Svemu tome, a što je trajalo cca 5 minuta, prethodio je njegov dolazak u ured II tuženika koji mu je trebao platiti obavljene sitne popravke, u kojem je zatekao I i II tuženika, jednu stariju gospođu i još neke osobe, negdje 5 do ljudi, upit II tuženika bi li bio svjedok oporuke gospođe na koju je II tuženik pokazao, koja želi ostaviti svoju imovinu. Po potvrdnom odgovoru na upis II tuženika, svjedok je, ako je već navedeno oporuku letimično pročitao, i potpisao, kao je navedeno. Konačno svjedok navodi da, koliko se sjeća, na oporuci su već bili neki potpisi, da, koliko se sjeća, starija gospođa nije ništa rekla, da dok je on potpisivao nitko drugi nije potpisivao, odnosno, kada je njemu oporuka dana na potpis na njoj su već bili potpisi, a čin tih potpisa on nije vidio. Konačno, svjedok se ne sjeća je li barem starija gospođa verbalno potvrdila da je to njezina oporuka, dozvoljava da jest.

13.3. Uspoređujući iskaza dva svjedoka ovaj sud utvrđuje da svjedok ČE zasigurno nije vidio vlastoručno potpisivanje oporuke od strane ostaviteljice i drugog svjedoka. O tome iskazuje bez ikakve ograde i dvojbe, ustraje kod toga da kada je on oporuku potpisao je ista već bila opskrbljena drugim potpisima, a trenutak stavljanja tih potpisa on nije vidio. Dakle, on ne može znati niti nastavno iskazati tko je oporuku koju je on potpisao, potpisao prije njega. U takvom sljedu njegovog iskaza potvrđena je odluka suda kojom iskaza svjedoka SE cijeni neuvjerljivim. Naime, teatralnost o kojoj iskazuje svjedok SE (da prvo na glas oporuku čita i potpisuje PE, nakon toga na glas ju čita i potpisuje on i končano je na glas čita i potpisuje svjedok ČE) jest takva da bi ju svjedok ČE morao upamtiti. Suprotno tome, svjedok se ne sjeća da bi itko u sobi osim onoga što je on razgovarao s II tuženikom rekao. To što svjedok dozvoljava da je starija gospođa možda klimnula i/ili potvrdila riječi II tuženika da je to njezina oporuka, ne utječe na dio njegovog iskaza iz kojeg je nedvojbeno utvrđeno da je izostalo postupanje u skladu s odredbom čl. 31. ZN-a, a koji propisuje da ostavitelj mora oporuku potpisati pred dva svjedoka, a da ju nakon toga moraju potpisati i svjedoci.

13.4. Dakle, iz rezultata postupka nastavno je utvrđeno da potpis za koji tuženici tvrde da je potpis ostaviteljice, nije na oporuke stavljen u prisutnosti dva svjedoka, a što nastavno, posredno, potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg je utvrđeno da pokojna PE nije potpisala navedenu oporuku. Sve, jer jedan svjedok ne može iskazati tko je oporuku potpisao prije njega, jer ju u njegovoj prisutnosti nitko osim njega nije potpisivao.

13.5. Tako provedenim dokazom sporna je oporuka ništava pa oba činjenična navoda tužitelja, jer niti ju je ostaviteljica potpisala, a nije ju ni potpisala pred dva svjedoka. Izostanak samo jednog od uvjeta iz 5.1. oporuku čini ništetnom, a u ovom postupku je utvrđeno da nedostaju čak dva, vlastoručni potpis i potpis koji je stavljen pred dva svjedoka.

14. Sud u smislu odredbe čl. 299. st. 3 ZPP-a ne uzima u obzir kod odluke u ovoj stvari nalaze i mišljena sudskih vještaka za rukopise, Davora Butorca i Davora Ukalovića, koje je kao dokaz I tuženica dostavila uz izjavljenu žalbu na u ovom postupku ranije donesenoj presudi.

14.1. Naime, ovom je sudu po odluci Županijskog suda (12.) dužnost provesti novu glavnu raspravu (čl. 377. st. 1 ZPP-a), a ne novi prethodni postupak, što je sud i učinio.

14.2. Tuženici su već u odgovoru na tužbu osporili navode tužitelja i tvrdili da je spornu oporuku potpisala PE pa nije bilo zapreke da uz odgovor na tužbu tj. sve do zaključenja prethodnog postupka u spis dostave za svoje potrebe zatražene i izrađene nalaze i mišljenja vještaka. U situaciji kada tuženici takve nalaze dostavljaju tek kada provedeno vještačenje unutar ovog sudskog postupka nije povoljno za njih, sud smatra da se ne radi o situaciji propisanoj čl. 299. st. 2 ZPP-a. Naime, tuženici tijekom glavne rasprave mogu predlagati nove dokaze samo ako ih bez svojeg krivnje nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U ovom slučaju ne radi se o tome, jer tuženici ni ne obrazlažu zašto za svoje potrebe pribavljena vještačenja nisu dostavili u spis prije zaključenja prethodnog postupka. Riječ je o tome da tuženici tek kada su utvrdili da "procesno slabo stoje" dostavljaju u spis dokaze, koje su mogli i dostaviti do zaključenja prethodnog postupka.

12. O trošku tužitelja odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a troškovi se odnose na zastupanje tužitelja putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, dva obrazložena podnesak i pristup na tri ročišta po 3.000,00 eura (tbr. 7/1, 8/1, 9/1); za podneska od 23.9.24. (tbr 8/4) 50,00 eura ili ukupno 18.050,00 eura, što je uvećano za 4.512,50 eura PDV-a, 250,00 eura troškova vještačenja; 331,81 eura sudske pristojbe na tužbu i 663,62 eura na ovu presudu.

12.1. Na ukupan trošak u iznosu od 23.807,93 eura kamata teče od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3 ZPP-a), a po stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

12.2. Temeljem čl. 155 ZPP-a ostali troškovi tužitelju nisu priznati.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.svakom od tuženika po pun.