Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-1599/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužiteljice KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ŽT, [adresa], koga zastupa punomoćnik Marko Kolanović, odvjetnik u Zadru, radi trpljenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1049/2023 od 24. listopada 2023., 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1049/2023 od 24. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući ga zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivio žalbenim navodima tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode tužiteljice utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupaka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužiteljica s obzirom da je pobijano rješenje jasno i razumljivo te sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.
6.1. Nadalje, niti to što je u izreci pobijanog rješenja samo navedeno da se odbacuje tužbe tužiteljice a što nije naveden sadržaj tužbe, ne dovodi do toga da se pobijano rješenje ne može ispitati, posebno ako se uzme u obzir da je tužiteljica podnijela samo tužbu od 8. svibnja 2023. i istu do dana donošenja pobijanog rješenja niti na koji način nije mijenjala, tako da je iz izreke jasno koja tužba i kakvog sadržaja se odbacuje.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja utvrđeno je:
- da je o istovjetnom tužbenom zahtjevu koji se temeljio na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi već pravomoćno presuđeno u parnici istoga poslovni broj P-143/06 u kojoj se u ulozi tužitelja nalazio suprug tužiteljice ĐT, a u ulozi tuženika, tuženik iz ove parnice;
- da pravomoćna presuda donesena u tom postupku proizvodi pravni učinak i u odnosu na tužiteljicu s obzirom da je ista singularni sukcesor zbog čega ne može steći više prava nego što na nju može prenijeti njezin prednik;
- da postoji objektivni i subjektivni identitet spora.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je odbacio tužbu tužiteljice primjenom odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a zaključujući da se radi o presuđenoj stvari.
9. Ovakav stav suda prvog stupnja u pogledu postojanja subjektivnog i objektivnog identiteta spora u ovoj pravnoj stvari, kao i u ranije okončanom parničnom predmetu istoga suda poslovni broj P-143/2016, prihvaća kao pravilan i ovaj sud.
10. Potrebno je navesti da je za postojanje pravomoćno presuđene stvari potrebno da u oba spora postoji isti subjektivni identitet spora i to tužitelja i tuženika u istoj ili obrnutoj ulozi i objektivni identitet spora.
11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, činjenično stanje je u ovom postupku potpuno i pravilno utvrđeno iako nije za potrebe donošenja pobijanog rješenja pribavljen spis istoga suda poslovni broj P-143/16, već je izvršen uvid u presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-143/2016 od 30. rujna 2016. i drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1364/2019 od 16. siječnja 2020. kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda.
12. Tako je uvidom u naprijed navedene odluke utvrđeno da je u tom postupku u ulozi tužitelja bio ĐT, suprug tužiteljice u ovom postupku, a u ulozi tuženika da se nalazio i tuženik iz ovoga postupka.
13. Nadalje, uvidom u obje naprijed navedene odluke utvrđeno je da je činjenični supstrat na kojem se temelji tužba tužiteljice u ovom postupku identična činjeničnom supstratu i tužbenom zahtjevu iz predmeta P-143/2016, odnosno da se u oba postupka zahtjeva da tuženik, kao vlasnik susjedne nekretnine trpi da se postavi građevinska skela na njegovoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako bi se izveli građevinski radovi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice i to na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno nalazima i mišljenjima građevinskih vještaka i to na način da je izvođenjem takvih radova potrebno zadirati u zračni prostor k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženika.
13.1. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju postoji objektivan identitet spora u obje parnice, pa stoga neosnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da je tužbeni zahtjev u ovoj parnici bitno drugačiji od tužbenog zahtjeva u predmetu P-143/2016.
13.2. Naime, za postojanje objektivnog identiteta spora nije od odlučne važnosti da li su tužbeni zahtjevi sadržajno identični, već je prije svega bitno da se postavljani tužbeni zahtjev i u jednoj i u drugoj tužbi temelje na identičnom skupu činjenica.
13.3. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja pravilno zaključio da su činjenični navodi, a koji zapravo određuju predmet spora identični i u jednoj i u drugoj parnici.
14. Utvrđeno je nadalje, da je u predmetu P-143/2016 suprug tužiteljice odbijen s tako postavljenim tužbenim zahtjevom, a da je tužiteljica vlasništvo nekretnine svoga supruga stekla na temelju Ugovora o darovanju od 25. svibnja 2022., dakle, nakon pravomoćnosti presude poslovni broj P-143/2016.
15. Dakle, iako u navedenim parničnim predmetima nisu u ulozi tužitelja identične osobe, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da, s obzirom da je tužiteljica singularni sukcesor svog supruga, da stoga ne može steći više prava nego što na nju može prenijeti njegov prednik, s obzirom da pravomoćna odluka donesena protiv prednika neposredno djeluje prema singularnom sukcesoru samo ako je do sukcesije došlo nakon njezine pravomoćnosti, a što je ovdje slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-2402/2016-2 od 6. studenog 2019.).
16. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a.
17. Zbog svega naprijed navedenog valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Osijek, 15. siječnja 2025.
Sudac
Jelena Bušić
