Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-618/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (OIB:94472454976) iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3122/2019-24 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3122/2019-24 od 27. veljače 2023. u toč. I izreke u odnosu na tužiteljici dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu od 929,06 Eur sa zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I/ Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana pa se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.I izreke potvrđuje za pobijani iznos od 459,89 Eur, a djelomično se žalba tuženika uvažava te se odluka o troškovima djelomično preinačava i odbija tužiteljica sa zatraženim troškom u iznosu od 261,46 Eur. II/ Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) isplati iznos od 2.123,56 Eur sa zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate, a s osnova imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 278,71 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Tuženik je istodobno obvezan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.418,14 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Nepobijanom toč. II izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zatražene zatezne kamate za period od 20. prosinca 2019. do 26. veljače 2023., a nepobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 23. svibnja 2022.

2. Opisanu presudu u dijelu tužiteljici dosuđene neimovinske štete preko iznosa od 1.194,50 Eur i u odnosu na odluku o troškovima preko iznosa od 696,79 Eur pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika osnovana je tek u odnosu na dio odluke o troškovima postupka.

4. Naime, prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete obrazlaže utvrđenjem da je tužiteljica dana 25. kolovoza 2019. sudjelovala u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao osiguranik tuženika i u kojoj je tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede kao suputnica na stražnjem sjedalu osobnog vozila drugog sudionika i to trzajnu ozljedu vratne kralješnice te ozljedu trtice uslijed čega da je prema utvrđenju medicinskog vještaka Tomislava Trajbara trpjela fizičke boli jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 5 tjedana, primarni strah da je trpjela kratkotrajno no intenzivno, sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 4 tjedna, dok je tuđu pomoć i njegu iziskivala u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno tijekom 5 tjedana pri čemu je vještak svoja utvrđenja utemeljio na medicinskoj dokumentaciji i osobnom pregledu tužiteljice. Utvrdio je i da je liječenje tužiteljice završeno 25.11.2019.

4.1. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl.19. stav. 2. u vezi čl.1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15 i 29/18) kao i imovinska šteta zbog potrebe tuđe pomoći i njege te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (po kvalifikatornim kriterijima fizičkih boli i straha) temeljem čl.1100. stav.2. ZOO-a u iznosu od 2.123,56 Eur, a za tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe 1095. stav.1. ZOO-a u iznosu od 20,00 kn (2,65 Eur) po satu (ukupno za 105 sati) pri čemu je tužiteljici na neimovinsku štetu dosudio zateznu kamatu od utuženja (sukladno njezinoj dispoziciji) i sukladno odredbi čl.1103. ZOO-a, a na imovinsku štetu od dana presuđenja (sukladno odredbi čl.1089. stav. 2. ZOO).

5. Pobijajući opisanu presudu preko tužiteljici dosuđene neimovinske štete u iznosu od 1.194,50 Eur, dakle za iznos od 929,06 Eur tuženik smatra da u konkretnom slučaju ne postoje nikakve posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu pravične novčane naknade u dosuđenom iznosu te uvodno iznosi zakonski opis žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a navodeći pri tom međutim tek uopćeni zakonski tekst navedenog žalbenog razloga. Ispitivanjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta ovaj sud je, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2. istog Zakona.

6. Nastavno pobijajući opisanu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik smatra da je prvostupanjski sud precijenio opseg i sadržaj po tužiteljici iz predmetne prometne nezgode proizašlih posljedica u odnosu na pretrpljenu neimovinsku štetu, smatrajući i da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Orijentacijskih kriterija iz 2020. godine, jer je predmetni štetni događaj nastao 25.8.2019. zbog čega da je u prosudbi prava i obveza potrebno primijeniti Orijentacijske kriterije (iz 2002.) koji su važili u vrijeme nastanka obveze. Uz to osporava i dosuđeni tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu od podnošenja tužbe godine kao preuranjen, smatrajući da sve dok sudskom odlukom nije razriješeno sporno pitanje da li je osiguratelj dužan naknaditi štetu, te u kojoj visini, osiguratelj ne može biti u zakašnjenju.

7. Odgovarajući na prednje žalbene navode valja poći od jasnih utvrđenja medicinskog vještaka (kojeg tuženik ni u jednom dijelu nije osporio) a koji je na stručan način utvrdio sadržaj, opseg i trajanje po tužiteljici pretrpljenih posljedica proizašlih iz predmetne prometne nezgode a koje je potom prvostupanjski sud pravilno valorizirao priznavši joj pozivom na ranije citirane odredbu čl.1100. ZOO-a koja propisuje tzv. kvalifikatorne kriterije prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete – istu u iznosu od 2.123,56 Eur pri tom imajući u vidu da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu. Naime, odredba čl.1100.stav.1. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema, dok stav. 2. iste obvezuje sud da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ima vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada kako bi se ublažio osjećaj nelagode koju oštećenik trpi i barem djelomično smanjile nastale štetne posljedice. Pri tom je sud dužan voditi računa i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Razmatrajući navedene pretpostavke i smjernice iz aspekta konkretnog činjeničnog supstrata utvrđenog po prvostupanjskom sudu, stajalište je i ovoga suda, na osnovu ocjene egzistentnih kvalifikatornih okolnosti (fizičkih boli i straha) s aspekta njihovog intenziteta i trajanja, same vrste povrede (trzajne povrede vrata), okolnosti tužiteljičinog liječenja te da navedene ozljede nisu ostavile nikakve trajne štete posljedice po njezino zdravlje, da ih je prvostupanjski sud posve pravilno valorizirao kroz tužiteljici dosuđenu pravičnu novčanu naknadu rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5) koji svoju primjenu nalaze i u odnosu na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

7.1. Pravilno je tužiteljici dosuđena i zatezna kamata prema njezinoj dispoziciji - od dana utuženja imajući u vidu da prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

8. Obzirom na navedeno valjalo je stoga osnovom odredbe čl. 368. stav.1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu tužiteljici dosuđene, a žalbom osporene visine naknade štete u iznosu od 929,06 Eur.

9. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka u dijelu tužiteljici dosuđene nagrade za sastav odštetnog zahtjeva (iako doista prethodno obraćanje osiguratelju nije procesna pretpostavka dopustivosti podnošenja tužbe predmetnog sadržaja) no kako Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje : ZOOP – "Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), a i odredba čl. 1103. ZOO uz navedeno vežu određene pravne posljedice to je evidentno da je takav izdatak opravdan te po prvostupanjskom sudu i pravilno valoriziran pozivom na Tbr. 28. po prvostupanjskom sudu primijenjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

9.1. No osnovano tuženik žalbom ukazuje da je vrijednost predmeta spora u tužbi bila određena iznosom od 18.000,00 kn slijedom čega se pristojbena obveze na tužbu može temeljiti isključivo na Tbr.1.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi u visini od 530,00 kn a ne u iznosu od 2.500,00 kn pa je u tom dijelu djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti tužiteljicu sa zatraženim troškom u iznosu od 1.970,00 kn odnosno sada – 261,46 Eur, sve temeljem odredbe čl.380.toč.3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu valjalo potvrditi za iznos od 459,89 Eur.

10. Obzirom na minorni žalbeni uspjeh, tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka.

11. U preostalom, nepobijanom dijelu navedena presuda, a i rješenje o dopuštenju preinake tužbe ostaju neizmijenjeni.

U Varaždinu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec