REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-672/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupan po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u OD Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate iznosa od 217,80 EUR, zaključio je glavnu raspravu 16. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Hajdeka, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., te donio i objavio presudu 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 217,80 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 219,91 EUR sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 217,80 eura. U tužbi navodi da je 27. listopada 2023. oštećeno motorno vozilo marke i tipa VW Tiguan, reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo RŠ iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj. Oštećenik RŠ je izvođenje radova popravka gore navedenog vozila povjerio tužitelju, koji je radove popravka napravio stručno i kvalitetno, prema pravilima struke. Za izvršene radove popravka gore navedenog oštećenog vozila, sukladno tuženikovom izvidu štete br. 230510515580/2, tužitelj je oštećenom RŠ izdao račun za popravak br. 412/P1/1 od 11. prosinca 2023. na iznos od 1.619,76 EUR, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, koju je vlasniku oštećenog vozila bio u obvezi naknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj. Temeljem Izjave i Punomoći od dana 14. studenog 2023. oštećeni RŠ je dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, te je tuženik izvršio isplatu iznosa od 1.401,96 EUR na koji je procijenio štetu na vozilu, umjesto iznosa od 1.619,76 EUR koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila. Iz Obrazložene ponude tuženika od dana 11. prosinca 2023. razvidno je kako se utuženi iznos od 217,80 EUR, koji tuženik nije isplatio, odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koju naplaćuje tužitelj. Oštećeni RŠ je umjesto ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja br. 412/P1/1, tužitelju ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje. Na utuženi iznos tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća računa odnosno od dana 17. prosinca 2023. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže sudu da tužitelja odbije uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja te osporava odgovornost za štetu, navodeći da tužitelj za svoje činjenične navode nije dostavio niti predložio nikakve dokaza. Navodi da ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Oštećene osobe (u ovim slučajevima vlasnici oštećenih vozila) su prilikom ostvarivanja prava na naknadu štete dužne pridržavati se općih načela obveznog prava, i to: sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima uspregnuti se od postupaka kojima bi mogli nanijeti štetu; sukladno čl. 10. st. 3 istog Zakona u ostvarivanju svojih prava suzdržati se od postupaka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze naknade štete, a što u ovom slučaju predstavlja odabir sanacije popravka predmetne štete na vozilu u servisu tužitelja sa cijenama sata rada koje su znatno više od tržišnih cijena ostalih neovisnih auto servisa. Tuženik je sukladno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatilo iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO-a. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. U podnesku od 25. rujna 2024. tužitelj se očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: izvid štete (str. 7. spisa), račun A 412/P1/1 (str. 8. spisa), punomoć (str. 9. spisa), ponuda (str. 11. spisa), Izvadak o stanju i prometu (str. 12. spisa), cjenik (str. 13. spisa), Ugovor o ustupu tražbine (str. 14. – 15. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (str. 16. – 19. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Igora Jakoplića (str. 20

– 22. spisa), računi (str. 172. – 175. spisa), te je saslušao svjedoka RŠ.

5. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja GŠ, pribavljanjem zapisnika o očevidu, skice i fotoelaborata, podataka o vlasništvu vozila, te provođenjem prometnog vještačenja jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno budući da je odlučne činjenice sud utvrdio na temelju isprava u spisu (čl. 220. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP).

6. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 217,80 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) koju je obračunao tužitelj u računu broj 412/P1/1 od 11. prosinca 2023. i cijene rada (radnog sata) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

8. Između stranaka nije sporno da je u mirnom postupku tuženik isplatio iznos od 1.401,96 EUR po osnovi naknade štete nastale radi otklanjanja oštećenja na vozilu marke VW Tiguan, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu RŠ iz [adresa], koja su nastala u štetnom događaju 27. listopada 2023. Iz izvatka o stanju i prometu po računu (str. 12. spisa) proizlazi da je tuženik u opisu plaćanja naveo broj 230510515580, dakle, upravo broj tuženikovog izvida štete (str. 7. spisa), kao i broj 412-1-1, odnosno broj računa koji je ispostavio tužitelj. Nesporno je da je po računu broj 412/P1/ ostao nepodmirena iznos od 217,80 eura.

9. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, visina tražbine i tijek zateznih kamata.

10. Uvidom u tužiteljev račun 412/P1/1 od 11. prosinca 2023. (str. 8. spisa) sud je utvrdio da se odnosi na rad na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], VW Tiguan, čija cijena po satu iznosi 33,20 EUR. Račun za popravak je sastavljen temeljem tuženikova izvida štete broj 230510515580/2, te je izdan na vlasnika vozila kao kupca, dok ukupna cijena po tom računu iznosi 1.619,76 EUR.

11. Iz izvida štete broj 230510515580/2 (str. 7. spisa), koji je sastavio tuženik, proizlazi da je u toj ispravi kao oštećenik naveden RŠ iz [adresa], da je kao dan nezgode naveden 27. listopada 2023. te da je kao oštećeno vozilo navedeno upravo vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka], VW Tiguan, dakle, isto vozilo koje je navedeno i u tužiteljevom računu. Nadalje je utvrđeno da su u toj ispravi utvrđena oštećenja na navedenom vozilu, i to dijelovi za zamjenu i za popravak, radno vrijeme popravka, i to limara: 6 sati, čija je cijena 16,00 EUR/1h i lakirera: 7,20 sati, čija cijena je također 16,00 EUR/1h, te je navedeno da potrošni materijal – lakirera iznosi 226,74 EUR. Dakle, u navedenoj ispravi koju je sastavio sam tuženik je sam tuženik već u mirnom postupku potvrdio da se 27. listopada 2023. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka], VW Tiguan u vlasništvu RŠ, te je utvrdio nastala oštećenja na navedenom vozila koja odgovaraju oštećenjima navedenim na računu za popravak na str. 8. spisa.

12. Uvidom u tuženikovu obrazloženu ponudu od 11. prosinca 2023. (str. 11. spisa), koja je upućena RŠ, utvrđeno je da je u toj ispravi tuženik naveo da se odnosi na prometnu nesreću od 27. listopada 2023. i tuženikov izvid štete broj 230510515580. Nadalje je utvrđeno da tom ispravom tuženik obavještava RŠ da tuženikova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna i da je time njegov odštetni zahtjev pravno osnovan, ali da je tuženik procijenio visinu štete na vozilu kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 1.401,96 EUR, dok je u računu veća cijena sata rada u iznosu od 217,80 EUR. 13. Kako iz isprava koje je sastavio tuženik (izvida štete i ponude) proizlazi da se 27. listopada 2023. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo u vlasništvu RŠ koje je tužitelj popravljao, da je sam tuženik učinio nespornom odgovornost za štetu te je procijenio štetu na iznos od 1.401,96 EUR (koji iznos je nesporno i isplaćen), ali je osporio visinu štete u preostalom, u ovom postupku spornom iznosu od 217,80 EUR, to je sud ocijenio da su tuženikove tvrdnje kojima osporava odgovornost za štetu paušalne i da nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Iz Ugovora o ustupu tražbine od 11. prosinca 2023. (str. 14. – 15. spisa; dalje: Ugovor) proizlazi da je taj ugovor sklopljen između RŠ, kao ustupitelja, i tužitelja kao primatelja. U članku 2. Ugovora je utvrđeno da RŠ kao ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku prema (tuženikovom) izvidu štete broj 230510515580/1 po računu broj 412/P1/1, u iznosu od 1.619,76 EUR. U članku 3. Ugovora je utvrđeno da RŠ ustupa tužitelju kao primatelju cjelokupnu svoju tražbinu prema dužniku tako da danom sklapanja toga ugovora tužitelj kao primatelj postaje novi vjerovnik te tražbine, te da na tužitelja kao primatelja prelaze i sva sporedna prava ustupljene tražbine, primjerice prava za dospjele i neplaćene kamate. Kako je osiguranik RŠ ustupio tužitelju tražbinu koja proizlazi iz štetnog događaja od 27. listopada 2023., povodom kojeg je tuženik sastavio Izvid štete broj 230510515580, a tužitelj ispostavio račun za popravak broj 412/P1/1, to je upravo tužitelj kao novi vjerovnik sukladno odredbi čl. 80. st. 1. i čl. 88. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a u vezi s odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a, ovlašten potraživati od tuženika naknadu štete zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15. Iz računa 412/P1/1 od 11. prosinca 2023. proizlazi da je za popravak vozila utrošena ista količina radnih sati koja je navedena i u tuženikovom izvidu štete (str. 7. spisa, rad limara – 6,00; rad lakirera: 7,20), međutim, kako je tuženik osporio cijenu sata rada, to je u ovom postupku sporno ima li tužitelj pravo potraživati od tuženika razliku u cijeni radnog sata koju je obračunao sukladno svom Cjeniku u računu 412/P1/1 i cijene sata radu koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

16. Prema stajalištu ovoga suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim Cjenikom. Stoga, ovaj sud nije proveo prometno vještačenje na okolnost je i se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje po po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. ZPP-a).

17. Kako je svjedok RŠ u svom iskazu iskazao da je nakon štetnog događaja oštećeno motorno vozilo odvezao na popravak tužitelju radi popravka oštećenja na braniku i gepeku, a koji iskaz je sud prihvatio jer je iskazivao životno logično i uvjerljivo, te uzevši u obzir i činjenicu da je cijena sata rada u tužiteljevom računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, sud je utvrdio da neplaćena razlika cijene sata u iznosu od 217,80 EUR u konkretnom slučaju predstavlja štetu u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a koju je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa – obrazložene ponude od 11. prosinca 2023. (str. 11. spisa) proizlazi kako se odnosi na odštetni zahtjev od 27. listopada 2023., dok tužitelj u konkretnom slučaju zahtijeva isplatu zateznih kamata od 17. prosinca 2023., dakle, od kasnijeg datuma. Zbog toga je sud ocijenio osnovanim zahtjev za isplatu zateznih kamata po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa.

19. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP- a.

20. Tužitelju su priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) i obrazloženog podneska od 25. rujna 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 8. studenog 2024. i 16. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT) što iznosi 200,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 219,91 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun. putem eOglasne ploče suda

- tuženiku po pun. putem eOglasne ploče suda